Neovisni, ali ne i neutralni

Nastavljam seriju članaka o zaoštravanju klasne borbe u Hrvatskoj. U prva dva članka, u utorak i srijedu, presio sam komentare o kampanji Jutarnjeg lista da se hrvatske radnike uvjeri kako su lijeni, nesposobni i razmaženi, te da moraju pristati na dalje smanjivanje svojih socijalnih prava u korist svojih dobrih, velikodušnih poslodavaca, koji su jedini, koji u Hrvatskoj marljivo rade i sve druge nose na svojoj grbači. Zatim, u četvrtak, objavio sam dnevnik Radnici, organizirajte se sami i odjebite prodane sindikaliste!, prenoseći prioćenje anarhističke MASE o slučajevima splitske Željezare i Salonita.

Ovih dana stiže vijest o zakazanom štrajku u Večernjem listu. Važan korak, jer, uz stalno srozavanje kvalitete medija za koje su novinari najmanje krivi, novinari su kao radnici podvrgnuti bezdušnom iskorištavanju: npr. godinama rade kao honorarci, bez radnog odnosa a sa svim dužnostima kao stalno zaposleni. Neću sad duljiti o tome, pisat će se još slijedećih dana.

Na portalu h-alter,Mate Ćosić prenosi i komentira vijesti iz Slovenije o autonomnoj radničkoj akciji. Zaobišli su žute sindikate i udarili gazdu tamo gdje boli: izazvali su mu troškove štrajkom. Osobita kvaliteta pritom je solidarnost: zato je 95 radnika nije primilo cijelu plaću, njih 2000 stupilo je u štrajk! Slijedili su pregovori i došlo se do dogovora. Također, opet susrećemo ideju plenuma kao načina prenošenja infomracija i odlučivanja.

Oko dvije tisuće radnika tvornice Gorenje u Velenju od utorka, 15. rujna, zaustavilo je tvorničke mašine i prestalo s proizvodnjom. (...) Činjenica da plaće nisu pravilno isplaćene samo manjem broju radnika (prema informacijama uprave samo 95 radnika), a da je to izazvalo blokadu, ustvari govori o solidarnosti i izrevoltiranosti radnika svojim položajem. Zanimljivost štrajka je i u tome što su se radnici/ce spontano organizirali po logici plenuma (ili vijeća), što su sami artikulirali svoje zahtjeve i odbili sindikalno predstavništvo. (...) Radnici, u 'post-socijalističkim' kontekstima u kojima je propitivanje odnosa rada i kapitala tabu, ipak uspijevaju, vođeni golim pitanjem egzistencije, pronaći imanentno autentične forme radničkog organiziranja, ali i svoje kolektivno "oružje" koje udara tamo gdje najviše boli. (...) Da je strah kako će ova akcija inspirirati i ostale radnike bio opravdan pokazali su radnici tiskare MKT Print (bivše tiskare Mladinske knjige) koji su se u četvrtak ujutro okupili pred tiskarom zahtijevajući isplatu svojih zaostalih plaća....

O tome, da se radnička aktivnost nastavlja, svijedoči slijedeća vijest koju prenosi HINA 23. rujna:

Predsjednik slovenske vlade Borut Pahor obećao je u utorak "novo poglavlje" za oko 330 zaposlenih u tekstilnoj tvrtki "Muri" koja je pred stečajem, ali su ga prije toga izviždali okupljeni radnici koji su u ponedjeljak počeli štrajk. (...) Slovenska vlada u zadnje se vrijeme susreće sa sve više "spontanih štrajkova" u poduzećima u kojima je država manjinski vlasnik, a nakon "Gorenja" u prošlom i "Mure" u ovom tjednu, najavljuje se da bi nezadovoljstvo slično mogli očitovati i radnici u još nekim tvrtkama.

Radnici moraju naučiti, da će ih gazde bezdušno eksplatirati, ako im to radnici dopuste. Željko Kerum, što na umu to na drumu, jednom je otvoreno rekao: da, ja plaćam blagajnice minimalno, jer mogu, ako budem natjeran na to, plaćat ću ih više. (Također: psuje novinare, jer može.)

Treba biti solidaran čak i ako osobni interes nije trenutno u pitanju, nastupati zajednički, udariti gazde po džepu, te preuzeti inicijativu onda, kad je očito da se radi o vrlo grubim zloupotrebama. Privatno vlasništvo nije svetinja. Oni koji su u neki pogon uložili godine svoga rada, mogu polagati pravo na odlučivanje o njegovoj sudbini.

Kao što sada najavljuju radnici splitske Željezara, koji se radi još od travnja, nastavljajući borbu za svoj životni interes. Vijest o tome u Večernjaku. Zanimljiva je, usput, manipulacija u naslovu jednog članka u Večernjaku prije dva tjedna: Radnici Željezare Split zahtijevaju masovne nerede. Naravno, neistina: nered je ono, što se sada događa. Da se zaista neka nova energija u ovom društvu budi, pokazuje i činjenica da je troje predstavnika raznih izigranih radnika, među njima i Tonči Mužić iz Željezare Split, nastupilo danas na HTV, kod Aleksandra Stankovića u emisiji "Nedjeljom u dva": Radnička muka, vlasnički grabež.

Prenosim sa mrežnog sjedišta Crvene akcije:

Radnici napokon uzimaju stvar u svoje ruke pa će tako sutra (u ponedjeljak) zauzeti tvornicu i početi štrajkati glađu ispred Ministarstva gospodarstva. Zahtijevaju raskid ugovora sa poljskim Zlomexom i početak proizvodnje 1. studenoga. Ukoliko se to ne dogodi radnici će preuzeti tvornicu i organizirati proizvodnju pod svojom upravom.

Nemojmo dopustiti da se i ovoga puta ponovi dobro poznati scenarij kada se Vlada nagodi sa radničkim predstavnicima tako da ugovori novi sastanak za pregovaranje kako bi dobila na vremenu ili udjeli mrvice kojima se radnici moraju zadovoljiti. Pokažimo svoju solidarnost i dajmo punu potporu u provedbi najradikalnijeg zahtjeva - preuzimanju tvornice u ruke radnika. Ukoliko uspiju u svom naumu, pokazati će da se radikalizacijom radničkog pokreta može dobiti puno više od mrvica izborenih pregovaranjem ili štrajkovima glađu.

Zbog straha da se to ne dogodi Vlada će učiniti sve da spriječi zauzimanje tvornice, bilo razjedinjavanjem radnika, bilo slanjem policije na radnike. Naš je zadatak podržati radnike u njihovom naumu i spriječiti vladajuće da, ako radnici uspiju zauzeti tvornicu, manipuliranjem javnosti pokažu ovo kao još jedno ometanje tuđeg posjeda i tako ih izbace iz njihove tvornice. Samo našom solidarnošću i potporom možemo postići da Željezara Split dođe u ruke onih kojima i pripada – radnicima.

Ne radi se samo o metalskim radnicima - i ne radi se samo o novinarima. Riječ je o obrani interesa i prava svakoga, tko živi od svoga rada; svakog pripadnika radničke klase, svakog proletera.