Tagovi

Traži se hrvatski Churchill

Pravednost kao klju?na tema u kontekstu prosvjetiteljskog 'apsolutizma'

(ovaj post je originalno objavljen na Eclectica)

1. Za?udan je nedostatak vizije naših politi?ara (ako govorimo o politi?aru kao osobe s misijom) ili talenta (ako govorimo o politi?aru kao karijeristu) ili hrabrosti, što se vidi po skoro potpunom ignoriranju krucijalne ideje pravednosti odnosno onoga što je fer.

Svi znamo za Churchilla i njegovu najpoznatiju izjavu "I have nothing to offer but blood, toil, tears, and sweat". No smatram da je ovdje klju?na implicitna poruka pravednosti, naime jednake 'patnje' za sve, ili - možda ?ak i više - obe?anje narodu da ?e i bogati patiti.

2. Ne postoji, naime, apsolutna razina prava, potrošnje ili imovine, koja ljude ?ini zadovoljnima. Sve je stvar o?ekivanja i benchmarkinga (iznad neke minalne razine). Pa ?ak i Hrvatskoj, kao što vidimo ovdje.

Narod je spreman na svakakve žrtve ako smatra da su one fer (druga je stvar što nespremnoš?u na žrtve, njih ?ini još ve?ima). Ova tema kao centralna je opisana u ekonomskom kontekstu u utjecajnoj prošlogodišnjoj knjizi Akerlofa i Shillera Animal Spirits.

3. 'Kraj povijesti' (naime, stanja nakon kojeg više nema radikalne promjene) kojem ?emo na nacionalno-ekonomskoj razini iskonvergirati je najviše odre?eno sintagmom 'Florida Europe', uz druge odrednice koje nije tako lako ili popularno opisati (pa ?u ih uglavnom presko?iti ovdje). Naravno, u kontekstu europskog 'kraja povijesti' kao 'Disneylanda' svijeta, odnosno 'muzeja svijeta' (kako to opisuje Vaclav Smil u svojoj odli?noj knjizi Global Catastrophes and Trends: The Next Fifty Years).

Jasno, ove odrednice ne moraju biti predvi?anja, nego je dovoljno da ih razmotrimo kao trenutno glavne silnice / varijable konteksta. (A ina?e, nesigurnost u svijetu je tolika da nije velika vjerojatnost da ?e se ikoji scenarij na predvidiv na?in ostvariti.)

4. Valjda je jasno zašto hrvatska kao 'Florida Europe', naime zašto rentijerstvo kao 'naš' odabir, kad ne možemo stvoriti vrijednost vlastitim radom, uzimaju?i u obzir demografiju, kvalitetu ljudskih resursa - u smislu mentalnog stanja nacije i kvalitete rada, te nedostatak kapitalne baze, a potpuno je jasno da su inovativnost, kapitalna baza i kvaliteta ljudskih resursa ovisne varijable, pri ?emu nema magi?nog 'bootstrappinga'. Ako nije jasno, o tome sam pisao ovdje: Hrvatska – zemlja rentijera ili bezperspektivnih siromaha.

5. U to stanje 'možemo' (navodnici ovdje kao i kod drugih kolektivisti?kih mjesta, naravno, jer tko smo to 'mi'?, u smislu da pojedinac ipak o svojoj sudbini odlu?uje kao pojedinac, a ne u sklopu nacije, te u smislu sutrašnje matrice ovisnosti pojedinca o ve?im sklopovima u kojima nacija gubi prioritet kakav ima danas i ovdje, pogotovo jer je plja?ka u Hrvatskoj velikim dijelom završena) do?i
- u sustavu potpunog gubitka suvereniteta i onda nametnutog 'prosvjetiteljskog apsolutizma'
- ili u sustavu državnog vlasništva nad zna?ajnim dijelom rentnte pozicije (prvenstveno nekretninsko-turisti?ki, ali i prometno i sl.) u smislu tranzicijske faze vlastitog prosvjetiteljskog razdoblja, koje može voditi k zrelijoj demokraciji.

U prvoj varijanti umjesto para 'Marija Terezija - Khuen Herdervary' imat ?emo 'Europska unija, odnosno njeni procesi - neki namjesnik (naš ili strani)'. Antikorupcionaška kampanja pokazuje da je ?ak i ova varijanta uvjerljivo superiorna vlastitom neredu.

