Tagovi

Loš zakon se morao ispraviti još prije deset godina!

U Slobodnoj Dalmaciji je objavljen ?lanak "O ku?o mala" (27.08.2010,)
http://www.slobodnadalmacija.hr/O-ku%C4%87o-mala/tabid/93/articleType/Ar...
U tom ?lanku se kaže, izme?u ostaloga, ovo:
1. "Budu?i da suprotstavljene strane ne odustaju od svojih maksimalnih zahtjeva, jasno je da nema ni osnova za novi zakon jer mu je preduvjet 'približavanje stavova'....".
__ Naš odgovor:
Pokušava se zamagliti ?injenica, da se potpuno neopravdano izbjegava donijeti ispravan i pošten zakon, te se nastoji nas nositelje stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim i drugim stanovima natjerati da pristanemo biti protupravno ošte?eni i obespravljeni.
------------
2. Kaže se da je iznos tzv. "zašti?ene najamnine" premalen.
__ Naš odgovor:
Taj iznos mora biti još manji, jer nema nikakvog razloga ni opravdanja da bude ve?i od stanarine koja se pla?ala za vrijeme SFRJ. Do otkupa stana nositelji stanarskog prava trebaju taj iznos pla?ati državi. Nominalni vlasnici zamišljaju (na temelju zakonske odredbe o prestanku stanarskog prava, koja je ništavna po Aneksu G ugovora o sukcesiji), da su pravi, zakoniti vlasnici, ali oni su zauvijek izgubili vlasni?ka prava te mogu jedino tražiti naknadu od države, i to ne na temelju Ustava, nego samo na temelju Rezolucije 1096 Parlamentarne skupštine Vije?a Europe. (Vidi niže spomenutu odluku Ustavnog suda iz 1999. god., prema kojoj njihova izgubljena imovinska prava više ne postoje).
------------
3. Spominju se "nepravde po?injene vlasnicima nekretnina u bivšoj državi."
__ Naš odgovor:
Ne radi se o nepravdi, nego o netoleranciji prema bogatašima i rentijerima, koja je postojala u bivšoj državi. Današnji Ustav to tolerira, ali se NE ODNOSI na tu oduzetu imovinu. Ipak, trebaju dobiti naknadu od države na temelju Rezolucije 1096.
Jedini pretpostavljeni razlog za umanjenje ste?enih prava nositelja stanarskog prava (ako su ste?ena protiv volje izvornog vlasnika i bez tržišne naknade) mogla bi biti zaštita vlasništva po Ustavu, KAD BI se Ustav RH odnosio na ta prava. Taj razlog ne postoji, jer se Ustav NE primjenjuje na ta prava, kao što je jasno utvr?eno i u Odluci Ustavnog suda RH br. U-I-673/1996 i dr., 21. IV. 1999. (Narodne Novine br. 39 /1999), gdje piše: "Ustav Republike Hrvatske donijet je 22. prosinca 1990. i on se primjenjuje SAMO na pravne odnose koji su nastali NAKON njegovog donošenja i stupanja na snagu". Tako?er piše da se taj Ustav NE ODNOSI na pravne akte bivše SFRJ o oduzimanju imovine, da država ne mora dati ?ak ni naknadu, itd. (Oduzeta vlasni?ka prava su imovina. Stanarsko pravo je imovina. To se uvijek može, po potrebi, opširnije objasniti i dokazati).
------------
4. Spominju se odluke Europskog suda za ljudska prava.
__ Naš odgovor:
Mi nismo "izgubili sporove" (kako piše u Slobodnoj Dalmaciji), nego su naše žalbe unaprijed odba?ene prije pokretanja postupka. Europski sud (neopravdano) nije uzeo u obzir sve ?injenice za koje je znao jer smo ih naveli u našim žalbama, ali za neke bitne ?injenice nije znao ni Sud ni mi, te je Sud zaklju?io i rekao (u suštini) to, da ne vidi suprotnosti izme?u našeg položaja i onih ?injenica koje su mu bile poznate. Jasno, nije mogao uzeti u obzir ?injenice koje u to vrijeme nisu bile poznate ni Sudu ni nama. Sud nije ukinuo ni izmijenio pravne norme (Ustav, me?unarodne ugovore, itd.), nije izmijenio ni jednu njihovu odredbu, pa sve pravne norme vrijede stalno i nadalje. Prema tome, te odluke Suda su irelevantne, sve je nakon njih ostalo isto kao da te odluke nisu ni donesene, t.j. isto kao da se mi nismo ni žalili tom Sudu. Naša prava nisu time umanjena.
U Slobodnoj Dalmaciji piše, na pr., da "prema mišljenju Europskog suda (......) razina zaštite uspostavljena Zakonom o najmu više je nego dovoljna". To je nevažno, irelevantno, jer to bi se odnosilo na situaciju u kojoj bi nama ta zaštita bila potrebna, t.j. kad bismo mi bili najmoprimci još od vremena SFRJ, ili kad bi se Ustav RH mogao primijeniti na stanarska prava koja su ste?ena prije 1990. godine; - ali, o?ito, Europski sud nije znao (kao ni mi) za gore spomenutu odluku Ustavnog suda RH iz 1999. godine.
Bitna je upravo ta gore spomenuta ?injenica, koja postoji stalno i dalje, i koju nije izmijenio Europski sud, da se Ustav RH ne primjenjuje i ne odnosi na naša stanarska prava jer su ste?ena prije 1990. godine. Ta ?injenica nije ni?im, niti od strane Europskog suda niti od bilo koga, osporena ni ukinuta. Prema tome, bilo kakvo umanjenje naših ste?enih prava je potpuno neopravdano, bez ikakve osnove, i protupravno. Apsurdno bi bilo umanjivati ne?ija prava koja su potpuno u skladu sa svim pravnim normama, i ?ak ih umanjivati bez ikakva razloga. (Ste?ena prava se u principu uop?e ne smiju umanjivati, a pogotovo ne bez nekog iznimno jakog razloga, dok u našem slu?aju nema uop?e nikakvog razloga, jednako kao što ga nije bilo ni za ukidanje nacionalizacije stanova).
Jasno je da Sabor može, a i dužan je (zbog socijalne pravde i dr.), izmijeniti zakone na taj na?in, da ?e se zauvijek poštivati sva naša ste?ena prava (vje?nog isklju?ivog posjeda stana itd.).
Druga je stvar naše pravo na otkup našeg stana, koje nam o?ito pripada (tako?er na temelju socijalne pravde), a što je potpuno jasno i iz ?injenice da su pravo otkupa iznajmljenih privatnih stanova, protiv volje vlasnika, dobili ?ak i obi?ni najmoprimci (bez stanarskog prava) po ?lanku 48. Zakona o najmu stanova.
------------
Što bi bilo, da je neka osoba pogrešno osu?ena na doživotni zatvor, pa se ta pogreška primijeti nakon 50 ili više godina? Svakome je valjda jasno, da bi pogreška bila ispravljena i da bi toj osobi bila vra?ena sloboda i sva ostala njena prava. Isto tako se mora ispraviti i nepravda nanesena nama nositeljima stanarskog prava. Mi smo zauvijek stekli gotovo sva vlasni?ka prava na svojim stanovima (kao što je pravo vje?nog i isklju?ivog posjeda stana i dr.). To je naša imovina i imovina naših obitelji. Budu?i da ta naša ste?ena prava uop?e nisu smjela biti umanjena, ona postoje i dalje, te se moraju u potpunosti i zauvijek poštivati.
Što je sa imovinom onih od nas, koji su umrli nakon što im je ta imovina oduzeta protupravnim zakonskim odredbama? Da nisu umrli, oni bi zadržali tu imovinu te bi dobili i pravo na otkup svojih stanova, kao što moramo dobiti i mi koji smo živi. Nije važno je li pravo na otkup stana nasljedivo po samom Zakonu o prodaji stanova, jer protupravno oduzeta prava moraju biti vra?ena, pa zato, budu?i da pokojni nositelj stanarskog prava nije mogao otkupiti stan krivnjom države, taj stan mora pripasti njegovim nasljednicima a ne zemljišno-knjižnom (nominalnom) vlasniku! To se sve treba urediti i ispraviti odgovaraju?im izmjenama zakona!
------------
SUSovci
------------
P.S. - Neke osobe stalno isti?u da su izvorni vlasnici ošte?eni za vrijeme SFRJ oduzimanjem vlasni?kih prava na nacionaliziranim stanovima, kao i na tzv. "privatnim neuseljivim" i drugim stanovima, pa žele da se ti stanovi daju u potpuno vlasništvo današnjim nominalnim (zemljišno-knjižnim) vlasnicima, odnosno raznim prekupcima i sl.
Jasno je da su izvorni vlasnici ošte?eni, i zato, prema Rezoluciji 1096, trebaju dobiti pravednu naknadu, ali ne stanove u naturi. Kolika treba biti ta pravedna naknada? Ako narod smatra da to treba biti tržišna naknada, mi nemamo ništa protiv toga. Naša prava uop?e ne ovise o toj naknadi, i moraju nam se bezuvjetno odmah vratiti.
Zahtjevi da se imovina (t.j. ste?ena prava na nacionaliziranim i drugim gore spomenutim stanovima) oduzmu od nositelja stanarskog prava i od bivših nositelja (koji su ve? otkupili nacionalizirane stanove) potpuno su neopravdani. Mnogi od nas su za vrijeme SFRJ naporno radili za neodgovaraju?u, premalenu pla?u, dok su drugi bili privilegirani i primali mnogo ve?u pla?u za mnogo lakši rad. Zar bi sada bilo ispravno oduzeti novce od ovih drugih, te ih dati onim prvima? Ne bi, nego bi država trebala iz prora?una dati naknadu onim prvima - ali to joj, na žalost, ne pada na pamet! Kao da se i tu ne radi o oduzetoj imovini!

Komentari

Odluke i presude Europskog

Odluke i presude Europskog suda za ljudska prava Print
Sorić Branko - Konačna odluka - 16.03.2000.

Zahtjev br. 43447/98 - članak 8. - Konvencije

ČETVRTI ODJEL

ODLUKA

O DOPUŠTENOSTI

Zahtjeva br. 43447/98

Branko SORIĆ

protiv Hrvatske

Europski sud za ljudska prava (Četvrti odjel) zasjedajući 16. ožujka 2000. u vijeću u sastavu:

g. M. Pellonpää, predsjednik,

g. G. Ress,

g. I. Cabral Barreto,

g. V. Butkevych,

gđa N. Vajić,

g. J. Hedigan,

gđa S. Botoucharova, suci

i g. V. Berger, tajnik Odjela,

uzimajući u obzir naprijed navedeni zahtjev podnesen Europskoj komisiji za
ljudska prava 7. veljače 1998. i registriran 11. rujna 1998.,

uzimajući u obzir članak 5. stavak 2. Protokola br. 11. uz Konvenciju, na temelju kojeg je nadležnost za ispitivanje zahtjeva prenesena na Sud,

nakon vijećanja, odlučuje kako slijedi:

ČINJENICE

Podnositelj zahtjeva hrvatski je državljanin rođen 1933. godine i živi u Zagrebu.

A. Posebne okolnosti predmeta

Činjenično stanje predmeta, kako ga je naveo podnositelj zahtjeva, može se sažeti kako slijedi:

1939. godine podnositelj zahtjeva, kojemu je tada bilo šest godina, uselio je, zajedno sa svojom majkom, u stan u Zagrebu koji je bio u privatnom vlasništvu, a u kojem i sada stanuje. Podnositelj zahtjeva i njegova majka bili su stanari i u posjedu stana na temelju ugovora o najmu između majke podnositelja zahtjeva i vlasnika. 1958. godine dotični je stan bio nacionaliziran, no godinu dana kasnije, 1959. godine, vraćen je bivšem vlasniku. Podnositelj i njegova majka nastavili su živjeti u stanu, a 1967. godine vlasnik stana dao je stan u najam majci podnositelja zahtjeva. Nakon majčine smrti 1987. godine, podnositelj zahtjeva produžio je ugovor o najmu na svoje ime.

3. lipnja 1991. godine Sabor je donio Zakon o stanarskim pravima (prodaja stanaru) /Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo/ i, 22. listopada 1996. godine, Zakon o najmu stanova. Dok prvi uređuje prodaju stanova u društvenom vlasništvu [1] koji su prije davani na korištenje [2] na temelju stanarskog prava, drugi uređuje uvjete najma stanova u privatnom vlasništvu, uključujući i one koji su prije bili davani na korištenje na temelju stanarskog prava.

Podnositelj zahtjeva je, zajedno sa oko stotinu i pedeset drugih podnositelja zahtjeva, podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu /Ustavni sud Republike Hrvatske/, tvrdeći da su neke odredbe Zakona o najmu stanova i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo povrijedile ustavna jamstva na pravo uživanja njihovog vlasništva, poštivanje i zaštitu obiteljskog života te da su diskriminirale bivše nositelje stanarskih prava na stanovima u privatnom vlasništvu.

Ustavni je sud 31. ožujka 1998. godine donio odluku, te je njegova odluka objavljena u Narodnim novinama. Sud je ukinuo nekoliko odredbi Zakona o najmu stanova i odbacio zahtjev za ispitivanjem ustavnosti Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Glede Zakona o najmu stanova, Sud je ukinuo članak 21. stavak 2. koji je obvezivao vlasnika stana iznajmljenog na neograničeno vrijeme da najmoprimcu da drugi odgovarajući stan prije nego otkaže ugovor o najmu stana, ako je vlasnik namjeravao sam živjeti u stanu ili je u stan namjeravao useliti svoju djecu, roditelje ili osobe koje je dužan uzdržavati. Sud je ukinuo i članak 31. stavak 2. točku 3., koji je od prava na "zaštićenu najamninu" izuzeo najmoprimca koji je prestao koristiti stan tijekom šest mjeseci prije donošenja dotičnog Zakona. Nadalje, Sud je ukinuo članke 39. i 40. stavak 2. Članak 39. ograničio je pravo najmodavca da otkaže ugovor o najmu stana najmoprimcu koji ne plati najamninu i troškove, a ili ima više od 60 godina ili prima socijalnu pomoć samo na slučajeve kad tom najmoprimcu jedinica lokalne samouprave osigura drugi odgovarajući stan s pravom na "zaštićenu najamninu" u iznosu koji najmoprimac može podmiriti. Članak 40. stavak 2. propisao je u biti isto što i naprijed navedeni članak 21. stavak 2.

B. Mjerodavno domaće pravo prije izmjena od strane Ustavnog suda

Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo uređuje uvjete prodaje stanova danih na korištenje na temelju stanarskog prava. Općenito, Zakon daje pravo nositelju stanarskog prava na stanu u društvenom vlasništvu kupiti taj stan pod povoljnim uvjetima prodaje. No, Zakon od takvog povoljnog tretmana izuzima nositelje stanarskog prava na većini stanova u privatnom vlasništvu.

Odredbe Zakona koje je podnositelj zahtjeva pobijao pred Ustavnim sudom određuju kako slijedi.

Članak 3., stavak 1. točka 2. predviđa, inter alia, da se Zakon ne odnosi na stanove u privatnom vlasništvu dane na korištenje na temelju stanarskog prava.

Članak 7. predviđa da, ako stanar stana u društvenom vlasništvu nije podnio zahtjev za kupnju stana prema tom Zakonu, tada stanar bilo kojeg stana u privatnom vlasništvu može podnijeti zahtjev da ga kupi. Nadalje, ova odredba utvrđuje mjerila za pravo prvenstva pri kupnji tih stanova.

Članak 27. uređuje trošenje sredstava prikupljenih prodajom stanova danih na korištenje na temelju stanarskog prava. On traži da 90% tih sredstava bude utrošeno, inter alia, za osiguranje stanova za bivše nositelje stanarskih prava na stanovima u privatnom vlasništvu, a da se 10% sredstava mora upotrijebiti kako bi se pomoglo osigurati stanove za obitelji s troje ili više djece. Ako sredstva potiču od prodaje stanova u zgradama koje su spomenici kulture, 20% tih sredstava mora se upotrijebiti za održavanje i obnovu tih zgrada, a ostatak će se upotrijebiti prema naprijed navedenim mjerilima.

Članak 34. predviđa da privatni vlasnici stanova danih u najam mogu, u roku od dvije godine od donošenja Zakona, prodati svoje stanove općini. Općina mora kupiti takav stan ako stanar preuzme obvezu otkupiti taj stan od općine. Cijena takvog stana biti će određena prema odredbama kojima se određuju cijene stanova u društvenom vlasništvu danim na korištenje na temelju stanarskog prava.

