Tagovi

Ku?e uokolo naše ku?e - Kirin, Kregar, Virovitica

Pomišljao sam da vas obavijestim što se dva dana doga?alo u Virovitici, tom tipi?nom hrvatskom i panonskom gradu. Naslovnica Jutarnjeg KIRIN PLATIO 26 MILIJUNA KUNA NEVENKI JURAK, škrte vijesti o sudbini viroviti?kog gradona?elnika i bivšeg ministra policije Ivice Kirina (Kirin netragom nestao), uznemirile su ovaj pospani grad. Sino?, ionako naj?eš?e pust no?u, zjapio je sablasno prazan. Koji pas, koja ma?ka - vav, vav - lavež pasa u blizini i daljini, ma?ke koje jedva primjetno pretr?e ulicu, pokoji auto doima se kao da je zalutao...Psi ponekad zavijaju kao da neutješno pla?u, i to rade upravo ove no?i...Svakim zamalo korakom u glavi mi se pojavi neka be?ka ulica, jarko osvijetljeni trg, gra?evina-be?ka atrakcija, osmišljeno oki?ena reflektorima koji snopovima svjetla zgradu ?ine atraktivnijom nego što je danju.......Jednu lokalnu stranku posjetio je prof. dr. Josip Kregar, nešto se ipak gra?ana okupilo slušati njega i dr. Sre?ka Sladoljeva. Doma?in im je bila Hrvatska stranka pravne države,(mr Siniša Prpi? i drugi pravdoljupci), nastala pretežno od ošte?enih štediša koji su i vrijedne ku?e izgubili u marifetlucima lokalnih mo?nika, uz asistenciju ?inovnika i mo?nika iz Zagreba. I odustao sam od dnevnika, shrvan nekom unutrašnjom tugom, nekim bezna?em, svjestan da se urušava - hrvatska ku?a...
Možda se samo trese, kao nakon nekog ja?eg zemljotresa, ne znam to opisati, nedostaju mi primjerene rije?i. I tako, ne?ete mi zamjeriti, ako umjesto dnevnika izvu?em jednu raniju pjesmu, mislim da bi to, kao književni rod, mogla biti ELEGIJA. Ona, na naki na?in govori o ozra?ju ovog grada s po?etka jeseni u ovo neizvjesno vrijeme, ona mi se ?ini znakom pored puta u ovoj no?i gdje samo oni koju su živjeli u provinciji znaju kako je ovdje mrak gust, zamalo ljepljiv i opipljiv...Ba bar ovaj pas iz susjednog dvorišta ne ski?i toliko, zavija, zavija, zavija...

KU?E UOKRUG NAŠE KU?E
Ku?e uokrug naše ku?e?
Postoji li uop?e «naša ku?a»?

Što su arhitekti ili vlasnici - graditelji mislili,
kada su ucrtavali linije ku?a?
Koliko soba, kupaonica, vrata, prozora?
Mansarda, podrum, garaža, veranda?
Jesu li vlasnici gradili ku?u ili dom?
I kako ku?a postaje dom?
I kako se dom pretvara u ku?u?
I zašto postoje ku?e s pjevanjem,
i ku?e utihle, bez pjevanja?
U jednoj od njih ro?en je pjesnik,
koji pjeva o ku?ama, raznim.
Bolje, u pjesmi pri?a o njima:
ku?ama tajnovitim, spuštenih roleta,
jedva vidljivih vrata, iza kamene ograde,
zakriljenih borovima i ?empresima,
u koje se ugnijezdili sova i ?uk.
O ku?ama dobrih gospodara,
s dvorištima engleske trave, stazama i cvije?em,
s balkonima koji vise poput grozdova,
s njih pljušti slap bujnih biljaka.
O ku?ama naki?enim tanjur-antenama,
koje podsje?aju na podignuta uha slonova,
o ku?ama okruženim autima tamnih boja,
i tu i tamo, bazenima za plivanje.
Pri?a vam o ku?ama širokim i visokim,
O ku?ama s ljulja?kama i brajdama,
O ku?ama koje vole jarko-žute boje i more svjetla,
Koje osvjetljava stepenice i vrata željnih gosta,
o ku?ama - ljepoticama, otvorenih prozora.
Pri?a vam o ku?ama uskim i dugim,
s dva mala prozora, tipi?no panonskim,
o ku?ama s velikim slovima na fasadi:
reklamom: ABCE škola, voza?ka,
o ku?ama nemaštovitih oblika,
o ku?ama ve? vi?enima u nekoj drugoj ulici.

Ali, i o ku?ama kojima prokišnjava krov,
gdje otpala žbuka i vlaga što se dižu iz temelja,
govore o ku?i sijedih, prorije?enih vlasi,
o ku?ama gdje zjape pukotine u zidovima,
gdje šišmiši lete tavanom bude?i duhove,
a bršljani se više ne penju u visine.
O ku?ama kojima tjednima nitko ne dolazi,
kao da su sred pustinje ili sibirske tajge,
o ku?ama zloslutnim, nevidljivim, sivim,
o ku?ama u kojima nema ni ma?ke ni psa,
o ku?ama u koje ni poštar ne ulazi,
o ku?ama bezglasnim i opasno tihim,
o ku?ama ruševnim, sklonim padu.
Ima ku?a koje, kao napuštene djevojke,
pla?u, turobne i neutješne,
ima ku?a - koje kao ucviljene udovice - jecaju u no?,
zajedno s osušenim drvetom ispred ku?e.

I tako, sa slikama ku?a uokrug naše ku?e,
zdvojan i bolan ulazim u –
ku?u bez pjevanja!
Volio bih da me ?eka Ona, ali Nje nema.
Na staklenim vratima ku?e crni otisak dlana,
a u njoj – mrak, mrak, mrak!
Sva svjetla davno pogašena,
glazba prije mnogo vremena utihla.

S jeseni, kada liš?e s lješnjaka zemlji struji
Pomislim, u ovoj židovskoj ku?i pjevalo se nije –
Jecaj, što zakiva glas našijenaca, vje?no bruji…

(Virovitica, studeni 2007.)

Komentari

Pohvala i veliki plus za

Pohvala i veliki plus za elegiju, jako lijepo!

Tko je glasao

Pohvala za vasu elegiju, vrlo

Pohvala za vasu elegiju, vrlo lijepo!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci