Naslovnica › Dnevnici › Zoran Oštrić dnevnik

Nobelova nagrada za ekonomiju žestokom kritičaru neoliberalizma

Pon, 13/10/2008 - 18:04 — Zoran Oštrić

Jučer sam objavio, zapravo prenio, jedan tekst o globalnoj ekonomiji, temi kojom se povremeno bavim i za koju priznajem da ju slabo razumijem. Problem je trijumfirajuća, globalizirana kapitalistička ekonomija bazirana na moći financijskog kapitala, čija su pak tržišta inherentno nestabilna. Na pollitika.com, gdje sam taj tekst također objavio, bilo je zanimljivih komentara, pa sam ja sam neke dodatne teze razradio. O tome ću još pisati.

Danas pak stiže vijest da je Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio Paul Krugman, žestoki kritičar načina na koji svjetska ekonomija danas funkcionira - u Aziji, SAD i drugdje. O njemu za uvod pročitajte članak na wikipediji, a obavezno pogledajte i njegove kolumne u New York Timesu. Na oba mjesta naći ćete i poveznice za dalje čitanje. Za njegove radove do 2000., pogledajte njegovo staro službeno mrežno sjedište. Pogledatje također neslužbeni sajt koji vodi neki njegov fan: Paul Krugman Acrhive.

Ja sam na Krugmanovo ime prvi put naišao početkom 1998., nakon što se dogodio veliki slom ekonomija "Azijskih tigrova" - još jedan od balona prenapuhanog rasta (stock market bubble), koji je u jednom trenutku pukao. Krugman je u časopisu USA Today 31. prosinca 1997. objavio članak upozoravajuće naslova: "Gospodarsko čudo kao siguran znak neprilike". Već ranije, 1994., objavio je članak The Mith of Asia's Miracle, gdje je objavio da su ti "tigrovi" napravljeni od papira. (Zanimljiva je i njegova usporedba sa vremenom spektakularnog uspona SSSR-a. "t is hard for most people to realize that there was a time when the Soviet economy, far from being a byword for the failure of socialism, was one of the wonders of the world") U članku iz 1997. rekao je da ni on sam nije očekivao tako nagli i drastičan slom.

Krugman je neo-kenzijanski ekonomist - jedna od dvije ključne struje u ekonomiji, koja tijekom posljednjeg desetljeća ponovo postepeno dobiva na značenju, nakon dva desetlječa trijumfirajućeg neoliberalizma (reaganomika). On piše da je slobodno tržište nezobilazan ekonomski instrument, ali da ono mora biti regulirano - ne samo preko državnih makroekonomskih mjera, nego ikroz cjelokupni pravni i politički sustav i sustav vrednota, koje prožimaju društvo.

U Hrvatskoj, znamo da je ovo potonje problem, ali obično imamo iluziju da je to samo neki naš, endemski problem zbog "komunističkog nasljeđa", "balkanskog mentaliteta" isl.. Zemlje nekada pod vlašću komunističkih partija u doba trijumfa reaganomike "progutale" su vladajuću ideologiju, kombinirajući je s vlastitim pred-tržišnim tradicijama i navikama koje se u slobodno tržište sasvim fino uklapaju.

Slično je bilo, kako vidimo u Krugmanovom pisanju, u slučaju vođa "Azijskih tigrova", ali i kompanija kao što je Enron ćiji je slom prije nekoliko godina uzdrmao američku ekonomiju i društvo). Gledajte što je Krugman pisao 1997:

Tamo se poslovalo na temelju osobnih odnosa, ne uskog legalizma. A sad znamo i rezultat toga. Vladini dužnosnici bankama dopuštaju da igraju opasne igre s tuđim novcem, tako dugo dok banke taj novac jeftino posuđuju za poslove ljudi koji imaju prave veze.

Da - to je o jugoistočnoj Aziji, ne o Zapadnom Balkanu!

Gigantska poslovna poduzeća koja su još jučer bila smatrana konkurencijom svjetske klase, sad se otkrivaju kao malo više od financijskih piramidalnih shema - iste vrste shema kakve su rabili američki pljačkaški magnati, dok nismo izmislili ta nesnosna pravila kako bismo ih u tome zaustavili.

No, to kršenje "nesnosnih pravila" u korist "pajtaškog kapitalizma" događa se i u srcu tvrđave neoliberalizma, što je serija stečajeva započetih Enronom pokazala . Krugman je i to slijedećih godina razotrkivao (vidi npr: članak Crony Capitalism, U.S.A, u New York Timesu, 15. siječnja 2002.). Washington Monthly je za Krugmana napisao:

he is almost alone in analyzing the most important story in politics in recent years — the seamless melding of corporate, class, and political party interests at which the Bush administration excels.

"Neraskidivo spajanje korporativnih, klasnih i stranačkih interesa." Da, to je o Sjedinjenim američkim državama, ne o Hrvatskoj! Umjesto raznih pseudoznastvenih ekonometrija (pokušaji da se ekonomija prikaže kao egzaktna znanost) koje nas nastoje impresionirati složenim sustavima jednadžbi (koje tek šturo, ako uopće, opisuju stvarnost) i zatrpati bujicama brojki (koje možda imaju nekog smisla a možda i ne) - stara dobra politička ekonomija (u marksovskoj tradiciji, ma koliko mi šutjeli o tome)! Bez nje - svijet ne možemo shvatiti.

Danas se sustav neregulirane otvorene privrede, ono što uglavnom podrazumijevamo pojmom "globalizacija", pokazuje trajno neodrživim - kao što smo kritičari, među i njima i ja, stalno ukazivali, razotkrivajući razne aspekte te neodrživosti (krize koje su međusobno isprepletene, kako to najbolje razotrkrivaju izdanja Worldwatch Institute i Earth Policy Institute, zahvaljujući širini i dubini vizije Lestera R. Browna (na slici lijevo) - jednog od troje ljudi koje sam imao prilike upoznati u životu, koje bez krzmanja mogu nazvati mudracima).

U svojoj knjizi The Great Unraveling iz 2003., Krugman ukazuje na neodrživost ekonomske i vanjske politike administracije Georga W. Busha. (Krizu resursa rješavamo tako, da izgradimo moćnu vojsku i otmemo sve što nam treba.) Državni deficit koji je vlada generirala neprestano raste, i to će voditi u tešku krizu. SAD su do sad uspjevale teret rješavanja vlastitih kriza prebaciti velikim djelom na cijeli svijet - ali, i taj će balon prije ili kasnije puknuti. (A Hrvatska to naravno ne može.)

U knjizi /The Conscience of a Liberal iz 2007. Krugman pokazuje kako je ekonomska politika koju su vodile američke vlade od 1970-ih godina snažno pridonijela socijalnom raslojavanju u SAD (gdje je ono daleko veće nego u visokorazvijenim europskim zemljama). U posljednjih 30-ak godina, u najbogatijoj zemlji svijeta nadnice donje tri petine zaposlenih opadaju i oni uspijevaju održati svoj standard samo zahvaljujući tome što više i dulje rade (više žena radi, ljudi rade po dva posla, u prosjeku preko 50 sati tjedno). Sva korist od ekonomskog rasta u tih trideset godina otišla je u povećanje standarda gornjih 20 posto. (A sada, možemo dodati: kad su svi u nevolji zbog propadanja financijskog sustava - cijenu opet plaćaju svi.) Krugman smatra da Americi treba "Novi New Deal", kao onaj T. D. Roosewelta iz 1933..

Neodrživost je, kad sagledamo to u cjelini proširujući političkoekonomsku analizu, uvijek paralelno ekonomska, socijalna i ekološka. Sve tri održivosti uvijek idu zajedno i uvjetuju jedna drugu - mogu se postići samo cjelovitim sustavom mjera. Ekonomisti kao Krugman (i recimo drugi nobelovac kojeg cijenim i pratim, Joseph Stiglitz) razrađuju ideje za promjenu svjetskog gospodarskog sustava, koji je u slijedećim desetljećima neminovan, ako želimo izbjeći globalnu krizu prema kojoj će čak i ona iz 1929., zajedno sa dva svjetska rata koja su je omeđila, biti dječja igra.

Komentari

Uto, 14/10/2008 - 21:02 — Solaris

Zanimljiv je u Jutarnjem

Zanimljiv je u Jutarnjem tekst Dejana Jovica: Britanija na pragu Marxovih crnih prognoza Mozda bi taj tekst mogao dalje zakuhati polemiku na Pollitici. Inace, zanimljivo, ovaj Ostricev kratki prikaz Krugmana, neposredno nakon objave da je dobio Nobela, dakle nuzno nesavrsen, na Pollitici zasad ima samo 13 bodova. Mene to iznenadjuje cak ako i prihvatim pretpostavku da ga nisu ocijenili pozitivno oni koji se s njim ideoloski ne slazu. Iako, zasto bi ga - na jednom kulturnom i tolerantnom mjestu kakvo bi Pollitika mogla i trebala biti - oni koji se s Ostricem ideoloski ne slazu ocijenili tekst negativno?

Uto, 14/10/2008 - 22:16 — ap

Sve pa i ovo vjerojatno zbog

Sve pa i ovo vjerojatno zbog zbilja svjetski iznimnog bogatog i raznovrsnog iskustva, ne samo praktičnog nego i na razini teorije i mišljenja te ne samo kroz dalju i bližu prošlost nego stalno i kroz sadašnjost.

Btw, i prof. Jović u vezi drugih mogućnosti ne samo da nije rekao ama baš ništa novog pa i ništa nego je, ispod nivoa Poleta (Polet=EPH), rekao rubno da bi doduše socijalizam .... pa je time potvrdio ono što su se neki već odavno uvjerili i rekli za ove krajeve, da se od mainstreama ovdašnje vodeće misleće ljevice ne samo ne može očekivati ništa nego se samo može očekivati pljucanje i gađenje s visoka, naravno bez pokrića.

Tako da su taj članak i Marx na naslovnici Jutarnjeg lista u sferi onoga što je Kangrga pred smrt objašnjavao da on nije marksist ni revolucionar, prepustio je to tom mainstremu i sa djeljenja lekcija dao naglasak na građanski dio, shvatio i naglasio da se ne radi o tome kako što više toga iskritizirati pa i popljuvati (što prati ono malo ozbiljnije) nego o puno zahtjevnijem, kako izgrađivati minimalne i elementarne osnove građanskoga društva.

Naravno da postaje veoma nezgodno, sve nezgodnije, jer stalna vječna iznimna naprednost raznih snaga sve teže drži vodu na način upiranja prsta u drugo i forsanja vlastite iznimnosti strogo izbjegavajući ne samo sudjelovanje u ukupnoj društvenoj zbilji nego još više izbjegavajući i mišljenje o rješavanju, da ne bi došlo do najgoreg, da ne bi došlo do toga da i rješavaš, nakon čega sve pada.

Npr. na lesarovom postu teče fokusacija na Sanadera, koji funkcionira tako da je zaslužan za sve što je + (pa i kada nema nikakve veze s njim, npr. pad cijene nafte), dok je za bilo šta - kriva Vlada SDP-a i razno. Ni SK ni sve stranke ni sav intelektualni mainstream još nisu pokazali znakove spremnosti bavljenja problemima društva bar na razini Zdravka Mamića, koji nešto pokušava sa BBB itd., dok kod ovih nije pokazan znak slabosti, pri čemu misle da se stvarno bave društvom iako se bave cca kako sam naznačio prethodno.

Zaključno, pollitika.com ne da zakazuje nego baš sada povjesno, više nego Marx i nobelovci za ekonomiju i sve naše iznimne snage, predvodi povjesna otkrića (ne da je car gol nego kako je gol; da se radi o tome da čak ni samokritika, koje nema, nije dovoljna nego trebaju i rješenja i rješavanja itd.) i mišljenja.

Uto, 14/10/2008 - 00:29 — Gnews (iz groba) (neprovjereno)

Sto reci? O Nobelu koji se

Sto reci?
O Nobelu koji se okrece u grobu, a pogotovo od ovih ekonomista...I Stigliz je dobio Nobela ;) Zivi cirkus!
Ima i jednu slicnost sa Krugmanom, a to je da je cucao u epicentru liberalnog kapitalizma dok se nije nasao odbacenim i uvrijedjenim.
Ovaj u Enronu a Stigliz u Svjetskoj banci.Sad se bave zgrtanjem para plasenjem sitnozubana apokalipticnim scenarijima.U tome su podijelili trziste kao po dogovornoj ekonomiji.David Icke, zvani "cudoviste iz Bundeka", plasi one sa 2-4 razreda osnovne skole i malko mentalno uskracene.Nas susjed Zizek, plasi adolescente i anarhicne pubertetlije, i vjecne studente filozofije koji nemaju poput svojih roditelja nekakav svoj vlastiti Woodstock, ni punk i nista slicno.Bezobrazno za bezvrijedne liberalne $ prodaje svoje komicne knjige i drzi BUUUUUUU! predavanja za pristojne honorare.Ne donira bas nista i nikome.Gates i Buffett su za njega Majka Tereza i Sindikat odjednom zajedno.Malo opijanja i antiglobalistickih vandalizama je njegovim stovateljima uz sastanke G-8 cini se - premalo.
Ovaj Krugman je lik koji se izgleda ( ovo je vec prodavao Stigliz) bavi onima sa najmanje srednjom skolom. Ali frustriranima i onima koje zene ne vole opcenito i iz cistog inata :), pa su nadrkani na cijeli svijet i kao takvi i na liberale.
Svaka shusha zna da se na trzistu odvijaju procesi koji se ciklicki izmjenjuju.Zato je Krugman svjestan da ce sad pri dnu krize prodati sebe i svoju scientologiju ekonomskih bespuca, bas kao nikad do sada.Mislim da ce mu se uze i sire familije najcesce spominjati oni koje je uspio preplasiti dovoljno da nisu iskoristili ovu rasprodaju na burzama.Mozda vec i danas imaju prvi suvisliji razlog.Za 1 godinu ce imati daleko veci.

Dow 9,387.61 +936.42 +11.08%
Nasdaq 1,844.25 +194.74 +11.81%
FTSE 100 4,256.90 +324.84 +8.26%

1.Dakle prije svega trenutna financijska kriza je ozbiljnija radi iskakanja najvecih bankara iz onog sto se zove transparentna trzisna utakmica, jer se kaznjavaju i ne saniraju neke banke, ali ne SVE!
Na to se porezni obveznici s pravom zale.
2.Preglupe su teorije zavjere da su krivi samo Ameri, jer se upravo vecina europskih, ruskih i kineskih banaka ukljucila u "unosno" pumpanje cijena nekretnina u SAD.
Rusija sa 100 mld $, a Kina sa 400 mld $.Samo su francuske banke ubacile u to 300 mld.$. itd.
Dakle vrijeme je za spustanje takvih neodgovornih bankarskih mocnika ( a novac je oduvijek moc, jer je postavio i Hitlera i stari Rim i kojestadrugo i kojekoga) medju obicne smrtnike.Kad se i Europa odlucila za pomoc bankama, ali uz drzanje njihovih dionica u trezoru dok se ne spuste na zemlju, stvari dobivaju neki smisao.Odnosno tek se moze rijesavati problematika.I biti ce rijesena!
Krediti ce se davati daleko ozbiljnije.No kod nas su oduvijek bili prilicno komplicirani pa je tesko to konkretno usporedjivati.
Sto god ovaj lik mislio o tome.A sto se liberala kao takvih tice, ekonomska teorija liberalizma ne poznaje uopce nacionalizaciju niti saniranje.Radi se danas o tome da ne dodje do kaosa mase prije svega. A tek nakon toga povratak na poduzetnistvo iskljucivo na dobro poznatim principima.U suprotnom bi ovakve antiglobalisticke ili samoizolacionisticke teorije imale odrzivu poruku.
Ovakvih je "teoreticara" bilo oduvijek, a navodno nekad davno i pravih vjestica, no istina i cinjenice se mogu i slikovito demantirati U to ne sumnjam ni sekunde, ali je pitanje vremena koliko ce to trajati.Po onima koje cijenim navodno do jeseni druge godine.Znaci tresnja i nestabilnost, ali najgore je proslo.Ali za Hrvatsku je najgoree sto su nase domace babaroge jos uvijek skrivene ispod tepiha.Pitanje je kad ce ispuzati...Osobno se kladim da ce balon nekretnina prsnuti prvi,ali ima jos kandidata ( los turizam, jos losiji izvoz...)

Uto, 14/10/2008 - 19:37 — robot

Ne postoji "Ruski",

Ne postoji "Ruski", "Arapski", "Kineski" ili ini novac, postoji tržište, postoje pravila igre (koja se najčešće krše od strane izabranih) i postoji globalno bankarstvo. Novac trči tamo gdje je najveći profit, danas je to Taiwan, sutra Chile, s tim da "upućeni" mogu i više, recimo ako se zoveš Donald Rumsfeld i predsjednik si nadzornog odbora farmaceutske tvrtke koja proizvodi cjepivo protiv ptičje gripe (Sijeća li se tko toga, kada su naš specijalci prednjačili po izlovu kokošiju, guščadi i pataka. Je li to bio državno-farmaceutski hoax?), pa onda cijepiš cijeli kontingent vojske u Zaljevu svojim cjepivom. Nikoga nije briga jeli cjepivo djeluje, jeli možda kancerogeno ili su marincima poslije izrasle sise kao u Dolly Parton, bitno je da su dionice tvrtke stabilne i profit zagarantiran. Profit ti je zagarantiran ako proizvodiš avione, bombe, podmornice, tomahawke, samo ti treba neka budala na koga ćeš ih sprašiti, jučer su to bili Saddam ili Slobodan, sutra Hugo ili Mahmoud. Poslije toga srušenu zemlju treba netko popravljati, a ono što je u Hrvatskoj Jure Radić, to je u svijetu Halliburton. Poslije treba obučiti policiju, organizirati novi život, dovesti novog tiranina, financirati njegov naglo porasli interes za kupovinom oružja i opreme, i prodati mu viškove Nacionalne garde, ko bi se zajebavao sa uništavanjem tih otrova i eksploziva, kad ti kući Zeleni vise za vratom....
Siroti Nixon je pao jer je prisluškivao protivnički tabor za vrijeme predizborne kampanje, malo muljao sa obavještajnim agencijama jer je zlorabio predsjedničke ovlasti. A bio je, u stvari jedan od najboljih američkih predsjednika, koji je završio konačno sranje u Vijetnamu, uspostavio veze sa Kinom i Rusijom, u čije vrijeme je Amerika bila pojam u svijetu, no nije teško zaključiti tko ga je stigmatizirao.
Isti oni koji drže da je uspješan ovaj kauboj koji je ulupao bilijune bombardirajući pećine Hindukuša, pustinja, razorio američku privredu i bankarstvo te stvarajući preduvjete za kolaps. Njega sigurno neće povući za uši kao Nixona, i dati mu čizmu u dupe, jer su zahvaljujući njemu blentavome zaradili.
Isti oni koji su dozvolili dizati kredite (pokušajte vi ući u banku i recite, znate ja sam prokockao i prokurvao milijun eura, i posudio sam ih od mojih prijatelja, pa bih uzeo znate još jedan mali kreditić od milijun eura, a zalog je moj dug prijateljima, kako bih još malo potrošio, znate kad je bal nek je bal....službenica banke će te sućutno pogledati i momentalno nazvati mobilnu ekipu sa košuljama na stražnje kopčanje, a što reći kada uzimaš neki bijedni kredit da popraviš kupatilo ili kupiš namještaj kredit banke samo što ti ne uzmaju hipoteku na neki organ kako bi se osigurale i vratiš još pola love na kamate, a ovdje bilijuni i bilijuni dolara se uzimaju i daju samo pritiskom na dugme "enter", a onda kažu kad izgube, jebiga omaklo mi se, nisam trebao, bit će bolje drugi put....u najmanju ruku dobije 20milijuna dolara otpremnine i posao savjetnika u istoj firmi za boju wc papira u klozetima....)
I još smo dobro prošli...

