U jučerašnjoj radijskoj emisiji Radio Sljemena, zagrebački dogradonačelnik Ivo Jelušić najavio je otvaranje mosta sredinom ožujka, te do kraja ove godine danas raskopanu radničku s 4 trake u jednom dijelu.
Sve bi to bilo krasno, da Jelušić naravno nije opet prije nego što se pripremao za emisiju o zagrebačkom metrou zaboravio otići na gradilišta o kojima govori i uvjeriti se u stvarno stanje stvari.
Naime, iako radnici već o 6-7 sati ujutro rade na gradilištu u Radničkoj, situacija nije takva na najavljenom rotoru na križanju Čulinečke i Radničke, odnosno na samom silasku s Domovinskog mosta.
Hajde sad vi meni objasnite u čemu je tajna, gledam Đurđu u Dnevniku, kao da se nije ništa dogodilo, mrtva hladna na sve proteklih par mjeseci (a onda mi moraliziramo treba li Šostar dati ostavku ili ne). Dio izvjestaja HINE s presice HSLS-HSS (jasno je na koga aludira Adlešić, a onda zbrojite sva i dva i skužite da se radi o istoj kuhinji koja nam već mjesecima plasira lažne skandale da bi pokrila stvarne poput brojnih Đurđinih)
Što se tiče afere koja je nastala s njezinim životopisom Adlešić je kazala kako je zanimljivo da se u jednom slučaju objave krivih podataka iz životopisa, koja je stajala godinama, tvrdilo da se radi o tiskarskoj pogrešci, a u njezinom slučaju da se radi o prikrivanju. O mogućnosti da je netko iz njezine stranke dao krive podatke Adlešić je rekla da će se o tome danas razgovarati na stranačkom Predsjedništvu, no da misli da je ona osobno odgovorna, jer nije provjeravala te podatke.
Lustracija, lat. lustratio je u riječnik starih Rimljana ušla iz grčkog jezika, a među ljubiteljima mudrosti predstavljala je moralno očišćenje duše, duha. Dakle, "čišćenje od grijeha" ili lustracija predstavlja čišćenje od svih onih koji su "služili komunistički režim" uključujući ideološke kolaboracioniste režima i članove komunističke partije.
Jučer popodne sam na monitoru naletio na vijesticu koja bi, koja je u meni proizvela reakciju koju je najbolje opisao jedan srpski pjesnik, a ona glasi; sedim, gledam, ne verujem.
Naime, u emisiji hrvatskog radija, Vlado je rekao kako je skeptičan o dobivanju ratne odštete zato što Srbija nije potpisala kapitulaciju niti ju je međunarodna zajednica proglasila agresorom, za razliku od sila Osovine na kraju 2. svjetskog rata. Dakle, u slučaju da neki od čitatelja odluči pokrenuti rat u slijedećem razdoblju i na kraju ipak izgubi - sve što je potrebno je da ne potpisujete nikakve papire prilikom kapitulacije.
Laž nema nekog smisla sve dok se istina ne osjeti kao opasnost.
Alfred Adlerr
Kakav je to sada odjednom nastao običaj, modni hit, da se u svijetu politike (gdje se najviše laže i mulja) sve češće poziva, ili čak podvrgava tzv. detektorima laži (poligrafima ili kako li se sve već ne zovu ti „aparati“)???
Evo što stoji na stranicama American Psychological Association pod naslovom The Truth About Lie Detectors (aka Polygraph Tests )
Bauk kruži hrvatskim medijskim prostorom, bauk novinske agencije EPH.
Iz čiste pozicije kapitala, naš "najveći nakladnik" odlučio je napraviti racionalizaciju svog poslovanja, na način kao da je riječ o šivanju automobilskih navlaka (svaka čast onima koji ih šivaju), a ne o pisanju u novinama koje pretpostavlja i ponešto autorstva. Ukratko, riječ je o udruživanju svih dopisništava i dopisnika Jutarnjeg lista, Sportskih novosti i Slobodne Dalmacije u nešto što bi u konačnici trebalo predstavljati prvu privatnu novinsku agenciju u Hrvata.
S pozicije kapitala, ponavljam, može se govoriti o tome da je Ninu Paviću nepotrebno trošiti na dopisnike triju novina, kad na događajima može imati samo jednoga. No, s pozicije novinarstva i novinara, zastrašujuć je popis neodgovorenih pitanja, na koja trudbenici u EPH već mjesecima neuspješno pokušavaju dobiti odgovore. Recimo, svi novinari (i fotoreporteri koji ulaze u foto agenciju CROPIX) bit će PRISILNO, odnosno dekretom, preseljeni u novu tvrtku u okviru holdinga. O tome hoće li zadržati stečena prava, ne govori se, jer su ta stečena prava u trima novinama različita, slijedom njihovih kolektivnih ugovora. O tome da, prema mišljenju pojedinih odvjetnika specijaliziranih za radno zakonodavstvo ima štošta spornoga već u samom preseljenju, bez nuđenja alternative, da se i ne govori. Kako to vide u EPH,
Ne znam da li ste uočili, no u Jutarnjem je izašao pravi mali hommage glasnogovorniku vlade Ratku Mačeku. Maček je nekako izguran u prvi plan tijekom posljednjeg zasjedanja sabora kada mu je kroz promjene zakona o plaćama ista značajno povećana, a Nenad Stazić je tada na saborskom hodniku o njemu rekao:
“Ratko Maček bi morao imati i veću plažu od one koju predlaže Vlada, jer ima nemoguću misiju. Stalno mora javnosti objašnjavati da se 12 generala samo predalo Haagu i kako ih nije izručio HDZ. Da se sam predao i general Gotovina, da Vlada nerma ništa sa nestankom šest milijuna dolara iz Brodosplita, da Sanader nije putovao u Veronu i da nije na prevaru postao predsjednik HDZ-a. Morao je objašnjavati i gdje je račun iz Verone, kojega na kraju i nije pokazao novinarima.”
Evo prije nekoliko dana sam gledao smjernice Grada Rijeke za 2007. godinu i naravno ostao vrlo iznenađen činjenicom da su neke od smjernica jednostavno copy/paste-ali iz 2006. Naime na lokalnim izborima održanima prije skoro dvije godine vladajuća koalicija od 8 stranaka (čitaj SDP) je obećala konačno otvoriti Centar za mlade, ali već dvije godine po tom pitanju nisu maknuli ni prstom.
U SDP-u su se dosjetili da bi Harteru (nekada svjetski poznatu riječku tvornicu papira) iskoristiti kao prostor za mlade Rijeke te ujedno kao jedan od svojih marketinških trikova za prošle lokalne izbore.
Politika i Internet
Repubblica je objavila interview sa mnom da bi označila svoju desetu godišnjicu.
Repubblica.it: Ministre Di Pietro, kako ste dobili ideju o vlastitom blogu?
Antonio Di Pietro: Ideja o blogu mi se javila zato što sam uvjeren da je to sredstvo za direktnu komunikaciju, bez posrednika, između mene i Talijanskih građana, koja mi daje priliku primati savjete, čak kritike, koje su korisne za unapređivanje mog djelovanja. To je transparentan oblik i način komuniciranja s izbornom bazom.
Repubblica.it: A video?
Ovo će na kraju ispasti prava sapunica. Đurđa stalno laže, a kad je u tome uhvate ona ima ona svoju priču (ako niste primijetili i ona je dobila glasnogovornicu Andreju Latinović - bivšu glavnu urednicu Vjesnika i ako se ne varam glasnogovornicu Davorka Vidovića kao ministra rada i socijalne skrbi u Račanovoj vladi). Možemo samo pretpostaviti da će se laganje intenzivirati. Zbirku najboljih laži Đurđe Adlešić, ako već niste, pogledajte ovdje:
