Tagovi

Oprosti!

“Moglo bi bit da je lakše umrit,
Nego judima reć: OPROSTI“.
Gibonni: Oprosti

Eto, još jedna ispričnica: Boris Tadić se ispričao Hrvatskoj! (Prema Jutarnjem ).

Nekada su se međusobno vodili ratovi, trijebili narodi, neistomišljenici, nevjernici, rasno različiti, pa kad bi ih prošao bijes, a iscrpila sredstva, sukobi prestajali i onda dugi niz godina se čekalo da život sam od sebe premosti zla pamćenja, i da se nastavi. Povijest civilizacije ipak prikazuje stalni rast standarda (onih filozofskih, humanističkih ili materijalnih, pa se ipak može zaključiti kroz dugoročno proučavanje povijesti da buđenje zvijeri u čovjeku ipak nikada nije zaustavilo razvoj i čovjeka i društva. Usporavalo da, ali ne i zaustavljalo. Dapače, ljubav je nadjačavala sve nevolje; ona intelektualna ljubav prema bližnjemu (unatoč svim još uvijek prisutnim ideologijskim zastranjenjima) ili ona fizička ljubav (unatoč sve agresivnijim seksualno-orijentacijskim zastranjenjima – ja tako mislim, bunili se alternativci ili ne), pa ipak čovječanstvo raste do neslućenih demografskih brojki.

Kako sam želio postati Bosanac

Moja supruga je iz Šuice. Šuica je glasovito mjesto pokraj kojeg su se smjestila čak tri nešto manje poznata: Kupres, Tomislavgrad(Duvno) i Livno. Ima tome sigurno već 10 godina, rat je upravo bio završio, još je postojala HZ Herceg-Bosna kad samo moja supruga i ja odlučili otići u Šuicu, posjetiti punicu i najmlađeg šogora i šogoricu. A kako smo krenuli na put 11.lipnja bili je jasno da ćemo u Šuici biti i 13. lipnja t.j. na sv. Antu, dan kada se u Šuici posebno slavi.

Tema dana u kafićima, pred crkvom itd. bila jest: gdje se prijaviti u Hrvatskoj, kod koga i kako doći do putovnice. No to zadnje bar nije bilo teško jer je Čiro Grubišić u Mostaru "štancao" hrvatske putovnice. I za divno čudo, svi, ama baš svi, možda tu i tamo iznimka, već su bili negdje prijavljeni, u Zagrebu, Splitu, Rijeci itd.

Bolnica u rukama politike

Dosta mi je više slušanja o Šibenskoj bolnici i njezinim problemima. Ravnatelj bolnice se svako malo žali na ovo ili na ono. Te mu fali novca, te mu fali opreme, te nisu osposobljeni za ovo, te nisu opremljeni za ono. Ide mi više na živce. Ako nije sposoban voditi bolnicu, ili je nezadovoljan odnosom vlasnika (županije) prema njoj, neka podnese ostavku i prepusti posao nekome tko će manje kukati, a nastojati popraviti stvari.
Skoro godinu dana je trajala saga o blokiranom računu. Nisu mogli isplaćivati plaće, pa su se prijetili kako će bolnica bankrotirati. Burić je igrao igru oko kredita, a nijednom nije rekao pravi razlog zbog čega je bolnica u dugovima. Isto tako nije nigdje rekao kako je taj kredit samo pišanje na vatru. Naime, bolnici za normalno funkcioniranje mjesečno treba oko 15 milijuna kuna. Ministarstvo zdravstva, na čijem je čelu onda bio Andrija Hebrang, je smanjilo limit na 12 milijuna kuna. Ovim potezom Andrijica je uskratio našoj bolnici normalno poslovanje, te ona mjesečno proizvodi dug od 3 milijuna kuna. Znači, bolnica nije dobila dovoljno novca za normalno funkcioniranje. Burić je tada reagirao poprilično mlako, što je onda bilo i razumljivo jer se bojao za svoju fotelju. Nakon par godina kakvog takvog funkcioniranja stvorio se ogroman dug, te je bolnici blokiran račun. Tada se kao spasonosno rješenje pojavljuje kredit. U početku je trebao iznositi 76 milijuna kuna. Županija je trebala dati neke nekretnine kao osiguranje da će kredit biti vraćen. Čim se spomenuo kredit, neke institucije, stranke i pojedinci su reagirali na način da su ukazali kako taj kredit neće riješiti ama baš ništa. Rečeno je da će se s njim samo pokrpati rupe. Međutim, Burić je podržao tu ideju za koju i ja kao običan laik znam da veze nema s pameću. Ja dižem kredite da bih prebio stare kredite ili dugove, međutim u vrlo kratko vrijeme opet dođem u onu situaciju u kojoj sam bio prije dizanja novog kredita. Tako je i naša bolnica u stvari samo prebila dug, a problem je i dalje ostao, odnosno nije riješen. Prvo, nisu mogli dignuti traženi kredit, već su apetit morali smanjiti za nekih oko 10ak milijuna kuna, jer je Županije već prezadužena. I taj kredit su mogli dignuti tek onda kad je preko Vodovoda napravljena financijska makinacija oko bivših dugovanja i potraživanja. Između ostalog za dizanje prvo navedenog iznosa bile su im potrebne stanovite nekretnine koje Vodice i Drniš nisu htjeli dati tako olako. Tu ni stranačka stega nije mogla ništa učiniti. Uglavnom, uspjeli su dobiti kredit od nekih 67 milijuna kuna, a taj kredit im je bio dovoljan za isplatu dugova starijih od godine dana, te za isplatu zaostalih plaća, putnih troškova, dnevnica i sl. Šta se sad dogodilo. Račun bolnice je odblokiran i bolnica i dalje radi normalno. Normalno radi, ali mjesečno i dalje stvara dug od 3 milijuna kuna. Dakle za nekih dvije godine, kad kredit dođe na naplatu, bolnica će imati skoro isti dug koji je imala prije dizanja kredita. I šta onda? Hoće li se i onda morati dignuti kredit za prebijanje duga. Najvjerojatnije hoće. Kad su neki pokušali ukazati na ovu situaciju onda im je Burić zamjerio govoreći da su protiv bolnice i njezinih zaposlenika. Ovom konstatacijom je u stvari samo pokrio svoju borbu za foteljom koja mu izgleda puno znači. Iz kojih razloga ne bih nagađao, ali imajući u vidu krim obradu policije u ustanovi kojoj je on ravnatelj mogu samo pretpostavljati.

Čija je ovo Hrvatska?

Rođen sam u Slavoniji. To je bitno da mogu objasniti u kakvom sam okruženju odrastao. Dok sam bio klinac roditelji mi nikada nisu željeli pričati o prošlosti iz straha da nešto negdje ne ispričam i oni ne završe na informativnom razgovoru. Imali su mi šta pričati.
Trebali su mi pričati da mi je stric poginuo kao ustaša, da mi je otac prošao Križni put, da mi je djed bio načelnik sela za vrijeme NDH i da nikada nije izvadio osobnu iskaznicu jer je tvrdio da ta država mora propasti kad tad, da mi je drugi stric poginuo u domobranima … No nisu se usudili.
Jedino se nisu bojali odgajati me u katoličkom duhu. Ja sam ministrirao, mama je izrađivala oltarnike i misnice i kitila crkvu svake nedjelje, išli smo na proštenja ( Trsat, Marija Bistrica Voćin …, na putovanju se uvijek pjevalo Zdravo Djevo kraljice Hrvata), slavili smo sve blagdane… Sad vidim da je to bio svojevrsni otpor koji su pružali komunističkom režimu s kojim se nikada nisu pomirili.

Koliko nas košta Spaljena zemlja

Zahvaljujući pokojnom Milanu Levaru, u posjedu sam snimke emisije pobunjeničkog Radija Korenice iz 1994. sa svjedočantstvom zarobljenog poručnika HV-a Johana Tildera o ratnim zločinima u Medačkom džepu.

