pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Tekst je djelom citiran iz izvrsne knjige" Netocracy ,the new power elite ...... u izdanju izdavačke kuće Differo d.o.o. Zagreb.Hvala im na toj knjizi. Pročitalo ju je mojih dvadesetak
prijatelja i dobrih poznanika .
Ubačeni su i sitni dodaci u tekst jer je primjeren i našoj situaciji.

"Kad je Država postala tek jedan od igrača na kapitalističkom tržištu ,sa svojom ovisnošću o porezima koji su se naplačivali na ime rad i kapitala,parlament je postao podređen kapitalističkom sustavu ,i nemoćan u propitivanju izvornih osnova takvog poretka ,a da si u isto vrijeme ne dovede u pitanje i vlastito djelovanje. Kooperacijas epočela plačati novcem i podjelo, povlastica ( ja vidim čak i sličnost feudalizmu !).Samo su propovjednici jake države birani u parlament s obzirom nato da je sve drugo prema definiciji bilo nemoguće. Izabrani predstavnici mogli su se prozvati lijevim ili desnim ,radikali ili liberali , ali to je bilo i ostalo relativno nevažno. Ono što je bitno jest da parlamentarne rasprave nikad u pitanje ne dovode osnovnu političku ideju novih
( mogućih i postoječih kapitalista ):etatizam.
Vlade su se mogle mjenjati iz godine u godinu( primjer Italije) ,no upravljačka elikata čvrsto drži i dalje moć.
U stvarnosti svi oni, konzervativci, demokrati, liberali, socijalisti ,u svojim demokrtaskim i totalitarnim oblicima ,pretplaćeni su na istu osnovnu ideju . snažna država je neophodna za preživljavanje "dobrog i prirodnog" društva .
Onda se pojavila opća medijalizacija.Mediji su započeli svoj vlastiti život ,tvoreći osnovu za novu strukturu moći ,poprimajući nekoliko značajki nove vladajuće klase informacionalističke pardigme: netokracije.
S obzirom na to da su mediji sve više uspijevali djelovati neovisno( barem van Hrvatske ,ali i uz svijetle primjere i u Hrvatskoj ), neovisno od izabranih političara ,ne čudi da su političari postali glavne mete tzv. " novinara snajperista".
Strategija medija u njihovoj bitci s dražavom , konstruirana je oko fikcije: mitu prezira kojeg biračko tijelo osjeća prema političarima. U osnovi tog mita nalazi se zamisao koja kaže da stanovništvo ranog kapitalističkog društva ( poput našeg )smatra izabrane političare gomilom korumpiranih prevaranata koji namiču raznim tajnim kanalima osobna bogatstva iliti neoporezovanu dobit na štetu demosa-glasača, poreznih obveznika . Svaka država ima svoju vlastitu varijaciju tog mita : političari u većini zemalja smatraju
se ljudima koji ne poštuju najsvetije vrijednosti njihovih kultura.
I onda se pitamo zašto na određenom stupnju građani okreću leđa s gađenjem - ako se u
vezi svega toga može vjerovati onome što pišu i kažu mediji. A svi znamo da su mediji ipak
bliže politici nego mi ,što znači i da su informaciječesto iz prve ruke.
Političari su proizvođači informacija glasači potrošaći ,i tako su po netokratskim načelima ,ostvarili veliku kontrolu nad političkim procesima u informacionanom društvu.
Političari danas izgledaju poput kabaretskih umjetnika čija je specijalnost tzv. "politički striptiz" ili možda i egzibicionizam: Sjetio sam se i ja : da nije iluzionizam.
Postoji jedno pravilo danas u novinarstvu:

Politički događaj koji ne privuće medijsku pažnju nije događaj i ne objavljuje se .

Granica između politike i trača postaje sve kraća.
Itd.
Moja preporuka : čitajte knjige