Tagovi

Don't call us - we will call you

Mislim da sam već spominjao da volim putovati... Pogotovo me to držalo za vrijeme studija kad, naravno, često nije bilo dovoljno novaca ni za bijeli ronhill, polubijeli kruh i deset deka podriguše, a nekmoli za egzotična putovanja. No, često ni novac nije bio najveći jad. U to doba me držala i fiks-ideja o studiranju na nekom od europskih sveučilišta pa sam tražio razne stipendije za tečajeve, postdiplomske i slično... Poslije sam skužio da je sve to bilo samo maštanje i bježanje od neminovnosti učenja za ovaj naš fakultet, no to sad nije tema.

Uglavnom, tada, kao ni danas, nismo bili članica EU i samim time svi obrazovni programi razmjene i studiranja poput Erasmusa bili su nam nedostupni ili vrlo teško dostupni. Školarine za studente izvan EU redovno su bile tri do četiri puta veće nego za studente iz EU. To me jako nerviralo. A i tada je EU imala onaj neki privlačan element ekskluzivnog kluba uređenih zemalja u kojima je sve nekako bolje, ljepše, uređenije, mirnije...

Tutorijal o čitanju novosti br.1: sanaderovi tragovi

Za ovu prigodu, iskoristit ću portal jutarnjeg lista. Ovaj put neću spominjati mane i komično ozbiljne propuste iste stranice, nego ću se samo krenuti njihovom alatu za pretraživanje.

Dakle, počet ćemo na slijedećoj adresi:

http://www.jutarnji.hr/search?phrase=sanader

Dobili smo 10 stranica rezultata. Rezultati su složeni vremenski, najnovije vijesti prve, pa ćemo početi od 3. stranice.

  1. Prvi naslov koji upada u oči:
    Premijer Sanader na konferenciji Yalta European Strategy

Financiranje političkih stranaka

Proučavam zadnjih nekoliko dana američku kampanju za kongres i senat (iz razloga koji će vrlo uskoro postati očigledni), i puno toga se tamo vrti oko financiranja političkih stranaka i apsolutno svatko vas ganja ne bi li uplatili koji dolar u kampanju svog kongresmena.

Tko je platio put u Veronu? Bacio sam tako jučer pogled i na domaću političku scenu tek toliko da vidim koja je razlika, a razlika je drastična. Ono što je prvo zanimljivo je činjenica kako financiranje političkih stranak uopće nije regulirano, kada napišem uopće, to znači da apsolutno to nije riješeno i jedva da je spomenuto i po svim kriterijima to se događa kroz božju providnost (pa čak i za lijevo orijentirane stranke).

Koliko hrvatskog poreznog obveznika košta noćenje u veroni?

Kako je moguće da imamo premijera države koji zagubi hotelski račun? Kako možemo saznati da je on zagubio samo to?

Jedan od najvećih političkih alata kojeg svaki političar ima na raspolaganju je nijekanje, i što je najbolje ta metoda prečesto vrlo dobro funkcionira. Evo primjerice polu-tajnoviti put našeg premijera u Veronu pretvorio se u prvorazredni skandal iz puno razloga. Najočiglednije (i donekle najbolnije) saznanje je kako je premijer Sanader (dakle isti onaj koji se zalagao za prava branitelja, optužene generale i koji je štošta vikao po Splitskoj rivi) na dan državnosti umjesto da polaže vijence širom domovine i zahvaljuje braniteljskoj populaciji koja ga je dobrim dijelom izabrala na vlast, on sluša opere po Veroni. bilo bi zanimljivo saznati koja je opera bila na repertoaru?

Mit o pretvorbi i privatizaciji

Na jučerašnjem sastanku Mesića, Sanadera i Šeksa osim o organiziranom kriminalu govorilo se o prestanku potrebe za produljenjem roka u trajanju Zakona o reviziji pretvorbe. Ovaj zakon je predložila vlada Ivice Račana u samom početku njihovog mandata, pokušavajući održati obećanje o kažnjavanju svih prijestupa koji su se tijekom pretvorbe dogodili.

Nažalost, cijeli taj koncept revizije, osim što je generirao brdo posla za državnu reviziju donio je vrlo malo koristi; osim što smo su na površinu izbile i konkretne brojke o događajima za koje su svi znali da postoje. Naime, od 1600 revidiranih pretvorbi u njih više od osamdeset posto su otkrivene manje ili veće nepravilnosti, optuženo je samo 800 osoba, do sada imamo samo 79 osuđujućih presuda, od čeka devet zatvorskih i koliko mi se čini, nijedna kuna se nije vratila u državni proračun.

Zakon o financiranju političkih stranaka (redux)

Prva stvar koja mi je upala u oko prilikom predstavljanja prijedloga zakona o financiranju političkih stranaka je rečenica koja doslovce kaže “Zakon financiranju političkih stranaka ključni je zakon nacionalnog antikorupcijskog programa”. Molim vas da uočite frazu “ključni je zakon” što bi valjda trebalo značiti kako je politika prožeta korupcijom te kako joj je potrebno temeljito čišćenje, i dok bi još bilo OK da tako nešto napiše neki novinar, bloger ili anonimni komentar na večernjakovom portalu, sasvim je druga težina ako tako nešto direktno u mikrofon (i to namjerno) kaže aktualni nam premijer (op.a. Ivo Sanader) ili ministrica pravde gđa. Ana (go go) Lovrin. Ova cijela strka oko zakona me ugodno iznenadila jer ima svega nekoliko dana kako sam pisao o tome, a vidim da i google moj blog smatra jednim od najrelevantnijih mjesta na internetu, barem kada govorimo o financiranju političkih stranaka. Zanimljivo je da je novopečena ministrica u jednome času naručila istraživanje o percepciji korupcije u društvu, jer je daleko jednostavnije se boriti protiv dojma o tome da li korupcije ima ili nema umjesto da morate uprljati ruke hapseći kriminalce (ovo je netko drugi mudro primjetio, a ja samo bezobrazno kopiram).
Malo sam surfao uokolo proučavajući što to korupcija u stvari je, i google kaže kako riječ korupcija dolazi od latinske riječi corruptus i znači uništiti. Enciklopedija Britannica o korupciji ima malo više za reći i kaže kako je korupcija neprimjereno i najčešće nezakonito ponašanje usmjereno prema stjecanju koristi za sebe ili druge. Forme korupcije su mito, iznuda i zloupotreba informacija. Korupcija postoji u nezainteresiranim društvima i tamo gdje nedostaje zakonska regulativa (eto, mi čini se okidamo obje kategorije).

Slovenska granica, i nuklearka, i banka

Zanima me koji je stav o problemima s našim zapadnim susjedima? Obzirom da se nalazim s ove strane granice sasvim sigurno sam subjektivan u ocjenama, a da ne kažem da nisam niti osobito stručan (pa čak niti upućen) u fine nijanse međudržavnih ugovora, UNovih pravila o razgraničenju na moru, a ni cijela priča o Ljubljanskoj banci mi nije totalno jasna.

Ukratko, moje je mišljenje (prema dostupnim razmišljanjima) kako se morska granica određuje kao crta sredine između dvije zemlje. U konkretnom, slovenskom slučaju problem je taj što mi u stvari graničimo s Italijom, dok se između nas i njih nalazi Slovenija. Naši susjedi iz totalno razumljivih razloga inzistiraju na svome putu do otvorenog mora, no iskreno mislim da se to neće dogoditi, a ključni razlog po meni je u stvari način na koji ti isti slovenci tretiraju talijanski dio granice, jer ne vidim zašto bi se njihov dio tretirao drugačije od našeg dijela jer smo i jedni i drugi suverene i samostalne države.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci