Početkom veljače ove godine prijatelji iz KUD-a „Dr. Vinko Žganec“ iz Vratišinca pitali su me da li znam da su oni, KUD-ovi u obavezi plaćati naknadu ZAMP-u i za kulturne priredbe na kojima se izvode isključivo narodne pjesme. Moja prva reakcija je bila – Ma hajde molim vas, kako i kome bi morali plaćati zaštitu autorskih prava za narodne pjesme?
No, bili su uporni i pokazali mi kopiju prijave za održavanje kulturno-umjetničkog programa održanog 15. prosinca 2006. godine u povodu obljetnice smrti njihovog sumještanina dr. Vinka Žganca. „Večer hrvatskih plesova i popijevki u obradi dr. Vinka Žganca“ – tako se zvala ta kulturna manifestacija. Ulaz besplatan.
Prema neslužbenim informacijama iz zagrebačkih diplomatskih krugova Jean-Marie Huet, voditelj Kaznenog odjela u Ministarstvu pravosuđa Republike Francuske (drugi čovjek ministarstva) razgovarao je 22. o. m. u Zagrebu s Mladenom Bajićem, Glavnim državnim odvjetnikom RH o predmetu Marin Tomulić vs. Marko Nikolić, Hrvoje Petrač i Stipe Mesić. Da je ta informacija vrlo vjerojatna da se iščitati iz činjenice da je francusko pravosuđe prihvatilo kaznenu prijavu Marina Tomulića protiv spomenutih i dalo je na postupanje istražnom sucu pri francuskom USKOK-u, a on bi već u drugoj polovici ožujka treba otpočeti sa prvim istražnim saslušanjima u tom predmetu, što također doznajem iz EU diplomatskih krugova u Zagrebu. Kako sam ranije izvještavao Tomulić je informacije o "kriminalnim" aktivnostima Hrvoja Petrača, kojega tereti da je angažirao Marka Nikolića da ga ubije u Parizu 2002., proslijedio ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu, koji je također bio na sastanku s Jean-Marie Huetom. Tomulić je hrvatskom državnom odvjetništvu proslijedio slične informacije i o umirovljenom generalu Vladimiru Zagorcu. Stoga se potvrda mojim diplomatskim informacijama dade iščitati i iz službenog priopćenja DORH-a o sastanku s francuskim kolega:
Ne spadam u militantne feministkinje, ali... Što je previše, je previše. Čitaj pažljivo:
Što ste onda vi ginekolozi?
- Mi smo cijeli radni vijek uz nešto što je muškarcima vrlo drago. I time uljepšavamo život svima…
Svima!?
- Da, svima. Pacijenticama i sebi!
Dakle, koliko ste ih u svom radnom vijeku vidjeli izbliza?
- do svog odlaska u mirovinu prošle godine, kako vi kažete, izbliza vidio - oko sto tisuća!
Nekoliko dana mi ne ide iz glave jedna usputno zapamćena „vjestica“, pa sam ju se jutros potrudio potražiti u novinskim arhivama. Umjesto uobičajenog komentara želim postaviti nekoliko pitanja bez odgovora (mada bih bio zahvalan kad bi netko dodao svojih spoznaja i poidataka da sam dalje mučno ne kopam po starim novinskim arhivama):
U 2006. godini najveća dobit Zagrebačke banke (objavljeno 19.2.07 19:09 na business.hr.
11. siječnja u emisiji Otvoreno Ratko Maček ustvrdio je na pitanje novinara Jutarnjeg lista, Hrvoja Appleta o Sanaderovom računu iz Verone, da je taj račun kod njega i da ga je 15 novinara dobilo na uvid. Zanimljivo kako nikad nismo čuli niti jednog od tih 15 tajanstvenih novinara da je izjavio kako je vidjelo taj račun. Ratko Maček obećao je pokzati taj račun i novinarima Jutarnjeg lista, ali do danas taj račun još uvijek nismo vidjeli.
U ovo pred_vikend jutro htio bih se osvrnuti na jučerašnje izglasavanje (ne)povjerenja navodnom ministru Branku Vukeliću za kojeg se M. dobro pita koja on to postignuća ima iza sebe da ga Sanader zove najboljim ministrom (osim što je možda za stranačku blagajnu mrknuo 6mil usd što je sasvim solidna cifra). No ono čime bih počeo je u stvari jedan tekst koji se pojavio u Jutarnjem prije nekoliko dana a koji kaže kako neki SDPovci ne žele Jurčića za premijera - a i jučerašnje glasanje i tekst se u osnovi bave istom stvari.
Sami glavni akteri su nam ovih dana rekli da je rezultat izbora već poznat, da se stvar svodi na sve uži krug njih, da drugih mogućnosti nema, da su dosadašnje priče prošlost i da je krenula čista drama interesa i osobnosti, u kojoj su važne sujete i ovladavanje do stupnja čistih usklađivanja, pa i do stupnja vlast radi vlasti. Sve brže otpadaju sadašnji već veoma reducirani "kadrovi" i sve brže teku izmjene, ne kao nogometni treneri nego kao fotokopija fotokopije.
Bandić pa Čačić su nas poučili kako njihov prijatelj Ljubo Jurčić nikako ne može biti premijer, jer je to nešto naprosto nemoguće. Čačić nas je poučio da je sasvim drugo vrijeme, vrijeme interesa, osobnosti i gospodarstva, da su Račan i Sanader sposobni ali za prošlost, da HNS ne samo da ima politiku nego je to Vesna Pusić koja je to unaprijed sve obavila i prednjači. Da se Đurđicom Adlešić neće baviti jer je izvan toga. Marinko Čulić, najbolji poznavatelj Račana, nam je objasnio da je Račan patrijarh toliko sujetan na pitanje svoje uloge da je to crta koja se ne može prijeći. Za Sanadera i HDZ su svi objasnili da je u najmanju ruku nepremostiv problem nesposobnost "kadrova". U redu, malo zakomplicirati stvar mogu najave timskog rada SDP-a, možda nešto i predsjednik države Mesić, ali to ne može izmjeniti global.
Napomena: zbog izuzetno lošeg i nespretnog sustava za unos tekstova ovdje na Pollitici, ipak vas upućujem da zbog korisnosti ovaj članak pročitate ovdje ili ovdje.
Jučer smo u Saboru raspravljali o Izvješću o radu Državnog ureda za reviziju za 2006. godinu, te Izvješću o obavljenim revizijama za 2005. godinu. Državna revizija je pripremila i dostavila hrpu korisnih podataka, obzirom da vode detaljnu statistiku. Skraćeni prikaz koji dostavljen zastupnicima imao je nekoliko tisuća stranica, dok Državna revizija ima na desetke tisuća stranica korisnih informacija i statističkih podataka. U moru brojeva pažnju mi je privukla slijedeća tablica:
Afera Brodosplit se nastavlja u svojem punom sjaju. Jutarnji list javlja da je državno odvjetništvo (DORH) podnijelo je zahtjev za pritvaranjem Drage Mačeka (čovjeka kojemu je na austrijski račun sjelo 6 milijuna dolara), Gorana Vukasovića (direktora Brodosplita), Ante Leutića (komercijalista u Brodosplitu), Matea Tramontane (predsjendik uprave Brodotrogira) te Ivice Donka, Ivana Cesareca, Danijela Nikolića i Hrvoja Matovinovića.
Skrenuta mi je pažnja na članak u Jutarnjem (link) u kojem rektor Bjeliš (“u kratkom telefonskom razgovoru”) potvrđuje da se razmišlja o uvođenju školarina u sljedećoj akademskoj godini.
I, što se kaže u članku ?
U biti ništa. Ili, preciznije rečeno, ništa konkretno. Ali ipak, idemo redom.
Najprije kaže (u “dobroj” novinarskoj tradiciji da početak mora biti bombastičan kako bi se zaokupila čitateljeva pozornost):
Ostvare li se ambiciozni planovi zagrebačkog rektora prof. dr. Alekse Bjeliša i njegovih najbližih suradnika, svi studenti koji će se ove godine upisati na studij plaćali bi školarinu! Obveze plaćanja školarine bili bi izuzeti samo oni najbolji te socijalno ugroženi studenti.Kao početak, zvuči dosta obećavajuće :-). Međutim, uskoro slijedi i određeno razočarenje:
Među ostalim, dogovoreno je da školarine u ukupnom iznosu ne smiju poskupjeti za više od 15 posto, kao i to da novi model školarina prije svega mora poticati izvrsnost.Ja svakako jesam za vezivanje izvrsnosti uz uvođenje školarina, ali ovih 15 % neće (skoro) ništa promijeniti u pogledu iznosa financiranja naših fakulteta. Osim toga, pitanje je i što se misli pod “ukupnim iznosom školarina”.
Ajmo dalje. Kaže se:
