Nove tehnologije

• Dnevnik lovac21 - Uto, 25/01/2011 - 17:24
• Glasujte
  11 Up Down
• Komentari 3 dodaj komentar

Danas živimo u svijetu novih tehnologija, dali to znači da smo im mi dorasli? Mislim ne samo kao potrošači nego kao i ljudi. Ne možemo naći obitelj koja danas nema mobitela ili računalo. Troškovi koji se pojavljuju pri korištenju tih tehnologija nisu zanemarivi, kada bi zbrojili kolike troškove proizvod te nove tehnologije, a u vrijeme moga odrastanja ti troškovi nisu niti postojali, a tehnologije koje ga sada proizvode nisu možda bile niti u sferi znanstvene fantastike, ali ipak to je progres bez kojega ne možemo niti zamisliti funkcioniranje današnjeg društva.
Naravno da me na razmišljanje o valorizacijama novih tehnologija, njihove opravdanosti u odnosu na cijenu koštanja i njihove nužnosti u svakodnevnom funkcioniranju moje obitelji i mene, ponukao kraj godine. Nisu to neka dubokoumna razmišljanja o bitku i smislu postojanja, nego sravnjivanje računa režiskih troškova za proteklu godinu, gdje supruga i ja u argumentiranoj raspravi vodimo polemike o tome bez čega smo mogli prošle godine, a to nam je prouzročilo možebitne nepotrebne troškove, pa sad opet ne možemo na skijanje (hvala Bogu na more još uvijek mogu, jer imam još žrtava kojima se mogu „uvaliti“ na račun prijateljstva iz dana „ponosa i slave“). Do kakvih zaključaka smo došli ? Shvatili smo da koliko god se trudili da nađemo argumente za nekorištenje određanih tehnologija prije svega mobitela i interneta, ne možemo bez njih. Dva mobitela (suprugin i moj) i Internet koštaju nas mjesečno oko osamsto kuna, na godišnjoj razini to je oko devet-deset tisuća kuna, a djeca nam rastu i već pitaju kada će dobiti i one mobitele i svoje računalo, jer od tate ne mogu doći na red na zajedničko računalo. Kada se svemu tome dodaju cijene samih uređaja koji zastarjevaju skoro svake godine, a mi ih mijenjamo barem svake tri do četiri godine, troškovi koji nastaju penju se i preko deset tisuća kuna godišnje. Naravno ja ovdje ne pišem o prosječnoj obitelji nego o svojoj, možda smo mi veći potrošači blagodati tehnologija nego drugi, ali činjenice su nepobitne (znam koliki su mi računi koje plaćam).
Nakon toga prisjećamo se svoga odrastanja gdje nismo imali ništa od toga, nego smo se družili, išli na koncerte, jedva čekali seriju „ Jelenko“ ili „Naše malo misto“, a „najnovije“ holivudske uratke (nakon tri do pet godina) gledali u kinima, što nam je bio izlazak. Prisjećamo se prvih videorekordera i video klubova. U to vrijeme samo oni čiji su roditelji radili „vani“ imali su privilegiju imati video, a mi ostali smo se učlanjivali u videoteke, kojih je u to vrijeme bilo bezbroj, time dokazivali da smo neko i nešto, a vikendima se skupljali kod naših prijatelja koji su imali video i cijele dane i noći gledali koje kakve filmove, da bi mogli radnim danima prepričavati u školi kako smo taj i taj film gledali na videu.
Naravno da me djeca gledaju u čudu „pa tata to je bilo u prošlom stoljeću, pa zar da i mi tako sada živimo, svi bi nam se smijali u školi“. Naravno da uhvatim sebe u istom takvom razmišljanju kada sam bio njihove dobi kada je meni moj otac govorio kako u njegovo vrijeme nije bilo struje, a kamoli televizora i kako ima važnijih stvari od videorekordera i da on nije dinosaurus, nego plaća režije i moje gaće da ne odam gol, a on ih nije imao nego mu ih je majka morala šiti od ko zna kakvog platna i da će mi to jako lako izbiti iz glave ako još jednom spomenem video i televizor u boji.
Da zaključim tehnologija košta i moramo je platiti ako ne želimo živjeti u srednjem vijeku. Mi sebi to možda i možemo dopustiti, ali našoj djeci moramo omogućiti da drže korak sa vremenom u kojem živimo. Na kraju krajeva i meni je moj otac na kraju omogućio video i TV u boji, dali sam zbog toga bolji ili lošiji čovijek ne znam u to vrijeme to i nije bilo presudno, jer smo živjeli u drugačijem sustavu vrijednosti. Ali znam da u ovom potrošačkom društvu kojem težimo nije više bitno tko je kakav čovjek, nego je bitno kakav mobitel imaš i tko ti je otac (koliko se nakrao u pretvorbi). Nadam se da neću morati sebe i djecu zaključavati za zimsko ferije na tjedan dana kako bi mogli lagati da smo bili na skijanju, jer ako nisi bio, nisi „IN“. Možda malo pretjerujem, a možda i ne, jer puno toga je bilo u domeni znanstvene fantastike, a danas je opće prihvaćena vrijednost, ne mislim na tehnologiju nego na društvene i moralno-etičke vrijednosti, jer tehnologija je jeftina i svima dostupna, a moralne i etičke vrijednosti su postale raritet i jedinica gluposti „Budala je mogla imati što je htijela, ali nije htio ukrasti i sada nema ništa, tko mu je kriv“. Postoje i druge kvalifikacije vezane za brak i obitelj koje su do „jučer“ bile nepojmljive, a danas su mjerilo nečijeg uspjeha u društvu.
Dolazim do neminovnog zaključka (drugoga u ovom tekstu), da nam tehnologija napreduje, a društvo nazaduje i to obrnuto razmjerno, što nam je tehnologija naprednija to je čovjek manje čovjek. Dali onda razvijati tehnologiju ili probati prvo razviti čovjeka koji bi joj dorastao kao čovjek ,a tek onda kao potrošač. Što smo manje tehnologije imali bili smo bolji ljudi ili me to samo uhvatila kriza srednjih godina, ne znam, ali kako čovjek brzo skrene u filozofiranje kada treba nešto platiti što je potrošio, to je čudo.
Bog nam pomogao Hrvati !

• Dnevnik lovac21 - Uto, 25/01/2011 - 17:24
  
• Komentari 3
• 916 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar