Tagovi

Ilija Garašanin Na?ertanije

U nekoliko dnevnika i komentara sam pokušao objasniti kratku povijest sukoba Srba i Hrvata na ovim prostorima, a me?u argumente sam koristio i tajno djelo predsjednika vlade Kneževine Srbije iz 1884. NA?ERTANIJE.

Kako se radi o prvom pisanom dokumentu srpskih vlasti iz kojih se rodila ideja Velike Srbije mislim da bi to kratko djelo trebalo objaviti u cijelosti i na pollitika.com.
Zna?aj ovog djela je u tome što ideje koje su iznesene još 1844 i danas žive u Srbiji i uzrok su zadnjih ratova na ovim prostorima i biti ?e uzrok slijede?im ratovima ako se pojave me?unarodni odnosi koji ?e omogu?iti pokretanje rata. Kod nas desnica i extremna desnica jedva prelaze izborni prag u Srbiji drže preko 30% parlamenta i samo zbog njihove me?usobne nesloge nisu na vlasti.
Naše politi?ke i intelektualne elite vrlo ?esto zbog dnevno politi?kih interesa zaboravljaju skim i kakvom politikom imaju posla. Naravno ne zagovaram gradnju zida prema Srbiji jer mi susjede ne možemo promjeniti i moramo po mogu?nosti s njima u dobru živjeti, ali ako ne znamo što je njihov kona?ni cilj ?esto ?emo biti razo?arani u neprihva?anju nekih odnosa. Ova Veliko srpska politika za svoje interese koristi i naše Srbe od kojih velika ve?ina toga nije ni svjesna jer je to prikriveno nekim op?im interesima za njih.

Na?ertanije
Srbija se mora i u tom smotreniju u red ostalih evropejskih država postaviti, stvorivši jedan plan za svoju budu?nost, ili tako re?i da sastavi sebi jednu doma?u politiku po kojim glavnim na?elima treba Srbija kroz više vremena stalno da se vlada i sve svoje poslove po njima postojano da upravlja.
Dviženije i talasanje medu Slavenima po?elo je ve?, i zaista nikad prestati ne?e. Srbija mora ovo dviženije a i rolu ili zadatak, koji ?e ona u tom dviženiju za izvršenje imati, vrlo dobro upoznati.
Ako Srbija dobro projesapi šta je ona sad? u kakvom se psoloženiju nalazi? i kakvi nju narodi okružavaju? to se ona mora uveriti o tome, da je ona mala, da ona u ovom stanju ostati ne sme, i da ona samo u sojuzu sa ostalim okružavaju?im je narodima za posti?i svoju budu?nost svoj zadatak imati mora.
Iz ovog poznanja proisti?e ?erta i temelj srpske politike, da se ona ne ograni?ava na sadašnje njene granice, no da teži sebi priljubiti sve narode srpske koji ju okružavaju.
Ako Srbija ovu politiku krjepko ne bude sledovala, i što je gore, ako je odbaci te ne so?ini ovom zadatku dobro razmišljen plan, to ?e ona od inostranih bura kao mala lada ovamo i onamo bacana biti, dok najposle na kakav golem kamen ne nameri, na kome ?e se sva razdrobiti.
Politika Srbije
Tursko carstvo mora se raspadati, i to raspadanje može se samo na dva na?ina dogoditi.
1. Ili ?e carstvo to biti razdeljeno; ili
2. Bi?e ono na novo sazidano od svojih hristijanskih žitelja.
Primje?anija o razdeljenju carstva
O slu?aju ovom ne?emo opširno govoriti, no samo to primetiti moramo da bi pri ovom doga?aju Rusija i Austrija glavne role igrati morale, jer su one susedne i grani?e?e sile.
Ove dve sile lako bi se mogle pogoditi i složiti, koje ?e zemlje i predjeli kojoj pripasti. Austrija samo za pritjažavanjem zapadnih, a Rusija za osvojenjem isto?nih zemalja težiti može. I po tome može biti da bi prava linija od Vidina do Salonika povu?ena, mogla ovo pitanje na zadovoljstvo obadveju strana rješiti. Tako dakle u slu?aju razdeljenja, svi Srbi samo Austriji pali bi u djel. Austrija i Rusija znadu to odve? dobro da tursko carstvo kao takvo, dugu budu?nost ne?e imati. Obe države ovu priliku upotrebljuju da u?ine svoje granice što skorije raširiti. Oba dve one na tome rade svakojako, da preduprede i prepre?e da se na mesto turskog drugo hristijansko carstvo izrodi; jer bi onda za Rusiju iš?ezla lepa nadežda i prijatan izgled, da ?e Carigrad uzeti i držati, koje je njen najmiliji plan od Petra Velikoga; a za Austriju porodila bi se otuda groze?a opasnost da ?e Južne Slovene svoje izgubiti.
Austrija dakle mora pod svima opstojateljstvima biti neprestano neprijatelj srbske države; sporazumjenije dakle i sloga sa Austrijom jeste za Srbiju politi?ka nemogu?nost; jer bi ona sama sebi uže na vrat bacila. Samo Austrija i Rusija mogu raditi o propasti i razdeljenju turskog carstva. One se o tome brinu. Rusija ovo stanje ve? od mnogo godina prepravlja i priugotovljava. Sad ve? i Austrija ne može ina?e, nego mora i ona pomagati i za sebe gledati kao što je i pri razdeljenju Poljske ?inila. Prirodno je da se sve ostale sile pod predvoditeljstvom Francuske i Engleske ovom raširavanju i pove?anju Rusije i Austrije protive. One ?e može biti smatrati za najbolje sredstvo, kojim bi se ovo razdeljenje preduprediti moglo, da se tursko carstvo u jednu novu nezavisnu hristijansku državu promeni, jer ovako bi se prazno mesto posle propasti Turske ispunilo i tako bi se samo moglo ravnovjesije evropejsko u celosti zadržati. Osim toga druge pomo?i nema.
Srpska država koja je ve? sre?no po?ela, no koja se rasprostirati i oja?ati mora, ima svoj osnov i temelj tvrdi u carstvu srpskom 13-ga i 14-ga stoljetija i u bogatoj i slavnoj srpskoj istoriji. Po istoriji ovoj zna se da su srpski carevi po?eli bili gr?kom carstvu mah otimati i skoro bi mu konac u?inili te bi tako na mesto propadšeg isto?no-rimskog carstva srbsko-slavensko carstvo postavili i ovo naknadili. Car Dušan silni primio je ve? grb carstva gr?kog. Dolazak Turaka prekinuo je ovu promenu i prepre?io je ovaj posao za dugo vreme, no sad, pošto je sila turska slomljena i uništena tako re?i, treba da po?ne isti onaj duh dejstvovati, prava svoja na novo tražiti, i prekinuti posao na novo nastaviti.
Ovaj temelj i ove osnove zidanja carstva srbskog valja dakle sad od razvalina i nasutima sve ve?ma ?istiti i osloboditi, na vidik izneti, i tako na ovako tverdom i stalnom istori?eskom fundamentu novo zidanje opet preduzeti i nastaviti. ?rez to ?e ovo predprijatije u o?ima sviju naroda a i samih kabineta, neiskazanu važnost i visoku vrednost zadobiti; jer ?emo onda mi Srbi pred svet izi?i kao pravi naslednici velikih naših otaca koji ništa novo ne ?ine no svoju dedovinu ponavljaju. Naša dakle sadašnjost ne?e biti bez sojuza sa prošloš?u, nego ?e ova ?initi jedno zavise?e, sastavno i ustrojeno celo, i zato Srbstvo, njegova narodnost i njegov državni život stoji pod zaštitom svetog prava istori?eskog. Našem teženju ne može se prebaciti, da je ono nešto novo, neosnovano, da je ono revolucija i prevrat, nego svaki mora priznati da je ono politi?ki potrebno, da je u prastarom vremenu osnovano i da koren svoj u pre?ašnjem državnom i narodnom životu Srba ima, koji koren samo nove grane tera i na novo procvetati po?inje.
Ako se novo preporo?enje srpskog carstva s ove ta?ke smatra, onda ?edu i ostali Južni Sloveni ideju ovu vrlo lako razumeti a i s radostiju primiti, jer valjda ni u jednoj evropejskoj zemlji ne živi tako spomen istori?eske prošlosti kod naroda, kao kod Slavena turskih, kod kojih je živo i vjerno opominjanje sviju skoro slavnih muževa i doga?aja istorije njihove još i danas. I zato se može sigurno ra?unati da ?e posao ovaj u narodu dragovoljno primljen biti i nisu potrebna desetoljetna dejstvovanja u narodu da bi on samo korist i polzu ovog samostalnog vladanja razumeti mogao.
Srbi su se medu svima Slavenima u Turskoj prvi sobstvenim sredstvima i snagom za svoju slobodu borili; sljedovatelno oni imaju prvi i puno pravo k tome da ovaj posao i dalje upravljaju. Ve? sada na mnogim mestima i u nekim kabinetima predvide i slute to: da Srbima velika budu?nost predstoji i to je ono što je pozornost cele Evrope na Srbiju navuklo. Kad mi ne bi dalje mislili nego samo na knjaževstvo kao što je sad, i kad ne bi u ovom knjaževstvu klica budu?eg srpskog carstva ležala, onda ne bi se svet više i duže sa Srbijom zanimao nego što je sa Moldavskim i Vlaškim knjaževstvima ?inilo, u kojima nema samostalno na?elo života i koji se dakle samo kao privjesci Rusije smatraju.
Nova srbska država na jugu podavala bi Evropi sve garancije da ?e ona biti vrsna i krjepka država i koja ?e se mo?i medu Austrijom i Rusijom održati. Geografi?eskoje položenije zemlje, površina zemaljska, bogatstvo na prirodne proizvode i vojeni duh žitelja, dalje uzvišeno i vatreno ?uvstvo narodnosti, jednako poreklo, jedan jezik - sve to pokazuje na njenu stalnost i veliku budu?nost.
O sredstvima, kojima bi se cjelj srbska posti?i mogla
Kad se sa opredjelenoš?u zna šta se ho?e i kad se stalno i krjepko ho?e, onda ?edu se sredstva za postiženje nazna?ene cjeli potrebna kod jednog sposobnog praviteljstva i lako i skoro na?i, jer narod je srpski tako dobar, da se s njim sve, no samo razumno posti?i može.
Uvodna sredstva
Da bi se opredjeliti moglo šta se u?initi može i kako se u poslu postupiti ima, mora praviteljstvo znati u kakvom se položeniju svagdar nalaze narodi raznih provincija Srbiju okružavaju?ih. Ovo je glavno uslovije ta?nog opredelenija sredstva. Za ovu cjel treba pre svega oštroumne, od predponjatija ne zauzete i praviteljstvu verne ljude kao ispitatelje stanja ovih naroda i zemalja poslati i ovi bi morali posle svog povratka ta?no pismeno izvestije o stvari dati. Naro?ito se treba izvestiti o Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Severnoj Albaniji. U isto vreme nužno je da se ta?no poznaje i stanje Slavonije, Hrvatske i Dalmacije a razume se da u ovo spadaju i narodi Srema, Banata i Ba?ke.
Ovim agentima nužno je dati nastavlenija kojim ?e na?inom ove zemlje obi?i i proputovati. Izme?u pro?eg treba im nazna?iti koja mesta i koja lica treba naro?ito da upoznadu i da izvide. Pored materijalnih instrukcija treba im dati i jednu obštu, glavnu instrukciju, u kojoj ?edu biti sleduju?e ta?ke opredjeljene koje ?e ti ispitatelji ispuniti morati.
1-vo. Rasuzdava?edu politi?esko stanje zemlje, osobito partaje u njoj nalaze?e se; kupi?edu beleške po kojima bi se narod bolje upoznati i ?uvstva srca njegovog, dakle tajne želje njegove saznati mogle; no pre svega nazna?i?edu ono što se kao pripoznata i ve? javno izre?ena narodna potreba smatrati mora.
2-go. Naro?ito treba paziti na vojeno stanje naroda i zemlje; kao na ratni duh, naoružanost naroda, posle ?islo i raspoloženje pravilne vojske; gde se nalaze ratni magazini i arsenali; gde se u zemlji proizvode ratne potrebe kao džebana i oružje; ili od kud se dobijaju i u zemlju unose itd.
3-?e. So?ini?edu opisanije ili karakteristiku i spisak od najvažniji i najve?i upliv imaju?i muževa, ne izuzimaju?i iz toga ni one koji bi protivnici Srbije bili.
4-to. Što se u kojoj provinciji o Srbiji misli, šta narod od Srbije o?ekuje, i šta li ljudi od nje žele i ?ega se od nje boje.
Naravno se još ovom nastavljeniju i to dodati mora šta svaki izaslanik o srbskoj politiki za sad kazati i saobštiti sme i može; koje i kakve nadežde probuditi sme i našto pozornost i vnimanije osobito ondašnji prijatelja Srbije obratiti mu valja.
Najpre da ozna?imo naša otnošenija sprema Bugarske
Bugarska je izme?u sviju slovenski zemalja najbliža slavnom gradu carstva turskog; najve?a ?ast ove zemlje lako je pristupna; ovde se nalaze najvažnije vojne pozicije Turaka i ve?a polovina njiove vojske. Ni u kojoj drugoj evropskoj zemlji ne drži se Tur?in da je tako siguran i još sad gospodar kao u ovoj; osim toga su Bugari skoro svi oružja lišeni, i nau?ili su ve? slušati i raditi, pokornost i posao ušli su kod njih u obi?aj. No ova primje?anija ne treba da nas poremete da pravu vrednost Bugara ne pripoznamo, ili što je još gore da ih prezremo. Istina je to po nesre?i, da Bugari prem da su najve?a grana slavenskog naroda u Turskoj, skoro nikako nemaju poverenje u svoju sobstvenu snagu i samo na spoljašna iz stranih zemalja (Rusije) dolaze?a podstrekanija usu?uju se oni upuštati se u pokušenija osloboditi se. Rusiju oni smatraju svagdar kao silu koja najviše za njihovo izbavljenje i oslobo?enje u?initi može i ho?e, osim što bi Rusija sama za sebe radila i Bugarima u mesto turskog svoj jaram mnogo rapaviji nabacila, no ona se ni ina?e, kao što se je pokazalo, ne sme usuditi neposredstveno sa svojom vojskom Bugarima u pomo? prite?i, jer je Evropa ve? upoznala pravu narav onih tobož blagorodnih namjera ruskih u smotreniju Turske, i zaista bi se osobito evropejski rat izrodio kako bi Rusija još jedanput preko Dunava pre?i htjela. Iz tog uzroka Rusija se stara da posredstvom drugih dejstvuje i to proizvede što sama neposredstveno ne može. Tako je bio knjaz Mihailo u ovom poslu njihovo bezvoljno orudije, i ona ?e zaista želeti da se povrati onom planu, koji je sredstvom knjaza Mihaila u djelo privoditi po?ela bila.
No budu?i da praviteljstvo knjaza Aleksandra ne pritjažava povjerenje Rusije, jer se ono ne da ko slepo orudije njeno upotrebiti, to se dakle Rusija vidi primorana da na prevratu sadanjeg praviteljstva radi, kako bi posle njegovog padanija jedno praviteljstvo za svoje planove ustanoviti mogla.
Sva pokušenija za prevariti Rusiju i nju o tom uveriti da ?e sadanje praviteljstvo sledovati njenim planovima, bila bi posve bezuspješna. Kad sama Rusija primeti da se u Srbiji samostalni narodni duh probu?uje, ondaj ona ne?e verovati nikakvim predloženijama koja bi joj se ?inila, jer Rusija je mnogo lukavija nego da bi se dala u jednu zamku uplesti, koja je protivna njenim namjeranijama. Šta više i to se još daje misliti da bi Rusija sve težnje Srbije za stupiti u tešnji sojuz i sporazumlenje sa ostalim turskim Slavenima, ako bi ih samo saznala, samo na to upotrebila, da one ljude, koji bi ovaj posao upravljali u Turskoj, Austriji i ostalim vla?enijama izdade, kako bi ?rez to Evropu uverila da to nije Rusija nego buntovna i njoj protive?a se Srbija koja ovakva prevratna težnja podpomaže. No pored svega toga Rusija ?e se rado o ovim sporazumjenijama izvestiti dati, da bi tako trag i te?aj njihov poznati i ove malo po malo za sebe uzeti i upotrebiti mogla.
I koliko god se Srbija samostalnije upravljala bude, to ?e sve manje povjerenje kod Rusije imati, i ako Rusiji nikako za rukom ne ispadne da stanje u Srbiji promeni i takvu samostalnu politiku Srbije uni?toži, ona ?e se tada jama?no truditi da sve turske Slavene od Srbije odvrati, da njih sve izme?u sebe razdvoji i u neslogi zadrži, a sama ?e sa svakom pojedinom granom po osob u otnošenje i sporazumljenje stupiti. Ako se dakle Srbija pri ovom uticanju ne pokaže djejatelnija i revnosnija nego Rusija, to ?e nju ova pobjediti i prete?i.
Pri ovom delu treba se obmana ?uvati. Rusija se nikad pred Srbijom poniziti ne?e, a ako ona vidi da Srbija ne?e njoj sa svim odano i bez uslovija služiti, to ?e ona sva uslovija gordo i sa prezrenjem odbaciti. Ta ona je zaista i mudre sovjete sobstvenih svojih diplomata, kao jednog Livena, žestoko odbacila, upravo zato što su ovi samo privremeno popuštanje predlagali; može li se dakle misliti da ?e se ona prema stranim povodljivija pokazati nego prema svojim sobstvenim i vernim služiteljem? No najposle kad se u Srbiji ne bi niko nalazio, koji bi se Rusiji bezuslovno predati hteo, i kad bi Rusija primorana bila sa onima raditi, koji joj samo pod uslovijama služiti žele, onda se ona ne bi zatezala i sa ovim sojuziti se i raditi, jer ona najposle ne bi mogla nikad Srbiju sa svim ostaviti, no dokle god ona nalazi ljudi u Srbiji koji se njoj bezuslovno povinjuju i nju slušaju; to ?e ona svagdar takve Srbe predpostavljati onim pravim patrijotama.
Rusija ne da sebi od tako male države, kao što je Srbija uslovija propisivati; ona zahteva da se njeni sovjeti kao zapovesti bezuslovno slušaju, i oni koji njoj služiti žele moraju se njoj sa svim i predati. Istina ona se po nekada ?ini da prima sve da joj služe, ali ona ih ni u što ne upotrebljava, jer jedni ne pritjažavaju njeno povjerenje, i tako, ?rez ovakav njen na?in postupanja, svaka prilika iš?ezava za mo?i nju prevariti.
Ako Srbija želi iz sadašnjeg pod?injenog stanja izvu?i se i cela, prava država postati, mora ?e se truditi da malo po malo politi?esku mo? Turske uni?tožavaju?i, sebi je prisvoji; jer upravo ovo je ona to?ka, u kojoj se srbska i ruska politika sukobljavaju, pošto i Rusija na oslabljenje politi?eske sile carstva turskog radi. No iz ovog soglasija ipak nikako ne sleduje da su cjel i namera obadveju ona ista, i da po tome njihova politika u harmoniji i soglasiju biti mora. U kratko da reknem: Srbija mora nastojavati da od zdanija turske države samo kamen po kamen ocepljuje i prima kako bi od ovog dobrog materijala na starom i dobrom temelju starog carstva srbskog, opet veliku novu srbsku državu sagraditi i podignuti mogla. - Još sad dok je Srbija pod turskom vladom, daje se ovo sazidanje priugotoviti i pripraviti, jer se ovakvi poslovi ne mogu u poslednjem magnoveniju preduzimati i svršiti.
Govoreno je ovde o naravi ruske i srbske politike obširnije, a to upravo za to što je Bugarska ona zemlja u kojoj se ruski i srpski upliv najpre i najviše susresti mora.
Mi smo ovde mnogo o tom govorili i dokazivali iz kog uzroka srbska politika ne može na ?e se soglasiti sa onom ruskom; no mi u isto vreme i to kažemo, da Srbija ni s kim lakše ne bi mogla svoju cjel posti?i no u soglasiju s Rusijom, ali to samo onda kad bi Rusija savršeno i potpuno primila i uslovija Srbije, koja bi pod navedenu Srbijinu nameru t. j. budu?nost njenu u prostranom smislu osigurala. Jedan sojuz izme?u Srbije i Rusije bio bi zaista najprirodniji, no da se taj u?ini od same Rusije zavisi, i Srbija treba da ga prima s raširenim rukama, ali svagdar pošto se uvjeri da Rusija svesrdno i iskreno predlaže, koji ?e samo onda mo?i biti, ako ona od dosadanje svoje sisteme odstupi t.j. ako uzdrži da je za prirodniji sojuz sa Srbijom, makar malom, nego sa Austrijom za koje ona Zapadne Slavene i ?uva. Premda se ja ne nadam da ?e se Rusija ikada hteti Srbiji iskreno prikloniti, ipak nužno je to ovde spomenuti od kakve bi to polze za Srbiju bilo, i da takovo pojavlenije trebalo Srbiji, jer i ako je tako mnogo govoreno protiv Rusije nije to iz mrzosti ?injeno koliko iz nužde na koju nas je sama Rusija tolikim svojim postupcima nagnala.
Još nekoliko re?i o Bugarskoj pa ?emo dalje pre?i. Ako smo mi raspoloženje duha narodnog u Bugarskoj dobro poznali, i ako nismo ona rodoljubiva sredstva koja ona pritjažava otve? malo uvažavali, onda moramo kazati da ovde ve?a usiljavanja za oslobo?enje ota?estva od turskog jarma još su daleko. I opet Rusija glavna svoja teženja ovamo upravlja, jerbo je ova zemlja uprav pred vratima Carigrada i na njenom putu k ovom položena; no i otnošeniju k Srbiji, Bugarska isto to položenije i zna?enje ima koje i za Rusiju. Ako Rusija samo još nekoliko godina ovako u Bugarskoj dejstvuje, kao što je do sad radila i ako za ovo vreme Srbija ostavi da Rusija radi tamo bez da i Srbija što ?ini, zaista ?e me?utim Rusija toliko uspjeti, da ne?e ni malo više trebati srbskog upliva u Bugarskoj. Neka ovo za Srbiju bude znak i opomena i neka ona ne zaboravi da samo ondaj politi?esko prijateljstvo o?ekivati može, ako smo ljubav našu prema prijatelju ve? od pre posvedo?ili i dokazali. Srbija mora za Bugarsku nešto u?initi, pošto ljubav i pomo? mora biti vzajmna.
Pošto smo dakle položenje za današnju Bugarsku i njenu veliku znamenitost za Srbiju ukratko ozna?ili i pošto smo ruski upliv koji tamo vlada nešto spomenuli, prelazimo k tome da na?ertamo nekoliko uvodnih sredstava za to kako valja srbski upliv u Bugarskoj utemeljiti.
1. Bugari nemaju vaspitaju?a i u?evna zavedenija, zato bi trebalo da Srbija svoje škole Bugarima otvori, i osobito da nekoliko blagodjejanija za Bugare mlade, u Srbiji u?e?e se, naredi.
2. Bugarsko sveštenstvo ponajviše je gr?ko, a ne narodno bugarsko; za to bi vrlo poželatelno, i polezno bilo da bi neko ?islo mladi Bugara bogosloviju u Srbiji svršilo, pa kao sveštenici u njihovo ote?estvo medu svoj rod se vratilo.
3. Valjalo bi štampati bugarske molitvene i druge crkvene knjige i bugarska djela u Srbiji; ovo važno sredstvo Rusija ve? odavno upotrebljava, i Srbija mora gledati da Rusiju u tome prete?e.
4. Potrebno je da pouzdani i sposobni ljudi putuju po Bugarskoj, koji bi pozornost bugarskog naroda na Srbiju obratili i u njemu prijateljska ?uvstva prema Srbiji i srbskom praviteljstvu probudili, i zajedno i nadeždu oživljavali da ?e Srbija zaista Bugarima za njihovo izbavljenje u pomo? prite?i i za njihovu sre?u starati se.
O politiki Srbije u smotreniju Bosne, Ercegovine, Crne Gore i Sjeverne Albanije
Kad mi površinu i geografsko položenje ovi zemalja, ratni duh njihovi žitelja, i ono mnenije i na?in mišljenja njihov u bliže rasmotrenije uzmemo, mi ?emo lako na tu misao do?i da je ovo ona ?ast turskog carstva, na koju Srbija najve?i upliv imati može. Stalno opredjeljenje i ure?enje ovoga upliva ?ini nam se da je za sad (1844) glavni zadatak srbske politike u Turskoj.
1. Kad dva susedna naroda medu sobom uži i tešnji sojuz zaklju?iti žele to se pre svega granica koliko je bolje mogu?e otvoriti mora, da bi se neprestano saobra?anje što je više možno olakšalo i živim u?inilo No Srbija se od ovih svojih sunarodnika u Turskoj kao nekim kineskim zidom odelila, i saobraštenija je na toliko samo malo mesta dozvolila, da ima ku?a u ve?im varošima, koje više vrata imaju za ulazak i izlazak ne želi knjaževstvo srbsko. Zato neka straže na granicama istina ne umale, no da se mesta sastanaka, izlaska i ulaska na srpskoj granici umnoži sprama Bosne. A zašto ne i Bugarske?
Uvedeni sastav odjeljenja mogao je u svoje vreme polezan biti; no tu sistemu i sad još zadržati zna?ilo bi toliko koliko Srbiju usamljivati i zatvarati, a to je njenoj budu?nosti i njenom napretku sa svim protivno.
2. Treba na to i?i da se dva naroda, isto?no pravoslavni i rimokatoli?eski me?u sobom u svojoj narodnoj politiki razumedu i slože, jer samo tako može se sa dobrim uspjehom ova politika sledovati.
Srbije je dužnost da glavne osnove ove politike oba dvema ?astima naroda ondašnjih predloži, jer ona u ovom djelu može sa važnoš?u postupati, koje ona po pravu diplomati?eski priznati i po mnogogodišnjem iskustvu ?initi je dužna. Jedna od glavnih osnova nazna?ava se: na?elo pune vjerozakonske slobode. Ovo na?elo mora?e svima hristijanima, a ko zna da povremenu i nekim muhamedancima dopasti se i zadovolji?e ih. No kao najglavniji i osnovni zakon državni mora se predstaviti i utvrditi u tome, da knjaževsko dostojinstvo mora biti nasledstveno. Bez ovoga na?ela, koje sa?injava jedinstvo u najvišem državnom dostojinstvu ne može se stalan i postojani državni sojuz medu Srbijom i ostalim susjedima Srbima ni pomisliti.
Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva pod osobitim vladaju?im familijama koje bi se nepremjeno tu?em i stranom uplivu predale; jer bi one me?u sobom sarevnovale i jedna drugoj zavidile. Ove familije nikad se ne bi dale više do toga dovesti da interes svoje koristi kakvoj drugoj familiji na žertvu prinesu, pa baš ni onda kad bi od takvog požrtvovanja napredak sviju ovi naroda zavisio.
Iz ovih osnovopoloženija sleduje, da, ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati po?elo, da se to preobraženje tako ?ini kako bi ono samo služilo kao priugotovlenije za ono opšte sojedinjenje sviju Srba i provincija ujedno, kojim jedinim na?inom može se ra?unati na postiženje one velike cjeli i onog interesa koji je svima ovim Srbima jednak. - Jer ovde Srbiju samo zato napred stavljam što ona jedina može tu stvar priugotovljavati i dužna je neprestano negovati do vremena koje ?e doneti izvršenje ovog plana i koje vreme da bi sazrelo Srbija ?e na tome raditi. -
Ko god dakle ovom narodu dobra želi on ne sme Bošnjacima nasledstveno knjaževsko dostojinstvo preporu?ivati. U takom slu?aju neka bi se medu tim izbirali najvažniji ljudi iz celog naroda i to ne za celi život, no na izvjestno vreme, koji bi kao neki sovjet obrazovali. Sa ovakvom makar provincijalnom i odeljenom vlastju, ostao bi otvoren put za napredak; lako bi se onda Srbija u svoje vreme sa Bosnom tješnje sojuziti i skop?ati mogla, jer onda osta?e ovaj sojuz mogu?an i vjerojatan.
Tre?e osnovno na?elo ove politike jest: jedinstvo narodnosti, kojeg diplomati?eski zastupnik treba da je pravlenije knjaževstva Srbije. K ovome treba dakle u?initi da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate i kod ovog treba zaštitu i svaku pomo? da nadu kad god se o tom radilo bude ovog na?ela vrednost pokazati. Srbija u ovom smotreniju mora ?e o tom uvjeriti da je ona prirodna pokroviteljica sviju turski Slavena i da ?edu samo onda kad ona dužnost ovu na sebe uzme, ostali Slaveni njoj pravo to ustupiti da ona u imenu njihovom nešto kaže i ?ini. Ako bi Srbija svojim sosjedima taj nesre?ni i zli primjer davala da ona samo na sebe misli, a za nevolju i napredak ostali ne bi marila, nego bi to ravnodušno smatrala, to bi onda jama?no i ovi samo njenom primjeru sledovali, ne bi je slušali, i tako bi umesto sloge i jedinstva nastupilo nepovjerenije, zavist i nesre?a.
3. Ujedno nužno je i to, da se ne samo svi osnovni zakoni, ustav i sva ustrojenija glavna knjaževstva Srbije u Bosnu i Hercegovinu medu narodom rasprostranjavaju, nego još i to da se za vremena nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi prakti?no u politi?eskoj i financijalnoj struci pravlenija, u pravosudiju i javnom nastavleniju obu?avali i za takove ?inovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji nau?ili posle u svom ote?estvu u djelo privesti mogli. Ovde je naro?ito nužno to primjetiti: da ove mlade ljude pored ostalih treba osobito nadziravati i vaspitavati tako da njihovim radom sa svim ovlada ona spasitelna ideja opšteg sojedinjenja i velikog napredka. Ova dužnost ne može se dovoljno preporu?iti.
4. Da bi se narod katoli?eskog ispovedanija od Austrije i njenog upliva odvra?ali i Srbiji ve?ma priljubili nužno je na to osobito vnimanije obra?ati. Ovo bi se najbolje posti?i moglo posredstvom fratera ovdašnjih, izme?u kojih najglavnije trebalo bi za ideju sojedinjenja Bosne sa Srbijom zadobiti. U ovoj celji nužno bi bilo narediti da se po gdi koja knjiga molitvena i pesme duhovne u beogradskoj tipografiji štampaju; posle toga i molitvene knjige za pravoslavne Hristijane, zbirku narodnih pesama koja bi na jednoj strani sa latinskim a na drugoj sa kirilskim pismenima štampana bila; osim toga mogla bi se kao tre?i stepen štampati kratka i obšta narodna istorija Bosne u kojoj ne bi se smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavši Bošnjaka. Po sebi se predpostavlja da bi ova istorija morala biti spisana u duhu slavenske narodnosti i sa svim u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka. ?rez štampanja ovih i ovim podobnih patrioti?eskih djela, kao i ?rez ostala nužna djejstvija, koja bi trebalo razumno opredjeliti i nabljudavati oslobodila bi se Bosna od upliva austriskog i obratila bi se ova zemlja više k Srbiji. Na ovaj na?in bi ujedno Dalmacija i Hrvatska dobile u ruke djela, kojih štampanje je u Austriji nemogu?e, i tim bi sledovalo tešnje skop?anje ovih zemalja sa Srbijom i Bosnom. Na ovo djelo treba osobito vnimanije obratiti i istoriju o kojoj je gore re? dati napisati ?rez ?oveka vrlo sposobnog i duboko pronicavaju?eg.
5. Cjela spoljašna trgovina Srbije nalazi se u rukama Austrije (Ovo je jedno zlo protiv kog ta?nija opredelenija ostavljam ljudima iz finansije da raz?lene, a ja ?u samo nešto o tom navesti koliko to mora u ovaj plan u?i te da njegovu važnost dopuni). Preko Zemuna sa stranim državama u neposredstveni trgova?ki sojuz stupiti, osta?e svagdar stvar vrlo mu?na. Zbog toga se Srbija pobrinuti mora za nov trgova?ki put, koji bi Srbiju na more doveo i za nju tamo pristanište stvorio. Ovakav put samo je onaj za sad mogu?an koji preko Skadra u Dulcinj vodi. Ovde bi našao srpski trgovac sa svojim prirodnim proizvodima u dalmatinskim prirodnim brodarima i trgovcima svoje jednoplemenike a pri tom vrlo vešte i sposobne ljude koji bi ih pri kupovanju stranih jespapa dobro i pošteno poslužili i na ruci bili. Onde bi dakle nužno bilo srbsku trgova?ku agenciju podi?i i pod odbranu i zaštitu ove prodaju srpskih proizvoda i kupnju francuskih i engleskih espapa staviti.
Pri ovom poslu praviteljstvo bi moralo prvi korak u tome u?initi s tim da izradi i naimenuje jednog trgova?kog agenta u Dulcinju, koji ?e odande srbskom trgovcu kao prostom pokazati kud treba da ide. Ovaj agent stupivši u saopštenija s našim zemaljskim trgovcima, imao bi zdravo prostudirati na?in kako bi se onamo s polzom naša trgovina obratiti imala i kad se praviteljstvo osigura o polzama ovim onda može ?rez novina dati objavljivanje polze, koje bi s te strane dolazile našoj trgovini, a to bi zna?ilo upu?ivati naše trgovce ovom probita?nom mestu. Ako bi samo nekim trgovcima ispalo za rukom te bi tamo dobro i probita?no poslove svršili, to bi drugi brzo njihovom primjeru sledovao i malo po malo otvorio bi se taj put trgovine bez da bi praviteljstvo neprestano o tom brinulo; jer trgovci bi sami sebi posle put otvorili, a praviteljstveni agent pazio bi samo da naši trgovci ne trpe tamo nikakva ugnjetanija. - Iz ovog nare?enja bi sledovalo da bi cjena proizvoda srbskih na Jugu iznošenih podizala se na Severu, a cena espapa donose?ih se u Srbiju sa Severa padala bi konkurencijom unose?ih se espapa sa Juga. Jednim slovom ukratko re?eno Srbin bi ovim na?inom skuplje prodavao a jevtinije kupovao.
U politi?eskom obziru imalo bi ovo sredstvo ne manju važnost, jerbo ?e se nov agent srbski nalaziti medu žiteljstvom srbskim i ova prilika prinela bi ja?e upliv Srbije na sjeverne Arbaneze i na Crnu Goru, a ovo su upravo oni narodi koji imadu klju?eve od vrata Bosne i Hercegovine i od samoga mora Adrijati?eskog. Postavljanje ove agencije srbske i utemeljenje njeno onamo mi smo uvereni kao politi?eski postupak Srbije smatran bi bio od neobi?ne važnosti medu onim narodima i tešnji sojuz ovi žitelja sa Srbijom postigao bi se vrlo lako.
Francuska i Engleska ne samo što se ne bi tome protivile, nego bi to još potpomagale, a Porta tako?e ne bi protivna bila, jer s time bi njeno jedno pristanište na novo procvetalo.
1. Na isto?nog veroispovedanija Bošnjake ve?i upliv imati ne?e biti za Srbiju težak zadatak Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katoli?ki Bošnjaci zadobijedu. Na ?elu ovih stoje franjeva?ki fratri.
Pored gore spomenutog štampanja knjiga ne bi li dobro i sovjetno bilo da se jedan od ovih bosanskih fratera pri beogradskom liceumu kao profesor latinskog jezika i još kakve nauke postavi. Ovaj profesor morao bi služiti kao posredstvenik izme?u Srbije i katolika u Bosni, jer s tim bi mi prvi poveritelan korak u?inili i s tim dali bi na dokazateljstvo tolerancije. Zar ne bi mogao ovaj isti frater ustanoviti ovde jednu katoli?esku kapelu za ovde žive?e katolike, s ?ime bi se izbeglo podizanje jedne kapele pod uplivom austriskim koje ?e ranije ili docnije sledovati morati. Ovu kapelu mogli bi staviti pod pokroviteljstvo ovde stanuju?eg konzula francuskog. Ovo bi dalo povoda i priliku francuskom praviteljstvu da se u toj stvari živo zauzme i s tim bi se Srbija oslobodila opasnosti od jedne katoli?eske crkve, koja bi pod uplivom Austrije u Beogradu bila.
2. Kara?or?e je bio vojeni predvoditelj od prirode bogato obdaren i vrlo iskusan; on nije mogao predvideti onu preveliku vojnu važnost koju Crna Gora za Srbiju ima i koju ?e svagdar imati kad god se o tome stane raditi da se Bosna i Hercegovina od Turske odjele i Srbiji prisajedine. Pohod ovog vojvode na Sjenicu i Novi Pazar još svi Srbi dobro pamte i nije potrebno da mi sleduju?i predlog novim dovodima podkrepljujemo. Neka Srbija i u Crnoj Gori primier Rusije sleduje i neka dade vladiki pravilnu svakogodišnju podporu u novcu. - Srbija ?e na ovaj na?in za malu cjenu imati prijateljstvo zemlje, koja najmanje 10.000 brdnih vojnika postaviti može.
Ovde moramo još to primetiti, da odlaganje ove podpore na poslednje magnovenje ne?e imati poželani uspjeh i sledstvo; budu?i da ?e Rusija pravedno mo?i na svoju mlogogodišnju i stalnu podporu pozivati se, a srpski novi predlog mo?i ?e kao samo iz nužde u?injeni ocrniti i u podozrenije dovesti; i Crnogorci bi onda rekli: Srbi nisu nama pomagali kad smo u nuždi bili, što je dokazateljstvo da nam nisu prijatelji, nego nas samo za sad upotrebiti žele.
Srem, Ba?ka i Banat
Na prvi pogled moralo bi se misliti da Srbija sa ovim predjelima u najprijateljskijem sojuzu stoji; budu?i da su njina porekla, jezik, vjera, prava i obi?aji jedni i isti sa srbskima u Srbiji. Ako to nije tako, ondaj pri?ina toga bar od ?asti samo na Srbiju spada; jer se ova nije dovoljno trudila o tom da prijateljstvo ovih Srba zadobije. No nadati se treba da ?e pokraj sveg neprijateljskog upliva Austrije ovo pogrešno otnošenje s vremenom prestati i popravljeno biti i to u onoj meri u kojoj knjaževstvo Srbije sve više i više kao dobro ure?ena i izobražena država pokaže se.
Za sada ako ništa više trebalo bi bar upoznati se s važnijim ljudima ovi provincija, i jedne srbske važne novine onamo ustanoviti koje bi pod konstitucijom Ma?arske mogle polezno dejstvovati u interesu srbskom i koje bi imale biti ure?ivane ?rez vrlo iskrenog ?oveka ko na primer g. Hadži?a ili njemu podobnog.
O sojuzu sa ?eškim Slavjanima
O ovim Slavenima ne?emo ovom prilikom mnogo govoriti ne samo što oni ne bi spadali u ovaj plan, nego zato što bi se to mnogima u po?etku kao jedna neprakti?nost u?inila. Zato mi prelaze?i to ukratko, i ostavljaju?i da se interesi koji bi se od ovog sojuza imali, upoznadu u izvršeniju samog oveg plana, mi za sad samo toliko preporu?ujemo, da je nužno po?eti upoznavati Srbiju sa Slavenima ?eške, Moravije i Slova?ke i to na jedan vrlo predostrožan i odve? mudar na?in kako to ne bi moglo Austriji u o?i pasti

Komentari

ovakav coppy/paste...

... teksta kojeg je na interentu lako naći, besmislen je.

Garašaninov tekst je izvanredan povijesni dokument. Sadrži vizionarske ali i vrlo trezvene, racionalne i lako shvatljive poglede na nacionalni interes njegove domovine i njegovog naroda. Naravno, da je država težila teritorijalnom širenju - to je normalno, otkad države postoje. Pritom izaziva udivljenje, da Garašanin nije ustuknuo pred činjenicom da je tada malecka država Srbija opkoljena s dva moćna carstva. Izvanredna vizija i samopouzdanje!

Mnogo nakon njegove smrti, Srbija je u spektakularnoj seriji ratnih pobjeda 1912.-1918. prerasla u Kraljevinu SHS, peterostruko veće površine i stanovništva!

Odmah nakon toga promašenom politikom počela je prokockavati sve dobijeno, što je završilo gubitkom Kosova 1999..

To je povijest. NIje mjesto toj diskusiji na forumu o politici.

Tko je glasao

Načertanije sam postavio iz

Načertanije sam postavio iz razloga što osim nas nekoliko pretpostavljam ostali članovi koje interesiraju ove teme nisu pročitali, a ljude je ponekad mrsko tražiti po internetu.

Prije mene nisam našao drugih dnevnika i komentara koji su pokušali upozoriti odakle prijeti najveća opasnost današnjem miru u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni. Stječem dojam da ni naši političari od predsjednika Republike do predsjednice vlade također nisu ni čuli o Garašaninu i ideji širenja Srbije na okolne susjede.

Uspostavom Kraljevine Jugoslavije plan je u potpunosti proveden. Na ruku su mu išli i međunarodni odnosi tog vremena.

Na našu sreću drugi pokušaji stvaranja Velike Srbije loše su planirana i još gore provedena pa je i naša domovina ostala uspjela ostvariti samostalnost.
Ideje Garašinana su povijest, sadašnjost i budućnost odnosa Srba s svojim susjedima, a i mi smo jednih od njih. Mi se možemo praviti ludi kao i naši političari i reći rat je prošao sada smo dobri i trebamo suradnju. Možemo ali to će nam se kad tad oboti o glavu i nastradati će neke druge generacije jer neće razumijeti zašto mirni susjed postaje agresivan i zašto je naša zemlja njihova.

Ti budući planovi se mogu osujetiti jer isključivo ovise o podršci domaćih Srba. Naši radikali i ekstremisti bi željeli se riješiti Srba protjerivanjem što je najlakše ali i opet početak sukoba.
Jedini pravi način, po meni , je da se naši političari prvenstveno oni koji se pozivaju na pravaštvo ( ali pravo za sve ne samo za sebe) postave ispred SDSS , Pupovca, Stanimirovića i drugih sadašnjih srpskih političara u zaštiti interesa Srba.
Srbin seljak, radnik,intelektualac želi isto što i mi. Onog trenutka kada taj i takav Srbin u Hrvatskoj bude imao više povjerenja u naš politički sistem i političara pravaša od svojih srpskih političara koji ih zastupaju neće biti mogućnosti da ih bilo kakva ideologija usmjeri protiv njihove domovine Hrvatske.
Međutim, isto tako ako Srbi moraju preko svojih političara ucjenjivati hrvatsku vladu za sredstva u općinama gdje su Srbi u većini i obnašaju vlast i ako u nekim nihovim selima niti danas 15 godina poslije rata nema struje, tada sami ponovno s našim novcima stvaramo osjećaj nejednakosti i nesigurnosti kod naših susjeda Srba. Pojaviti će se i iz takve sredina i inteligencija koja će naravno zagovarati nekakva , nama ne prihvatljiva, prava i statuse. Što takvo stanje bude duže tinjalo i srpska sela više zaostajala rasti će i broj nezadovoljnih Srba i u povoljnom političkom trenutku ponovno imamo rat jer će se domaći Srbi vrlo rado priljepiti za ideju Velike Srbije u cilju rješavanja svog problema.
Ideje Velike Srbije nikako nisu mrtve, samo privremeno miruju jer ne postoje međunarodnoi odnosi koji bi omogućili njeno stvaranje.

Veliki dio odgovornosti za buduće probleme s našim susjedima je u nama i sadašnjim našim političkim i gospodarskim programima i odlukama. Srbi poduzetnici, radnici, seljaci moraju osjećati jednako pravnost, to u većim gradovima nije problem , ali u malim gradovima jeste problem.
Naša vlada mora provoditi gospodarske projekte i programe jednako na području cijele RH tako da izbiju argumenti SDSS o zapostavljanu krajeva u kojima žive Srbi. Kada se to dogodi SDSS i bilo koja druga stranka srpskog predznaka biti će nepotrebna i samo će praviti probleme samim Srbima te će zbog nedostaka glasača i podrške samih Srba jednostavno nestati.

Umjesto toga mi sada imamo situaciju da SDSS ucjenjuje vladu RH podrškom uz zamjenu sredstvima za njihove općine - jačamo poziciju SDSS u srpskom narodu.
Predsjednik Republike dr. Ivo Josipović poziva u Vukovar predsjednika Srbije dr. Borisa Tadića i naravno "spona" će biti SDSS - jačamo poziciju SDSS-a u srpskom narodu.
Svjesno zapostavljamo područja posebne državne skrbi pogotovo gdje su Srbi u većini i kad neki novci kapnu na zahtjev SDSS-a - jačamo poziciju SDSS-a u srpskom narodu

Imamo dvije mogućnosti - ulagati novce u tenkove, avione i pripremati našu djecu za buduće ratove ( a neradimo ni to) ili ulagati novce u zapuštene krajeve prvenstveno u područja gdje žive Srbi ( pomoći će nam i EU) i spriječiti buduće ratove i dobiti Srbe kao političke Hrvate. Tenkovi nisu pomogli ni JNA u Hrvatskoj 1991.
Ovako kako je sada iz proračuna RH financiramo projekt Velika Srbija i svoje građane pretvaramo u svoje buduće protivnike, političke Srbe.

Zorane, za mene je ovo povijest , sadašnjost i budućnost i mislim da ima mjesta na pollitika.com.

Tko je glasao

best of

ovaj tvoj post bi mogao ići u red best of oštrić; ako odbacimo tvoju legendarnu sklonost pozerstvu i verbalnom egzibicionizmu, a ovaj tekst bi mogao ići u red provokacija koje imaju za cilj izvući iz žita tzv. desničarski kukolj kako bi ih lakše izminusirao, ne mogu prešutiti i ne komentirati koncentraciju bedastoća koje si uspio sažeti u tako malo teksta.
garašaninov tekst je svakako nepotrebno linkan, no opanačko pasuljarski mein kampf nazivati kapitalnim djelom ne bi učinio čak ni dobrica niti njegov učenik koji će nam uskoro posjetiti vukovar, koji je malu balkansku prćiju proglasio velikom silom koja je vidi junaštva zaratila sa tada trećim carstvom na svijetu (po broju stanovnika)- austrougarskom jer je kao uzrok rata bio ultimatum koji je ta zemlja dala zbog toga što je paramasonska apisova organizacija crna ruka, prilično traljavo usudim se priznati, ubila franju ferdinanda ( loše osiguranje koje opet nije bez razloga, vidi poučak atentata na aleksandra koji su izvele opet kao ustaše i vmrovci ( za neke mračne sile, slično kao što je turčin ali agca "sam" pokušao atentat na papu-malo offtopica, i ja se volim preseravati poput tebe, samo barem to priznam...)
srbija je u seriji spektakularnih pobjeda summa summarum završila na krfu na rubu da im se zatre seme i ime; sa najvećom epidemijom tifusa u povijesti čovječanstva koja je pokosila 150.000 ljudi, a u toj veličanstvenoj pobjedi su ostali bez cca 57% muškog stanovništva, sa uništenom armijom i cca milijun žrtava jer su držali gaće antanti. ( The extent of the Serbian demographic disaster can be illustrated by the statement of the Bulgarian Prime Minister Vasil Radoslavov: "Serbia ceased to exist" (New York Times, summer 1917). nešto slično je doživio i konzul publije var u teuteburškoj šumi (" vare, vare vrati mi moje legije"-ovdje je var bio maršal putnik)
mi smo po običaju bili na luzerskoj strani. da po nagovoru britanskih špijuna nisu umlatili obrenovića i njegovu mašu, i srbi bi bili na istoj strani rova sa nama u prvom svjetskom ratu. na račun držanja gaća antanti dobili su na poklon sloveniju i hrvatsku ( čitaj perec + bosna u kojoj su do tada živjeli marsovci, srbi i muslimani ) kao leno na račun sudjelovanja na "pravoj" strani. sjeme drugog rata je opet posijano. sijači ne miruju niti sada, a srbi su polako na putu da se vrate u beogradski pašaluk plus dodigova vitaminka banjaluka (ajvar, paprike i marmelada od drenjine). ilija zajebo si se.

razumije se da ni ovo nije povijest, već malo prepisivanja sa wikipedije u kasnim satima...

Tko je glasao

Načertanije -Srpski Mein Kampf

Sadrži vizionarske ali i vrlo trezvene, racionalne i lako shvatljive poglede na nacionalni interes njegove domovine i njegovog naroda.
Načertanije je sa svojim idejama: državno i povijesno pravo Srba na teritorij - ma gdje god živjeli Srbi, pravo na obnovu srednjovjekovnoga Dušanovog carstva, pravo na Veliku Srbiju, idejom da izvan Srbije žive "Srbi triju vera: pravoslavci, katolici i muslimani", humano preseljenje "nepravovernih", te s ovim tvojim Zorane: "Pritom izaziva udivljenje, da Garašanin nije ustuknuo pred činjenicom da je tada malecka država Srbija opkoljena s dva moćna carstva. Izvanredna vizija i samopouzdanje!" postaje okidač, za dotada najveću svjetsku klaonicu.
Glavno da je Srbija ostvarila svoje ciljeve:"prerasla u Kraljevinu SHS, peterostruko veće površine i stanovništva!"

I drugi su imali takve vizionare, samo kojih pedesetak godina kasnije, 1933.
I oni su imali takvu ideju o svom "Lebensraumu" za svoj narod, kako ti kažeš to -"sadrži vizionarske ali i vrlo trezvene, racionalne i lako shvatljive poglede na nacionalni interes njegove domovine i njegovog naroda. Naravno, da je država težila teritorijalnom širenju - to je normalno, otkad države postoje".
I ovo vizionarstvo je završilo na isti način kao i planovi Načertanija, koje je bilo podloga za Memorandum SANU, velikosrpske planove i njihov vlastiti "koji po redu? Reich, od Dušana Silnoga": ratom i nesrećom za druge, te podjelom Njemačke, odnosno Srbije.
Odmah nakon toga promašenom politikom počela je prokockavati sve dobijeno, što je završilo gubitkom Kosova 1999..
I Njemačka je svojom politikom i ratom dobila cijelu Europu, a onda je "prokockavala sve dobijeno". To je jednaka politika, pa tako jednako i završava.
Kažeš@Zorane:
To je povijest. Nije mjesto toj diskusiji na forumu o politici.
To je povijest, ali i sadašnjica koju smo proživjeli i koju još živimo.

Mislila sam da si ti @ Zorane Oštriću, ono za što se predstavljaš: Zeleni humanist.
Izgleda da je ovdje puno zelenih, jer do sada nisu prepoznali tvoju crnu boju ispod zelenoga maskirno-šarenoga odijela.
Sada te bolje razumijem.

Tvoje "Mir i dobro" s Načertanijem = "Rat i zlo".

Tko je glasao

Strah...

Tvoje paničarenje pred strašnih Srbima - vidjeti moj tekst "Strah i nada".

"Načertanije" nema nikakvih sličnosti s Hitlerovim "Mein Kampf". Nisi ga čak ni pročitala.

Tko je glasao

Načertanije = srpski Mein Kampf

Tvoje paničarenje pred strašnih Srbima -vidjeti moj tekst "Strah i nada"

Ma ne šali se. Oni vole streljaštvo, a ne ravnopravnu borbu.

Toliko su bili brzi, da ih tada ni gravitacija svemirskih crnih rupa ne bi mogla usporiti.
Otuda Strah, a Nada ostaje u Načertanijima.

"Načertanije" nema nikakvih sličnosti s Hitlerovim "Mein Kampf". Nisi ga čak ni pročitala.
Ima, upravo u onome što sam navela u prethodnome komentaru.
A, i drugi su uočili tu sličnost u ideologiji, težnjama i načinima ostvarivanja svojih ciljeva:

"Na početku prošloga stoljeća "Načertanije " iz tajnosti prelazi u izvršnu
srpsku politiku. Kako su u Garašaninovu planu sintetizirana velikosrpska načela, njegov se "Plan" može usporediti s kasnijim
Hitlerovim "Mein Kampfom"."

(http://www.hic.hr/velika-srbija01.htm)

"Glavno da nečiji Mir i Dobro ne postanu drugima Rat i Zlo"

Tko je glasao

Mnogo nakon njegove smrti,

Mnogo nakon njegove smrti, Srbija je u spektakularnoj seriji ratnih pobjeda 1912.-1918. prerasla u Kraljevinu SHS, peterostruko veće površine i stanovništva!
Poslije 1. Svjetskog rata Srbija dobiva Vojvodinu i ne prerasta ni u kakvu Kraljevinu SHS.
Tvrdnja je jednako glupa kao da ustvdiš da je poslije 1918. Hrvatska prerasla u Kraljevinu SHS, šesterostruko veće površine i stanovništva!

Oprosti, zajebo sam se, uvijek zaboravim da Kraljevina SHS nije bila (i) država hrvatskog naroda.
Mi smo samo bili "guske u magli".
Bili i ostali, zahvaljujući našim "ocima domovine".

Tko je glasao

@Feniks:

Spomenuo sam razdoblje 1912.-1918., dakle uračunati su teritorijalni dobici u prvom i drugom balkanskom ratu - Sandžak, južna Srbija, Kosovo i Makedonija. Osim Vojvodine, Srbija je direktno zavladala i Crnom Gorom.

Da je "Srpbija prerasla u Kraljevstvo SHS", slažem se, može biti sporna formulacija. Ono što sam imao na umu, zbog čega se ne može reći da je "Hrvatska prerasla u Kraljevinu SHS", jest da je ipak na čelu bila srpska dinastija i vlast bila koncentrirana u Beogradu. Nevoljkost, da se stvati realnost da se tako uvećanom državom, s mnogo raznih naroda, ne može centralistički upravljati, jest dugoročna greška, koju sam spomenuo: odmah su poćeli ćerdati dobitak. Da je kralj Petar, odgojen na zapadu, tada još bio u snazi, možda bi postupao bitno drugačije od svoga sina Aleksandra, odgojenog u Rusiji - koji ništa nije naučio od sudbine Romanovih.

Slažem se, da je Kraljevina SHS bila i država hrvatskoga naroda.

Tko je glasao

Historija

Gospodine Zorane mogao bi se složiti sa vama u činjenici da je to povijest, kada bi to bilo tako. Acinum je ovdije iznio jedno od dijela na kojima se temelji moderna Srpska politika. Nije mi povijest struka, ali čitajući vaše dnevnike, a pogotovo vaše komentare vidim da vladate tom materijom. Temeljem toga morali bi znati da Srbija kontuinirano vodi agresivnu politiku ( vidjeli smo to i u nedavnoj povijesti ), svoju modernu politiku "vuku" od Vuka Karađića, Ilije Garašanina pa preko memoranduma Ljubomira Stojanovića i Aleksandra Belića i da ne nabrajam do famoznog memoranduma SANU za koji se kaže da je bio nedovršen, a posljedica toga je bila agresija na RH-a . Radi istine neka od ovih djela sam pročitao poradi boljeg razumijevanja uzroka Srpske politike u RH-a. Nisam povijesničar ali se trudim odgovorno baviti politikom te se zbog toga moram informirati o uzrocima i posljedicama vođenja određenih političkih opcija. Srbi u RH-a služe velikosrpskoj politici kao oruđa nestabilnosti za ostvarivanje teritorijalnih pretenzija koje oni niti ne kriju (sjeti te se ne tako davne povijesti). Srbi u RH-a umjesto da zajedno sa ostalim građanima grade ovu državu kako bi im bila ugodnija za život jer to je i njihova država, oni ucjenjuju vladu RH-a sa nerealnim zahtijevima gdje im Jaca bez pogovorno ispunjava prohtijeve, tražeći (a od ove "zločinačke" organizacije"-vlada RH-a- će to i dobiti) ZVO opet teže segregaciji i otuđivanju od ostatka društva i nakon što to ostvare opet će ih matična država upregnuti u plan destabilizacije naše države govoreći kako je ustašoidna vlast zatvorila Srbe u geta i kako su opet ugroženi. Napisao sam u jednom od komentara nisu problem hrvatskoj Srbi, nego srpska politika (doduše tada sam napisao da je od srpske agresije po državu bila štetnija privatizacija)

Tko je glasao

@Lovac21:

Naravno, poznat mi je "Memorandum SANU", čitao sam fotokopirani rukopis, dao mi je prijatelj iz Beograda kad sam ga jednom posjetio, kao dokument koji potajno kruži okolo, mislim da je to bilo 1985.. Koliko se sjećam, prvi koji ga je integralno objavio bio je časopis "Naše teme", mislim 1986., čiji je urednik bio Dag Strpić, koji je nedavno objavio zanimljivu knjigu "Karl Marx i poltička ekonomija moderne".

NIje danas uopće važno, čemu teže vrhovi srbijanske politike. Nemaju nikakvu snagu da nam zaprijete, barem slijedećih nekoliko desetljeća. Ako slučajno ojačaju, usmjerti će se na Kosovo. U Garašaninovo vrijeme, Srbi su činili oko 20% stanovništva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, danas čine 4%. Određeni oblici teritorijalne autonomije, kakve imaju i neke druge nacionalne manjine u Europi (Nijemci npr. u sjevernoj Italiji, Šveđani na Alandskim otocima u Finskoj idr.), nisu opasni. Sudjeluju u hrvatskoj politici, naravno zastupaju neke svoje posebne interese, ali opasnosti od nekakvog otcjepljenja uz pomoć iz Srbije ili Srba iz BiH nema.

Tko je glasao

Postotak

Da Srbi su sada u znatnoj manjini, ali ne ksenofobnom politikom (mada ne kažem da nije bilo provokacija) novo izabrane vlasti nakon prvih parlametarnih izbora, nego upravo kao što sam napisao u prošlom komentaru, zbog provođenja velikosrpske politike svojih naredbodavaca iz Beograda. Koliko se sijećam nuđena im je u startu kulturna autonomija, a da ne pričam o prihvaćanju plana Z4 od strane hrvatskih vlasti, a odbacivanja od strane predstavnika Srba ( mada mislim da ga je i hrvatska strana prihvatila sa figom u džepu). Što se tiče opasnosti od srpske manjine, ona ne bih postojala niti da ih je ostalo i 30% kao što ste ljepo napisali u prošlom dnevniku o strahu i nadi, da im nije podgrijavana paranoja o "povampirenim ustašama" koja je uz mit o Jasenovcu proizvela iracionalan strah kod većine srpskog stanovništva u RH-a (mada ne kod svih). Kad se "duh pusti iz boce" kasno je pozivati na razum, jer kad topovi grme razum šuti (jer se od grmljave topova slabo čuje). Dovoljno je prelistati ratna sjećanja da se vidi koliku je mržnju proizveo taj iracionalni strah od svega hrvatskog, a kao odgovor na to pojavljuje se ekstremizam i druge strane (hrvatske), mada znatno slabijeg intenziteta (ne mogu biti objektivan jer sam sudionik domovinskog rata). Posljedicu toga znamo. Kad govorite o memorandumu SANU-a koji je napisan 1985-86 po naruđbi komunističke partije Srbije i ja sam ga donedavno čitao samo u ponekim navodima, ali Mirko Valentić koji je napisao knjigu "Rat protiv hrvatske" dao ga je u prilogu navedene knjige i po njegovim navodima radi se o autentičnom tekstu.

Tko je glasao

O Memorandumu SANU - mislim da nisi dobro shvatio:

Ja sam ga čitao kao integralni tekst, oko 80 kartica, pisano na pisaćoj mašini pa fotokopirano ili možda šapirografirano, negdje ubrzo nakon što se pojavio, 1986. Pravio sam bilješke. Bio je u dva dijela - prvi o ekonomskim problemima i potrebama reforme te općoj demokratizaciji (pluralizam, ljudska prava), i tu nije bilo ništa sporno, generalno su se "krizolozi" tu slagali (neke reforme, koje će, prekasno, započeti vlada Ante Markovića 1989.-1990.), a onda drugi dio o nacionalnom pitanju - i to je bio šokantno drugačiji diskurs: Srbi uvijek potlačeni, svi drugi su protiv njih, cijela Jugoslavija je ustrojena da potlači Srbe isl..

Kasnije je integralni tekst objavio časopis "Naše teme" - evo provjerio sam, bilo je to 1989., br. 1-2, još ga imam, uz predgovor Dragutina Lalovića, bilo je vrlo jasno što SK Hrvatske o tome misli.. U istom broju bio je tematski blok "Kriza Jugoslavije", u kojem je između ostalih bio objavljen i članak Mirjane Kasapović "Srpski nacionalizam i desni radikalizam". Nisam siguran, ali možda je stvarno tada prvi put integralno legalno objavljen. Mirko Valentić se dakle nije morao naročito truditi.

Tko je glasao

Nisam to napisao da bih vas

Nisam to napisao da bih vas vrijeđao nego da i oni koji ga nisu pročitali znaju gdje ga mogu naći (u ostalom to ste i napisali u svom prethodnom komentaru). Mene i nije toliko začudio jer sam ga čitao poslje rata pa su mi neke stvari bile jasnije, jer prije toga nisam pridavao značaja nacionalnim temama. Po vokaciji ne pripadam društvenim znanostima, ali po odgoju u mojoj porodici (otac mi je bio intelektualac, brat mi je doktor prirodnih znanosti) uvjek se puno čitalo, tako da sam imao prilike laički se obrazovati iz mnogih područija znanosti.

Tko je glasao

Ma nisam se uvrijedio...

... samo razjašnjavam činjenice. Memorandum zaista jeste bio u funkciji velikosrpske strategije ovladavanja Jugoslavijom ili njenog razbijanja uz stvaranje Velike Srbije, koja je tada već bila u jeku. Nije kreirao neku politiku, nije dakle sam po sebi naročito bitan dokument, samo je izrazio njeno ideološko opravdanje.. Gore sam izrazio poštovanje za Garašanina - njegova strategija je zaista dovela do uspjeha u slijedećih 70 godina, dok je Memorandum SANU odveo Srbe u katastrofu u roku od 15 godina.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. ŠEFovi... ŠEFovanje... država... proračun... od aluzija komentara 0
  2. Lećevica pokazuje budućnost Hrvatske: zemlja staraca, renti i smeća od Zoran Oštrić komentara 0
  3. Zagrepčani prepoznali „rukopoloženog“ i odbacili ga. Hasanbegović naprema Plenković 2:0 u velikim gradovima Zagrebu i Osijeku od ppetra komentara 6
  4. ako staneš ispred Plenkovića od aluzija komentara 0
  5. Dilema SDP-a: kad momčad loše igra, je li kriv (samo) trener? od Zoran Oštrić komentara 3
  6. Prva očita posljedica izbora u Zagrebu: ukida se ime Trga maršala Tita od Zoran Oštrić komentara 18
  7. iPhone user would like to buy another iPhone od arvin komentara 0
  8. civilizirano živjeti od aluzija komentara 0
  9. ŠEFovi... prije... a što znače... NOVOM ... ŠEFU... od aluzija komentara 0
  10. ŠEFove post-izborne RH milijunaši već ugovaraju od aluzija komentara 0
  11. 100 godina vladavine Beograda nad Hrvatskom, kako izaći iz psihološkog i fizičkog ropstva? od Laganini komentara 23
  12. Proslava Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope à la HDZ-iana od Feniks komentara 3
  13. čovjek bez prihoda ogladni od aluzija komentara 0
  14. POVODOM DANA POBJEDE NAD FAŠIZMOM od petarbosni4 komentara 24
  15. faraon-izam... i... plenk-izam od aluzija komentara 0
  16. Lokalni izbori u Zagrebu: 1. za Tomaševića, 2. protiv Bandića od Zoran Oštrić komentara 12
  17. Deveti krug (za trg) pakla od Feniks komentara 2
  18. otkaz od aluzija komentara 0
  19. Za ideale ginu budale, pokornima bar nešto kapne od Zoran Oštrić komentara 9
  20. znanstvenici uništavaju bez kažnjavanja od aluzija komentara 0
  21. Nevjerodostojni srušio crvene ćuprijanere od ppetra komentara 6
  22. Nešto o logoru Jasenovac - nažalost, moramo ponavljati od Zoran Oštrić komentara 18
  23. majmun sisavac od aluzija komentara 1
  24. Kolike su globalne zalihe sirove nafte? I koliko je to danas važno? od Zoran Oštrić komentara 8
  25. ...i bit´će to happyending story? od indian komentara 16

Tko je online

  • mario121

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 33

Novi korisnici

  • arvin
  • IMOTA MORLAK
  • pzbunj
  • Zbunj
  • talk500