Živimo u doba krize u svijetu. Tako kažu. Osobno mislim da kriza ne postoji, ali postoji želja za krizom. A tamo gdje je želja, postoje i načini.
Kriza je nešto izvanredno, stanje koje se javlja u osobitim situacijama, izazvana nečim, prouzrokovana, dakle s razlogom. Razlozi mogu po svom porijeklu biti racionalni ili iracinalni, ali njihovo logičko porijeklo ih ne determinira. Međutim, da bismo shvatili krizu nečega o čemu želimo suditi, vrlo je važno razotkriti prirodu uzroka koji je pokrenulo određenu krizu.
Svoj predmet odmah u početku želim ograničiti: govoriti ću o krizi unutar granica naše domovine. Da li je to ispravno? Mišljenje je da je nemoguće razdvojiti krizu 'u svijetu' s krizom u Hrvatskoj. Obrnuto rečeno: niti u Hrvatskoj ne bi bilo krize, da ona nije prisutna u svijetu. Pogledavši stvar iz ove perspektive, jasno nam je da je taj uzročno-posljedični odnos manjkav. Moja prva premisa glasi: kriza u hrvatskom društvu bila bi prisutna bez obzira na krizu u svijetu.
Predsjednik Ivo Josipović je raspisao izbore za Europski parlament za 14. travanj. Hrvatska će tako poslati 12 zastupnika u Strasbourg koji će za mjesečnu plaću od sedam tisuća eura raspravljati o zakonskim prijedlozima u jedinom tijelu Europske unije koje se bira izravnim putem.
Premda je taj događaj već sam po sebi značajan jer će se s jedne strane hrvatski glasovi čuti u središtu europskog odlučivanja, a s druge strane hrvatski će europarlamentarci kroz strasburško vježbanje demokracije profesionalizirati vlastite stranke u Hrvatskoj, za hrvatsku izbornu praksu ipak je presudnije uvođenje novog principa u biranju zastupnika. Riječ je o preferencijalnom glasanju preko poluotvorenih kandidacijskih lista. To znači da će birač moći odabrati zastupnike za Europski parlament mimo redoslijeda kandidata na listama kojeg su napisali Zoran Milanović, Tomislav Karamarko ili netko treći.
Predsjednik Republike Ivo Josipović od svojeg prvog lažnog obećanja o Novoj pravednosti ne prestaje svojim istupima obmanjivati javnost. Tako je bilo i s nedavnim nastupom u Institutu za inovacije u kojemu je održao predavanje o razvoju poduzetništva.
Naglasak iz Josipovićevog nastupa nalazi se u rečenici: „Naša je velika boljka u kulturi kukanja, većina je spremna više kukati nego raditi i to se mora promijeniti“. Naravno predsjednik Josipović je u pravu, ali bi u toj kritici trebao poći od sebe, jer sve što je dosad konkretno učinio i radio u prve tri godine svojeg mandata bila je kuknjava o svim važnijim problemima ove zemlje. Doduše, po ustavnim ovlastima, on nije mogao mnogo toga promijeniti, osim u vanjskoj politici, nadzoru nad obavještajnom službom i kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Ali imao je po čl. 101. Ustava mogućnost predložiti Vladi da održi posebnu sjednicu i „razmotri određena pitanja“. Na toj pretpostavljenoj sjednici koju nikad u svojih 10 godina mandata nije sazvao predsjednik Mesić, a u ove tri godine ni predsjednik Josipović, predsjednik Republike „može biti nazočan i sudjelovati u raspravi“.
Danas sam prošao pored demonstranata dok sam dolazio na posao. Ljudi su prosvjedovali ispred velikog skupa u velikom gradu zahtijevajući da se mjere štednje ne lome na njihovim plaćama. Doslovno stotine interventnih policajaca, nabrojao sam petnaest vozila samo duž jedne strane jednog od ulaza, željezne ograde i stotine zaštitara u crvenim jaknama koji provjeravaju iskaznice svakom tko želi prići. Tko želi proći ogradu i doći na gradski trg ispred javnog objekta.
Oni su bili zid koji dijeli nas od njih. Jutros sam, kako nisam jurio ni na kakav fiksan termin, zastao i promotrio oko sebe taj zid i te prosvjednike. I hrpe, tisuće, užurbanih ljudi uglavnom u strogim odijelima koji dolaze na, vjerujem, vrlo važan razgovor. Uostalom, priliku da budu ovdje platili su najmanje 700 eura i odlučni su iskoristiti zadnji cent iz toga. Prosvjednika nije bilo malo, naprotiv, ali ta rijeka odijela koja se slijevala po vlažnom asfaltu dominirala je prizorom.
Drage zborištarke i zborištari, već se neko vrijeme bavim mišlju da probam ovako nešto, ali nikako da si dam truda. Naime, s vremena na vrijeme ću imati priliku razgovarati sa istaknutim javnim ličnostima koje nas svakodnevno bombardiraju kroz medije, dakle ministri, sindikalni vođe, saborski zastupnici, istaknuti oporbenjaci i slični.
