pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sabor je konstituiran, Vlada je potvrđena. Nekima se sviđa, nekima ne ali nema nikakve sumnje da je naša. Mi smo je izabrali, pri ćemu je nevažno da li je baš izabrana i s našim pojedinačnim glasom. S mojim nije ali je ipak moja.
Iako je već dan nakon izbora trebalo prestati sa „postizbornom kampanjom“ (jedinsven fenomen nepoznat u demokratskom svijetu) sada je krajnje vrijeme za to. Ne mogu razumjeti one koji ne prestaju ponavljati stare, potpuno otrcane floskule o raznoraznim aferama, korupciji, sudstvu, nesposobnosti …. krađama. Od činjenice da to nije primjereno postizbornom trenutku više začuđuje stupanj nespretnosti kojom se to radi. Recimo Jurjević ne može bez Brodosplita iako je pravosuđe prilično jasno reklo svoje i praktički potpuno oslobodilo ministra svake krivnje.

Uporno ponavljnaje neutemeljenih optužbi ih neće učiniti istinitim, ali će zato relativizirati i one za koje možda ima temelja. Recimo satovi, da ne nabrajam dalje.

Ograničenost trajanja vlasti na mandatno razdoblje u demokraciji ima višestruke razloge. Najvažniji je da se na kraju razdoblja Vlast izlaže sudu građana. Demokratski izabrana vlast se nakon svakog razdoblja mora dati ocijeniti na izborima, a jedino birači odlučuju hoće li ocjena biti pozitivna ili negativna. Ako je ocijena pozitivna onda će stara vlast dobiti još jedan mandat a ako ova nije pozitivna onda će na red doći drugi. Svoje mišljenje o tome koliko je jedna vlast bila dobra ili loša birači mogu formirati prateći medije, a i izravno, prateći rad Vlade i Parlamenta. Oporba je ta koja treba na vjerodostojan i razumljiv način ukazati na loše strane vlasti, na korupciju, na loše zakone, na nepravdu.

Ali na dan izbora se dozna istina, koliko je oporba bila uvjerljiva, kako su birači, kao vrhovni suveren, odlučili. I onda je vrijeme za novi početak i za novu (staru) Vlast ali i za oporbu. One kritike koje birač jednom nije prihvatio ne treba u nedogled i u nevrijeme ponavljati. Tko god vjeruje da je demokracija najviša tekovina treba jednostavno prihvatiti tu činjenicu i prestati sa nepotrebnim i potpuno bezkorisnim, višestruko ponovljenim kritiziranjem prošlog mandata.

Treba dobro proučiti sadašnji program, pratiti proračunsku disciplinu, voditi računa o svakom obečanju i svakoj riječi i o tome govoriti i pisati – to kritizirati. Nema nimalo sumnje da će materijala biti. Ali najprije dati Vladi malo vremena, tko se ne može strpiti u svijetu uobičajenih 100 dana, neka bar najprije dobro prouči ono što već sada ima od nove Vlade pa neka onda udari. Do onda imamo Sabor, Bebića, Mamića, a ni tema Bozanić nije dovoljno elaborirana.

Završiti ću ovaj dnevnik kratkim podsjećanjem na Sokrata, antičkog filozofa, mudraca, ateista i uvjerenog demokratu.

Kada ga je prijatelj Kriton posjetio u zatvorskoj čeliji, u kojoj je čekao izvršenje smrtne kazne, da mu kaže da je sve spremno za njegov bijeg, Sokrat je odbio pobjeći.

To je objasnio brigom za demokraciju i vladavinu prava i kazao zaprepaštenom Kritonu:
Ako mi je stalo do demokracije onda moram prihvatiti osudu, pogotovu jer se mene samog tiče. Ako bi pobjegao od osude doveo bih u pitanje demokratski sustav u koji vjerujem i za koji se borim. Kratko nakon toga Sokrat je popio otrov.

E pa popijmo i mi našu čašu žući ali pokažimo dostojanstvo, bar malo veće od onoga koje Milanović, očito, nije u stanju pokazati.