Zakon o najmu stanova općenito uređuje pravni odnos između najmoprimca i najmodavca glede najma stanova. On priznaje posebnu kategoriju najmoprimaca, onih koji su prije bili nositelji stanarskih prava na stanovima u privatnom vlasništvu. Na tu se kategoriju, prema Zakonu, odnosi jedan broj zaštita, kao što je obveza vlasnika zaključiti ugovor o najmu na neograničeno vrijeme, plaćanje tzv. "zaštićene najamnine", čiji iznos treba propisati Vlada, i strogo ograničeni razlozi za raskid ugovora o najmu. Ovaj Zakon ukida stanarsko pravo kao takvo.

Članak 7., stavak 2. predviđa da su mjerila za utvrđenje iznosa "zaštićene najamnine" opremljenost dotičnog stana, troškovi održavanja zgrade i financijska situacija najmoprimca.

Članak 30. propisuje da donošenjem tog Zakona prestaje postojati stanarsko pravo, te prijašnji nositelji stanarskog prava postaju najmoprimci.

Članak 31. predviđa da bivši nositelj stanarskog prava i vlasnik stana moraju zaključiti ugovor o najmu na neograničeno vrijeme, i da najmoprimac ima pravo plaćati tzv. "zaštićenu najamninu", osim kad najmoprimac koristi dio stana za neku poslovnu djelatnost ili kad je najmoprimac vlasnik useljive kuće ili stana, ili kad najmoprimac ili članovi njegove obitelji nisu koristili stan tijekom šest mjeseci prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, osim ako vlasnik nije dozvolio njihovu odsutnost.

Članak 32. predviđa da vlasnik nije dužan sklopiti ugovor o najmu stana s osobom koja je najmoprimac u dva stana. U tom slučaju najmoprimac ima pravo odabrati koji stan želi zadržati kao najmoprimac.

Članak 33. obvezuje vlasnika obavijestiti najmoprimca koji ima pravo na "zaštićenu najamninu" da je on vlasnik stana, kao i o svojoj osobnoj adresi, u roku od šezdeset dana od dana stupanja na snagu Zakona. Nadalje, bivši nositelj stanarskog prava dužan je podnijeti vlasniku zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, ili od odluke suda kojom se priznaje pravo bivšeg nositelja stanarskog prava da koristi stan. Ako vlasnik u daljnjem roku od tri mjeseca ne potpiše ugovor o najmu stana, bivši nositelj stanarskog prva može tražiti da sud donese odluku kojom se nameće takav ugovor. Takvi zahtjevi moraju se rješavati po hitnom postupku. Ako vlasnik ne obavijesti bivšeg nositelja stanarskog prva o svom vlasništvu, smatra se da je vlasnik osoba koja je kao takva upisana u zemljišnoj knjizi.

Članak 34. predviđa da je prije potpisa ugovora o najmu stana, bivši nositelj stanarskog prava dužan plaćati najamninu u iznosu koji je plaćao prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova.

Članak 35. obvezuje “zaštićenog najmoprimca” platiti, uz “zaštićenu najamninu”, i komunalnu naknadu i ostale troškove, ako su ugovoreni u ugovoru o najmu.

Članak 36. predviđa da je najmoprimac, ako se promijeni iznos zaštićene najamnine, dužan platiti tu novu najamninu, te da nisu potrebne izmjene mjerodavnih odredbi ugovora o najmu stana.

Članak 37. predviđa da će u ugovoru o najmu stana biti zabilježena imena članova obiteljskog domaćinstva bivšeg nositelja stanarskog prva.

Članak 38. prenosi pravni položaj najmoprimca na osobe iz prethodnog stavka, u slučaju smrti najmoprimca ili njegovog napuštanja stana. Najmodavac je dužan potpisati novi ugovor o najmu stana s takvom osobom te ugovoriti "zaštićenu najamninu".

Članak 39. predviđa da najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana najmoprimcu koji prima socijalnu pomoć ili koji je stariji od šezdeset godina ako ta osoba ne plati najamninu ili druge troškove, samo kad jedinica lokalne samouprave osigura najmoprimcu drugi odgovarajući stan sa "zaštićenom najamninom".

Članak 40. ponavlja osnovu na temelju koje najmodavac može dati otkaz ugovora o najmu "zaštićenom najmoprimcu", a uvjeti su: ako najmoprimac ne plati najamninu i troškove, ako najmoprimac daje stan ili jedan njegov dio u podnajam bez dozvole najmodavca, ako najmoprimac ili drugi stanari u stanu uznemiruju druge stanare u zgrade, ako neka druga osoba, koja nije zabilježena u ugovoru o najmu stana živi u stanu više od trideset dana, bez dozvole najmodavca, osim kad je ta osoba supružnik, dijete ili roditelj najmoprimca ili drugih zakonitih stanara u stanu, ili osoba koju najmoprimac uzdržava ili osoba o koja uzdržava najmoprimca, ako najmoprimac ili drugi zakoniti stanari ne koriste stan kao svoj dom, nego u druge svrhe, ako najmodavac namjerava useliti u stan ili tamo useliti svoju djecu, roditelje ili uzdržavane osobe, ako najmodavac nema drugi stan a ima pravo na socijalnu pomoć ili ako je stariji od šezdeset godina. Ako se najmodavac namjerava useliti u stan, dužan je osigurati najmoprimcu drugi useljivi i odgovarajući stan koji je barem jednake kvalitete. Ako najmodavac nema nikakav drugi stan u kojem bi živio, tada je jedinica lokalne samouprave dužna osigurati najmoprimcu drugi odgovarajući stan, osim ako on ima u vlasništvu drugi useljivi i odgovarajući stan u istoj općini ili gradu.

Članak 41. predviđa da je odgovarajući stan onaj u kojem je osigurana jedna soba za svaku osobu, s time da broj soba neće biti veći od broja soba u bivšem stanu. Novi stan mora biti u istoj općini ili gradu.

Članak 42. omogućava osobama koje su stekle pravo kupiti stan prema Zakonu o prodaju stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a koje iz određenih razloga nisu mogle ostvariti to pravo, kupiti stan do isteka rokova navedenih u tom zakonu.

Članak 43. propisuje da je najmodavac dužan sklopiti ugovor o najmu s osobom koja je kupila stan prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kad je prodaja bila raskinuta ili poništena.

Članak 44. propisuje da je najmodavac koji namjerava prodati stan dužan taj stan ponuditi na prodaju najmoprimcu.

Članak 45. daje najmoprimcu koji nije bio obaviješten o namjerama najmodavca da proda stan pravo tražiti donošenje presude kojom se prodaja poništava i kupiti stan pod istim uvjetima.

Članak 46. daje zaštićenom najmoprimcu pravo koristiti dijelove stana koje su napustili jedan ili više drugih zaštićenih najmoprimaca u istom stanu, osim ako najmodavac ne odluči sam koristiti napuštene dijelove stana.

Članak 47. predviđa da svaka osoba koja je bila stanar prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ostaje stanar, bez obzira na to tko bi mogao biti najmodavac ili najmoprimac tog stana.

Članak 48. daje pravo bivšem nositelju stanarskog prava na stanu u privatnom vlasništvu kupiti ga ako je vlasnik stana već kupio neki drugi stan prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i ako bivši nositelj stanarskog prava nije vlasnik nekog drugo useljivog stana ili kuće.

I. PRIGOVORI

Podnositelj zahtjeva prigovara na temelju članka 8. Konvencije da lišenje stanarskog prava predstavlja povredu njegovog prava na poštivanje njegovog doma i njegovog obiteljskog života.

Podnositelj zahtjeva nadalje prigovara da je to što su mu Zakon o najmu stanova i odluka Ustavnog suda zanijekali njegovo stanarsko pravo povrijedilo članak 1. Protokola br. 1.

Podnositelj zahtjeva također prigovara na temelju članka 14. Konvencije da je protiv njega izvršena diskriminacija u odnosu na bivše nositelje stanarskih prava na stanovima u društvenom vlasništvu jer su oni imali pravo kupiti stanove u kojima su stanovali za niske cijene, a da on nema takvu mogućnost.

PRAVO

1. Podnositelj zahtjeva prigovara da je Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo povrijedio njegovo pravo na poštivanje njegovog obiteljskog života i doma. On se pozivana članak 8. Konvencije koji glasi kako slijedi:

1. Svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Podnositelj zahtjeva posebno tvrdi da Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo izuzima stanove u privatnom vlasništvu koji su bili dani na korištenje na temelju stanarskog prava iz kategorije stanova na koje se primjenjuju odredbe tog Zakona te da mu stoga oduzima pravo kupiti stan u kojem stanuje.

Sud primjećuje da su stanovi u kojima podnositelji zahtjeva žive i na kojima su imali stanarsko pravo uvijek bili u privatnom vlasništvu, a podnositelj zahtjeva ne osporava tu činjenicu. Vlasnik je prvo stan dao u najam njegovoj majci, a potom i samom podnositelju zahtjeva. Sud podsjeća da prava zajamčena na temelju članka 8. Konvencije ne obuhvaćaju pravo kupiti određenu imovinu, i to dom, nego da članak 8. samo štiti pravo osobe na poštivanje njezinog sadašnjeg doma.

Podnositelji zahtjeva nadalje tvrde da Zakon o najmu stanova krši članak 8. Konvencije tako ukida stanarsko pravo kao takvo.

Sud međutim primjećuje da je, prema pobijanom Zakonu, zaštita osoba u položaju podnositelja zahtjeva prilično široka. Zakon o najmu stanova daje osobama u položaju podnositelja zahtjeva pravo unajmiti stan na neodređeno vrijeme, štiteći tako podnositelje zahtjeva od arbitrarnog iseljenja odlukom vlasnika. Vlasnik ima pravo raskinuti ugovor o najmu samo iz ograničenog broja razloga, od kojih svaki podrazumijeva tešku povredu obveza najmoprimca ili nužnost da sam vlasnik živi u dotičnom stanu. No, Zakon ne ovlašćuje izravno vlasnika tražiti iseljenje osobe u položaju podnositelja zahtjeva. U slučajevima kad vlasnik ima pravo sam stanovati u stanu ili ga dati na korištenje članovima svoje obitelji, osoba u položaju podnositelja zahtjeva ima pravo tražiti od jedinice lokalne samouprave drugi stan iste kvalitete. Stoga nema nikakve naznake da je dotičnim Zakonom per se povrijeđeno poštivanje doma i obiteljskog života osobe u položaju podnositelja zahtjeva.

Slijedi da je ovaj dio zahtjeva očito neosnovan u smislu članka 35. stavka 3. Konvencije.

2. Podnositelj nadalje prigovara da činjenica što mu nije dopušteno kupiti stan u kojem stanuje predstavlja povredu njegovog prava na vlasništvo. On se poziva na članak 1. Protokola br. 1., koji glasi kako slijedi:

"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

Prema sudskoj praksi Suda, članak 1. Protokola br. 1., koji u biti jamči pravo na vlasništvo, sadržava tri različita pravila (vidi presudu u predmetu the James and Others v. the United Kingdom od 21. veljače 1986., Serija A br. 98-B, str. 29-30, st. 37., presudu u predmetu Iatridis v. Greece od 25. ožujka, st. 55, koja će biti objavljena u Official Reports and Decisions of the Court, presudu u predmetu Beyeler v. Italy do 5. siječnja 2000. st. 98, koja će biti objavljena u Official Reports and Decisions of the Court ): prvo pravilo utvrđeno u prvoj rečenici prvoga stavka opće je naravi i proglašava načelo mirnog uživanja vlasništva; drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici prvoga stavka odnosi se na lišavanje vlasništva i podvrgava ga određenim uvjetima; treće pravilo, navedeno u drugome stavku priznaje da, između ostalog, države ugovornice imaju pravo nadzirati upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom. Drugo i treće pravilo tiču se posebnih slučajeva uplitanja u pravo na mirno uživanje vlasništva, te ih stoga treba tumačiti u svjetlu općeg načela proglašenog u prvom pravilu"

Sud primjećuje da u ovom predmetu podnositelj zahtjeva nije, niti je ikad bio vlasnik dotičnog stana. Njegov je stalni položaj, u odnosu na stan, bio položaj najmoprimca. Sud nadalje primjećuje da je podnositelj zahtjeva bio u posjedu dotičnog stana preko šezdeset godina, te da posjed nije ugrožen samim donošenjem novog zakona. Upravo suprotno, novi zakon, kao što se raspravlja naprijed glede navodne povrede članka 8. Konvencije, snažno štiti podnositeljev posjed stana. Glede prigovora podnositelja zahtjeva da je lišen prava kupiti stan u kojem stanuje, Sud podsjeća kako članak 1. Protokola br. 1. ne jamči pravo kupiti bilo koje vlasništvo, nego samo miran posjed postojećeg vlasništva.

Slijedi da je ovaj dio zahtjeva očito neosnovan, u smislu članka 35. stavka 3. Konvencije.

3. Podnositelj zahtjeva na kraju prigovara da njegovo isključenje od prava na kupnju stana u kojem stanuje predstavlja diskriminaciju protiv njega jer da bivši nositelji stanarskih prava na stanovima u javnom vlasništvu imaju to pravo. On se poziva na članak 14. Konvencije koji glasi kako slijedi:

"Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost."

Predmnijevajući da ovaj prigovor, koji se odnosi na dotični zakon spada u domašaj članka 8. Konvencije i članka 1. Protokola br. 1., tako da bi mogao biti primjenjiv članak 14., Sud podsjeća da je, prema njegovoj dobro utvrđenoj sudskoj praksi glede domašaja jamstva danog na temelju članka 14., razlika u tretmanu diskriminirajuća ako nema nikakvo "objektivno i razumno opravdanje", to jest, ako ne slijedi "legitimni cilj" ili ako ne postoji "razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti". Nadalje, države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene u ocjeni opravdavaju li i u kojoj mjeri razlike u inače sličnim situacijama različito postupanje (vidi, na primjer, presudu Gayugsuz v. Austria, od 16. rujna 1996., Reports 1996-IV, str. 1142, st. 42.).

Sud primjećuje da je podnositelj zahtjeva uvijek bio u položaju značajno različitom od položaja osoba čije je pravo na kupnju stana na kojemu su prije imali stanarsko pravo priznato Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Dok su te osobe bile nositelji stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu (bez obzira jesu li ti stanovi uvijek bili u društvenom vlasništvu ili su aktima eksproprijacije, nacionalizacije, konfiskacije ili sličnim aktima pretvoreni iz privatnog u društveno vlasništvo), podnositelj zahtjeva je ab initio bio najmoprimac stana u privatnom vlasništvu, pri čemu je njegov položaj ovisio o volji vlasnika.

Nadalje, budući da podnositelj zahtjeva stanuje u stanu u privatnom vlasništvu, može se primijetiti da postoji legitimni interes vlasnika da im se zaštiti njihovo vlasništvo. Kad bi osobe u položaju podnositelja zahtjeva imale pravo kupiti stanove u privatnom vlasništvu u kojima stanuju, vlasnici bi bili izloženi prinudnoj obvezi prodati svoje stanove. Suprotno tome, osobe koje stanuju u stanovima u društvenom vlasništvu koje imaju pravo kupiti te stanove, ne ugrožavaju vlasnička prava drugih osoba, jer vlasništvo tih stanova nije privatno. Razlika između bivših nositelja stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu, koja potječe od njihovog prava kupiti te stanove, i osobe u položaju podnositelja zahtjeva nije diskriminirajuća, jer postoji objektivno i razumno opravdanje da se zaniječe to pravo bivšim nositeljima stanarskog prava na stanovima u privatnom vlasništvu kako bi se zaštitilo pravo vlasnika tih stanova. Stoga razlika u postupanju koja potječe od isključenja osoba u položaju podnositelja zahtjeva iz kategorije stanara koji imaju pravo kupiti stanove u kojima stanuju ne predstavlja diskriminaciju u smislu članka 14. Konvencije.

Slijedi da je ovaj dio zahtjeva očigledno neosnovan u smislu članka 35. stavka 3. Konvencije te ga stoga treba odbaciti u skladu s člankom 35. stavkom 4. Konvencije.

Iz tih razloga Sud jednoglasno

ZAHTJEV PROGLAŠAVA NEDOPUŠTENIM.

Vincent Berger Matti Pellonpää

tajnik predsjednik

Tko je glasao

"Samostalna Udruga Stanara

"Samostalna Udruga Stanara 30. kolovoz u 12:54

Pošto nam je mrak blokirao dnevnik ,a sada "cvrčak" i "oteto-prokleto" oišu neistine o našem članu Dr Soriću molimo te da ovaj njegov demant objaviš na pollitika.com.
Gospodine Mrak,

Ponovno molim, da se moj odgovor hitno objavi, jer ako ljudi čitaju neistine (u odluci ECHR-a), važno je da ti isti ljudi istovremeno pročitaju i moj istiniti odgovor! Treba uvijek sprječavati javno širenje lažnih informacija!
Zahvaljujem, B. Sorić
http://pollitika.com/los-zakon-se-morao-ispraviti-jos-prije-deset-godina
cvrčak - Pon, 30/08/2010 - 07:34.
"Odluke i presude Europskog suda ...."
-------------------------
Vidi dolje:
-------------------------
----- Original Message -----
From: Branko Soric
To: mrak@pollitika.com
Cc: branko.soric@zg.t-com.hr
Sent: Monday, August 30, 2010 10:02 AM
Subject: Odgovor se ne pojavljuje
30. VIII. 2010.

Gospon Mrak,

Ne razumijem se u način objavljivanja na Pollitika.com, ali vidim da je neki "cvrčak" napisao neke neistine o meni, pa sam pokušao upisati odgovor, ali kad ga pokušam objaviti, on se ne pojavljuje, a ne vidim da piše o čemu se radi, hoće li se pojaviti kasnije ili neće?

Pozdrav, Branko Sorić

---------------------------------- Ovdje je tekst mog odgovora:

Naslov: Pogreška ili obmana?

"Cvrčak" nepotrebno troši prostor na ovim stranicama.

Zahtjev br. 43447/98

"Činjenično stanje predmeta, kako ga je naveo podnositelj zahtjeva, može se sažeti kako slijedi: (.....) vlasnik stana dao je stan u najam majci podnositelja zahtjeva. Nakon majčine smrti 1987. godine, podnositelj zahtjeva produžio je ugovor o najmu na svoje ime." - NIJE ISTINA. Nije najam nego stanarsko pravo. Nije 1987. nego 1982. Nije to naveo podnositelj zahtjeva, nego je to SUD IZMISLIO.

Vidi: http://soric-b.tripod.com/dokumenti/index.html

"Fotokopije ovdje prikazanih dokumenata, ovjerene od javnog bilježnika, predane su Uredu Predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića, Ministarstvu za zaštitu okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Savezu udruga stanara Hrvatske, i drugima.

Moj zahtjev (žalba) Europskom sudu za ljudska prava poslan je 1998. godine u dva navrata: poslala ga je odvjetnica, uz čiju pomoć je zahtjev napisan (a ja sam ga potpisao), a također sam ga poslao i ja osobno. Sud je potvrdio da je primio oba primjerka tog zahtjeva. Također sam Sudu poslao ovjerene fotokopije ugovora, kojima sam 1982. godine postao nositelj stanarskog prava, nakon smrti moje majke - prethodne nositeljice stanarskog prava, i dr. (Fotokopije je ovjerio javni bilježnik). U zahtjevu sam naveo da sam bio nositelj stanarskog prava, i to voljom izvorne vlasnice stana.

U odluci Europskog suda za ljudska prava br. 43447/98 (iz 2000. god.) napisano je pogrešno (neistinito), da sam ja naveo nešto drugo, t.j. da sam bio "najmoprimac" itd. (a ja sam, naprotiv, naveo da sam bio nositelj stanarskog prava, itd.)!!! Sud nije osporavao niti uopće spomenuo moje prave navode (vidi dolje!), kao ni dokaze koje sam poslao, nego je samo pogrešno napisao, da sam ja naveo nešto drugo nego što sam stvarno naveo!!! Ako se možda radi o slučajnoj pogrešci, zašto ona nije ispravljena nakon mojih ponovljenih upozorenja?!!

(Vidi "Pismo SUSH-a ECHR-u" http://soric-b.tripod.com/dokumenti/id11.html )

Na ovoj stranici (dolje) je potvrda odvjetnice o navodima u mom zahtjevu Europskom sudu za ljudska prava (1998.), a na ostalim stranicama su ugovori o mom stanarskom pravu iz 1982. god., t.j. "Ugovor o korištenju stana" sklopljen sa izvornom vlasnicom stana Zorom Rebula nakon smrti moje majke, i "Ugovor sa nosiocem stanarskog prava" sklopljen sa SIZ-om stanovanja Općine Medveščak. (Sve je potpuno u skladu sa tadašnjim zakonima). Ja se i danas smatram nositeljem stanarskog prava, a nisam nikada sklopio nikakav ugovor o najmu, ni za vrijeme SFRJ, ni kasnije. Kao što je dolje navedeno, zauvijek sam imao potpuno i trajno stanarsko pravo voljom izvorne vlasnice, koja mi je željela dati stanarsko pravo (odnosno stan) jer nije imala vlastite djece, ali i zbog toga što me je dobro poznavala od mojeg najranijeg djetinjstva, i iz drugih razloga."

(2005.-2006.) Dr. med. Branko Sorić

Bilo kakvi uvredljivi ili klevetnički komentari, ako ne budu potpisani punim imenom, prezimenom i adresom, bit će bez ikakve važnosti, ali puna odgovornost će postojati."

Tko je glasao

E moji SUS-ovci...moj Soriću...zar misliš da je narod sljep...

pa ne vidi tko širi laži i neistine, obmanjuje , vrijeđa.
Ako budeš potencirati, prikazati ču i tvoje klevetničke, uvrijedljive tekstove, u kojima napadaš, prijetiš mnogim čestitim ljudima u Hrvatskoj, Europi, u svojim bolesnim nastojanjima da i ukradeš tuđu privatnu imovinu, stan, koji desetlječima uzurpiraš, na štetu privatnog vlasnika..
Vlasnik od mjesečne naknade - najamnine za svoj - privatni stan, veličine cca 100m2, koju primi od zaštičenog najmoprimca , ne može platiti parking automobila par sati u neposrednoj blizini svog stana...!!
To ti je bilo omogučeno uz blagoslov "boljševičkih vlasti"...Pao je odavna Berlinski zid. Dekreti su na izdisaju..Stanarsko pravo je ukinuto - ne postoji !
Privatno vlasništvo je zagarantirano Ustavom. Ekonomija je na tržnim principima...
Teži se Europi, radu, stvaranju, demokraciji.
.Potpisana je Konvencija o ljudskim pravima, koja je obvazujuća za zemlje potpisnice..., i Hrvatsku.
Gospodar istine je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, koji je dao svoj pravorijek u PILOT PRESUDI HUTTEN-CZAPSKA, a koja je "špranca, šablona", pomoč i uputstvo domačim sudovima..., kod rješavanja takovih problema, koja je obvezujuća..., moj Soriću !
A ja sam "samo" prenio "tvoju" presudu-odluku sa interneta. Svi koji žele je, kao i druge presude i odluke suda u Strasbourgu mogu naći jednostavno, na sljedeći način...
Kliknite - Početna stranica Ministarstva pravosuđa
- ECHR STRASBOURG HRVATSKA I LJUDSKA PRAVA
-ODLUKE I PRESUDE SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
-ODLUKE PO ABECEDI
- Sorić Branko - Konačna odluka - 16.03.2000.
Zahtjev br. 43447/98 - članak 8. - Konvencije
Tu se vidi sve..., moj Soriću, i slićni..., ostavi se svojih nebuloza, tuđega...

Tko je glasao

B. Sorić

(Pokušat ću ovo objaviti - možda ovog puta uspijem?)
Kao što sam pretpostavio, nepoznata osoba tzv. "cvrčak" nastavlja vrijeđati i klevetati. U normalnoj situaciji trebalo bi ga tužiti sudu, ali gdje su sudovi kojima bismo mogli vjerovati i očekivati da će ispravno suditi? Kad sam se obratio Europskom sudu za ljudska prava 1998. godine, vjerovao sam, kao i drugi nositelji stanarskog prava, de je nemoguće da bi se na tom Sudu (a i na nekim drugim sudovima) događale takve stvari, kakve smo doživjeli. Ali, evo kako stoje stvari u Hrvatskoj i Europi, kao što je ispravno napisala profesorica pravnog fakulteta dr. sc. Neda Engelsfeld u Novom listu (Rijeka, 5. travnja 2007., str. 79.):
"Sud u Strasbourgu - Kada se udruga stanara zbog nepravilnih i nepravednih odluka državnih institucija obratila internacionalnim institucijama, primjerice, međunarodnom sudu u Strasbourgu, onda ju je dočekalo iznenađenje kao Josepha K. u Kafkinom Procesu....". http://soric-b.tripod.com/dokumenti/id16.html
Spomenuta osoba, tzv. "cvrčak" i sam kaže (odnosno priznaje): "Gospodar istine je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu". To je srž svega. Naime, i u državi iz Orwellovog romana "1984." postoji nekakvo slično "Ministarstvo istine"....
http://www.labin.com/web/neobavezna.asp?id=225&idkat=50
("....aluzija i na staljinističku »apsolutnu« državu u kojoj Ministarstvo istine, Ministarstvo mira, Ministarstvo ljubavi (policije) i druge ustanove poistovjećuju ljude u strahu, okreću čovjeka od čovjeka i stvaraju zagušljive paradokse (odnosno parole 'rat je mir', 'sloboda je ropstvo')....)". Čitajte, i zaključite koja osoba u Orwellovoj "1984." ima istu ulogu kao i taj gore spomenuti "cvrčak"!
Time je sve rečeno o situaciji u kojoj se nalazimo mi i ostali nevini i pošteni ljudi u Hrvatskoj, a, očito, i izvan Hrvatske. Što možemo učiniti, osim ponovno tražiti da vlast (državno odvjetništvo i drugi) naprave reda, da oni tuže i kazne klevetnike i sve ostale krivce. Mi godinama trošimo novce na odvjetnike, a rezultat je za sada taj, da se ništa ne mijenja na bolje.

Tko je glasao

ode i sus na godišnji

unatoč jasnom upozorenju sus nije bio u stanju suzdržati se, vidimo se 1. listopada

Tko je glasao

Hrvatska i Europski sud za ljudska prava

Dana 5. studenog 1997. Republika Hrvatska ratificirala je Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tim činom Republika Hrvatska priznala je nadležnost Europskog suda za ljudska prava da prima zahtjeve bilo koje fizičke osobe, nevladine organizacije ili skupine pojedinaca koji tvrde da su žrtve povrede prava priznatih u Konvenciji što ih je počinila Republika Hrvatska. Osim toga tim činom Republika Hrvatska obvezala se da će se podvrgnuti konačnoj presudi Europskog suda za ljudska prava u svakom sporu u kojem sudjeluje kao stranka.

Europski sud za ljudska prava djeluje u sklopu najstarije europske organizacije - Vijeća Europe, a sjedište mu je u Strasbourgu, u Francuskoj. On je osnovan sa ciljem da se jednoj od prvih i najvažnijih konvencija koje su sklopljene pod okriljem Vijeća Europe - Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda da dodatna snaga. Tvorci te konvencije smatrali su da je potrebno da države koje su prihvatile konvenciju prihvate također i nadležnost jednog neovisnog međunarodnog suda koji će kontolirati poštivanje ljudskih prava u tim državama.

Kao što je već rečeno, Europskom sudu za ljudska prava mogu se obratiti bilo koje osobe ili grupe osoba koje smatraju da im je neka od država koje su prihvatile Europsku konvenciju uskratila neko od prava koja su tom konvencijom zajamčena. Svoje prigovore prema nekoj od država podnositelji upućuju Europskom sudu u obliku pismenog zahtjeva, čime započinje postupak pred Sudom. Pravila postupka regulirana su Poslovnikom Suda i Europskom konvencijom.

Kada u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava sudjeluje Republika Hrvatska, bilo kao tužena država, ili kao treća strana, nju zastupa njezin zastupnik odnosno zastupnica. Zastupnika imenuje Vlada Republike Hrvatske i on ima položaj pomoćnika ministra koji se nalazi na čelu Uprave za suradnju sa Europskim sudom za ljudska prava Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske.

Tko je glasao

OPĆENITA NAPOMENA

OPĆENITA NAPOMENA: KOMENTARE UGLAVNOM NE ČITAMO. Nama je jasno i svjesni smo, da neke osobe namjerno odvlače pozornost od istinitih činjenica koje smo mi naveli, i govore o drugim stvarima (što se zove: zamjena teza). Molimo sve Vas poštene čitatelje, da i Vi budete toga svjesni i da dobro razmislite o onome što smo MI napisali. Neki zatrpavaju ove web-stranice što većom KOLIČINOM tekstova, tako da nam je nemoguće, zbog te količine, čitati komentare i svaki put zasebno odgovarati na njih. Molimo Vas, da pozorno čitate naše tekstove i da sami dobro razmislite kome ćete vjerovati!

Tko je glasao

Poštovani blogeru! Pazi na

Poštovani blogeru! Pazi na pravne činjenice koje su potvrđene odlukom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Branko SORIĆ protiv Hrvatske, broj 43447/98 od 16. ožujka 2000. Odluku je lako naći na www.pravosudje.hr. Napisana je na 7 stranica, a donijelo ju je Sudsko vijeće od 8 sudaca! Tada će se pošteni i neutralni bloger zapanjiti gomilom laži i zamjena teza koju navode SUSovci (zapravo maskirani drmed Branko SORIĆ). Iz odluke ćete lako razaznati tko je Dudek (vlasnici) a tko je onaj lukavi i pokvareni brkati mešetar Dudekov rođak! "Istinitim činjenicama" nazivaju najobičniju zločinačku manipulaciju ovim medijem kojom ugrožavaju živote nevinih i neukih bakica, pokradenih vlasnica! Stvarno, što je previše, previše je, pa bilo i od samodopadnog dr. med.

Tko je glasao

Odgovor na: Naš odgovor

Odgovor na:
Naš odgovor (1)
Svaki zakon kojega donese Sabor RH mora biti usklađen s konvencijskim pravom. A samom ratifikacijom Konvencije ona je postala sastavni dio hrvatskog zakonodavstva i po pravnoj snazi je iznad domaćih zakona!

Odgovor na:
Naš odgovor (2)
Sud za ljudska prava i temeljne slobode u Strasbourgu (koji je i osnovan da tumači i nadzire provođenje Konvencije u Visoko ugovornoj stranci) je donio pravorijek i utvrdio case-law u PILOT-PRESUDI Hutten-Czapska protiv Poljske iz koje je razvidno da vlasniku pripada razlika između tržišne i zaštićene najamnine (na ime materijalne štete) i oko 30.000 eura (na ime nematerijalne štete), plus odgovarajuće kamate.

Odgovor na:
Naš odgovor (3)
Kada već citirate Rezoluci9ju 1096 (1996) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, onda najosnovnija korektnost nalaže da se spomenuta rezolucija citira u cijelosti onako kako je nazvana. A nazvana je Rezolucija 1098 (1996) o MJERAMA ZA UKLANJANJE NASLJEĐA KOMUNISTIČKIH TOTALITARNIH SUSTAVA! (Nomen est omen! ; Na vašu žalost povijest ne pišu pripadnici propalog komunističkog sustava, kojemu i vi pripadate, već zastupnici Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, njih 780 iz 46 europskih zemalja).
A u Rezoluciji 1481 (2006) Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima u članke 3. stoji da su :"zločini opravdavani u ime klasne borbe i diktature proleterijata". A vi ste zdušno pjevali kad ste izbacivali vlasnike iz njihovih domova kako je to vama vaša borba dala! Koliko je nestrnika izgubilo glavu kad se usprotivilo deložaciji iz vlastog doma, a koliko je nesretnika iz očaja i nemoći sebi oduzelo život, uz i zbog vašega pjevanja?! Narod je uvijek bio pametan pa je sročio: Komu ništa komu sve! Jasno je da sve ide komunistima!

Odgovor na:
Naš odgovor na (4)
Vi držite da nakon što ste izgubili postupke na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu
vaša prava nisu umanjena! Samo gubite iz vida jednu činjenicu: Netko će vlasnicima morati nadoknaditi materijalnu štetu i isplatiti naknadu za duševnu bol, a tim vašim nedopuštenim izletima u Strasborg samo se razotkrili otimačke porive i nanjeli veliku duševnu bol vlasnicima koja će kad-tad biti valorizirana u Strasbourgu! Dio privilegiranosti glede neplaćanja odgovarajuće najamnine vjerojatno će doći i vama na naplatu, jer ste neplaćajući tržišnu najamninu mogli kupovati stanove, kuće, vikendice, skupe automobile ...I parazitima kad iscrpe nečiji supstrat dođe kraj! A kraj je tu blizu, blizu, blizu ...

Tko je glasao

OPĆENITA NAPOMENA

OPĆENITA NAPOMENA: KOMENTARE UGLAVNOM NE ČITAMO. Nama je jasno i svjesni smo, da neke osobe namjerno odvlače pozornost od istinitih činjenica koje smo mi naveli, i govore o drugim stvarima (što se zove: zamjena teza). Molimo sve Vas poštene čitatelje, da i Vi budete toga svjesni i da dobro razmislite o onome što smo MI napisali. Neki zatrpavaju ove web-stranice što većom KOLIČINOM tekstova, tako da nam je nemoguće, zbog te količine, čitati komentare i svaki put zasebno odgovarati na njih. Molimo Vas, da pozorno čitate naše tekstove i da sami dobro razmislite kome ćete vjerovati!

Tko je glasao

Napisati PET istih OPĆENITIH

Napisati PET istih OPĆENITIH NAPOMENA u jednome dnevniku nije ništa drugo nego nedostatak potvrđenih pravnih činjenica bilo u domaćem ili međunarodnom zakonodavstvu! Radite konstrukcije koje se raspadaju kao i onaj arhitektonski eksponat za Venecijansku izložbu! Jedino u čemu ste u pravu to je vaše pravo na ustav raspale države koji je za vas vječna i nedodirljiva svetinja. Samo to nije područje prava već ...

Tko je glasao

Ni mi jasno ...

Ni mi jasno kako se nekome ne gadi spavati u tuđem. I kako se tebi ne gadi braniti otimačinu. Evo jedan primjer:
Obitelj od prijatelja je više stoljeća imala kuću u centru Starigrada na Hvaru. 1947. im je oduzeta jer je dida bio „kapitalist“, točnije imao je svoju barku i par radnji. Danas je prijatelj podstanar u Zagrebu, i za 35 kvadrata sive garsonijere u Sopotu plaća 2000 kuna. Zaštićeni najmoprimci za 160 kvadrata njegove kuće plaćaju oko 150 kuna. Usput su si sagradili još jednu kuću koju iznajmljuju preko sezone, ali im ne pada na pamet otići iz tuđeg. Tebi je to normalno? Pošteno? Uredu? Oni su tu žrtve, a moj prijatelj zlo? Ma …

Tko je glasao

OPĆENITA NAPOMENA

OPĆENITA NAPOMENA: KOMENTARE UGLAVNOM NE ČITAMO. Nama je jasno i svjesni smo, da neke osobe namjerno odvlače pozornost od istinitih činjenica koje smo mi naveli, i govore o drugim stvarima (što se zove: zamjena teza). Molimo sve Vas poštene čitatelje, da i Vi budete toga svjesni i da dobro razmislite o onome što smo MI napisali. Neki zatrpavaju ove web-stranice što većom KOLIČINOM tekstova, tako da nam je nemoguće, zbog te količine, čitati komentare i svaki put zasebno odgovarati na njih. Molimo Vas, da pozorno čitate naše tekstove i da sami dobro razmislite kome ćete vjerovati!

Tko je glasao

Nije mi jasno zašto pišete

Nije mi jasno zašto pišete dnevnike, ako ne čitate prispjele komentare! Vi ste sami sebi dostatni i popeli ste se na neki pijedestal odakle dijelite nepogovorne lekcije! Napoleon, Kleopatra ...

Tko je glasao

E moji SUS-ovci..., ulazi voda u uši..., panika je.

Ni na jedan način ne želim uvrijediti čestite zaštičene najmoprimce..., ovaj citat se odnosi na ove, koji sebe predstavljaju kao SUS, a što i potvrđuju svojim pisanijama, iznošenjem neistina, usprkos činjenicama, i ustrajavaju u lažima...
NOVI LIST, RIJEKA , 27. Ožujka 2010.
piše Slobodan Šnajder - citat iz teksta "SJAŠI KURTO DA UZJAŠI MURTA !
Godine 1945. država je tek nastajala. Oni koji su došli iz šume bili su često jako srditi. Mnogima su spaljena ognjišta, večina ih nije imala ni šila ni ognjila, ni mačeta ni kučeta. Bilo im je svima dozlogrdilo pokrivati se nebom i prati se rosom. Oni koji su još prebivali u stanovima, često u luksuznim zagrebačkim stanovima " visokoga stropa ", sa secesijskim štukaturama na fasadama, nisu nikako htjeli iskušavati strpljenje tih iz šume; ta svi su znali koliko su " šumari " nestrpljivi. Ljudi " prvoga sata " doduše, za razliku od Pavelićeve garniture koja je doperjala iz talijanske ili mađarske emigracije, bili su uglavnom pod zemljom; najbolji " kadar " Titove revolucije uglavnom je pao. Ali je zato bilo mnogo " korisnika "; stanova i drugih dobara jedva da je bilo dovoljno , pa su tu činjenicu morali platiti i mnogi od onih koji se ni na jedan način nisu ogriješili o " humanizam "
------------------------------------------------------------------------------
MINISTARSTVO GRADITELJSTVA....R.H.
24.04.2008. - Priopćenje u vezi sa zahtjevima Saveza udruga stanara Hrvatske
Savez udruga stanara Hrvatske u svom obraćanju javnosti traži da se stanarima vrate "trajna vlasnička prava" koja su im, prema njihovom mišljenju, Zakonom o najmu stanova oduzeta, odnosno traži da se bivšim nosiocima stanarskih prava, a sada zaštićenim najmoprimcima u stanovima u privatnom vlasništvu omogući otkup tih stanova.
Takav zahtjev Saveza, koji on uporno ponavlja, nije moguće ispuniti jer je u suprotnosti sa Ustavom RH koji jamči nepovredivost privatnog vlasništva. Nadalje, pretvaranjem stanarskog prava u pravo najma nisu povrijeđene odredbe Ustava, što je potvrđeno odlukama Ustavnog suda RH od 31. ožujka 1998., 9. veljače 2005. i 25. siječnja 2006. Nisu, također povrijeđene ni odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što proizlazi iz odluka Europskog suda za ljudska prava (prva takva odluka donesena je 5. listopada 2000.).
Europski sud je sve prigovore zaštićenih najmoprimaca proglasio nedopuštenim. Prema mišljenju Europskog suda njihov status nije sporan u smislu prava zaštićenih Konvencijom, a razina zaštite uspostavljena Zakonom o najmu više je nego dovoljna. Sud nadalje smatra da kada bi osobe koje stanuju u stanu koji je u privatnom vlasništvu imale pravo kupiti taj stan vlasnici tih stanova bi bili izloženi prinudi.

Odluka Ustavnog suda Hrvatske na koju se u svom apelu poziva Savez odnosi se, među ostalim, u ovom slučaju na čl. 40 stavak 2 Zakona o najmu koji govori o kriterijima za osiguravanje drugog stana zaštićenom najmoprimcu u slučaju kada vlasnik želi useliti u svoj stan. Stajalište Suda je da su uvjeti te odredbe Zakona preteški za vlasnika. Ustavni sud ni u jednoj odluci ili rješenju nije utvrdio da se stanovi u privatnom vlasništvu na kojima je postojalo stanarsko pravo moraju prodati zaštićenim najmoprimcima, odnosno omogućiti im otkup. Ustavni sud Hrvatske u presudi u predmetu o zahtjevu koji su podnijeli zaštićeni najmoprimci podsjeća da prava zajamčena na temelju članka 8. Konvencije ne obuhvaćaju pravo kupnje već da štiti pravo osobe na korištenje njezinog doma, a što je kroz institut zaštićenog najma učinjeno.
Što se tiče zahtjeva za prijem kod ministrice Marine Matulović Dropulić možemo reći da je ministrica i ranije primala na razgovor predstavnike Saveza a primat će ih i ubuduće.