Htio bih da pokrenemo neki pilot projekt cyber demokracije, znači par dana prije samog razgovora ja objavim dnevnik kao najavu, a vi u komentarima postavljate pitanja na koja bi voljeli čuti odgovor od dotičnog sugovornika. Onda ja pitanja koja kroz raspravu isplivaju kao najbolja, i ona koja se meni čine interesantna-zadržavam si to diskrecijsko pravo :) postavljam dotičnom i objavljujem odgovore tu na zborištu, kada i ako ih dobijem.
Živo me zanima bi li cijela stvar funkcionirala i jeste li uopće zainteresirani za takvo nešto?
Hoćete li, možete li, umijete li Vi to?
Draga Vlado Republike Hrvatske,
Hoćete li već jednom doputovati iz Vašeg paralelnog svemira, vratiti se u ovu jadnu zemlju siromaštva očaja i tuge, vidjeti, doživjeti, osjetiti kako žive Vaši sugrađani?
Hoćete li već jednom zaustaviti deložacije građana potonulih u dužničko ropstvo, zbog gubitka poslova, pohlepe banaka, propasti poduzeća?
Hoćete li im već jednom omogućiti da reprogramiraju dugove i otplate svoje kuće i stanove, kako ne bi završili na ulici?
Hoćete li već jednom otvoriti skloništa za beskućnike kako se ne bi smrzavali i umirali po ulicama?
Hoćete li već jednom povećati mirovine kako bi umirovljenici dostojno živjeli a ne kopali po kantama smeća za pet ambalažom, čijom prodajom smanjuju mogućnost skapavanja od gladi, kada plate režije od svojih bijednih mirovina?
Hoćete li već jednom dobro opremiti bolnice, a ne za svaku sitnicu žicati donacije od građana i još uzimati PDv na telefonske pozive?
Rado bismo donirali za bolesnu djecu i sugrađane kada bismo imali od čega, kada i sami ne bismo bili na rubu gladi i opstanka.
Nakon afere s "lošim mlijekom", neke mljekare (Dukat i Meggle) obustavile su otkup s dijela farmi u Hrvatskoj. Seljaci su reagirali današnjim mirnim prosvjedom - najavljujući nove, masovnije, vrlo skoro.
Čitajući ove tekstove - uspio sam shvatiti da seljaci žele:
- da građani RH piju mlijeko koje nije ispravno
- da država RH natjera privatne tvrtke da se ponašaju onako kako seljacima odgovara
Krenimo otpočetka. Seljaci imaju krave, krave daju mlijeko. Kako bi se osigurao strateški interes svih građana Hrvatske - država daje poticaje na držanje krava i proizvodnju mlijeka. Time se troši dio državnog (zajedničkog novca) ali tim korakom "lokalno mlijeko" postaje privlačnije privatnom otkupljivaču - jer je jeftinije; a država je ispunila strateški cilj - vlastiti stočni i mliječni fond.
Prije par mjeseci naš prijatelj provinciopolis a objavio je dnevnik http://pollitika.com/manipulacije-ljudima-politika-eu-ekonomski-pokret-z... koji se bavio pokretom Zajedno za hr kojem je i on pristupio a radi se o promociji Strategiji ekonomskog razvoja RH koju je napravio gospodin Karino Hromin Sturm, a prema njihovim riječima Strategiju potvrđuju naši ugledni znanstvenici ekonomskih znanosti Slavko Kulić , Branko Horvat, Lauc i dr. a nešto više možete naći na http://www.zajedno-hr.com/
Po preporuci našeg prijatelja otišao sam na facebook profil grupe Zajedno i odmah neugodno iznenađenje , mala manipulacija. Naime prije nego vam se omogući da se uopće upoznate o čemu se radi morate pristupiti grupi a oni to odmah tretiraju kao da ste sljedbenik tj. bespogovorno prihvaćate mišljenja i odgovore admina i nekoliko "svećenika". Na tu malu manipulaciju sam upozorio i našeg prijatelja provinciopolis a još na njegovom dnevniku i u tom trenutku i nije mi to bilo nešto važno.
Spor je. Ali smjer je dobar.
Tekst našeg "političara" o SAD je digao prašinu na forumu tijekom koje se raspravljalo i o Kini pa ajde da ubacim malo podataka o najmnogoljudnijoj državi na svijetu i tamošnjem razmišljanju.
Tamošnji način razmišljanja
Svaki put kada neki europski poslovni čovjek ili političar počne pričati o obveznoj demokratizaciji Kine osoba koja zna išta o toj državi misli u sebi:"Kako li ga samo ovaj sere", ali ajde da krenemo od početka.
Europske države su nacionalne države, ali Kina to nije. Kina je civilizacija-država,a Kinezi ne postoje. Teoretski govoreći oni su narod Han, a pripadnici tog "naroda" sebe smatraju potomcima Žutog cara. Pojednostavljeno govoreći to je osnovna ideološka veza koja ujedinjuje stanovnike Kine.