Ova varijanta, naravno, ne bi bila osvještena u narodu kao 'prosvjetiteljska', iako bi takva bila. U ovoj varijanti, tipi?an Hrvat bi radio u uslugama, servisiraju?i korisnike koji konzumiraju rentnu poziciju u ne?ijem tu?em vlasništvu (taj 'netko', naravno, ne mora biti stranac), uz relativno jadan (u usporedbi s EU) standard ovisnih o budžetu i jadnu razinu državnih usluga (zdravstvo, školstvo).

U drugoj varijanti imali bismo vlastitog prosvjetitelja koji bi za državu zadržao/osvojio stanovitu rentnu poziciju iz koje bi se financirala država i razvila kakva-takva automija u stvaranju vrijednosti na drugim razinama.

Za ilustraciju ovih teza: ?ini se sada jasnim da je Pelješki most guran kao projekt isklju?ivo zbog privatnih profita u špekulaciji zemljištem. S druge strane, Pelješki most kao projekt u kojem bi država poduzetno zagradila neke zone i napravila master plan za Pelješac, te pozvala investitore u joint-venture, isplatio bi sam sebe. Vezano na to i kao daljnja ilustracija. Kod nas se uobi?ajeno nekriti?ki slavi neke strance, iako: da je bar više ulaga?a kao Robert Benmosche. Me?utim, malo tko je primjetio da je slavljeni vinograd (sa spornom gra?evinom) upravo na jedinom mjestu s kojeg je izgledan most s Pelješca za Kor?ulu.

7. Za?udno je kako Jadranka Kosor neposredno nakon preuzimanja vlasti, ili bar nakon prvih uspjeha u nametnutoj antikorupcijskoj kampanji nije stala pred narod (eto mogla je kao i Tu?man, 'poslanicu') i obe?ala teško?e, viziju i pravednost.

U predste?ajnoj situaciji, kad name upravljaju procesi (a ne mi njima), imala bi jaku polugu nužnih procesa iz kojih bi se možda ?ak izrodilo i karizmati?no liderstvo. HDZ ina?e bježi od ideje 'pravde' ?ak i kao takti?ke kao poluge, valjda zato jer smatra da se radi (samo) o PR-ovskoj ideji, a da je tu ideju PR-ovski u svojoj kampanji zauzeo Josipovi?. Pozicija SDP u ovoj dimenziji je tako?er u najmanju ruku neosvještena, jer koriste?i svaku priliku za subverziju Vlade u smislu traženih 'žrtvi', ujedno gubi i osnovu za kapitalizaciju na ideji pravde (ako im vlast sama od sebe, jer ?ini se da ne može druga?ije, padne u ruke), koja je potrebna za nužne žrtve.

8. Za ilustraciju snage ideje pravednosti jasno je kako se ona može primijeniti na referendum 'želimo li da se o pravima državnih službenika ne može pregovarati' (jer je to bit referendumskog pitanja), subvencija brodogradilištima (je li pravedno da svaki zaposleni Hrvat plati 10.000 kn za dugove). Ali može se gledati i šire. Recimo predloženi bankarski porez. Ideja s porezom u biti svoju snagu ima u pokazivanju pravednosti (na stranu to što kamate ne bi porasle) i jedan koktel sli?nih odluka (jasno je da bi se uz takvu odluku lako moglo donijeti i nekoliko odluka kojima se smanjuje državna potrošnja, što bi u ovom kontekstu lako prošlo jer bi bio 'fer' pristup) zasigurno bi i srednjoro?no i dugoro?no doprinjeo konkurentnosti i smanjivanju loših kredita; konkurentnost poduze?a zaista je od krucijalne važnosti za banke. Iako, puno je tu okolnosti, o kojima ne bih ovdje.

9. I na koncu dolazimo do mogu?eg hrvatskog Churchilla. Taj mora ve? biti (politi?ki) etabliran i mora imati manje-više jasan i ?vrst profil, a po mogu?nosti i dramati?nost. Nažalost, vo?e naših politi?kih stranaka stoga nisu kandidati. Jedini ozbiljan kandidat je sada Rohatinski, a u mogu?eg kandidata mogao bi se etablirati i Josipovi?.

10. I možda sam dužan (a možda i nisam) zbog naziva ovog bloga re?i utjecaj ovog na tržište kapitala. Zbog rentne pozicije i njene velike vrijednosti (državnog) kolaterala Hrvatska ne?e biti 'failed state'. Vrijedna imovina ?e u svakom slu?aju biti za neko vrijeme u rukama kvalitetnih vlasnika. Stoga ?e vrijednost potcijenjene imovine rasti, ovako ili onako.

Tagovi

Komentari

Ne mogu vjerovati da je

Ne mogu vjerovati da je odlaskom Vlade Gotovca koji bi danas slavio 80 reođendan Hrvatska ostala bez lidera koji će bandi lopovskoj održati isti onakav legendarni govor kojeg je održao pokojni Vlado Gotovac na Krešimirovu trgu u Zagrebu ispred zgrade Komande V. vojne oblasti Vojnog suda u Zagrebu 30. kolovoza 1991. u povodu prosvjeda majki vojnika koji su silom zadržani u JNA. http://www.jutarnji.hr/prisjetite-se-govora-vlade-gotovca---generali--hr...

Upravo su majke i očevi ti koji bi trebali pokazati zube bandi lopovskoj koja poput nekadašnjih jugo generala danas drže zatočene sve snove i budućnost naše djece.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Pravednost svakako, ali na

Pravednost svakako, ali na koji nacin?
Pa mi u biti ni nemamo nekih drugih rasprava nego: je li pravedno da ucitelji imaju toliko mizernu placu, da medicinske sestre,..., mi nista drugo i ne raspravljamo osim o "pravednosti". Nacin na koji se raspravlja o pravednosti je od prije oho ho godina i on se najteze mijenja od svega.
Kada radnici zeljezare, ... zastrajkaju gladu onda je to potezanje pitanja je li pravedno da oni placu nisu dobili 6 mjeseci. ... Primjera o forsiranju pravednosti je beskrajno. Pa cak je pitanje pravednosti jedemo li a kao ne znamo, doista mesno smece kako se ovih dana postavlja. Cijela nasa privatizacija, kuponska privatizacija, pomoci ratnim stradalnicima, stvaranje umirovljenika, ... pokusaji su pravednog arbitriranja pojedinih zivotnih situacija. Sve su to pokusaji u podrucju pravednosti, pa makar bili i paravan prizemnijih stvari, pace tim vise se pokazuje koliko je pravda vazna kad se iza nje skriju i najprizemniji interesi.
Borci u borbi za takvu pravednost uvijek se koriste vrlo jednostavnim principom. Najprije izbljuju svu crnu nepravdu koju su uocili i koju dozivljavaju (mi ovo, mi ovakci,... ), a zatim daju nacrt perspektive kako bi to trebalo biti rijeseno (Njemci, Finci, Irci, Slovenci to ovako, ovi ovako), i onda sta bude bude, tj valjda bude makar 10% usliseno.

Ovakvu pravednost besmisleno je dalje traziti i istjerivati jer je njome poplocan put u nas pakao, ako u predvorju vec i nismo. Ja sam da budem iskren tako dozivio i pravDU i sve postene iskorake i pokusaje prije, da sad ne idem u detalje.

Za svaku pomisao o razmisljanju o pravednosti treba krenuti iz jedne jedine pozicije. Iz pozicije nerodenog. Iz pozicije da se za neki konsenzualni minimum pravednosti mora dati sve, a da se s druge strane, da tako kazem suviska pravednosti, valja kloniti kao i najcrnje nepravde same.

Zasto iz pozciije nerodenog? Pa zato jer u suprotnom upadamo u ovo sto imamo i sad, da se pristrano grabi pravednost samo za svoju stranu. Neroden ne zna kakav ce se roditi, hoce li osvanuti u jadnoj i siromasnoj obitelji ili tustoj i bogatoj, hoce li se roditi bolestan i prikracen ili zdrav i lijep (kao npr Nadan). Ono sto je pravedno za nerodenog treba biti pravedno i za vec rodene. Prakticki osnovno je da treba poci iz te nepristrane pozicije (J Rawls).

Za osiguranje temeljne pravednosti iz nerodene perspektive treba zrtvovati sve sto se moze. Nema cijene za odstupanje od minimuma takve pravednosti. Tu treba biti ozbiljan, cvrst i nefleksibilan do kraja. Ja bih da me se pita u tom smislu angazirao i avijaciju, sve raspolozivo.
Npr nije stvar hoce li Hrvatska ili ne izgubiti Savudrijski dimnjak, vec je stvar moze li se princip nepravde toliko visoko inaugurirati i na koncu amenovati!!!!

Prevelika ambicija osiguranja pravednosti, tj. neumjerenost u sirenju dosega pravednosti dovodi do njene neodrzivosti (to znamo, pa makar i super nepristrani i nerodeni pokusali uspostaviti takvu pravdu). Upravo zbog prethodno izrecenog da se po svaku cijenu osigura temeljni minimum pravde treba biti umjeren da zbog nasih jadnih uvjeta ne velim krajnje restriktivan u sirenju pravde.
Npr je li pravedno ratnim stradalnicima svih naroda i narodnosti osigurati obnovu kuca, ..., naravno da jest, ali koliko i kako da to ima smisla i da pravda nerodenih i nepristranih bude ocuvana?

E sad sta je taj temeljni mimimum pravde, sto je taj paket jednakih osnovnih prava i sloboda to je to glavno pitanje. Ja sam pokusao samo malo o drugacijim pocetnim uvjetima.

Ps

Tko je glasao

Pravednost jednako pol(l)itika

Ako se zanemari drugi dio ovog komentara (pravednost iz pozicije nerođenog...), što spada u domenu filozofskog promatranja, onda smo na terenu pol(l)itike, a to je pravi okvir za ozbiljnu raspravu o toj temi.

Prvo, iz naslova se već može vidjeti o čemu želim pisati. Nema apsolutne pravednosti, nešto što proizlazi iz univerzalnih, svevremenih pravila koja definiraju ovaj pojam. Sve je zapravo u ljudskim rukama, tj. pojam pravednosti je rastezljiv, on je promjenjiv u vremenu i prostoru, a prema današnjoj društvenoj paradigmi uveliko ga određuje fenomen tržišta, na pr., te odnos snaga društvenih skupina (klasa) koje svoje parcijalne interese artikuliraju kroz stranačke, sindikalne, grupne i ine programe. Eto, institucije koje su „zadužene“ i koje „odmjeravaju“ pravednost i pravdu ( u materijalnoj sferi društva) u RH su na pr. Gospodarsko-socijalno vijeće (GSV), Sabor, Radnička vijeća u firmama, institut kolektivnog pregovaranja u firmama... Ako nam se kao građanima, umirovljenicima, socijalnim slučajevima, radnicima itd. učini da je došlo do poremećaja pravednosti (pravde) prema našem viđenju stvari, onda odmah moramo pomisliti na činjenicu da su nam bili „slabi argumenti“ i da je suprotna strana odnijela prevagu. Pri tome se moramo pomiriti sa činjenicom da ne postoji arbitar, koji je iznad (interesno) sukobljenih strana.

Da ovo razmatranje ne bi bilo tako suhoparno navest ću primjer iz svijeta rada: odnos između najniže i najviše plaće u nekadašnjim firmama je bio 1 : 5. To smo onda zvali pravdom, a kada se taj odnos u svijetu rada promijenio u odnos 1 : 100 proglasili smo ga nepravdom, ali su nam „argumenti“ bili slabi da bismo ga promijenili. Sada smo se naviknuli na ovo posljednje...

Drugi primjer. U svijetu poduzetništva otvara nam se mogućnost da pokrenemo biznis u kojem sudjeluju i naši sugrađani kao radnici, kojima dodijelimo neto plaću od 2.500 kn, a sebi prisvojim višak vrijednosti (profit) izvučen iz rada radnika, i sa time si kupimo dvorac, na pr., ili jahtu, ili odnesemo novac u banku u Lihtenštajnu. Takvu diobu bogatstva danas smatramo normalnom.

Malo nas više bodu nepravde u sferi raspodjele između nama sličnih i nas: između plaća u pojedinim privrednim granama, između mirovina branitelja i mirovina običnih smrtnika koji su radili 40 godina, između plaća učitelja i saborskih zastupnika....

Mene na primjer smeta činjenica da u RH u posljednjih 20 godina, u kojima se ne osjeća porast BDP-a, a ipak neki slojevi stanovništva bitno žive na višoj razini. To znači da se nekim socijalnim skupinama životni standard srozao do granice izdržljivosti. Je li to poremećaj pravednosti.

Noam Chomsky u jednom svom tekstu iznosi podatke o tome kako je u posljednjih 30 godina u SAD-u, unatoč tehnološkom napretku i porastu produktivnosti društva, odnos bogatih i onih koji žive od rada – pogoršao. Dohodak radnika je u apsolutnoj vrijednost smanjen. Znači, bogat su postali bogatiji, a radnici siromašniji. Rade za manje novaca nego prije...

Kao što sam rekao na početku teksta: to nije od boga, nego se radi o odnosima snaga, a to je prostor politike.

Kako povećati „pravednost“? Je li došlo vrijeme za „novu“ politiku (drugim sredstvima)?

Tko je glasao
Tko je glasao

Ja sam za parlament, a ne karizmatičnog Vođu

Tekst dnevnika vrvi politološkim pojmovima koji se miješaju na nedopustivi način, čemu se pridodaju neke razvojne opcije za prostor Hrvatske.

Prvo, u nekim posebnim društvenim uvjetima, kada se pokušava homogenizirati klasno raslojeno društvo oko nekog projekta (otpor fašizmu), mogu pomoći osobe izrazitih liderskih sposobnosti. Možda je to Churchill u dramatičnim trenucima rata, svojim dobro intoniranim govorima preko radija (bio je loš vojni strateg), i uspijevao, no poznato je da je u „normalnim“ uvjetima izgubio izbore.

Mi smo se kao društvo opredijelili za parlamentarnu demokraciju, a to po definiciji znači da se antagonistički interesi različitih socijalnih skupina (pri čemu su njihovi pripadnici svi Hrvati) sučeljavaju i razrješavaju u borbi stranaka u parlamentu. Prostor za autokratskog vladara (protektora) u takvom sustavu ne postoji, pa makar on bio i prosvijećen. Vodeća klasa (građanskog društva) daje takt državi koju je stvorila i koja joj služi, tj. sve institucije su njoj u službi, a njena misija (klase), kao dominantne snage društva, jest da zadržati vodeću ulogu i pri tome druge skupine zadržati pod kontrolom, i relativno zadovoljne (socijalna kohezija). Pri tome se obilato služi ideologijama, između ostalog ideologijom pravednosti, a napose šireći naširoko nacionalni softver kao integrativni faktor tako klasno raspršenog društva. Fenomen nacije (i nacionalne države) je najjači kohezioni mamac za šarane (osobito one sa dna društvene ljestvice) u svakoj državnoj organizaciji.

http://img190.imageshack.us/img190/1906/mamac.png

Pitanje pravednosti (raspodjele novostvorene vrijednosti) je političko pitanje, klatno može ići od izrazito lijeve pozicije (sa pravednom raspodjelom bogatstva), preko centrističke opcije (socijaldemokrati, liberali), pa do stranaka desne opcije koje zagovaraju izrazitu deračinu i eksploataciju, a socijalni mir u društvu rješavaju jačanjem policije, sudova i zatvora, dakle sa malo socijale... Klasa koja drži sredstva za proizvodnju, resurse, izvore i ostalo, osobito kada su ta bogatstva skromna, nemaju baš želju pravedno to distribuirati na sve slojeve... (čitaj: bijeda stanovništva).

Kako će naše poduzetničke klase iskoristiti resurse ovog prostora Hrvatske, hoće li iskoristiti potencijal stanovništva i usmjeriti ga prema aktivnostima postindustrijskog društva (obrazovanje, tehnologija, znanost...), ili će kao klasa koja se u privatizaciji domogla glavnine proizvodnih, zemljišnih, nekretninskih... bogatstava društva proizašlog iz jednog egalitarnog društvenog poretka - naprosto to bogatstvo izgubiti u natjecanju sa istim takvim klasama iz nekih drugih prostora, koja su predatorsku vještinu usavršavala stoljećima – pitanje je svih pitanja. O tome sam se ovdje već očitovao: sumnjam da će naše upravljačke klase zadržati dominantni položaj na tlu Hrvatske. Vidim ovaj prostor premrežen velikim igračima iz bijelog svijeta, a hrvatsko stanovništvo ne baš u zavidnoj ekonomskoj situaciji. Već vjerovnici kucaju na vrata.

Tko je glasao

Djelomično kao neslagajne s

Djelomično kao neslagajne s ovim komentarom, a djelomično kao slaganje:

Primjedbe iz početka komentara možda teorijski, u nekim kontekstima mogu biti točne (iako svakako nije točna ocjena o nedopustivom mješanju - hej! kako portumačiti stvarnost Kine koja je teorijski nemoguća a ipak postoji, ili kako objasniti kolaps teorijski savršene Kube?), ali se zaboravlja sada i ovdje. A to je da smo de facto pred gubtikom suverentiteta, koji bi ovaj put mogao biti izgubljen u ekonomskoj razini.

Bez obzira na veličanje nacije, suvereniteta, demosa i sveg ostalog repertoara političke (ili u našim uvjetima: politikanske, jer politikanstvo je sve što je samo načelno, 'kako bi trebalo biti' bez uvažavanja stvarnosti), suočit se treba sa stvarnošću.

Kako se dugovi moraju vratiti (u što nema sumnje, bez obzira na povike ponekad 'drugovi oduprimo se liberalizmu / EU diktatu / [upiši po volji]'), to ćemo uz neosviješteno vođenje zapeti samo u apsolutizmu (tj. kao kmetovi će narod i narodni predstavnici raditi ono što već moraju raditi i nitko ih neće pitati), ili će prosvjetiteljstvo pomalo izniknuti ovdje, spasiti državu od kolapsa i možda (možda!) do mogućnosti zrele demokracije, a ne demokracije kao do sada koja je svjesno izabrala temu 'nacije iznad svega' kao platforme za pljačku. Kako je čak i Škegro rekao: Do sada smo imali praznik demokracije, narod je dobio upravo što je htio.

Tko je glasao

teško se složiti sa svim

1. čini mi se da nije začudan nego očekivan nedostatak vizije kod političara, onaj dio stanovništva koji izlazi na izbore izlazi baš zbog postojanosti očekivanog koji utjelovljuje i njihove težnje, a težnja većine jest „ne talasaj“
2. fer je ono što svatko smatra da je u njegovom interesu. Fer je nešto što je jako podvrgnuto relativitetu. Odnosno svako zna da je fer neko opće dobro, ali ako za to opće dobro on mora odustati od dijela „svog kolača“ onda to nije fer za njega, tj. fer i egoizam su nespojivi dokle god taj egoizam ne ugrozi njega samoga – neka vrsta patologije. To je sada jako izraženo kako na makro tako i na mikro planu
3. kraj povijesti vezan je, koliko shvaćam, više kao analiza propasti komunističke ideologije i ne konkurentnosti u tom nekom globalnom sustavu stvarnog razvoja demokracije. Malo teška tema
4. rentijerstvo uništava rad jer je bitnije držati što veču količinu i rast kamatarenjem. Sada je to doseglo vrhunac – neplaćanje - ne zato jer se nemaju sredstva nego su sredstva na usluzi igara dionica i kamata. Do samog kulta je to razvijeno.
5. sve je izgledalo kako idemo u pravcu potpunog gubljenja suvereniteta (pogledati slučaj Zlatar), ali nagla promjena sustava ipak pokazuje da se iznenada zaokrenulo u natrag, odnosno patologija se prisjetila da bi se trebala liječiti i počela je usmjeravati na neke druge pute ono što je izreketareno i napunjeno
6. pelješki most je kao i većina drugih kapitalnih investicija jasno prokazan, odnosno sva prostituiranost takvih zahvata. Jedina nit koja ga drži na životu je interes EU o prometnoj povezanosti. Hrvatski Churchill bi baš na njemu trebao pokazati svoje vizionarstvo. Dovovljno je da potpuno bude transparentna svaka lipa koja se potroši na njemu. Hvala dragom Bogu da nam je dao internet pa to našem vizionaru ne bi trebalo pretstavljati prepreku.
7. svatko tko obeća krv, znoj, rintanje i suze (pa bila to i Suzana) pada sa prijestolja u svim slučajevima osim u slučaju kada krene od sebe (ako se vratimo na „fer“ onda bi trebalo vratiti ono pohapano a koje je korišteno kao ulaznica u high cllas i onda zavrnuti rukave i imati petlje na to natjerati svoje suradnike)
8. naša specifična kriza nikada nije zarezivala malo i srednje poduzetništvo. Ono je udavljeno porezima i kamatarenjem, a to je baš onaj dio društva na kojem ostale zemlje grade svoju stabilnost. Taj dio ako ga se oživi može taj tren preuzeti neupotrebljiv višak zaposlenih sa proračuna. A poreze osim banaka koliko znam ne plaćaju (bar nisu) nogometni klubovi, Todorić & co...oni nisu udavljeni, ti su nas udavili
9. po ovoma gore ne vidim da se hrvatskog Churchilla treba uopće tražiti među etabliranima, to je po onome kako ja gledam iz točke 1. naprosto nemoguće, onih nekolicina koji jesu u zadnje doba i imali neke vizije nisu bili prihvaćeni takođe iz razloga pod 1. (ne talasaj). Ovo dvoje predloženih ne bi bili ljudi sa vizijama. (iako su neka amortizirajuća opcija)
10. ne razumijem što znači kvalitetan vlasnik. I tko bi taj bio? Potpuno mi je nejasana ova točka. Ona je inače složena. Vrijednost najvrijednijih područja se umanjivala smijerno, sa druge strane vrijednosti nekvalitetne imovine se zidala radi reketarenja (stanovi, npr, lošee urbanizirane cjeline i nekvalitetna izvedba – cijelo desetljeće bar za duplo prelazi stvarnu vrijednost, dok se u centrima gradova, parkovima prirode i drugom umanjuje desetorostruko vrijednost da bi se pogodavalo izrazito nekvalitetnim vlasnicima)

Tko je glasao

Pravednost kao ključna tema u

Pravednost kao ključna tema u kontekstu prosvjetiteljskog 'apsolutizma'

Kada ćete već jednom shvatiti da su apsolutizam i pravednost nespojivi pojmovi.

Tko je glasao

u odnosu na primjer na

u odnosu na primjer na demokratsku vladavinu mediokriteta?

Tko je glasao

točka gledišta

U odnosu apsolutizma i pravednosti.

Vladanje nekim znači oduzimanje prava na odluku (bilo to u ime apsoluta ili u ime demosa) i nametanje svoje odluke.. To je suština vladanja.
Da li pravo na odluku oduzima apsolutist ili demokratski mediokritet u suštini nema utjecaja.
Problem je u nametanju.
Ako je odluka dobro obrazložena i promišljena, i ako se prigovori na nju razmotre i racionalno pobiju, onda će ona biti prihvaćena a ne nametnuta.
Proces je spor, ali brzina i pravednost nisu istoznačni.
Poslovica "vrijeme je novac" gura nas u brzopletost i oduzimanje tuđih prava.

Tko je glasao

nije poanta

nije poanta u vladanju nego u tome da netko mora donositi odluke koje se dotiču mnogih

Tko je glasao

kokoš ili jaje ?

netko mora donositi odluke

Zašto ? Da li taj netko mora donijeti odluku (koja se dotiče mnogih) sebe radi, radi "nekih" ili u ime svih u cilju općeg dobra.

Zašto bi Jaca donosila odluke u moje ime ?
Tko ju je ovlastio ? Ja nisam sigurno, čak nisam bio ni u prilici (izborima )
Ako ju je Zakon ovlastio, da li bi bilo moguće i mene pitati ? Da li bi se kritike odluke mogle barem razmotriti ?
Ako je sabor donio neki zakon bez ugrađenih zaštitnih mjera za opće dobro, da li je za to kriva vladavina mediokriteta ili apsolutiste ?
Ili je donošenje odluke dio sistema koji nema ugrađene kontrole za pojam zajedničko dobro? Koji donosi odluke u ime nekog - protiv drugih (većine) ?

Poanta je u vladanju.

Tko je glasao

duplo

duplo

Tko je glasao

Ha, ha!

Taj mora već biti (politički) etabliran i mora imati manje-više jasan i čvrst profil, a po mogućnosti i dramatičnost. Nažalost, vođe naših političkih stranaka stoga nisu kandidati. Jedini ozbiljan kandidat je sada Rohatinski, a u mogućeg kandidata mogao bi se etablirati i Josipović.
Kao prvo, hrvatski politicari da to mogli, postati moraju biti ucjenjivi! Zbog toga takvog kakvog trazis neces naci medju "etabliranim".
Drugo; Josipovic i mucalo....mora da si se dobro nasopala bunjike!

Tko je glasao

Stvarno bi trebao hrvatski

Stvarno bi trebao hrvatski Churchill, ali ne djelomičan kakvoga ti zazivaš - samo u gospodarskim pitanjima.