Zagreb, 24. travnja 2008. godine

Tko je glasao

OPĆENITA NAPOMENA

OPĆENITA NAPOMENA: KOMENTARE UGLAVNOM NE ČITAMO. Nama je jasno i svjesni smo, da neke osobe namjerno odvlače pozornost od istinitih činjenica koje smo mi naveli, i govore o drugim stvarima (što se zove: zamjena teza). Molimo sve Vas poštene čitatelje, da i Vi budete toga svjesni i da dobro razmislite o onome što smo MI napisali. Neki zatrpavaju ove web-stranice što većom KOLIČINOM tekstova, tako da nam je nemoguće, zbog te količine, čitati komentare i svaki put zasebno odgovarati na njih. Molimo Vas, da pozorno čitate naše tekstove i da sami dobro razmislite kome ćete vjerovati!

Tko je glasao

Ako netko ne poštuje odluke

Ako netko ne poštuje odluke Ustavnog suda RH i odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, samo zato što su suprotni njegovom sebičnom i otimačkom interesu, onda je svaka rasprava bespredmetna.
Naime, Europski sud za ljudska prava je u više navrata odbacio zahtjeve zaštićenih (od koga, čega) najmoprimaca kao NEDOPUŠTENIMA. To ne znači da Sud o tome nije raspravljao i donio pisani pravorijek! To samo znači da je Sud prepoznao da zahtjev za otkupom privatnih stanova ne potpada pod Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda!
Dakle, pravo gledajući, nema zakonske osnove za otkupom privatnih stanova, to je nemoguća misija, i treba se okrenuti i pokušati naći neko drugo zakonito rješenje. Toga su u potpunosti svjesni brojni najmoprimci u RH, kao primjerice Udruga stanara grada Dubrovnika kao i Udruga stanara grada Šibenika. Očito je da je neznatna manjina zaštićenih (od koga, čega) uzurpirala pravo na nepogrešivost i već više od 10 godina, svjesno i zloćesto, truje medijski prostor u Hrvatskoj!
Ali istina je sasvim drukčija! Vlasnici su ti kojima se krše njihova ljudska prava, Članak 1. Protokola 1., jer je administrativno određena najamnina vid kršenja ljudskih prava - kako je to utvrđeno u pilot presudi Hutten-Czapska protiv Poljske. Ta presuda je obvezujuća ne samo za Poljsku, već su je dužne provoditi i sve ostale zemlje koje su ratificirale Konvenciju, pa prema tome i Hrvatska. Na osnovi te presude, odnosno utvrđene sudske prakse, Sud je već riješio problem vlasnik-najmoprimac na Malti, a sada je na redu Češka i Slovačka, čiji su se vlasnici u svojim zahtjevima pozvali na pilot presudu Hutten-Czapska protiv Poljske.
Tu pilot presudu spominje i Pučki pravobranitelj RH gospodin Jurica Malčić (u svom Izvješću za 2007.) i navodi da će zbog mizerne zaštićene najamnine Hrvatska morati vlasnicima isplatiti odštetu!
Navedene dvije činjenice - nema otkupa privatnih stanova i vlasnici imaju pravo na tržišnu najamninu - moraju biti zvijezda vodilja u iznalaženju rješenja ovoga problema! Sve drugo su tlapnje i gubitak vremena, koje radi u korist vlasnika, jer njima pripada naplata tržišne najamnine od 5. studenoga 1997. do iseljenja najmoprimca.
Sud za ljudska prava u Strasbourgu sudi na temelju utvrđena sudske prakse, a ona potpuno jasna i nedvosmislena - vlasnicima treba isplatiti nastalu štetu i omogućiti naplatu tržišne najamnine, već od dana današnjega! Sve drugo je stezanje omče oko vrata financijama u RH.

Tko je glasao

OPĆENITA NAPOMENA: KOMENTARE

OPĆENITA NAPOMENA: KOMENTARE UGLAVNOM NE ČITAMO. Nama je jasno i svjesni smo, da neke osobe namjerno odvlače pozornost od istinitih činjenica koje smo mi naveli, i govore o drugim stvarima (što se zove: zamjena teza). Molimo sve Vas poštene čitatelje, da i Vi budete toga svjesni i da dobro razmislite o onome što smo MI napisali. Neki zatrpavaju ove web-stranice što većom KOLIČINOM tekstova, tako da nam je nemoguće, zbog te količine, čitati komentare i svaki put zasebno odgovarati na njih. Molimo Vas, da pozorno čitate naše tekstove i da sami dobro razmislite kome ćete vjerovati!

Tko je glasao

Potpuno promasen prvi

Potpuno promasen prvi zakljucak pa samim time i sve sto iz njega slijedi. Pogledati presudu Blecic.
Predmeti su odbaceni zbog nedostatka vremenske (a ne materijalne!!) nadleznosti.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Griotta imaš slatko i sočno

Griotta imaš slatko i sočno korisničko ime. Sigurno ti je pravo ime Višnjica!? Baš mi je drago komunicirati s Kraševom griottom! SUSovci su zaista dosadni i neinventivni!
E, pa draga Višnjice, prva pravna činjenica koju sam naveo, a mislim da se radi o nemogućnosti otkupa privatnih stanova prema konvencijskom pravu, je posve točna i iskreno mi je žao što sam te rastužio!
Nemoj da ti se razlije taj božanski maraskino! Ima i drugih presuda u kojima je utvrđeno da stanarsko pravo nije vlasništvo, pa te je upućujem na presude Rašeta protiv Hrvatske (br. 125/05), pa Sorić protiv Hrvatske (br.43447/98), pa Strunjak protiv Hrvatske (br. 43694/99), pa Garić, pa Gaćeša, pa ... Griotta podnesi i ti zahtjev za otkupom tuđega stana Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, pa ću i tebe citirati npr. Višnjica protiv Hrvatske .... Ćao, slatkice!

Tko je glasao

"Naime, Europski sud za

"Naime, Europski sud za ljudska prava je u više navrata odbacio zahtjeve zaštićenih (od koga, čega) najmoprimaca kao NEDOPUŠTENIMA. To ne znači da Sud o tome nije raspravljao i donio pisani pravorijek! To samo znači da je Sud prepoznao da zahtjev za otkupom privatnih stanova ne potpada pod Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda!"
je netočno i promašeno
postoji čitava sudska praksa u kojoj sud određuje svoju nadležnost rationae temporis i to je učinio i u slučaju hrvatske i ovog problema.
to što pitanje nije meritorno odlučeno apsolutno ne znači da da zahtjev ne potpada pod ljudska prava i temeljne slobode.
ne razumijem zašto, ako već imaš činjenice koje stoje na tvojoj strani, koristiš netočne teorije.
uzmi presudu i sve je jasno.
over and out.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Višnjice, Višnjice! Nisi

Višnjice, Višnjice! Nisi pročitala ni osnovnu presudu ni presudu Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava. Jer da jesi shvatila bi da tamo lijepo piše da stanarsko pravo nikad nije bilo sastavnim dijelom vlasničke regulative! Slatkice, živiš u zabludi, ili si zavedena infatilnom pisanijom drmeda koji se ne može suočiti sa stavrnošću i prihvatiti da je stanarsko pravo ukinuto još 1996, i da ga NEMA. Slovenci su ga ukinuli još 1991. nema ustava SFRJ, nema stanarskog prava, nema JNA, nema samoupravljanja! Živimo u vremenu kada je zaštita privatnog vlasništva utkana u konvencijsko pravo i Ustav RH! PRIVATNO VLASNIŠTVO JE NEPOVREDIVO! Tvrdoglavo ne poštivati zakone i vladavinu prava nije dobro, ne samo za tvoj vjerojatni status zaštićene najmoprimke, već sama sebi zabijaš autogol! Može se dogoditi da i ti sudjeluješ u naknadi duga vlasnicima koji svakodnevno raste ... Isto je kada drmed lupeta o čl. 48. Zakona o najmu stanova ili o Aneksu G ili o tome što je znao ili nije znao Sud u Strasbourgu ili ...
ZAPAMTI: SUD ZA LJUDSKA PRAVA U STRASBOURGU IMA SVOJE KRITERIJE I KLASIFIKACIJE U DONOŠENJU ODLUKA I ON JE AUTONOMAN I NEZAVISAN OD INTERPRETACIJA DOMAĆEG USTAVNOG SUDA! Uostalom, Sud je i osnovan da tumači i kontrolira domaće zakonodavstvo i pravosuđe (Ustavni sud)! Kao zaključak: SUD U STRASBOURGU JE GOSPODAR ISTINE i inteligentna osoba se prilagođava novonastaloj situaciji i ne ide glavom kroz zid! Slatki pozdrav!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci