Tagovi

Zašto je Vlada prestala objavljivati tekstove akata o kojima odlučuje? (ili: Kome nije u interesu da javnost zna?)

Negdje 2001. ili tako negdje otprilike, Vlada RH je na svojoj (redizajniranoj) web stranici počela objavljivati tekstove svih akata o kojima raspravlja na svojim sjednicama. Tako smo svi mogli vidjeti i bez filtera medija o čemu Vlada točno raspravlja.

Lijepo se otišlo na sjednice Vlade i tamo lijepo svi .pdf-ovi.

U međuvremenu, 2003. je donesen Zakon o pravu na pristup informacijama gdje je lijepo utvrđeno da javnost ima pravo znati.

Remetilački faktori

Eto, danas je 16. prosinca 2006 godine. Nova Godina 2007 je pred samim vratima i kuca noseći „darove“. Gledajući u mome kompjuteru kartu Europe na kojoj sam već osjenčao najnovije članice Europske Unije (Rumunjske i Bugarske, kako bih pratio napredovanje te tvorevine), počela me progoniti „zabavna“ ideja – da onaj dio Europe, u kojem se mi nalazimo, i kojeg se popularno naziva „zapadnim Balkanom“ - obojim u crno, tj. da od „ostatka ostataka“ (reliquiae reliquiarum) označim sveeuropsku „crnu rupu“.

Od kratkotrajne posjete hrvatskoj metropoli, od prije nekoliko dana, pomalo zaboravljeni pojam „remetilački faktor“ kojeg sam čuo u jednoj maloj diskusiji, usjekao mi se u glavu i muči me. Ukucao sam ga u Google i našao prva dva, ali posve dovoljno ilustrativna odgovora (mada ih ima još mnogo):

Osvrt Branka Salaja o Tuđmanu

Nešto više od tjedan dana izbivao sam od adsl-a prepušten sporosti dial up-a.Danas sam se vratio brzom internetu i u komentarima na matičnom blogu zatekao osvrt Branka Salaja, ratnog ministra informiranja, bivšeg veleposlanika RH u Francuskoj, Nizozemskoj, nekadašnjeg direktora HINA-e, i što je najvažnije: organizatora ilegalnog putovanja socijalističkog disidenta umirovljenog general-majora JNA dr. Franje Tuđmana Europom 1977. Prebacio sam njegove komentare u zaseban post radi bolje uočljivosti.   j) I u ovom blogu i u ranijim napisima o ulozi Vladimira Pavlinića u krivotvorenju Tuđmanove putovnice prisutna su nevjerojatna izvrtanja i netrpeljivost, svojstvena situacijama, kad se ljudi suoče sa činjenicama, koje ne odgovaraju njihovim hipotezama. Da bi priča o Franji Tuđmanu kao eksponentu i lutki zakulisnih snaga, koje permanentno vladaju ovom zemljom, bila točna, treba po svaku cijenu omalovažiti i popljuvati Pavlinića zbog njegove uloge u švedskom putu. Radi se o vrhunskom intelektualcu, koji je bio glavni motor u pokretanju i devetgodišnjem uređivanju jedinih novina van kontrole jugovlasti „Glasa Koncila“ i kasnije napravio ogroman doprinos emigrantskom izdavaštvu, o teologu, filozofu i publicisti koji govori par jezika, koji je slikar u akademskoj klasi i izbrušeni informatičar, koji je odležao tri teške godine Stare Gradiške itd. Umjesto da se iskoriste njegovi potencijali, u slobodnoj ga se Hrvatskoj naziva falsifikatorom jer se u jednoj prilici, ponio na način koji je odudarao od svega što je ranije i kasnije radio. Njegova je krivnja što je omogućio hrvatskom demokratskom pokretu da, oslonivši se na svoje skromne vlastite snage i resurse, napravi jedan važan iskorak...

Vlast i oporba

U svim razvijenim demokracijama građani znaju tko je i njihovoj državi vlast a tko oporba.
Hrvatska je čak i u tome izuzetak. Građani Hrvatske nikada ne mogu biti sigurni koje stranke u Saboru čine vladajuću večinu a koje oporbenu manjinu.

Jedan od razloga svakako je i u tome što je Sanader prilikom sastavljanja vlade 2003. godine okupio šaroliko društvo sa još šarolikijem koalicijskim odnosima. S nekim strankama je potpisao koalicijske ugovore, s nekim ugovore o suradnji, trećima je bilo dovoljno dati pet-šet funkcija državnih tajnika a nekim pobjeguljama iz stranka dao je naknadu od milijun kuna u mandatu da bi se ovi proglasili nezavisnim zastupnicima iako su u Sabor ušli na stranačkim listama. (Ivo Ločar, Slaven Letica i Ivo Banac)

Tko je važniji: Sabor ili Glasnogovornik (ili: Koliko ćemo platiti muljanje i laganje?)

Vlada je predložila da se Ratku Mačeku poveća plaća pa da ima plaću istu kao i zastupnici u Saboru. U Konačnom prijedlogu zakona, istina, predlaže se da se i predsjednik, potpredsjednici i članovi Državnog izbornog povjerenstva te glavni državni inspektor također postanu državni dužnosnici.

No, meni je najzanimljivija činjenica obrazloženje kojim se obrazlaže povećanje plaće Ratka Mačeka. U prijedlogu se naime kaže:

"…pokazalo se da određeni uredi Vlade Republike Hrvatske imaju značajno širi djelokrug i kompleksnost rada te poseban značaj za funkcioniranje Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora, pa predsjednici tih ureda imaju značajno veću odgovornost."

