Gostujući u RTL-ovom talk showu, prema pisanju VL, premijer Sanader je najavio mogućnost da odustane od prijedloga (poznato?) tzv. rukometnog zakona prema kojem bi se ogromna lova namijenjena izgradnji i uređenju sportskih dvorana dijelila izvođačima i dobavljačima po nečijim diskrecijskim odlukama.
Tim potezom nas nastoji uvjeriti kako on osluškuje mišljenja i drži do toga što narod misli. Dan prije je pustio priču u medije kako vrata mogućoj korupciji nije htio otvoriti on, već da to čini «na zahtjev gradova». Da bismo povjerovali u to, morali bi postojati i drugi primjeri u kojima je postupao po zahtjevima jedinica lokalne samouprave. Kako to nije slučaj, osobno ne vjerujem da su gradovi imali prste u namjeravanim mutnim poslovima. Osim toga, većina gradova je opovrgla premijerovu tvrdnju.
Prenesno s privatnog bloga na adresi
http://www.ne-uredjena.bloger.hr/
I baš kad sam se ponadao kako ću zahvaljujući netom izgrađenom Domovinskom mostu moći skratiti put od Zagreba prema Velikoj Gorici gradski oci odlučiše nakon što je pošlo gotovo deset godina od ideje, preko odabira izvođača, dodjeljivanja koncesije, te napokon završetka krajem prošle godine zaista ispuniti čak dvije petoljetke.
Mostom se moglo prolaziti, istina malo preko nogostupa, no problema nije bilo velike su betonske blokove odmaknuli tako da se moglo proci. I eto pokraj prošlog tjedna odlučiše kako je to vrlo loše, da neki koriste, a nije otvoreno, pa eto odlučiše vratiti prepreke i sad je most opet otvoren za ptice i pješake.
Večerašnja emisija na rtl-u je ostavila sve samo ne utisak "dobre" političke emisije. Svatko tko je pogledao emisiju je mogao zaključiti da se Tomislav bolje smije nego što vodi političku emisiju. On se jednostavno boji ili nezna postaviti prava pitanja, te pravodobno i pravomjerno reagirati na izjave velike trojice. Malo je zapostavio Šeksa, ali to mu opraštam. Tijekom emisije smo mogli primjetiti Mesićev konačni zaokret i ljubav prema HDZ-u, ali je to probao klasičnom političkom demagogijom "zamagliti" što mu je i uspilo zbog voditeljeve nesposobnosti tj. aljkavosti. Jedna stvar koju se mora priznati Jelinčiću je činjenica da je primjetio ljubavnu idilu trojice savezničkih suparnika, koja nije bila oduvijek tako očigledna. Možda mu i nije toliko za zamjeriti jer je ovo prva emisija, te je imao goste "velikog" kalibra, ali ovo je više ličilo na političku raspravu koja se odvija na tržnici u kojoj su neki sudionici malo zapostavljeni nego na emisiju kakva je trebala biti.
Ako pažljivo pogledate cijelo (Otvoreno o satovima ili pak inserte koje se može naći na You Tubeu (Otvoreno prvi i drugi dio, dio o računu iz Verone) objektivni promatrač može samo odati priznanje Mačeku za držanje u emisiji. Bitan je krajni efekt na gledatelje, a ne što ja ili bilo tko od nas misli o njemu i njegovu nastupu. Tu se neću složiti sa Sivom eminencijom jer nije uopće postavio situaciju pravilno od početka, već je gledao nastup sam za sebe.
Na današnjoj naslovnici „Jutarnjeg“ dominira naslov o tome kako Bandić već tri mjeseca ima slike na kojima se Šostar zabavlja. Pri dnu naslovnice, malim slovima: U Sisku uzbuna zbog zagađenja.
Sam odnos medija prema ovakvim, ekološkim, temama je vrlo znakovit. U večernjim dnevnicima, novinari su se samo deklarativno dotakli ove teme, odnosno, izvjestili da situacija postoji. I to je, otprilike to.
