Novogodišnja truba

• Dnevnik Pavao Jelovic - Pet, 31/12/2010 - 09:41
• Glasujte
  9 Up Down
• Komentari 5 dodaj komentar

Sriktao sam trubu da zatrubim njome,
Neka ljudi čuju što pripada kome,
Tko god hoće može, neka na me viče,
Svejedno ću kazati što nam se primiče.

Premda nisam prorok, proričem vam ovo:
Podmuklo je netko nama samar skov'o,
Pa ćemo ga morati na leđima nositi,
To je radi toga, jer smo naprasiti.

Mi nismo na vrijeme ispravljali pogreške,
Nismo niti željeli, zbog naravi "viteške",
A danas nam, eto, svugdje gori vatra,
Cijeli svijet nas nestašnima smatra.

Zalud naše žrtve, dugovjeka stradanja,
Kada sami rušimo izgrađena zdanja,
Zbog naše drskosti opet nam zlo prijeti,
Mogli bismo dugo u njemu živjeti.

Među nama brojni mudrolije šire,
Iz duša im podlosti, nepoštenja vire,
Što god im se prohtije u džepove stavljaju,
Pljačkajući državu, smrt joj propravljaju.

Mnogi idu u crkvu da protrače vrijeme,
Čim se treba moliti, usta im zanijeme,
Poslije toga tvrde da su vrli vjernici,
Premda su oduvijek bili bezbožnici.

U Hrvatskoj krojači sve otkad postoje
Danas ipak najviše rade, šiju, kroje,
Ljudi jako žurno mijenjaju odijela,
Navlače ih na se, a ne peru tijela.

Mi slavimo svugdje neke čudne genije,
Iako se svijet, zbog njih, nama smije,
Računamo, valjda, svijet o nama ovisi,
Pa mu zato trebaju neki naši propisi.

Na sve strane kukamo, milostinju prosimo,
Tko god nam je uskrati, njemu prkosimo,
A tko nam je dade, nad nama se sažali,
Takvomu se rijetko itko igdje zahvali.

Trebala bi Europa, glasno se govori,
Za nas više brinuti da nam uspjeh stvori,
Kako bi nam svugdje sve bilo dostižno
Da možemo živjeti ispod hlada bezbrižno.

Al Europa uzvraća: strpite se malo,
Na vašem se brodovlju štošta zapetljalo,
Bura jedra slomila, s jarbola ih stresla,
Zato bolje, gospodo, prihvatite vesla.

No, to baš nije tako zabavno, ni lako,
Veslanjem se možemo oznojiti jako
Pa će naša plovidba dugo potrajati,
Zbog toga se ptamo: Kako ustrajati?

Lijepše nam je, znamo, u birtiji sjediti,
Te uz glazbu čekati da stignu krediti,
Privikli smo na njih, dražesno mirišu,
Ponajviše takvi koji se otpišu.

Ali svijet je škrt, kredite nam ne daje,
O našim snovima skoro nitko ne haje,
Odsvud nam govore: promijenite navike,
Sami sebi stvarajte prohodnije kolinike.

No, naš kotač, vidimo, okreće se unazad,
Mi gladimo vukove, progonimo janjad,
Domoljube smatramo kao neka strašila
Pravdu je nepravda posve zajašila.

Smutljivci se upinju pričajući gluposti,
Podlaci debljaju vijoreći podlosti,
A udbaši namiču vijence lovorove
Za njihove brojne zločinačke poslove.

Kad god išta radimo jasno se primjeti
Koliko smo uslužni i sa čime prožeti,
Stranci su, vjerujem, dobro odvagnuli
Da su nas postupci nad ponor nagnuli.

Korak-dva nam manjka da odemo dolje,
U tamne dubine i velike nevolje,
Potom ćemo teško iz njih se izvući,
Jer će na nas moćnici poklopac navući.

Pripazimo napokon, posljednji su treni,
Postanimo oprezni, radini, iskreni,
Zasučimo rukave, upnimo se snažno,
Ne srljajmo žmireći na polje natražno.

Nemojmo se dičiti europskom kulturom,
Niti ljude mučiti zlosiljem, torturom,
Europa je lukava, prema nama budna,
Lako će nas strpati u područja čudna.

Ostavimo po strani kojekakve tvrdnje
Sa kojima na se navlačimo grdnje,
Promislimo trijezno što želimo postići,
Na Balkanu ostati ili s njega otići.

Riješimo se svega što nam čini štetu,
Dokažimo sebi, Europi i svijetu
Da u nama ima zdravoga korijenja,
Spremnosti na žrtvu, ljudstva i poštenja.

Neka je svima sretna Nova 2011-ta!

• Dnevnik Pavao Jelovic - Pet, 31/12/2010 - 09:41
  
• Komentari 5
• 1161 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar