Ono što je moglo stvoriti dojam da se sadašnja oporba, prvenstveno HNS i SDP ne može dogovoriti o potencijalnom kandidatu za premijera je izjava kolege Čačića koji je jasno i nedvosmisleno nekoliko puta javno izjavio: „Ili ću biti premijer ili neću biti u vladi“.
Ali ta izjava ne znači da HNS nije spreman biti u Vladi ako Čačić nije premijer. Ta izjava znači da ON ne želi biti član Vlade kao ministar i da će u tom slučaju stranka dati kandidate za članove Vlade ako do postizborne koalicije dođe.
***
Prošli petak, kao uostalom i svakog petka nakon završenog posla u Saboru kući sam se vraćao vlakom. Netko jako pametan u HŽ-u ga je nazvao „Hitri Varaždinec“ iako mu je ujutro polazna a navečer završna stanica Čakovec. Staje u Varaždinu, Ludbregu, Koprivnici i Križevcima. Logično bi bilo da se zove „Brzi Međimurec“ ili još autentičnije „Fletni Međimurec“ kako mi kajkavci kažemo za „brzi“. No, bio hitri, brzi ili fletni po nazivu, sasvim svejedno jer skoro uvijek kasni. Toga 19. siječnja u polasku je kasnio samo 20 minuta.
Današnji Jutarnji list donosi jedan kratak članak koji govori o svom besmislu i apsurdu hrvatskih zakona, ali i zadrtosti policijskih službenika koji ne razlikuju dobro od zla.
CERIĆ - Samoukom demineru iz sela Cerić pokraj Vinkovaca, 55-godišnjem Miroslavu Kušaniću zvanom Gedžo, prijeti sudska kazna zbog toga što je u proteklih 10-ak godina sam razminirao njive i polja oko svojeg sela, odakle je izvadio 500-tinjak ubojitih mina “sijanih” 1991. duž linije bojišnice.
Jučer sam napisao kratki osvrt na tekst iz časopisa Banka, a na temu broja zaposlenih u državnoj upravi - o prekobrojnosti naše državne uprave sam pisao mnogo puta, a i mimo mene postoji cijeli niz pokazatelja koji govore o pretjeranom uplivu države u ekonomske tokove, budžet koji je praktički 50% BDPa najbolje svjedoči o tome (ako već ništa drugo). No količina tih negativnih pokazatelja ipak nekako uspjeva izletiti u medije unatoč silnim zanimacijama za narod u vidu afera o satovima, Jadrankama ili pričama o tome da li je netko imao račun ili nije.
Samo kratka informacija posjetiteljima pollitika.com-a. Ovih dana radimo neke promjene i upgrade softvera pa je stoga moguće da će doći do kraćih ispada web sitea ili različitih grešaka. Sve što se dogodi je pod kontrolom (ili to barem mi mislimo) i biti će riješeno.
Promjene koje se događaju odnose se na navigaciju, snalaženje po web siteu, upgrade sustava bodovanja, optimizacija baze podataka te dodavanje nove funkcionalnosti o kojoj će svi registrirani korisnici biti obaviješteni emailom.
Sorry na ispadima i eventualnom čekanju, kako kaže znak na autocesti, ovo su radovi za vas.
U svezi s Mesićevom izjavom : o odnosu Italije prema Hrvatskoj; ocjena 4+
jer primjedba nije cjelovita (nikada ne će ni biti jer je ubitačna po
Talijane).
Ne znam što su Talijani prenijeli a pročitao sam izrečeno u Jutarnjemu listu
od petka. Sve potpisujem.
Treba slijediti ili bijaše bilo!
1.. Ulazak Italije zapadno od Soče 1918. je okupacija (u užem i u
hrvatskome smislu u Istru). Naravno, to se odnosi na sve naše zemlje
(područja) a Talijanima prekomorske zemlje. Točnije, istočno i južno od
njihove granice sa Slovenijom i Hrvatskom.
2.. Suvremena se Europa ne može graditi na ratnom profiterstvu, doslovce:
Eto i to sam dočekao! Karamarkovo špijunsko podzemlje počelo me optuživati da sam bio suradnik SZUP-a (POA-e/SOA), da sam za suradnju primao novac, da sam drukao Josipa Manolića, ali i da pišem sve što mi Manolić naredi.
Do sada sam praćen i obrađivan kao suradnik beogradskih službi, britanskog MI6-a, blatili su me da sam psihički bolesnik... Ima pravo Suzana Jašić kad kaže da je afera sa sigurnosnim provjerama nevladinih aktivista samo vrh ledene sante stanja u tim službama.
Nadam se da će se i nevladine udruge odazvati pozivu da dođu 12. veljače o.g. na Općinski sud u Zagrebu kod sutkinje Tanje Hučere pratiti svjedočenje Vesne Škare-Ožbolt i Josipa Manolića koje sam pozvao kao svjedoke u postupku protiv države (SOA-e).
Evo najnovijeg blaćenja od strane Karamarkovog internet bojovnika:
Jedino je Novi list dosljedan u kritici SOA-e, ali i predsjednika Stjepana Mesića vezano za aktualnu aferu sigurnosnih provjera nevladinih aktivista. Feral je iz pera Ivice Đikića nešto razglabao o odgovornosti Tomislava Karamarka, pa i podsjetio da:
Karamarko u isto vrijeme pokazuje daleko manji interes za sigurnosno provjeravanje vlastitih djelatnika koji su, po definiciji svoga posla, u stalnom doticaju s povjerljivim informacijama i dokumentima. Najbolji je primjer Ivan Jurčić, šef gospićkog ureda SOA-e, o čijim kriminalnim poslovima postoji opsežna dokumentaciju koju ravnatelj SOA-e ignorira već dvije godine."
Nemojte misliti da sam to sad ja to rekao jer mi je pun kufer Đurđe. Ja samo nastojim zabilježiti sve nedosljednosti i gluposti i dalje uvjerljivo druge najpopularnije političarke u Hrvatskoj i čekam, kao kod pravih znanstvenih eksperimenata, što će se dogoditi.
Elem, gornju rečenicu je izrekao Dinko Klasan, donedavno višegodišnji bliski suradnik Đurđe Adlešić, koji je prošlog tjedna dao ostavku u Poglavarstvu Bjelovara i otišao iz HSLS-a. Svoju priču iznio je u petak u Jutarnjem listu.
Parafrazirajući Kennedyjevu potporu Berlinu u kritično vrijeme hladnoratovske blokade, i ja ističem moje Pravo na Grad. U Dubrovniku postoji lijepi običaj pisati Grad velikim početnim slovom. To je simbolički čin, koji puno toga znači; odnos prepun ljubavi, poštovanja i strahopoštovanja prema voljenom Gradu, koji nikada nije samo aglomerat, skupina kuća i gomila ljudi. To je mnogo više od toga, nešto što prerasta u visokovrijedni kolektivitet, nešto iznad pojedinaca, a doživljava se posebnom vrstom bića, kojeg se krsti imenom, tepa mu se, voli ga se, mrzi ga se, pišu pjesme.
