Kad Ruža Tomašić zasjedne u Europski parlament imat će na raspolaganju dvije opcije kojima će se moći politički prikloniti. Obje su opcije radikalno desne. Jednu skupinu čine nezavisni zastupnici koji nisu uspostavili grupaciju i zastupnci koji čine najdesniju grupaciju u Europskom parlamentu - Europa slobode i demokracije
Europarlamentarci koji zastupaju ksenofobiju i čiji se politički angažman može obuhvatiti sintagmom „Britanija Britancima“, „Mađarska Mađarima“ ili „Finska Fincima" u Europskom su parlamentu bili okupljeni u grupaciju Identitet, suverenitet i tradicija.
In medias res: jer nemaju ni 22, a već su zapeli u partijskim strukturama! O čemu se zapravo radi? Ne mogu, a da se ne osvrnem na kolege s fakulteta, buduće intelektualce, koji si dopuštaju da im se razum smije iza ugla, a integritet ih šamara na svakom crvenom semaforu (uz isprike kolegama u crvenim strankama, nek vas šamara na žutom ili zelenom). Pritom ne mislim odgovarati mlade ljude od uključivanja u politiku jer mi smo bar generacija koja ne zna što je totalitarizam, generacija spremna gaziti, lagati i potkopavati, od malena znamo da se nitko za nas neće pobrinuti osim nas samih. To radimo treptajem oka, brzopotezno, uz podmukli osmijeh. Možda je nekima to teško priznati, no deviza "ako te nitko ne mrzi, znači da nešto ne radiš dobro" postala je credo pojedinaca koji žele iskočiti iz mase intelektualnog stada spremnog da uskoči u kućicu iz koje se ne izlazi, spremnog da kuka o zlim i bešćutnim pastirima jednog dana kada shvate da diploma koju ponosne mame drže na zidu u zlatnome okviru nije ništa do li potvrda da ste svladali osnove prometovanja cestom, a sanjate o Formuli 1.
U ponedjeljak navečer po hrvatskom vremenu, pri kraju maratona u Bostonu, eksplodirale su dvije eksplozivne naprave. Poginulo je troje ljudi, a ranjeno oko 140.
Svi su hrvatski i svjetski mediji opsežno izvještavali i izvještavaju o bostonskom zločinu, koji dakako valja energično osuditi.
Televizijski su dnevnici prepuni snimaka tragičnog događaja, iskaza očevidaca, lupetanja pseudonovinara "s lica mjesta", dirljivih svjedočenja, mišljenja domaćih "stručnjaka". Jutarnji list dvadesetak je sati držao internetsku naslovnu stranicu posvećenu bostonskom atentatu.
Vijesti Hrvatskog radija od prve pristigle vijesti o atentatu počinju s dugim izvještajima o tom bostonskom zločinu.
U ponedjeljak se u i Iraku dogodio, ne jedan, nego serija atentata, od kojih jedan na ulazu u bagdadski aerodrom, koja je izazvala 37 mrtvih i više od 270 ranjenih, prema sigurnosnim i liječničkim izvorima. I te atentate, dakako, valja najoštrije osuditi.
U subotu, 20. travnja, u Iraku će se održati pokrajinski izbori te se atentati povezuju s tom činjenicom.
Dok si ponosni vlasnik magarećih ušiju zvanih "kredit u švicarcima" i dok firma u kojoj radiš opasno visi nad ambisom mračnim, nogomet bi svakako trebao biti zadnja tema na repertoaru monologa proćelave sijede glave tvoje. U suštini tome i jest tako, količina energije, živaca, vremena koje trošim, gubim, ulažem na iracionalnost koju u sebi nosi navijanje za nacionalne selekcije je svedena na minimum u odnosu na neka prošla vremena stresa, tuge, radosti zbog neuspjeha ili uspjeha reprezentacije.
Više ne da ne idem na utakmice, nego ih niti ne gledam sa ekipom, a sve češće rezultate doznajem dan nakon sa šarenih naslovnica internetskih portala. Ponekad se čak uhvatim kako gledam reprize onih kretenskih američkih serija dok na nekom drugom programu komentator "radost i tugu na stihove lomi". Kad sam već kod tih serija, zašto ih katkada prije sna gledam? Niti jedna me nasmijala od srca nije, humor je plitak, jeftin, izlizan. Zombi sa daljinskim u ruci.
Teško je gledati starog prijatelja kad stoji kraj otvorenog groba u koji su spustili preminulu mu suprugu u najboljim ( kasne pedesete) godinama. Kćeri uplakane drže ga ispod ruku a on tupo zuri u dubinu rake . Isplakao je sve suze i sada samo grčevito steže šake i po koji put glasno uzdahne. nekoliko suza skliznulo je niz obraze kada je zbor na kraju otpjevao „ Vehni, vehni fijolica“ .
Prokletstvo moje generacije a i onih malo starijih je da se u životu nagledamo sličnih teških trenutaka. Jedna od osnovnih zabluda je kada takvom čovjeku kažete da vrijeme liječi sve
. Ništa vrijeme ne liječi. Bol i sjećanja uvijek ostaju. Jedino olakšanje je to što se čovjek nauči živjeti s time.
Mnogi će se upitati kakve veze sve ovo naprijed napisano ima s politikom?
Ima nešto posredno a možda i neposredno. Zapravo nas desetak prijatelja iz srednje škole koji smo sa friškim udovcem išli zajedno u razred, po starom Zagrebačkom običaju otišli smo na karmine u jedan restoran. Sjeli smo za stol nešto dalje od najbliže rodbine. Kako je vrijeme prolazilo razgovore i sjećanja na pokojnu Marijanovu Ružicu zamijenile su svakodnevne teme .
izgleda da je malo dnevnika koji su učinkoviti u praktičnom dijelu
možda su i kontraproduktivni
ostaje širenje informacija kao izgledna perspektiva
svaki put se začudim kad vidim obavijest o nekoj javnoj raspravi u vezi prostornog planiranja ili gupa....vrlo spretno pospremljena pod tepih
na web stranicama nepregledna ili ne možeš fokusirati mišom kartu kao što je slučaj sa ovim planom
gdje slučajno otkrijem ponovljenu javnu raspravu
http://www.dalmacija.hr/tabid/259/Default.aspx
nije pak slučajno što je nigdje nema na sva zvona - previše je toga zanimljivoga
na dalje, zanimljivo je kako su razne informacije iz sfere financiranja teško ili nikako dostupne
i kao kod javnih rasprava rokovi kratki i prekratki
a ima sasvim solidnih sustava financiranja iz raznih fondova za razno
a sad mala anegdota iz Splta (@Rebel bi to bolje, ali nije svatko pjesnik :)):
Split, utorak, zgrada banovine - glavni ulaz, sati 11:55
nekolicina nas čeka na ulaz jer nas ne pušta u zgradu vratar - veli da je pauza do 12:00
u tih 5 minuta obraća mi se jedna žena i veli:
U raspravi o mogućem besplatnom javnom prijevozu, palo mi je na pamet da mnogi možda ne poimaju koliko košta automobil. Recimo da smo novozaposlena osoba, odlučili smo kupiti automobil na kredit, a onda ga mijenjati svakih pet godina, nakon isteka kredita. Kupit ćemo auto od 100.000 kn. Ugrubo je pad vrijednosti automobila cca 40% za pet godina, a kamata je recimo 6% godišnje. Također pretpostavimo kako automobil prelazi 1200 km mjesečno (dakle, putovanje na posao, dva puta godišnje dulji put, shoping centri i to).
Svojevremeno je zvanična Italija pristupila eurozoni sa mnogo entuziazma: uz pompu i promotivne spotove. I bez referenduma – italijanski Ustav ne dozvoljava referendume po pitanjima međunarodne politike. O istim odlučuje Parlament. Autoritativnih euroskeptika je bilo, ali ne u vladi i Parlamentu. Naglasak zvaničnika je bio na prednostima koje nude evro-fondovi za razvoj, liberalizaciju profesija i modernizaciju i harmonizaciju građanskog i trgovačkog zakonodavstva.
Za Italijom su ubrzo ušle i Grčka, Kipar, Slovenija....
Evro je u Italiji zamenio liru. Liru je ubacivala u opticaj Nacionalna emisiona banka, prema sopstvenoj proceni i odluci, uspostavljala je održivu ravnotežu u platnom bilansu, uz manju ili višu stopu inflacije, koja je pomagala italijanski izvoz i kompetitivnost nacionalne ekonomije na međunarodnom tržištu s jedne strane, i ublaživala troškove finansiranja javnog duga (državnih obeznica), koji je u to vreme bio pretežno u rukama italijanskih štediša (gotovo 100 %).
Kako je zadatak nemalog broja državnih službi:
•optimizacija korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture za potrebe javne uprave;
•stvaranje registarski uređene države povezivanjem baza podataka;
•objedinjavanje i međusobno dijeljenje informatičkih resursa (hardver, softver i znanje) u javnoj upravi;
•modernizacija zakonodavnog okvira za bržu i efikasniju primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije u javnoj upravi;
a nakon niza napora i financijski sredstava uloženih u navedene ciljeve, utvrđeno je da je došlo do nove faze u razvoju pristupa informacijama.
S obzirom informacijsko društvo te potrebu povećavanja efikasnosti postupanja javnih službi, kao i ekonomičnosti postupanja sa stajališta građana koji kroz poreze i druga davanja financiraju taj ionako preskupi sustav, sazrelo je vrijeme za prelazak sa e-Hrvatske na p-Hrvatsku, pri čemu "p" znači "papirnu".
Slijedom rečenog,
Vlada Republike Hrvatske raspisuje
NATJEČAJ
za imenovanje ravnatelja Središnjeg državnog ureda za p-Hrvatsku.
Uvjeti natječaja:
– završen diplomski sveučilišni studij društvene struke
– pet godina radnog iskustva u struci.
Dignem se ja tako jučer i skuham kavu dok bolja polovica u kupatilu poduzima ličilačke radove prije odlaska na posao.
Uz kavu: Što ćeš raditi danas? Kad namirim životinje ,odvedem konja na pašu
(Hvala Bogu trava je najzad malo izrasla)
pošto je u vrtu sve blatno ,budem malo surfao i gledao sjednicu Sabora.
Ona veli ., pa imaš uvečer komedije na TV-u ,sitkome.
Uglavnom ,ode ona na tlaku ,ja za svojim poslom.
Poslije se ovdje s vama zabavljam bistreći politiku ,a ispred uključen TV.
Zaključio sam da neki od vas ,dragi supatnici u ovisnosti od Pollitike dolaze s radnog mjesta. Lako je za zaključiti po -zatišju u vrijeme gableca iliti marende ,hehe.
Uglavnom ,narežem malo buđole i sira ,natočim si 0,5 prepečene šljivovice i prepustim se svojim malim užicima.
Malčice se kužim u govor tijela ,a dobro se kužim u ponašanje sisavaca u čoporu ili krdu. Naime ,uzgojio sam dosta pasa a s konjima sam odrastao.
Primjećujem da se vođa čopora koji trenutno ima vlast nad teritorijem ,habitatom ,lovištem ponaša nervozno ,često prislanja glavu prvom do sebe ,njegov čopor trljanjem ,češanjem ,dodirivanjem učvršćuje svoju lojalnost.