Namučio sam se skidajući buku Adobe Auditionom 2.0. Jedan dio te izjave spojio sam sa amaterskim video uratcima Tilderovog ratnog druga Raymonda Van Der Lindena. Snimke Prve nizozemske dragovoljačke bojne nisu načinjene u Medačkom džepu već u Čanku. Tko slabije čuje, ili ne može razumjeti Tilderov hrvatski neka pogleda kako je Nacional prepričao dio svjedočenja iz 45 lines video mixa:

Mentalni labirint

Od komemoracija u Bleiburgu do današnjih u Jazovki; od Kardinalovog govora na bleiburškom polju do nedavne Latinice, od nedavnog Thompsonovog koncerta do današnjih proslava Dana antifašističke borbe – stalno nas se vrti u krugovima, u kojima se pomoću opravdavanja jednih nastoje sotonizirati drugi, i obrnuto. Forsiraju se nove podjele umjesto da se osvrnemo kritički unatrag, te da sve nesreće, koje su nas zadešavale tijekom prošlog stoljeća, sagledamo realno u pravom svjetlu i nazovemo pravim imenima.

Post gosp. Cerovca me je najprije malo zbunio, ali sam ga shvatio jer u svakoj prilici se treba sjetiti neljudskosti, ali ne i da bi se pravdalo ono što se ne može pravdati - ni na jednoj strani. Njegov post je i u meni izazvao dosta reminiscencija.

u ranu zoru došla je udba(*)

Ovaj tekst donašam kao moju čestitku za današnji Dan ustanka!!
-----------------------------------------

„Crni Božić“(*) i neizrecivo tužna Nova godina već su prošli. U zatvoru su studentski vođe i Bruno Bušić. Bruni nosimo hranu i pokušavamo doznati što se s njim zbiva.

11. siječnja – tmuran i hladan dan. U Matici hrvatskoj tišina. Nema više stotinjak posjetitelja dnevno. Na hodniku, pred redakcijom Hrvatskog tjednika(*), gdje su se okupljali kolporteri i gdje se od gomile nije moglo proći, sve je prazno.

Poslije Karađorđeva(*), malo njih, samo najvjerniji, dolaze još u Maticu. Znalo se, i već osjećalo, da nešto visi u zraku i da je najbolje sjediti kod kuće. Taj dan oko podneva zadnji put sam vidio mnogo ljude iz Matice. Kasno navečer prolazeći Zrinjevcem primjetio sam neuobičajenu živost pred zgradama SUP-a i UDB-e. Ispred zgrade Matice hrvatske stajao je milicioner sa šljemom i automatskom puškom.

Okabe, Thompson, Primorac, Di Canio, Židak

U osamdesetima bi svake dvije-tri godine puknula senzacionalna vijest kako je negdje u azijskim bespućima pronađen japanski borac iz 2. svjetskog rata koji se sve te godine skrivao po mjesnim džunglama, na znajući da je rat odavno završen.
Tipično, kineski ili korejski znanstvenici koji se bave podzemnim vodama i drugim čudima, nabasali bi na čovjeka izoštrenih čula, odvojenog od civilizacije, u pravilu podoficira japanske vojske, kojeg je igra sudbine odvojila od jedinice u onom presudnom času kad se pisala povijest. Nesretni Okabe (ili se možda zvao Nakamura?) 40 je godina proveo u džugli, hraneći se korijenjem i bobicama, povremeno kradući kokoši, družeći se s leopardima, ne znajući da je rat završen. Bio je vojnik; znao je upotrijebiti naučene vještine i jedina mu je misao bila kako se ponovo staviti na raspolaganje svom zapovjedniku.

Herak, HFP i pravomocnost

Danas je nepravomoćnom presudom oslobodilo Ivana Heraka. Nekadašnjeg ministra turizma, bivšeg člana HSLS, koji je radi funkcije davnih dana prešao u HDZ. Uhvatilo ga na kraju mandata prijašnje HDZ-ove vlade i optužilo za gospodarski kriminal. Optužilo ga naime da je preko svog položaja navještavao kao ministar turizma novcem ministarstva u iznosu većem od milijun kuna (reklo bi se relativno sitna lova), namijenjenom plaćama radnika i poslovanju u turističkim tvrtkama Imperijal s Raba i Zlatni rat s Bola na Braču, namirio dug porečke tvrtke Midinvest u vlasništvu svoje tadašnje supruge, a u kojoj je on bio direktor. Suđenje se je vuklo oko 8 godina. Osam godina, za proces koji bi, po mom skromnom mišljenju, jedan poluprosjećni revizor mogao razriješiti u roku cca 6 mjeseci malo kvalitetnijeg rada.

Uneredili se

Zasvirao maestro. Muzika izvukla razne zvijerke (kao u čarobnoj fruli) i zvijerke zaplesale. Neke nisu vične koracima pa teturaju. Pa tako Polančec ustvrdi, u istoj rečenici, da ništa ni o čemu nije znao (što mu je za povjerovati), a da pomoćnika direktora Fonda nije otpustio jer nije htio prekidati istragu (o kojoj ništa nije znao, pa čak ni to da postoji).

Sanader se istovremeno hvali kako pravna država konačno funkcionira (jer ju je on osobno takvom funkcioniranju prispodobio), tvrdi da njemu trreba reći “Bravo!”, a u pravoj pravnoj (i ozbiljnoj) državi premijer ne rukovodi akcijama državnog odvjetništva jer su to dvije odvojene grane vlasti. U drugom trenutku se dosjeti jadu i kaže (a to potvrđuje i Mesić) da o akciji nije znao ništa, ali da njegovi ministri koji su rukovodili institucijom za muljanje sasvim sigurno ništa nisu krivi, jer ni oni ništa nisu znali. A nisu krivi ni što ništa nisu znali, jer, zaboga, tko još od ministara očekuje da nešto znaju. Tako vlast pleše na glazbu maestra i popikava se o vlastite noge. No, od vlasti se to i očekuje. I vlast se drugačije neće ni ponašati sve dok se ne ostvari talijanski scenario (sjećate se onog talijanskog premijera koji je umro negdje ne sjeveru Afrike, nakon što suz mu suradnici uglavnom završili iza rešetaka, a on utekao glavom bez obzira?)

Novi dnevnici

  1. 36 sekundi do katastrofe: Može li Karamarko sofizmom uvjeriti HDZ da je pobijedio? od sm komentara 39
  2. Pupovac prijeti, ukoliko Hrvatska odbije plaćati reket letjeti će metci / SNV, privatna Pupovčeva prćija ili udruga svih Srba? od Laganini komentara 39
  3. Lažne radne nesposobnosti od Mucke komentara 11
  4. Idemo dalje, na redu je onaj satrap s Dedinja od drvosjek komentara 32
  5. ministar RH i budaliziranje birača u RH od aluzija komentara 6
  6. Mi ili oni: do istrage naše ili vaše od MKn komentara 6
  7. Još jedan iz plejade onih velehrvata kojima je „savjest čista“ od Feniks komentara 10
  8. TOGA od smogismogi komentara 8
  9. Za smjenu spreman: Koliko će Oreškoviću trebati da se riješi nepotrebnog utega? od sm komentara 31
  10. Pupovac i Stanimirović proglasili otvoreni lov na časnog hrvatskog branitelja Hasanbegovića od Laganini komentara 47
  11. Borba za funkcije: Hoće li Oreškovićeva vlada opstati ili su izvjesni novi izbori? od sm komentara 20
  12. MOST-kao glavna antireformska snaga koja podzemno i dalje radi na stvaranju tripartitne vlasti od ppetra komentara 19
  13. Jugoslavenski fašizam i nacizam proždire Hrvatsku od Laganini komentara 20
  14. moje razumijevanje njemačke humanitarke Angele Merkel od aluzija komentara 3
  15. 369 od frederik komentara 45
  16. Hrvatska danas - neonacionalizam protiv neoliberalizma... lažni rat dok se sprema pljačka... od Busola komentara 6
  17. Hrvatska u psihijatrijskoj čekaonici od sjenka komentara 7
  18. Zlatko Waldheim od drvosjek komentara 33
  19. Hrvatska i nova energetska paradigma od čovjek iza gomile komentara 11
  20. mi prosimo od aluzija komentara 0
  21. Vesna Teršelić i strano obavještajno podzemlje odlučili – Lozančić ostaje ravnatelj SOA-e od Laganini komentara 4
  22. Politika XXXL od petarbosni4 komentara 5
  23. Slučaj Lozančić: Obična borba za premoć ili nešto puno ozbiljnije? od sm komentara 60
  24. Režimi su uzročnici siromaštva vlastitih građana ili Zašto ne živimo kao Kanađani od rodjen komentara 0
  25. Biti pluralist u svijetu neprofesionalnih medija od čovjek iza gomile komentara 19