Saborski zastupnik pecao na Vranskom jezeru. I upecao zlatnu ribicu. Kao i svaka zlatna ribica tako i ova reče:
- Pusti me i ispunit ću ti tri želje!
Gleda zastupnik sumnjičavo. Oprezan je on. Obećanja se naslušao pa nikome više ne vjeruje. Zato oprezno krene:
- Dobro, daj za početak bocu hladne pive.
Ribica dva puta zamahne repom i „puf“! Boca hladne pive ispred zastupnika. No zastupnik je još oprezan i sumnjičav. Iskušava moć ribice.
- Želim biti na pustom otoku, lijepe plaže, šuma i jezerce i četiri prekrasne plavuše.
Ribica tri puta zamahne repom i „paf“! Eto zastunika na pustom otoku, šuma, jezerce i četiri prekrasne plavuše.
Izvor: teletekst HTV-a
U odluci Raspravnog vijeća Haškog suda o suspenziji odluke o privremenom puštanju na slobodu dvojice hrvatskih generala (Čermak, Markač), pored toga što stoji da Čermak nije poštovao uvjete pod kojima je boravio na slobodi navedeno je i da Vlada RH nije postupila po zahtjevu suda da pruži dodatne informacije (očitovanje) o tom pitanju. Reklo bi se, prilično ozbiljan propust vlade jedne države koja je, da bi optuženici uopće bili uvjetno pušteni na slobodu, morala dati određena jamstva da će odluka suda biti i poštovana.
Dakle, ukoliko je navedeno točno, a Haški sud ipak bije glas ozbiljne ustanove, dogodila su se dva propusta.
Prije nekoliko mjeseci SDP je otvorio besplatni telefon za prijavu kršenja radničkih prava.
Danas je SDP odlučio objaviti rezultate rada tog telefona
Ovo su samo neka od kršenja radničkih prava:
Poslodavci s najviše prigovora radnika
Faksimil transkripta prve stranice zapisnika sjednice vlade od prošlog četvrtka na kojoj je Jadranka Cigelj smijenjena. Mislim da se vidi tko je lagao (ali i tko je ispao magare, Ivo - volimo te, drž se, nitko ne može biti toliko glup kao cijela vlada zajedno ;).
Update: Jadranka Cigelj je (očekivano) izbačena iz stranke na razini lokalnog ogranka Pešćenica. Ivan Jarnjak je komentirao kako se "svaka nedisciplina mora kazniti", čime je dao do znanja da se vlastitom glavom misliti ne smije. Ne ulazeći u lik&djelo Jadranke Cigelj, nije li čudno da je obavještajna agencija djelovala po zakonu (kako kaže Mesić - unatoč tome što su postupali po uredbi vlade koja definira djelovanje danas nepostojeće agencije, unatoč tome što su radili provjeru koju nisu smjeli napraviti, unatoč tome što su u provjeru krenuli bez pisane dozvole osobe nad kojima se provjera provodila), dakle djelovali su po zakonu no Jadranka je svejedno kriva? Osim toga, iz transkripta koji se dolje vidi sasvim je jasno kako je sam premijer inicirao smjenu (na temelju informacije koju su servirale Jadranka Kosor i Ana Lovrin). Unatoč svemu, Jadranka Cigelj je i dalje kriva.
U HDZu očigledno nemaš što misliti jer Ivo misli za sve, a kada on ne razmišlja onda se događaju ovakvi skandali. Guy Kawasaki je rekao kako mediokriteti zapošljavaju mediokritete, pa me zato zanima tko je bio taj koji je zaposlio Ivu Sanadera?
Današnji Novi list donosi potvrdu moje informacije da je Tomislav Karamarko u SOA-i zaposlio kći propalog špijuna Damira Lončarića, donedavnu zaposlenicu firme Hrvoja Petrača. Ali, novinari Sergej Abramov i Ladislav Tomičić otišli su i korak dalje te otkrili da je u SOA-i zaposleno još desetak osoba s jakim rodbinskim i stranačkim vezama: Mauricio Perović, Adriana Barišić, Ivana Mladineo, Petar Posilović, Mislav Korljan, Mario Odak, Branko Brletić, Marija Brajko, Dinko Majić, Jerko Ljubičić...
Albert Einstein je jednom rekao da je „moralnost od najveće važnosti, no ne za Boga, nego za nas“. Georges Bataille je također izjavio: da „bit moralnosti je stalno propitivanje morala jer u ljudskom životu je odlučujuće neprestano istraživati razloge suprotstavljanja dobra i zla“. Moralno pitanje je bit egzistencije suvremenog čovjeka izgubljenog u globalizacijskim interesima (koji jedinku i njegove potrebe posve zapostavljaju). Moralnost je jedina njegova nada. To je uvijek bila dimenzija monopolizirana od crkve (kao izrazito etičke ustanove), zadatak koji se često i olako zapostavljao mada je uvijek trebao biti okosnicom njenog javnog djelovanja.
Pišući nedavno o komunikacijskoj karanteni SDP-a ni slutio nisam, da će svega tjedan dana kasnije predmetna priča dobiti svoj epilog. U jučerašnjem Jutarnjem listu objavljen je članak pod naslovom: "Račanu ne valjaju ni Macan ni Milanović" čitajući koji bi i malom djetetu postalo razvidno gdje leži glavni SDP-ov problem. Loše komuniciranje samo je posljedica neodlučnosti i nesigurnosti u ono što se želi postići. Bilo bi krajnje nekorektno optužiti Macana za sve komunikacijske propuste SDP-a, a pritom znati da glavni problem za sve propuste ne leži u komunikacijskom konzaltingu, već u nedostatku političke volje da se nešto iskomunicira. Da, riba smrdi od glave. No, toj ribi je puno lakše baciti ljagu na druge i u njima pronalaziti krivce za vlastito nečinjenje, umjesto priznati činjenicu: star sam i potrošen, vrijeme me pregazilo i nisam u stanju brzo i odlučno reagirati na dnevnopolitička događanja te je došlo vrijeme da se maknem i prepustim vođenje stranke onome tko će znati odgovoriti na moderne trendove političkog odlučivanja i komuniciranja. Umjesto ovog potonjeg, Račan je, odbacivši stručnu PR agenciju i odmaknuvši Milanovića od komunikacija, a pojačavši novinarkom (???) svoju ekipu za odnose s javnošću, izveo svoj salto mortale i odredio tijek izbora. Jer tim postupcima samo je još jednom potvrdio koliko razumije komunikacijske tijekove.
Mediji su danas prenijeli vijest o prvoj pravomoćnoj zatvorskoj presudi vezanoj uz devastaciju kulturne baštine.
Zagrebački poduzetnik Josip Radeljak pravomoćnom je presudom uvjetno osuđen na godinu dana zatvora uz rok kušnje od četiri godine zbog oštećenja izazvanih radovima na kulturnom dobru od nacionalne važnosti
Dotični je naime:
...na svojoj kući, koja se nalazi u neposrednoj blizini Straduna, nadogradio dio potkrovlja, za zatvore je koristio nedopušteni, aluminijski materijal, a zabilježen je i niz nedozvoljenih građevinskih zahvata kao što su betonske ploče i kamene stube u kući.
U cijelom ovom slučaju od početka nije bio spreman na suradnju te je ignorirao rješenja o privremenoj obustavi radova koja je izdao Konzervatorski odjel u Dubrovniku u rujnu 1997. i Pododsjek za inspekcijski nadzor nekoliko dana ranije i nastavio s nedozvoljenim radovima na spomeničkoj baštini.
Update: testiranje je prošlo i saborski server je preživio streaming, hvala svima koji su se odazvali te portalima koji su prenijeli poziv (monitor.hr, dnevnik.hr).
Od današnjeg dana (24. siječanj 2007.) saborska televizija je dostupna i putem interneta u obliku video streaminga. Pao je večeras prijedlog oko testiranja koliko ljudi doista može gledati tu televiziju pa stoga zakazujemo slijedeće:
U četvrtak 11:00h ujutro, svatko tko ima prilike (i broadband vezu) da se spoji na video stream iz sabora. Adresa video streama je mms://media.t-com.hr/sabor.
Javivši se kurtoazno nekidan na blog kolege Antuna Petrovića (Antonia di Pietra), zamolio sam ga za nekoliko riječi za blogere Pollitika Bloga; ne očekujući neku reakciju, više da testiram njegovu blogovsku otvorenost. Ugodno sam se iznenadio našavši sljedeću poruku na svome mailingu:
Sent: Wednesday, January 24, 2007 3:07 PM
Subject: R: http://pollitika.com/antonio-di-pietro-moj-idol
Dear Friends
Thank you for giving me trust and substain. What me and my party are trying to do in the Italian government is to put at the centre of the agenda, together with the normal political business, the moral question. Just like I tryied to demonstrate years ago with Mani Pulite, the question is: do we have to serve the citizens, their needs, or do we have to just gain power and rule? I think that the first is the right way. If we don't understand this, corruption and malevolence will always be the result of our actions.
To pursue this goal, trasparency is the element with which I wanted to show my electors the kind of work I do, how I do it and why and the internet and my blog are the means through which I communicate with them. Up to now I am really satisfied of how the things are going, even if my government, particularly on the side of Justice, must still do a lot of efforts to distinguish itself from the past, from Berlusconi's system, from the illegal practices that are still part of a certain Italian mentality. It will be a hard job but we won't give up, as we have always did.
Best regards
Antonio Di Pietro