Mogu biti dva odgovora na pitanje zašto je tome tako:
1. zato jer u Hrvatskoj ama baš nikoga ne zanimaju krucijalni problemi, problemi koje stanovništvu ove države treba riješiti, već je puno atraktivnije baviti se skupljanjem sitnih bodova na općenitim, stoput prežvakanim dnevnopolitičkim igrarijama. Radije ćemo pljuvat po Mačeku, nego rješavati prave probleme;
Samo da bude jasno, gore navedeni naslov je odabran jedino & isključivo s ciljem privlačenja masa gladnih senzacionalističkih pamfleta i pikantnih vijestica sa škakljivim fotografijama na kojima se naslućuje mogućnost penetracije ili se vide posljedice kakvog bombardiranja i umjerenog masakra koji se, po mogućnosti, dogodio toliko daleko da izaziva licemjerno savjestan uzdah, ali ne i iskreni užas i brigu za vlastito buržoasko debelo meso. Da u naslovu stoji «moralna osnova vladanja u Hrvata» ili «osvrt na Vladino službeno priopćenje», među čitateljima bi zavladala lagana glavobolja i turoban osjećaj predimenzionirane ozbiljnosti koja dolazi u obzir samo kad se radi o vlastitom egu. Ali u naslovu ipak ima nešto – s obzirom na situaciju, niti ne preostaje mi neko bolje rješenje.
Za one koji nisu imali priliku gledati, dignuo sam na internet nekoliko zanimljivih emisija koje su se desile proteklog tjedna.
Prva emisija koju treba spomenuti je svakako emisija u ponedjeljak 8. siječnja 2006. o aferi Sunlani Hvar. U emisiji su sudjelovali Damir Polančec, Tonči Tadić, Pjerino Bebić i Slavko Linić.
Ratko Maček, glasnogovornik Vlade ovih je dana, ni kriv ni dužan, glumio cirkusanta objašanjavajući narodu neku svoju teoriju o politici i političarima. I doista bi bilo cirkusantski smiješno da nije žalosno. Meni je u cijeloj toj priči žalosno što je takva osoba na respektabilnoj poziciji glasnogovornika Vlade jer je to funkcija s osnovnim zadatkom prenošenja u javnost stavova i politike hrvatske Vlade i njenog predsjednika.
Čime je to Maček neke nasmijao a neke ražalostio? Veli on da bi se politikom morali baviti samo oni koji posjeduju kuću, dva automobila i najmanje 50 000 eura ušteđevine ili 370 000 kuna. Ajde uzmimo da bi to i prošlo negdje na zapadu u moderno uređenim i bogatim državama gdje ljudi ulaze u politiku kako bi svojim iskustvom u stjecanju privatnog kapitala to isto učinili i za građane određene države no da li mislite da se ovakav model može primijeniti i na Hrvatsku? Je li sazrelo vrijeme za to?
Zoran Šprajc je GAZDA !!!
Niste gledali njegov subotnji dnevnik ? E pa trebali ste, jer je majstorski obradio jedan aspekt ove priče (a sa osobiti zadovoljstvom mogu reći da mi taj njegov komentar i nije bio neko iznenađenje jer je prije nekoliko dana na svom blogu napisao nešto slično – link – long live The Internet :-).
Cijela ova priča oko Sunčanog Hvara je započela kad je cnn (cnn.blog.hr) na svom blogu prije desetak dana objavio dokumente iz kojih se vidi da se ne radi o javno-privatnom partnerstvu već klasičnoj privatizaciji.
Velika se buka digla ovih dana oko seksualnog odgoja. Naime, radi se o sadržaju jednog modula programa Zdravstveni odgoj (kojega konačno, po stoosamdesetmilijunski put, pokušavamo uvesti).
Ministar je napravio povjerenstvo. Ministar je raspustio povjerenstvo jer mu se nisu sviđali rezultati rada povjerenstva. Pa je Ministar ponovno osnovao povjerenstvo. Pa je povjerenstvo nešto odlučilo. Ministar je naravno Dragan Primorac, a ovo je full skraćena i pojednostavljena kronologija u zadnjih par godina.
E sad, što je odlučeno? Mislim, još nije ništa definitivno odlučeno, ali kojem se smjeru stvari kreću?