Tuđmanova livada, Tuđmanova trava,…

Nakon mnogo rasprava koje su manjim ili većim intenzitetom vođene tijekom niza godina, rješenje je na vidiku. Nadležni odbor zagrebačke gradske skupštine u proceduru je uputio prijedlog da se prostor pored Trga Francuske Republike imenuje Trgom dr. Franje Tuđmana. Kako se radi o neizgrađenom zemljištu, dobar dio novinara taj prostor naziva livadom. Postoji projekt prema kojem bi se trebala izgraditi moderna građevina s podzemnom garažom.

Sudeći po prvim reakcijama obitelji Tuđman, prijedlogom bi se ponovno mogla pokrenuti lavina očitovanja svih i svakoga. To više što se lociranje Tuđmanovog trga ne može promatrati izvan konteksta politike. Ne sumnjam da će svaka politička stranka, kao i mnoštvo manje ili više poznatih pojedinaca i udruga imati potrebu da se o prijedlogu očituje. I to me dovodi do pitanja koje bi nužno trebalo postaviti. Tko je zapravo pozvan da o ovom pitanju odlučuje? Tko je nadležan, znamo.

Šećer dolazi na kraju (ili: kada će Čobanković dati ostavku?)

Vlada je predložila izmjene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Republike Hrvatske i Europskih zajednica. U SSP se unosi odredba o uvođenju kvote za izvoz hrvatskog šećera u EU u iznosu od 180 000 tona godišnje.

Koalicijska Vlada je u pregovorima oko sklapanja SSP-a uspjela osigurati potpuno slobodan bescarinski izvoz šećera u EU, bez ikakvih količinskih ograničenja. Taj potez je omogućio povećanje našeg izvoza šećera u EU za barem 100 milijuna eura godišnje.

EU je predložila da se SSP izmijeni i da se uvedu kvote. O tome se, sukladno SSP-u trebalo pregovarati. Kažem, trebalo, jer je Vlada taj prijedlog EU usvojila (ničim izazvana!) i eto nama kvota. (Vlada kao da ne razumije da se u pregovorima pregovara, a ne samo da se prihvaća što se predlaže i traži!)

Privremeno zatvaranje pregovora, uspjeh ili …

Kao i svako jutro, jučer listam stranice teleteksta. I nailazim na vijest. Jučer su otvoreni i odmah privremeno zatvoreni pregovori s EU za poglavlje kulture. Ministar Biškupić izrazio zadovoljstvo zatvaranjem pregovora. Ministrica Kitarović izjavila da je zatvaranjem pregovora jasno razdvojen postupak prijema Turske i Hrvatske. U nastavku se ističe kako je nedavno isto učinjeno i s poglavljem znanosti i obrazovanja. I onda sam ostao zbunjen.

Pomislio sam ja u prvi mah kako smo tako dobri na tim područjima da se tu nema što pregovarati. Vidjeli ljudi da je kod nas sve OK, pa odmah zatvoriše pregovore. A onda pažljivije pročitam tekst. Pažnju mi je privukla riječ privremeno. Zašto privremeno ako je sve u redu? I, kakve to veze ima s tijekom pregovora EU s Turskom?

Mirovine, Vol I. Tko je kriv?

Evo, Vlada je penzionerima odobrila jednokratni džeparac od 100 ili 200 kuna. To nema veze s mirovinskim sustavom i ima veze samo s trgovinom, ali je svejedno dobar povod da vidimo tko tu pije a tko plaća i koliko.
Svi znamo koliko je teška situacija za svakog pojedinog umirovljenika. Znamo li koliko je teška u zbroju? Ako bismo željeli nešto popravljati, trebali bismo znati. Pa evo:

U nas je skoro 1 100 000 penzića i u svakom mjesecu u idućoj, 2007. godini trebat će za njihove mirovine iskeširati 2,5 milijardi kuna. Ukupni rashodi za mirovine u 2007. planiraju se u iznosu od 30,2 miljardi kuna. Uočite da ukupni rashodi proračuna za 2007. iznose 108,1 milijardi; dakle, 28% svih rashoda čine izdaci za mirovine.

Povjerenstvo za sukob interesa…

…ili kako se riješiti političkih suparnika kojima se diže rejting.

Jednostavno izgleda nevjerojatno kako je povjerenstvo za sukob interesa, na temelju jednog pisma tajnice Vlade, zaključilo kako premijer nije u sukobu interesa. Pa za to pismo im je trebalo samo 50 i nešto dana, bar su mogli poslati i neko sadržajnije pismo. Ali očito je da je to za premijera dovoljno.
No, međutim, to nije dovoljno i za Čačića. On je, prema Povjerenstvu za sukob interesa, u sukobu interesa jer, iako je prenio vlasnička prava (a ne upravljačka, kako tvrdi povjerenstvo) na odvjetnički ured, taj ured nije obavijestio u tom trenutku nepostojeće Povjerenstvo na mogući sukob interesa. Inače ostaje činjenica da se Čačić sam prijavio povjerenstvu te činjenica da je Povjerenstvo donijelo svoju odluku samo dan nakon što su objavljeni rezultati anketa za premijera, prema kojem Čačić drži vodeću poziciju ispred Sanadera i Račana, što ne odgovara ni jednom niti drugom. Još je malo više pojasnio ankete sam Čačić u temi dana na Novoj TV (dnevnik.hr), iako mi baš nije jasna ta njegova računica, reklo bi se da je Sanaderu i Račanu jasna.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci