Tagovi

Nove tehnologije

Danas živimo u svijetu novih tehnologija, dali to zna?i da smo im mi dorasli? Mislim ne samo kao potroša?i nego kao i ljudi. Ne možemo na?i obitelj koja danas nema mobitela ili ra?unalo. Troškovi koji se pojavljuju pri korištenju tih tehnologija nisu zanemarivi, kada bi zbrojili kolike troškove proizvod te nove tehnologije, a u vrijeme moga odrastanja ti troškovi nisu niti postojali, a tehnologije koje ga sada proizvode nisu možda bile niti u sferi znanstvene fantastike, ali ipak to je progres bez kojega ne možemo niti zamisliti funkcioniranje današnjeg društva.
Naravno da me na razmišljanje o valorizacijama novih tehnologija, njihove opravdanosti u odnosu na cijenu koštanja i njihove nužnosti u svakodnevnom funkcioniranju moje obitelji i mene, ponukao kraj godine. Nisu to neka dubokoumna razmišljanja o bitku i smislu postojanja, nego sravnjivanje ra?una režiskih troškova za proteklu godinu, gdje supruga i ja u argumentiranoj raspravi vodimo polemike o tome bez ?ega smo mogli prošle godine, a to nam je prouzro?ilo možebitne nepotrebne troškove, pa sad opet ne možemo na skijanje (hvala Bogu na more još uvijek mogu, jer imam još žrtava kojima se mogu „uvaliti“ na ra?un prijateljstva iz dana „ponosa i slave“). Do kakvih zaklju?aka smo došli ? Shvatili smo da koliko god se trudili da na?emo argumente za nekorištenje odre?anih tehnologija prije svega mobitela i interneta, ne možemo bez njih. Dva mobitela (suprugin i moj) i Internet koštaju nas mjese?no oko osamsto kuna, na godišnjoj razini to je oko devet-deset tisu?a kuna, a djeca nam rastu i ve? pitaju kada ?e dobiti i one mobitele i svoje ra?unalo, jer od tate ne mogu do?i na red na zajedni?ko ra?unalo. Kada se svemu tome dodaju cijene samih ure?aja koji zastarjevaju skoro svake godine, a mi ih mijenjamo barem svake tri do ?etiri godine, troškovi koji nastaju penju se i preko deset tisu?a kuna godišnje. Naravno ja ovdje ne pišem o prosje?noj obitelji nego o svojoj, možda smo mi ve?i potroša?i blagodati tehnologija nego drugi, ali ?injenice su nepobitne (znam koliki su mi ra?uni koje pla?am).
Nakon toga prisje?amo se svoga odrastanja gdje nismo imali ništa od toga, nego smo se družili, išli na koncerte, jedva ?ekali seriju „ Jelenko“ ili „Naše malo misto“, a „najnovije“ holivudske uratke (nakon tri do pet godina) gledali u kinima, što nam je bio izlazak. Prisje?amo se prvih videorekordera i video klubova. U to vrijeme samo oni ?iji su roditelji radili „vani“ imali su privilegiju imati video, a mi ostali smo se u?lanjivali u videoteke, kojih je u to vrijeme bilo bezbroj, time dokazivali da smo neko i nešto, a vikendima se skupljali kod naših prijatelja koji su imali video i cijele dane i no?i gledali koje kakve filmove, da bi mogli radnim danima prepri?avati u školi kako smo taj i taj film gledali na videu.
Naravno da me djeca gledaju u ?udu „pa tata to je bilo u prošlom stolje?u, pa zar da i mi tako sada živimo, svi bi nam se smijali u školi“. Naravno da uhvatim sebe u istom takvom razmišljanju kada sam bio njihove dobi kada je meni moj otac govorio kako u njegovo vrijeme nije bilo struje, a kamoli televizora i kako ima važnijih stvari od videorekordera i da on nije dinosaurus, nego pla?a režije i moje ga?e da ne odam gol, a on ih nije imao nego mu ih je majka morala šiti od ko zna kakvog platna i da ?e mi to jako lako izbiti iz glave ako još jednom spomenem video i televizor u boji.
Da zaklju?im tehnologija košta i moramo je platiti ako ne želimo živjeti u srednjem vijeku. Mi sebi to možda i možemo dopustiti, ali našoj djeci moramo omogu?iti da drže korak sa vremenom u kojem živimo. Na kraju krajeva i meni je moj otac na kraju omogu?io video i TV u boji, dali sam zbog toga bolji ili lošiji ?ovijek ne znam u to vrijeme to i nije bilo presudno, jer smo živjeli u druga?ijem sustavu vrijednosti. Ali znam da u ovom potroša?kom društvu kojem težimo nije više bitno tko je kakav ?ovjek, nego je bitno kakav mobitel imaš i tko ti je otac (koliko se nakrao u pretvorbi). Nadam se da ne?u morati sebe i djecu zaklju?avati za zimsko ferije na tjedan dana kako bi mogli lagati da smo bili na skijanju, jer ako nisi bio, nisi „IN“. Možda malo pretjerujem, a možda i ne, jer puno toga je bilo u domeni znanstvene fantastike, a danas je op?e prihva?ena vrijednost, ne mislim na tehnologiju nego na društvene i moralno-eti?ke vrijednosti, jer tehnologija je jeftina i svima dostupna, a moralne i eti?ke vrijednosti su postale raritet i jedinica gluposti „Budala je mogla imati što je htijela, ali nije htio ukrasti i sada nema ništa, tko mu je kriv“. Postoje i druge kvalifikacije vezane za brak i obitelj koje su do „ju?er“ bile nepojmljive, a danas su mjerilo ne?ijeg uspjeha u društvu.
Dolazim do neminovnog zaklju?ka (drugoga u ovom tekstu), da nam tehnologija napreduje, a društvo nazaduje i to obrnuto razmjerno, što nam je tehnologija naprednija to je ?ovjek manje ?ovjek. Dali onda razvijati tehnologiju ili probati prvo razviti ?ovjeka koji bi joj dorastao kao ?ovjek ,a tek onda kao potroša?. Što smo manje tehnologije imali bili smo bolji ljudi ili me to samo uhvatila kriza srednjih godina, ne znam, ali kako ?ovjek brzo skrene u filozofiranje kada treba nešto platiti što je potrošio, to je ?udo.
Bog nam pomogao Hrvati !

Tagovi

Komentari

samo kriza!

priča mog starog (iz doba kad je in bilo imati fiću) - susjedi su se oblačili u Trstu, imali prvog fiću u kvartu, bili su turbo IN. Njegov prozor je gledao na njihovu blagovaonu - kad je vidio da njih troje ručaju zdjelu zelenja i tri jaja na oko, sve mu je bilo jasno.
Naš je frižider uvijek bio prepun.
Priča moja - stari je zaključio da je TV teška glupost, i na sve moje nagovore odbijao ga je kupiti. Čovjek je bio pomorac - imali smo čudo audio tehnike, kameru, projektor, polaroid, bijesan fotoaparat ali TV - ne.
Nema Jelenka, nema grizli adamsa.. i da, smijali su mi se u školi. Uspio mi je objasniti kakvi su to ljudi koji mi se smiju i na tome sam mu i dan danas zahvalna. Igrom slučaja (ili neslučaja) prva portablica u našu kuću negdi '89.
Ali računalo i internet - e to je već druga priča. Čim je dial-up postao dostupan kupio je PC i spojio nas na net. Ne jer je to IN - jer je to nužnost pismenosti današnjeg doba.

Htjela sam reći - i prije 50 godina su postojali snobovi - potrošačko društvo danas, im samo omogućava da se pokažu u punom zamahu!
Bitno je i danas kakav je tko čovjek (manjini) - ali to su ljudi kojima želim biti okružena - svaka ptica svome jatu!
Pa ako će se malograđani mojoj kćeri rugati što ne idemo na skijanje (a nije baš da ne možemo) - samo naprijed - dapače - lakše će prepoznati tko je tko!

Tko je glasao

Nove tehnologije

Dragi kolega lovac21,
iako sam danas u tijeku dana imao namjeru prokomentirati Dnevnik koji me moram priznat prisjetio na osobne probleme, ipak nisam stigao, no i bolje.Zašto, e pa zato kakve li koencidencije, što sam se vratio iz grada gdje sam sa društvom proveo večer polemizirajući upravo na tu temu, nove tehnologije, vrijeme u kojem živimo i u kojem smo se rodili i odrastali, kako se od hrvati materijalnim izazovima i sačuvati obitelj i sl.Jedan kolega je rekao "pa mi već sada živimo u budućnosti", i uistinu dobra opservacija ako se vratimo u naša djetinjstva.Iako sam odrastao na selu imao sam tu privilegiju u to vrijeme da mi je otac radio u Njemačkoj pa sam ipak osjetio "čari kapitalizma", video rekorder, glazbenu liniju, TV u boji i naravno tata je vozio njemačka auta.No moram priznati to je sve to bilo pred sam rat i moj ulazak u momačke godine, jer je tata tada odlazio u mirovinu, a i ja sam bio najmlađi od nas četiri brata koji su se do tada morali zbrinuli.Kako sam rekao nisam u svemu tome dugo uživao, jer relativno mladog u 20.-oj, 21.-oj godini života me zatekao rat.Budući da je moje selo u kojem sam se rodio bilo u potpunom okruženju srpskih povampirenih četničkih bandi, i nakon 60-70 dana odupiranja ipak je selo bilo okupirano, a mi na šumu i kud koji mili moji.No nije mi cilj sada pričati o samom ratu koliko želim reći da me je on do temelja promijenio, kako moje životne stavove o sustavu vrijednosti tako i poimanju života uopće.Sada se sam brinem o svojoj obitelji, otac je u poznim godinama sa ne odveć velikom mirovinom jer iako je radio vani nije baš ništa posebno velika uzimajući u obzir da je njemačka, no za njega i mamu dovoljno.Sada shvaćam koliko je njemu teško bilo othraniti četiri sina, i u ratu ostati bez svega nakon 35-40 g. rada.Odoh ponovno u širinu.Da to što veli kolega lovac ne mogu niti pomisliti život "na visokoj nozi" ili pak biti IN, skijanje, more 20 dana itd.Tekovine kapitalizma, ponajprije tehnologija, nam uzima danak svakodnevno.Uzet ću samo primjer mobitela, kompića i interneta, u mojem slučaju ja, supruga i dvije kćeri, četiri mobitela tri kompjutera, naravno i internet nas mjesečno ubiju sada kada smo ipak sve uspjeli djelom reducirati približno cca 1000 kn, godišnje je to oko 15 000 kn ili pak 2 000 €.Smrznem se na inkasatore za struju, plin, vodu i ostale troškove života, ali za "new age" luksuz mora biti.Pitanje svih pitanja, budići da smo postali taoci svih tih inovativnih tehnologija, dali postoji izlaz iz tog zarobljeništva ???, bojim se da ne, jer nas sustižu svakim danom sve novije i novije tehnologije, plazma, LCD TV, Max TV, nove generacije računala, mobitela itd.A gdje smo mi i naši životi u toj priči ??? Stresovi zbog gubljenja koraka u servisiranju životnih potreba dovode nas da smo osim posljedica ratnog PTSP-a sve to upotpunili i sa PTSP-om životnog opstanka.Bojim se i ne vidim rješenja na sve ovdje nabrojane izazove i potrebe svakodnevnog preživljavanja. Moj pesimizam je već poprimio obrise paničnog straha, nema nam pomoći.Cilj je ostvaren, uistinu živimo u budućnosti.

Tko je glasao

Ljudi sebi biraju svoj put!

Prije Krista, još u doba veliki mudraca jedan mudrac je komentirao kako su dica modernog doba nemoguća, nezahvalna itd itd.....

i dan danas slušamo tu istu izreku!

Koliko toga se zapravo promjenilo?

Ljudi su ostali ljudi i kao takvi, kao individue sebi biraju svoj put i plačaju kiriju za svoje odluke.

Ja doslovce plačam svakim danom svoje neke odluke, odluke koje nisu imale ni trun zla u njima ali su postale zlo za mene i moje ljubljene!

Tko mi je kriv?

(imam ogledalo, znam odgovor na moje pitanje)

Pozzzzz!

Obrisan

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci