Jutarnji piše kako su "ateisti sluge paklene tmine". Kao deklarirani ateist "novog vala" (javno se i otvoreno suprotstavljamo zaglupljivanju u ime religije), to nalazim zapravo patetično smiješnim, osim jednog dijela koji je brutalno opasan:
“Misterij zla, moć tmina” u naše se doba očituje u “još podlijim i opasnijim oblicima”: kroz opredjeljenja “od ateizma koji se povodi za znanošću do predstavljanja takozvanoga moderniziranoga ili postmoderniziranog Isusa”.
Apsolutno me ne zanima što on misli o Isusu Nazarećaninu, lažnom Kristu po vlastitoj svetoj knjizi (Matej 1:23), ali kad jedan vjerski fanatik proglasi znanost za zlo, tome se treba suprotstaviti.
20. travnja 2005. u Vladi RH parafiran je Ugovor za formiranje javno-privatnog partnerstva u društvu Sunčani Hvar d.d. O tome postoji i zapis na stranicama www.vlada.hr, a i Slobodna Dalmacija objavila je vijest u kojoj se djelomično iznosi što se to potpisalo. No što se to stvarno potpisalo nikad nije bilo objavljeno.
Cnn.blog.hr došao je u posjed nikad objavljenog parafiranog ugovora iz kojeg se nakon pomnijeg proučavanja može iščitati da tu nema govora o javno privatnom partnerstvu i da će u roku od nekoliko godina grupa Orco postati apsolutni većinski vlasnik Sunčanog Hvara. Ugovor je opsežan i nije ga lako protumačiti, tako da ću ovdje iznijeti samo najočitija zapažanja. Cijeli ugovor možete skinuti ovdje.
Dan uoči tradicionalnog Božićnog prijema Srpskog nacionalnog vijeća (to je onaj na kojem je Sanader prije točno tri godine izrekao ono famozno "Hristos se rodi" i ostavio 'celokupnu' javnost zabezeknutu) predsjednik Mesić primio je predstavnike izbjeglih Srba koje je predvodio njihov domaćin i Sanaderov koalicijski partner Milorad Pupovac. Prema riječima predstavnika izbjeglih Srba (nema citata Mesica niti komentara njegovih savjetnika) Mesić im je dao potporu u zahtjevima da im se omogući i otkup stanova koje bi prema sadašnjim rješenjima dviju Vlada (i Račanove i Sanaderove) dobili samo u najam i što bi državu do 2011. koštalo skoro 4 milijarde kuna.
Političari su se zatrčali kao da će izbori sutra. A neće sutra. Vjerojatno će za godinu dana otprilike, ako se barba Ivo ne dosjeti drugačije. U toj utrci (predtrci, predkampanji, neformalnoj kampanji, svejedno kako se zove) svi govore kako su parlamentarni izbori (izbori za Sabor) najvažniji, kako je ovo ključan trenutak, ali, s druge strane, kako uloga Sabora i nije ona koja bi trebala biti, kako iznad Sabora, pored Boga, ima još popriličan broj bogova i oni uglavnom sjede s druge strane Markovog trga.
Dakle, izbori za Sabor izuzetno su važni, ali Sabor i nije baš tako jako važan, osim kao glasačka mašina (ne “stroj”, baš “mašina”) premijera koji glumi kancelara.
Neosporna je činjenica da je Bandić pokrenuo Zagreb, ali s onolikim proračunom samo bi prosječan hrvatski političar to propustio učiniti. I to je ono što ga izdvaja od drugih, nešto je napravio, nešto što je golim okom vidljivo prosječnom stanovniku grada. Žalosna je činjenica da među domaćim političarima ima premalo onih koji su sposobni bilo što napraviti. I toj zemlji slijepaca (čitaj zemlji korumpiranih i nesposobnih političara) jednooki je car.
Milan je odlučio da za sebe rezervira mjesto u povijesti grada. Zacijelo mu negdje u oporuci piše da njegov spomenik mora biti na ljepšem mjestu i veći od onoga kojeg su izgradili Većeslavu Holjevcu. U svojem egoidnom zanosu on stvara sliku o sebi. Otvaranja u praskozorje samo su dio promišljenog graditeljskog poduhvata u kojem se gradi lik i djelo.
Vijeće Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) odlučilo je da su Adris grupa, odnosno prije Tvornica duhana Rovinj (TDR), i s njom povezano društvo Ronhill u razdoblju od 23. lipnja 1999. do 1. listopada 2003. zlouporabili svoj vladajući položaj na mjerodavnom tržištu trgovine cigaretama, sklapajući s kupcima ugovore koji imaju obilježja ugovora o isključivoj kupnji.
I što sad? Ništa!
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kojoj je na čelu Olgica Spevec dokazala je da ničemu ne služi jer ju vode nesposobni ljudi kojima treba 7 godina da bi došli do zaključka da se TDR ponašao monopolistički. TDR je takvim ponašanjem pridonio i uništenju TDZ-a. Uzalud su radnici TDZ-a upozoravali da TDR krši razne zakone i pravila. Agencija koja ih je trebala zaštiti je šutjela i šutjela i tako 7 godina.
Kung Fu Tse od jezuitskih misionara nazvan Confucius (Konfucije u našoj varijanti), bio je kineski filozof, rođen 551. g. pr. n. e. Od bogatog i učenog oca, radi njegove prerane smrti, živio je teško i siromašno, ali se se još za života uzdigao do velikih počasti. Svojim djelom se uzvisio do jednog od najpopularnijih filozofa svih vremena, Umro 479. g. pr.n.e. Ostavio je besmrtnu ostavštinu, a svježinu njegove misli se lijepo može doživjeti u maloj knjižici nazvanoj Veliki nauk. Kažem doživjeti, jer je teško doslovno prevoditi jedan tekst nastao prije dvije i pol tisuće godina u jednoj nama i danas dalekoj kulturi, Njegove misli su jezgrovite definicije kojima se ipak bez poteškoća premoštavaju vremenske i kulturne udaljenosti. Moj prijevod treba tretirati kao moj konfucijanski doživljaj; ne pretendiram da je savršen, a engleski tekst svatko može skinuti i ostvariti vlastitu konfucijansku avanturu. Kako je poznato je da su američki vojnici za II svjetskog rata njegove citate nosili kao moralnu potporu u najgorim trenucima ratne pogibelji, to bi mnogi i kod nas u Hrvatskoj trebali činiti. Tko više, tko manje, procijenite sami. Malo jest duže ali iz poštovanja prema autoru nisam imao hrabrosti skraćivati
Hrvatska je, iako još uvijek u cvijetu mladosti, imala na političkoj sceni likove kojima bi pozavidjele mnoge zemlje svijeta. Građani imaju ogromno iskustvo da mogu lako percipirati koga ne smiju više nikada birati tj. kako svi to volimo reći, koga moraju spremiti u ropotarnicu političke povijesti.
Iza nas je još jedna godina koja je, politički gledano, bila doista zanimljiva. Ne samo medijima ili političkim analitičarima već i običnim građanima koji sve više politiku doživljavaju kao leteći cirkus na hrvatski način. Na početku svake nove godine uvijek želimo da ona bude bolja, sretnija, veselija i zdravija nego godina na izmaku, barem u politici. Nažalost, polako smo svjesni činjenice da je to utopijski san i kurtoazna poruka kojom se zadovoljava formalnost novogodišnje čestitke. Ipak, ljepota demokracije donijela nam je da barem svaku četvrtu novu godinu možemo čestitati s političkim optimizmom i s pravom zaželjeti više uspjeha i boljitka za našu zemlju i sve njene građane. 2007. godina jedna je od tih godina. Naravno, mislim na parlamentarne izbore.
I tako će nekima od nas mladost proći, a vladajući HDZ zajedno sa svojim partnerima u obliku HSLS-a, HSP-a, HSU-a (koji očito ima teoriju ako je nama loše, zašto bi mladima bilo bolje) i dalje hvaliti velikom brigom za mlade, a ništa neće napraviti.
Nacionalni program djelovanja za mlade
Vladi 0 bodova, mladima još i manje
Još 2003. godine Hrvatski sabor jednoglasno je donio NACIONALNI PROGRAM DJELOVANJA ZA MLADE (NPDM). Radi se o prvom programu takve vrste, ne samo u Hrvatskoj nego i u svim zemljama u tranziciji, kojim je jasno i nedvosmisleno utvrđeno koji su najvažniji problemi današnje mlade generacije i kojim je predviđena provedba 110 važnih mjera s područja obrazovanja, informatizacije, zapošljavanja, socijalne politike zdravstvene zaštite, aktivnoga sudjelovanja mladih u društvu, razvoja civilne scene mladih, kulture, slobodnoga vremena te mobilnosti i informiranja mladih. Vlada je pozvala sve županije, gradove, općine i udruge mladih i za mlade da se uključe u njegovu provedbu i da iniciraju donošenje sličnih programa na lokalnoj razini.
Jučer je Jutarnji list objavio tekst pod naslovom Tik-tak hrvatskih političara i toplo vam preporučam da ga pročitate. U sjajno odabranoj temi, novinari Jutarnjeg su slikali satove naših ministara te ih potom dali analizirati anonimnom poznavatelju satova; rezultati analize su, barem meni, šokantni.
Premijerova dva ručna sata ukupno su vrijedna više od 30 tisuća eura. Jedan od njih je marke Lange und Sohne koji je vrijedan više od 20 tisuća eura. Drugi, vrijedan 10 tisuća eura, marke je Blancpain.