Izdvajaš "krv, znoj i suze" koje trebaju podnijeti građani RH, a zaboravljaš Churchillov odnos prema agresorima na njegovu državu i ljubav prema vlastitoj državi. On je (uz ostale međunarodne faktore) prisilio agresore , izazivače rata i uzročnike silnih materijalnih i ljudskih žrtava, na razno-razne odštete koje su oštećenim zemljama bile zamašnjak u poslijeratnoj obnovi, a osuđena je i ideologija koja je imala veliki utjecaj u razvoju ratnoga stroja sila gubitnica ww2.

Nisam upoznata s činjenicom, da je svoje vrhovne zapovjednike izručio zbog zapovjedne odgovornosti i čekao sudsku odluku o "prekomjernom granatiranju" u raznim gradovima Njemačke.
Nije forsirao nikakvu pomirbu, bez moralne i pogotovo materijalne odštete svojim državljanima.
Nije na mjesto stradanja civila dovodio njemačke dužnosnike koji bi izjednačavali krivnju za rat. Nisam pročitala ni da su stanovnici Londona morali prosvjedovati zbog dovođenja njemačkoga predsjednika, nemotiviranoga za iskrenu političku ispriku, već svoje osobne, i svoje države, političke probitke.

Da, takav kao Churchill, ali po svim pitanjima vezanim za očuvanje svoje države: moralno, politički i materijalno.
Ne, za svaku osobu koja bi nam dala našu krv, znoj i vlastite suze, bez naplate onima koji su uzročnici već puno prolivene krvi, znoja i suza i uništenih materijalnih dobara, te za boljitak drugih, a ne nas samih.

Tko ne naplati od svojih dužnika i sam postaje dužan.
Tko još i nagrađuje svoje dužnike (i krvnike), ne propada samo materijalno, već postaje i moralni nitkov.

"Kada se vadi iz državne blagajne, ne boli srce ni najveću škrticu"

Tko je glasao

Tko ne naplati od svojih

Tko ne naplati od svojih dužnika i sam postaje dužan.

Oli ne vridi više:

I oprosti nam duge naše ka šta mi opraštamo dužnicima našim.

Oli sad u crkvi učidu da naplatiš od svijih dužnika.

Tko je glasao

od početka smo na to računali - na oprost naših dugova

i prije se opraštalo, vjera se malo drugačije zvala
a sada preko 90% na naglo vjernih vjernika

Tko je glasao

I oprosti nam duge naše ka

I oprosti nam duge naše ka šta mi opraštamo dužnicima našim

Religija je jedno, a biznis drugo područje života.
Kada bismo religijska učenja nekritično primijenili na divljake,
vrlo brzo bismo završili u njihovom loncu.

Pravi vjernici shvaćaju što je rečeno tim riječima molitve, a zlonamjerni sve znaju izokrenuti i shvatiti doslovno.

Tko oprašta umjesto žrtava, čini veće zlo,
nego onaj tko ne traži oprost u ime krvnika.

"Kada se vadi iz državne blagajne, ne boli srce ni najveću škrticu"

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Čuli ste da je rečeno: Voli svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja… od Zoran Oštrić komentara 12
  2. Saborsko istražno povjerenstvo, kako ga osnovati i onemogućiti mu rad od Feniks komentara 1
  3. preživljavanje u civilizacijskom sistemu od aluzija komentara 0
  4. reKapitulacija državnih političkih činjenica od aluzija komentara 0
  5. BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA od petarbosni4 komentara 1
  6. državni politički rashod od aluzija komentara 0
  7. pobačaj i lopovi tuđe pameti od aluzija komentara 0
  8. čovjek kako živi svoj opstanak od aluzija komentara 0
  9. znanje pojedinca od aluzija komentara 0
  10. Dan neovisnosti od smogismogi komentara 1
  11. Pred izbore u Austriji: “mali Kenedy” postaje kancelar? od Zoran Oštrić komentara 0
  12. NEW SOCIETY AND GLOBAL STATE od petarbosni4 komentara 0
  13. ministri sumnjive vrijednosti od aluzija komentara 0
  14. Istru i Rijeku je oslobodila i matici zemlji priključila KC od Feniks komentara 84
  15. Pred referendum o otcjepljenju Katalonije od Zoran Oštrić komentara 28
  16. Fašistička obilježja od Skviki komentara 0
  17. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  18. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  19. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  20. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  21. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  22. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  23. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 98
  24. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  25. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0

Tko je online

  • tenor

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 29

Novi korisnici

  • mikepear
  • psyPEbl
  • mmarijan
  • Crvena
  • gived