Ima puno stvari koje pogodiju čovjeka no i u zadnje vrijeme ih ima više nego se i može progutat.
Danas uz bombastičke vijesti iz Srbije koje su bile i za očekivat je jedna koja me je pokrenula ovo napisat.
Pogledajte i sami: http://www.vecernji.hr/newsroom/regions/zagreb/3018787/index.do;jsession...
Kaj mi nemamo u gradskoj upravi ni jednu osobu koja ima i malo srca za one koji trebaju našu pomoč i to zbog toga jel smo ih mi sami dopelali u tu situaciju.
Ono društvo u kojem životinje nemaju lobby je stvarno na dnu.
Mrak od nas hoče najmanje 125 riječi, no koji put je nemoguče tu normu ispunit .
Zbog čega se nemre ta norma ispunit, iz jednostavnog razloga i to je:
Za nešto reč je dosta i par riječi, u ovom slučaju bi dosta biul i naslov.
Molim one koji su dole da nekaj pod hitno poduzmaju.
Nemojte me sad razočarat.

Komentari
Noina arka je udruga kojoj
Noina arka je udruga kojoj pripadaju sva prava financiranja iz gradskog proračuna. Druga je stvar što se financiraju izmišljeni projekti za nečije privatne interese i kupnje limenih ljubimaca, tako da za ovakve plemenite udruge ne ostaje ništa. Koliko volimo životinje toliko i ljude, stara je poslovica. Ili kako skrbimo za ljude, tako ćemo i za životinje...
nećemo te razočarat...evo
nećemo te razočarat...evo još jedan apel, ali samo za plakanje, ne treba akcija...
To je stvar pravnika i
To je stvar pravnika i socijalne ustanove.
Kolko mi je poznato ponu+en joj je stan uz besplatno doživotno uživanje.
Znam da su moje riječi grube, jel kad neko godinama stanuje u jednom stanu i njegovo preseljenje je sigurna smrt i to u roku par mjeseci.
Kak se veli: ljudima pukne srce od boli, pogotovo u tim godinama.
I sad još jednu stvar,
Skrečeš temu i to na štetu mojeg dnevnika, možeš napisat dnevnik o tome i drage volje te bum podržal u tvojim socijalnim osječajima.
isprika Skviki...u pravu si
isprika Skviki...u pravu si
Abis, Sve ok. danas sam malo
Abis,
Sve ok. danas sam malo pokraj, no napisal sam privatnu poruku s molbom za razumjevanje.
A što reći više? Možemo
A što reći više?
Možemo se samo svi zapitati slijedeće:
Jeste li ikad bili u nekom azilu za životinje?
Jeste li pogledali u njihove oči u kojima se vide sve patnje kojima su te životinje bile podvrgnuta?
Je li vam potekla suza?
Mene duša boli.
Pa ima li ista pohalno u
Pa ima li ista pohalno u ovoj Lijepoj nasoj? Ne, ne mogu se nacuditi da smo mi postali (ili smo mozda oduvijek bili) toliko cudni, uskogrudni, nadobudni i neuljudni. Zasto li se, Boze, zgrazamo kada nas neki nazivaju balkanskim plemenom, jer nasi postupci im pruzaju dokaz za to?