Neovisni, ali ne i neutralni

- nevezano za Keruma - mikro primjer
Nažalost,
dnevnici i komentari na ovoj stranici pokazuju što mislimo sami o sebi tj. o društvu u kojem živimo - javnom mnijenju - a stanje u državi dokazuje da je to istina.
"Također bih želio novinarstvo koje razumije tematiku o kojoj piše i društvo u kojem živi. Jer ne dominira crna kronika zato što medijski konzumenti tako hoće, već zato što im se to najviše nudi." - nažalost, ne bih se složila s tim - (da ne spominjem bb, farmu, red carpet i sl.)
I, evo jednog današnjeg naslova koji se dobro uklapa u ovu temu:
"Restoran Ive Majoli i Stipe Marića radi premda je inspekcija zapečatila kuhinju"
(jeli ovo istraživačko novinarstvo, naručen članak, crna kronika ili paparazzi nagađanje?)
Komentar na kraju članka:
"Inače, kazna za ovaj prekršaj, odnosno vraćanje restorana u rad unatoč zabrani, iznosi od 10 do 150 tisuća kuna za pravnu i od pet do 15 tisuća kuna za privatnu odgovornu osobu."
A Petar kaže:
Ono što bih želio je da i Hrvatsko novinarsko društvo diferencira kvalitetne novinare od ovog "novinarskog otpada" i da naše sudstvo napokon počne više gledati činjenice nego "što će selo reći".
A ja kažem: ako je članak neistinit, očekivala bi od Majoli da zatraži bar neku javnu ispriku za širenje dezinformacija; ako je članak istinit - di je inspekcija?? (što bi dokazalo da sudstvo apsolutno zaboli ona stvar za "selo" - čuvaju oni feudalce!)
A što će se zapravo dogoditi? Ništa.

Novine - jedan od proizvoda na trafici koji treba prodati, u što većem broju (ko žvake, žvačeš 15min, pljuneš i ne vjeruješ da su pomogle u spriječavanju širenja karijesa!!)

Novinari - napist će uglavnom bilo što - pa makar i ovakvu bezazlenu ali neistinitu glupost:

..."Princ Zadra" isplovit će iz Zadra u 10:00 sati, a povratak sa Silbe zakazan je u 11:00 sati. Cijena putne karte ostaje, naravno, ista: 40,00 kuna za ovaj najudaljniji zadarski otok."
- napis s jednog lokalnog portala, i onda moj komentar:
1. Silba nije najudaljeniji otok - to je Premuda
2. cijena putne karte nije ista - inače je 16,00 kn
- pa komentar drugog čitatelja:
a sto si ocekivao od ......?
suvisli clanak sa tocnim podacima?

I što je sad trebalo učiniti - zvati urednika/vlasnika i pitati ga kako može objaviti krive podatke - ovo nije laž - ne možeš lagati o zemljopisnim činjenicama!

E sad, ako iz neznanja i neinformiranosti pišu ovakve baljezgarije, a koje zapravo nikog nisu naročito oštetile - što onda rade od vijesti i reportaža koje utječu na živote - psihički, duševno pa i fizički?

Istina, kao i Janus, uvijek ima više lica i u ovom tvom dnevniku se mogu prepoznati na različite načine. U prvom redu ovdje je spomenuto ponašanje Željka Keruma prema novinarima i njegovi verbalni ispadi, kojih mu ne nedostaje. Pri tome se zaboravlja nekoliko stvari, čovjek je jednostavno takav, ponaša se kako je navikao raditi do tada, u svom poslovnom i privatnom okruženju, prava slika hrvatskih novokomponiranih managera i "stupova društva".
Nije iz njega najednom izbila netrpeljivost i nekultura, to je oduvijek bio obrazac njegovog ponašanja, samo što to prije nismo mogli vidjeti jer nije bio javna osoba, a sada se to jasno vidi.
Čovjek je jednostavno umislio da je najpametniji i najsposobniji na svijetu, njegovo ponašanje je samo nastavak ponašanja u svom poduzeću, kakvi pravilnici, kakvi zakoni, sindikat, radnička prava.......
Jadničku je netko zaboravio reći da je sada na javnoj funkiji i da ne troši svoje novce nego novac poreznih obveznika i da za trošenje tog novca treba poštivati zakone, propise i proceduru. Kao javna osoba i političar nema pravo na djetinju srditost ili bahatost, ako ga je većina glasova izabrala za gradonačelnika to nikako ne znači da u mandatnom razdoblju može raditi što ga je volja, čak i u raspolaganju vlastitom imovinom postoje pravila, procedura i ograničenja. Ali to je njegov problem i problem birača koji su ga izabrali.....
Njegovi (ali ne samo njegovi) verbalni ispadi prema novinarima koji postavljaju nezgodna pitanja potvrđuju samo o kakvoj se osobi radi, novinari koji mu postavljaju pitanja samo rade svoj posao i ništa više, na njemu kao političaru je da im odgovori na najbolji način, pa čak i da takva pitanja izokrene u svoju korist, ali to je već za njega znastvena fantastika. Nije ni spin za svakoga.

Drugi dio slike je priča o novinarstvu danas, s tim dijelom tvog dnevnika se u velikoj mjeri slažem. Iako mislim da većina novinara časno zarađuje svoj težak kruh, čitajući novine i prateći ostale medije ne mogu se ne uočiti stvari koje spominješ. Nažalost, sve je teže pronaći ozbiljan članak ili reportažu na TV o bilo kojoj temi, vidi se da je sve manje truda i znanja uloženo u pisanje i da objektivno izvješćivanje polako odlazi u prošlost. Rijetkost je pročitati članak ili komentar autora koji te navede na razmišljanje, koji opisuje više pogleda na istu pojavu ili događaja, uglavnom su to jednostrani opisi događaja sa senzacionalističkim naslovom iza kojeg u tekstu nema nikakvog uporišta. Navika stavljanja naslova s upitnikom preuzeta je od najgorih zapadnih tabloida, kao i mnogo drugih loših stvari.
Medijima manipuliraju svi, ima tu svega i svačega, od ucjene velikih oglašivača, političkih centara moći i interesnih skupina pa do toga da pojedini mediji žele potiho utjecati na političku i društvenu scenu..... Rezultati se mogu vidjeti u realnosti, a slika svega toga nije lijepa, javnost je zatrpana i sluđena spinom i bezvrijednim informacijama koje im se serviraju, nikoga tu nije briga ni za istinu koje se izgubila, niti za sudbinu osoba koje se spominju u često neprovjerenim tekstovima i čiji se osobni život nakon toga pretvara u noćnu moru.
Stvaranje javnog mijenja je nezahvalna uloga u društvu koje je izgubilo sustav vrijednosti ili je on ozbiljno poremećen, kao što je kod nas. Parola "to narod voli čitati (čuti, vidjeti)" u pravilu je pokriće za površnost, neznanje i nezainteresiranost, pa nas preplavljuje selektivna crna kronika i neviđeno žutilo. Da li je itko od novinara ikad pomislio kakav je utjecaj olakog pisanja o negativnim pojavama u društvu na ponašanje mladih generacija? Da li im se na taj način šalje poruka da je ovo društvo beznađa, korupcije i kriminala (što je notorna neistina) ili da su kriminalci pozitivni likovi ? Velika većina ljudi u ovoj zemlju su tzv. mali, obični ljudi koji teško zarađuju kruh svagdašnji i plaćaju poreze, svi oni drugi su samo manjina.
Kao zanimljiv primjer ću navesti podatak da su neke savezne države u SAD-u zabranile javne prijenose policijskih potjera na auto putevima i bezrazložnih pucnjava, nakon čega su im se broj takvih djela u velikoj mjeri smanjio.
Posebna priča je tzv. "istraživačko novinarstvo" budući da u tom dijelu novinarskog posla ima svega, od ozbiljnih članaka pa to jednostranih naručenih tekstova u kojima postoje podaci koji se ne mogu dobiti legalnim putem (podaci iz prisluškivanih razgovora), a dio tekstova se može prepoznati i kao dezinformiranje javnosti u čemu sudjeluju i pojedine obavještajne službe..... uglavnom, ima svega, a najmanje objektivnosti i istine.....

Pri svemu ovome ne bi bilo dobro dijeliti novinare na stare i mlade, pri čemu bi ovi drugi bili podložniji žutilu, novinara ima samo dobrih i loših, a neke od najsramnijih članaka su napisali upravo stariji novinari.....
I što nam je činiti....... to je do svakoga ponaosob, budalaše ingnorirati, neobjektivan tisak ne kupovati, a zagađene elektronske medije ne slušati i ne gledati.... to je za početak.... a dalje.... nadam se boljim vremenima.

Nebih štitio novinare je su su od jugoslovenskog udbaškog novinarstva otklizali u kvazi-demokratsko u kojem se i sasvim normalnom čovjeku dosta teško snaći. S jedne strane imamo društvo nedefiniranog sustava vrijednosti u kojem su novinari postali žrtve autocenzure kao u zlatno komunističko doba. Sa druge, novinari moraju nešto pisati, tako da će prije napasti tamo nekog skorojevića Keruma nego neku komunjarsku protuhu koja je sebe drsko nazvala socijaldemokratom.
Kad hrvatsko društvo usvoji precizan sustav vrijednosti, što je moguće jedino uz pomoć lustracijskog zakona i njegovom striktnom primjenom, novinari će izaći iz labirinta pomješanih vrijednosti te će i Kerumu prilaziti sa jasnim standardima. Međutim, na Kerumu je da se i sam bori i izbori za transparentan sustav vrijednosti, a dok to ne uradi mora biti svjestan da će biti žrtvica istog onog sustava koji mu je omogućio da se iz Mrduše Donje popne za gradonačelnika grada Splita.

Reći da je novinar kriv zato što je postavio provokativno pitanje, u razini je onoga kada se kada se opravdava silovanje žene zato što je obukla mini suknju. Nisam novinarka, ali da jesam - pitala bi Keruma i sve one koji se bezobrazno koriste novcem građana, za svaku lipu. Generalni problem hrvatskih novinara je upravo u tome što to ne pitaju.

Ma bravo, prijatelju, sposoban je on,
nije važno kako... nasta prvi milion.

Šverc robe za njeg , dječja je igra,
ma bio je on brz, kao čigra.
Caritasovu je dilao robu...ispod pulta,
tolerancija poštenja, naravno, nulta.

Donacije prodavao... zna se kome,
crkvena zvona za tim ne zvone.
Preko noći on tako... bogat posta,
drzak i sirovina ... ipak on osta.

Dinastija njegova sad Splitom vlada,
primitivizma i objesti...to je parada!
Psuje i vrijeđa, terorizira sav puk,
a ti očekuješ od novinara... mrtvi muk!