Tekst našeg "političara" o SAD je digao prašinu na forumu tijekom koje se raspravljalo i o Kini pa ajde da ubacim malo podataka o najmnogoljudnijoj državi na svijetu i tamošnjem razmišljanju.
Tamošnji način razmišljanja
Svaki put kada neki europski poslovni čovjek ili političar počne pričati o obveznoj demokratizaciji Kine osoba koja zna išta o toj državi misli u sebi:"Kako li ga samo ovaj sere", ali ajde da krenemo od početka.
Europske države su nacionalne države, ali Kina to nije. Kina je civilizacija-država,a Kinezi ne postoje. Teoretski govoreći oni su narod Han, a pripadnici tog "naroda" sebe smatraju potomcima Žutog cara. Pojednostavljeno govoreći to je osnovna ideološka veza koja ujedinjuje stanovnike Kine.
Naši ljudi bi rekli “odmah u glavu“, a stari Latini „in medias res:“ da li je Damiru Kufneru, vinogradaru, stalo do istine ili do – 35 000 kuna kao naknade za duševne boli!? Da sam tužibaba, a nisam, sada bih već imao podosta elemenata za protutužbu jer nakon zamalo 40 godina pisanja i objavljivanja moram se baviti slučajem koji je me ipak uznemiruje i troši, slučajem koji većina lokalne javnosti sasvim dobro razumije. Građani koje srećem su ozlojeđeni socijalno-ekonomskom situacijom koja je na granici eksplozije u malim sredinama, ali i šire! Danas sam na Općinski sud, uz zdravstvene teškoće, krečući se korak po korak, klonuo i ojađen odnio sudski podnesak, gubeći vrijeme i dragocjenu energiju koja mi je potrebna za dovršetak jedne knjige koja, da nije ove sudske peripetije, bila bi sigurno u javnosti.
„Stidim se….“
Sve je počelo još u listopadu 2010. kada sam na lokalnom portalu objavio kolumnu „Cavallino -. misterije jedne investicije“! Znao sam da ulazim u škakljivu temu gospodarstva, posebno investicija, ali da će se to pretvoriti u sudski proces nije mi bilo ni na kraj pameti.
Stalna na ovom svijetu samo mijena jest. I u našem političkom mikrosvijetu također. Tko je doli, svrgnut će podmuklo onog tko je gori. Tako bi se ukratko moglo opisati odluku koju s različitim emocijama već neko vrijeme očekujemo: izbacivanje Jadranke Kosor iz HDZ-a. Sukob taština, osobni animozitet između bivše premijerke i predsjednice stranke i aktualnog predsjednika, a povrh svega sukob koncepcija mogli su dovesti do jedinog mogućeg epiloga: onaj (tj. ona) tko se ne uklapa, ispada iz igre.
„Što bude, bit će“ mudro je izjavila Jadranka Kosor povodom najave da bi stvarno mogla dobiti cipelu. I točno je, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Preživjet ćemo i ovu smjenu. Jadranku Kosor ne treba žaliti. Izgubila je unutarstranačke izbore, nije prihvatila pravila igre novog vodstva i logično je da to vodstvo ima legitimno pravo voditi politiku stranke onako kako misli da je za stranku najbolje.
S druge strane, razumijem i njenu frustraciju. Ponizio ju je upravo onaj kojeg je sama pompozno vratila u HDZ.
Ja sam protiv investicija!
I to protiv bilo kakvih investicija, domaćih ili stranih, javnih ili privatnih, velikih ili malih, u poljoprivredu ili u turizam.... bilo kakvih.
Eto, kad nitko neće ja ću biti protiv investicija. Dobro, ima nekih koji su protiv pojedinih investicija, Plomin, Srđ, ali i ti su u načelu za investicije, ali su protiv tih pojedinih investicija.
Ja sam protiv investicija u načelu.
Zar vama nije čudno to, imate stotine udruga i interesnih skupina koje su za ovo i za ono, ali niti jedna nije protiv investicija kao tavih.
I svi su u načelu za investicije i vlada i privatnici i građani, a servira nam se da će nas investicije spasiti, da su one rješenje problema.
O investcijama kao takvim se uglavnom govori u pozitivom svijetlu, i stalno se po medijima i od strane političara i kapitalista priča o njima. Ne budi li vama to sumnju?
Mislim, ja volim pečenu teletinu, ali da mi svaki dan dolaze ljudi govoriti kako je pečena teletina dobra i kako je super za jesti, ne bi li to pobudilo sumnju. Ako ti se nešto sviđa, ne treba te stalno uvjeravati kako je to dobro i super, zar ne?
Imunologija, kao i pojedine metode treninga, temelje se na metodama "što te ne ubije, to te ojača". Ipak, ne trpe sve grane takav pristup. U posljednje se vrijeme puno govori o poboljšavanju investicijske klime, o poticanju poduzetništva i o jačanju postojećih gospodarskih subjekata. Koliko god za to nadu polažemo u europske fondove, srećom se ipak uviđa kako su problemi koje primarno treba rješavati unutarnje naravi. Za razliku od pojedinih političkih lidera koji uzrok vide u nedostatku poduzetničkog duha i financijskog žrtvovanja građana-poduzetnika, mišljenja sam kako je ipak onaj koji predvodi u stvaranju loše atmosfere - država.
Naravno, država postavlja pravila igre i oko toga nema spora. Država pravila igre postavlja propisima različitih vrsta, a provodi ih putem svojim mnogobrojnih i raznovrsnih produženih ruku.
Praktično, za poduzetnika postoje tri izvora prava:
1. zakoni,
2. podzakonski akti i
3. pravna i životna shvaćanja činovnika.
Proteklih dana ponovo smo svjedočili neodgovornom plasiranju lažnih informacija od strane ljudi koji obnašaju određene funkcije vlasti, bez ikakve odgovornosti za javno izrečenu riječ koja nanosi štetu određenim građanima.
Pomoćnica ministra Jakovine, Mirjana Mataušić Pišl u subotu je hladno ustvrdila kako toksično mlijeko prerađivača Dukat i Vindija, koje je dan prije povučeno iz prodaje potječe sa hrvatskih farmi.
Navedenu izjavu prenijeli su svi hrvatski mediji, naglašavajući upravo taj podatak u opremi članaka.
Uočio sam da su se u posljednje vrijeme na Pollitici pojavile raznorazne manifestacije malohrvatstva, pa sam pokušao sistematizirati njegove pojavne oblike, kako bi se lakše uočio i na odgovarajući način razobličio taj zloćudni fenomen i pravodobno suzbio njegov razoran utjecaj na nacionalno biće, smišljen i razrađen s očitom namjerom uništenja mlade hrvatske neovisnosti, sveudilj u opasnosti od vanjskoga, posebno istočnoga neprijatelja, a o unutarnjem da se i ne govori.
S obzirom na određene oscilacije u točnom definiranju, tipološkom klasificiranju i pravilnom etiketiranju tog veoma kompleksnog i žilavog fenomena, svjestan sam da nije lako utvrditi sve njegove tipološke odrednice, pa stoga molim poštovani publikum da u komentarima podsjeti i upozori na potrebne dopune.
Velehrvat zna da je Hrvatska stvorena 1990. godine, a Malohrvat se čudi gdje se on to rodio, školovao i odrastao, i još štreberski insistira na razlici između zavisne i nezavisne države, koje ne bi ni bilo da nije bilo one zavisne, a još bi manje dobila međunarodno priznanje.
Uvijek kada je posrijedi neslaganje između institucionalne Crkve i vladajuće političke elite, najčešće se i vrlo rado povlači argument „svjetonazora većine“. Nakon brojnih drugih, posljednji je primjer uvođenja u škole spolnog odgoja. Kako to vide predstavnici Crkve, „u demokratskom je društvu nezamislivo da se škola koristi za nametanje ikoje ideologije i da se vjerničkoj većini koja prelazi 92% hrvatskih građana nameće svjetonazor manjine. Njihova je logika jasna, ogromna većina građana se izjasnila da su vjernici pa je s toga razumljivo i samo po sebi jasno da zato dijele i svjetonazor institucije koja ih okuplja. Nedovoljno obrazovanima i onima koji su navikli nekritički prihvaćati sve što čelnici te institucije govore, takva se logika može učiniti ispravnom i s jednakim će žarom u raspravama koje vode koristiti argument svjetonazora većine. Koji razmišljaju (i) svojom glavom, razmislit će o tome je li takva logika baš ispravna i može li se doista govoriti o tome da svi deklarirani vjernici ili barem većina njih dijeli isti svjetonazor.
Samoborci imaju jedan pametan slogan za fašničko vrijeme.
„Bedaki noriju svaki dan a pametni samo na fašnik“. Jesmo li se moji pajdaši i ja držali toga ili smo jednostavno htjeli mladima dokazati da još uvijek hoćemo, moremo, i znamo. Bumo mi stari pljesnivci pokazali tim mladima kaj su maškare i kak se nori. Pred 14 dana imali smo sastanak pri meni u dnevnom boravku. Stekli, koji je glavni organizator svih pizdarija, (ispričavam se ) događanja vezanih uz treču dob , predložil je i temu fašnika ili u kaj se bumo maskirali. Dečki ove godine tema bu politička. Maskirali s bumo u vladu. Čim je spomenul politiku bivši sindikalist Kusa je odmah odvalil nekaj kaj je započinjalo sa „pas mater“.
-Zakaj politika pitam ga ja.
Sigurno je od sada bilo puno priča o tome s različitih strana. Zašto bi to trebalo učiniti, a zašto ne. Oni koji smatraju da bi to trebalo napraviti obično ovih dana nazivaju komunjarama i izdajnicima Hrvatske. O čemu se zapravo radi?
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (link: Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina) u svom članaku 3, kaže:
(1) Prava i slobode osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama (u daljnem tekstu: pripadnici nacionalne manjine), kao temeljna ljudska prava i slobode, nedjeljiv su dio demokratskog sustava Republike Hrvatske i uživaju potporu i zaštitu, uključujući pozivtivne mjere u korist nacionalnih manjina.
