pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

29. veljače ove godine, na web siteu www.democracynow.org objavljen je razgovor s nobelovcem iz područja ekonomije za 2001. godinu, profesorom na Columbia University i bivšim glavnim ekonomistom Svjetske banke, Josephom Stiglitzom i Lindom Bilmes, profesoricom javnih financija na Harvard's Kennedy Shool of Government. Razgovor je bio o američkom ratu u Iraku, troškovima rata i njegovim utjecajem na američko gospodarstvo, ali i stanje demokracije nakon 9/11 te s kojim su se poteškoćama susretali prilikom pokušaja da doznaju nekek relevantne podatke o ratu u Iraku. Ovdje se nećemo baviti ratom i Iraku i američkom ekonomijom, već ćemo prenijeti jedan dio razgovora koji govori o tome što je demokracija i kako je teško u americi doći do nekih informacija.

„…jedna od vrlo uznemirujućih stvari je da smo otišli u rat za demokraciju, ali demokracija je više nego samo redovito održavanje izbora. Ona u stvarnosti uključuje informirane građane koji imaju mogućnost cjelovitog uvida na važne (vladine) odluke. Da bi ste bili informirani, morate znati što se događa. Vrlo je uznemirujuće što smo morali posezati za Zakonom o Slobodi informacija da bi smo saznali, na primjer, da su vlada i predsjednik (Bush) govorili kako su 2005. opskrbili vojsku u Iraku sa svim mogućim sredstvima koje vojska treba, dok je u stvarnosti vojska pod hitno tražila MRAP-ove (vozila koja su otporna na IED eksplozivne naprave) koji bi zaštitili vojnike, ali ih nije dobila jer se htjelo održati troškove rata što manjima.“

Pored ovog izdvojenog dijela, naći ćete još puno zanimljivih stvari o poteškoćama na koje možete naići kad želite saznati informacije koje vlada želi zatajiti, te načinima na koji ih američka vlada taji od naroda. Kad pročitate ili pogledate razgovor, uočit će te da situacija nije ništa drukčija nego kao kod nas, gdje Vlada RH taji informacije od građana.

Najsvježiji primjer tajenja podataka od građana je pokušaj novinarke radija 101 da dođe do informacije o odlukama Vlade RH sa zatvorenih sjednica. Nakon što je zatražila uvid u odluke koje su donesene bez znanja javnosti, iz Vlade je stigao dopis u kojemu se navodi da treba navesti koja se točno odluka traži (kako će te znati koju odluku tražite, ako su odluke donesene u tajnosti?) jer da ne mogu dati na uvid cjelokupni sadržaj sjednice Vlade. Da apsurd bude veći, novinarka je na kraju uspjela saznati o kojim se odlukama radi, ali je iz Vlade dobila konačnu odbijenicu uz obrazloženje da zahtjev nije ispravno popunjen.

Baš kao i američka vlada, Vlada RH taji vrlo važne podatke od naroda, čije posljedice povremeno svi skupa osjetimo na vlastitoj koži, kao što je primjerice slučaj potpisa Hide Bišćevića oko ZERP-a na tamo nekakav zapisnik (tako nam kažu) koji na kraju dobije težinu međunarodnog ugovora koji je snažniji od zakonodavstva suverene zemlje. Po Ustavu RH, da bi međunarodni ugovor bio pravovaljan, njega treba ratificirati Sabor, no u ovom slučaju ispada da je potpis nekog niže rangiranog diplomata odjednom snažniji od Sabora što je potpuno protuustavno.

Zaključak je da u ovoj zemljine ne postoji pristup istinitim informacijama, već samo polu informacijama i da u Hrvatskoj demokracija u njezinom punom smislu ne postoji. Redoviti izbori nisu apsolutna demokracija, već samo jedan od preduvjeta demokracije. Na žalost, Hrvatska osim redovitih izbora nema gotovo ništa više od demokracije.

cnn.blog.hr