pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Gledajući sa strane političku scenu ne mogu neprimjetiti izraubovanost političara koji se vrte u krug. Jako malo novih mladih ljudi spremno je ući u politiku. Gadjenje kurvanjskim radnjama, trgovinama, farizejstvom i spremnošću za podmetanja svih vrsta osnovna je kočnica za mladog, pametnog i neiskvarenog. Na koji način djelovati u okviru takvog hrvatskog političkog prostora zadatak je poput izračunavanja kvadrature kruga. Prema nekim mišljenjima samo je moguće djelovati kroz već etablirane stranke jedina je mogućnost. Za razliku od tih mišljenja s druge strane pokušava se kroz osnivanje novih stranaka poput Stranke Mladih ili Gospodarske stranke te inicijative mladih iz Rijeke odnosno Lovrana.
Na žalost štovanog čitateljstva niti jedan put ne omogućuje proboj novih, neiskvarenih i pametnih inicijativa na političku scenu.
Kroz rad u dokazanim strankama jednostavno se mora povinovati vladajučim mišljenjima i politikom netalasanja te ponašanjem poput nekadašnjih aparatčika polako se uspinje po hijerarhiji. U tom sistemu nije važno misliti nego biti poslušan te su to nastavak svijetlih tradicija SKJ bez obzira na politički predznak pod kojim stranke djeluju. Na primjer SDP-a koji je već počeo s predizbornom kampanjom i sa istim ljudima koji su kroz onih prijašnjih 4 godine imali prilike pokazati što znaju i umiju. No na skupovima se vidjaju i dalje lica koja vidjamo već 20 godina. O HDZ-u i da ne pričamo.
S druge strane pokušaji kroz nove političke stranke u startu su osudjeni na propast. Nemušti pokušaj Rajha kroz stranku mladih koji pokazuje dezorijentiranost i potpunu političku nemuštost ili apsurdni pokušaji Gospodarske stranke kroz jamstvene kartice s kojima se obavezuju nadoknaditi štetu gradjanima zbog eventualnih propusta u obnašanju vlasti. Jedini koliko toliko smisleni pokušaj je inicijativa ili akcija mladih iz Lovrana.
Ovi pokušaji u startu su osudjeni na propast zbog nesposobnosti nekih da ponude koliko toliko smislene programe i vizije izlaska našeg društva iz krize te zbog nedostatka novca za agresivniji nastup kroz medije i propagandu. Oni koji imaju novac milom ili silom daju ga onima koji su na vlasti ili blizu vlasti i s kojima su u partnerskim odnosima i već pouzdano znaju koje će protuusluge dobiti.
Običnom čovjeku koji sa gadjenjem promatra svu tu političku prijetvornost ostaje jedino da ne izidj na izbore i s time pokaže sav svoj prijezir prema stranačkim nomenklaturama koje ne dopuštaju svježim vjetrovima da očiste ustajali zrak u hrvatskoj politici.