Uto, 14/10/2008 - 13:05 — Zoran Oštrić

@Gnews (iz groba): Kako gore

@Gnews (iz groba): Kako gore pisah, postoje dvije glavne škole među ekonomistima (dakako, to je tek gruba podjela - kao i drugdje, postoje mnoge finese). Jasno je koja je meni bliža, ali ja sigurno ne dopuštam sebi smatrati pristaše one druge mentalnim bolesnicima, neznalicama ili pak banalnim šarlatanima. (OK - možda nebanalnim šarlatanima :)).

Stiglitz je bio u Svjetskoj banci (glavni ekonomist, zaista u središtu) i tamo predlagao značajne reforme, što nije prošlo (ali i WB se ipak mijenjala tijekom slijedećeg desetljeća). Krugman je jednom dobio honorar od Enrona 37.000 dolara - tek kao vanjski savjetnik, bio je daleko od središta. A Žižek, psihoanalitičar, je ipak tek marginalno s temom povezan.

Riječ je, očito, o različitim vrednotama i perspektivama, a ne o razlikama koje bi se mogle razriješiti čisto znanstvenom argumentacijom - jer ekonomija, kako pisah, nije egzaktna znanost, iako djelomice primjenjuje egzaktne metode. Sukob dviju škola ne može razriješiti na način kako se takvi sukobi (recimo da li je Zemlja ili Sunce u središtu) rješavaju u prirodnim znanostima (u navedenom primjeru, "politika" se bila umiješala, ali postojao je stvarni znanstveni sukob jer Kopernikovi i Galilejevi dokazi nisu bili konačni pa su njihovi protivnici imali stvarne argumente, pa je sukob razriješen tek Newtonovom teorijom 150 godina nakon Kopernikove knjige - a početna teorija je bitno modificirana). A čak i u prirodnim znanostima, često se pokaže da su obje teorije bile djelomično u pravu - recimo ovaristička i homunkulistička teorija nasljeđivanja, ili valna i korspuskularna teorija svjetlosti.

U društvu, pak, kako se ne radi o objektivnoj stvarnosti koja je od ljudi nezavisna nego je mi kreiramo svojim činima, riječ je o političkom izboru: kakve trebaju biti "politike".

Različite vrednote i perspektive očituju se u tome da ti kažeš kako je sve u redu, kriza će trajati još samo godinu dana i onda ajmo ispočetka. Meni se pak čini (a i mnogim drugima) da je cijena, koju za dobrobiti koje sustav financijskih tržišta donosi, naprosto prevelika (što se vidi u ovoj vrsti periodičkih ekonomkih kriza - Marxove "krize hiperprodukcije" - ali i u umiranju od gladi u Indiji, izumiranju živih vrsta, klimatskim promjenama, oil peaku) i da treba uvesti ozbiljne mehanizme regulacije na svjetskom nivou (spomenimo tu i trećeg nobelovca - Jamesa Tobina, koji je još 1970-ih predložio Tobinov porez).

Zoran Oštrić,
pristaša teze da je drugačij svijet moguć (alter-globalizacija)

Uto, 14/10/2008 - 19:55 — Gnews ( iz groba) (neprovjereno)

Kako gore pisah, postoje

Kako gore pisah, postoje dvije glavne škole među ekonomistima (dakako, to je tek gruba podjela - kao i drugdje, postoje mnoge finese). Jasno je koja je meni bliža, ali ja sigurno ne dopuštam sebi smatrati pristaše one druge mentalnim bolesnicima, neznalicama ili pak banalnim šarlatanima. (OK - možda nebanalnim šarlatanima :)).
Stiglitz je bio u Svjetskoj banci (glavni ekonomist, zaista u središtu) i tamo predlagao značajne reforme, što nije prošlo (ali i WB se ipak mijenjala tijekom slijedećeg desetljeća). Krugman je jednom dobio honorar od Enrona 37.000 dolara - tek kao vanjski savjetnik, bio je daleko od središta. A Žižek, psihoanalitičar, je ipak tek marginalno s temom povezan.

Prijatelju kakve skole u poduzetnistvu?! Banke su sje.. upravo ti sa navodno bitnim skolama.Evo ljenjivaca bez skola:Gates, Elison, Yang i Filo, Zukerberg, i jos mnogi drugi .Aka Microsoft, Oracle, Yahoo,Facebook pa jos i ekipa iz Youtubea...A da se o klincima iz garaze aka Apple i ne govori.
Europa osim Nokie i davno prije izbjeglica iz IBM zvanih SAP jos nije stvorila atmosferu za djelovanje i nastajanje takvih tvrtki i slobodu za stvaranje ovakvim ljudima.Nasi i ti bjelosvjetski ekonomisti su otprilike na istom nivou.Ni jedni ni drugi ne bi mogli profitabilno voditi ni lokalnu pec mog susjeda kestenjara.I to je zapravo pravi problem.

Sri, 15/10/2008 - 11:29 — Zoran Oštrić

Prijatelju kakve skole u

Prijatelju kakve skole u poduzetnistvu?! Banke su sje.. upravo ti sa navodno bitnim skolama.

Brkaš pojmove. Riječ "škola" ovdje ima drugo značenje nego u sintagmi "školovan čovjek". I ne radi se o školama U PODUZETNIŠTVU, nego U EKONOMIJI.

Sri, 15/10/2008 - 13:14 — Gnews ( iz groba) (neprovjereno)

Brkaš pojmove. Riječ

Brkaš pojmove. Riječ "škola" ovdje ima drugo značenje nego u sintagmi "školovan čovjek". I ne radi se o školama U PODUZETNIŠTVU, nego U EKONOMIJI.

I to namjerno, jer ih je vrijeme sasvim pregazilo!
Znanje ( udvostruceno u 50 godina u odnoasu na cijelu povijest covjecanstva) i tehnologija, idu tako brzo naprijed da njihovi ucenici aka isprazni teoreticari bez pokrica, jednostano ne mogu u okviru naucenih "istina" razumjeti mnoge stvari.
Nema nigdje goreg "divljeg kapitalizma" nego u komunistickoj Kini.Tamo kad se sljakeri u tvornicama stranih ulagaca pobude, onda ovaj javi lokalnom sefu stranke, a taj dodje i kaze da je to sabotaza "visih drzavnih interesa".Pa tko bi to ikad mogao vjerovati prije samo 15 godina?!
Globalizacija nije samo kad 100 mil. Kineza siva jeftine tenisice za Nike, pa onda ona Naomi Klein misli da je to bez veze jer je umiranje od gladi bolja alternativa i prducka o antiglobalizmu.
Globalizam je i to kad tehnoloski i financijski mocnici kihnu na jednom kontinentu, a raspu se i ishlape ruske i kineske burze.Da Putin nije "zakljucao" burzu, Rusi bi opet stajali u redu za wc papir.To je ono sto neke zbunjuje.Sad ce se Chavez cuditi kako mu je od 150 zapocetih mega-projekata nestalo para za dovrsavanje njih 130.Mislio je da ce nafta biti dovijeka bar 150$, a skoro i 200$ po barelu.
@robot
Cestitam, vrlo ti je duhovit tekst.Icke se od muke moze samo lupati po glavi.Fale samo ljudi-reptili pa da sve dostigne kulminaciju.Ovako bi netko sve mogao shvatiti sasvim ozbiljno.Ali to je njegov problem ;)
Inace teoreticari zavjera su sasvim ispravno prokuzili da gomila skoro nista ne cita nego bulji u PC ili igra igrice.Stoga im uvijek mogu prodati neku prastaru pricu koju ce podgrijati i "otkriti ekskluzivno samo za vas"

" The conscious and intelligent manipulation of the organized habits and opinions of the masses is an important element in democratic society. Those who manipulate this unseen mechanism of society constitute an invisible government which is the true ruling power of our country. ...We are governed, our minds are molded, our tastes formed, our ideas suggested, largely by men we have never heard of. This is a logical result of the way in which our democratic society is organized. Vast numbers of human beings must cooperate in this manner if they are to live together as a smoothly functioning society. ...In almost every act of our daily lives, whether in the sphere of politics or business, in our social conduct or our ethical thinking, we are dominated by the relatively small number of persons...who understand the mental processes and social patterns of the masses. It is they who pull the wires which control the public mind."
Edward Louis Bernays, 1928. godine

Uto, 14/10/2008 - 19:07 — Bepo

Neprimjereno stavljaš

Neprimjereno stavljaš Tobinov porez u krivu perspektivu. Tobin je predložio porez na trgovinu stranom valutom kako bi se dao poticaj smanjenju brzih i potencijalno razornih kolanja vrućeg novca u i van država koje se otvore međunarodnoj trgovini. Ideja je dati poticaj otvaranju tržišta. Cilj Tobinovog prijedloga je promocija slobodne međunarodne trgovine, ne regulacija financijskih tržišta na svjetskom nivou.

Uto, 14/10/2008 - 22:22 — Zoran Oštrić

@Bepo: Terminološke finese.

@Bepo: Terminološke finese. "Smanjivanje brzih i potencijalno razornih kolanja" = vrsta regulacije. Tobinov porez je regulatorni mehanizam. Naravno da Tobin nije protiv slobodne međunarodne trgovine nisu regulacija i otvorenost nužno sukobljeni.

Uto, 14/10/2008 - 11:20 — ap

Osobno se kladim da ce balon

Osobno se kladim da ce balon nekretnina prsnuti prvi,ali ima jos kandidata ( los turizam, jos losiji izvoz...)

Cca 1980.g. je velika skupina USA doktoranada istraživača na otvorenoj akdemskoj javnoj tribini satima izlagala rezultate istraživanja našeg društva i ekonomije, s posebnim naglaskom na "fenomen" nezdrživog rasta standarda i svjetskog nivoa, koji je već tada debelo iznad USA pa i Evrope, a sve sa razmjernim padom količine rada i bavljenja te sudionika, tj. već tada je tzv. društvena nadgradnja prešla 70 % društva. Izbjegavali su konačne zaključke, ali je bilo očigledno ili ili, ili je to društvo daleko nadmoćnije biilo čemu poznatom pa i teorijski poznatom ili se radi o jednostavnom muljanju.

G-news, vjerojatno pod uticajem stalnog presinga domaće i svjetske zbilje nehotice skrećeš pažnju sa jednostavnih ali epskih pojava na lirske detalje.

Naša ekonomija i cijela društvena osnova i praksa zadnjih 40 godina je jednostavna - ovladati, hapati i pomoću sve šire pretorijanske garde, sve više skoro pa fanatičnih simpatizera, to štititi i "napredovati" dalje i dalje, svim sredstvima i bez obzira na sve i bilo koju "cijenu". Obzirom na ono prije i stalne prevažne "povjesne" izazove, šta je za takve nedoljive najviše svjetske pa i svemirske ciljeve logičnije nego stalno užurbano "ne osvrći se sine, podvucimo crtu, ni zuc da ne valja, idemo dalje, nema predaje, naprijed, juriš ...". Nije to više 18. stoljeće kada su carevine (turska u smanjivanju te habsburška i venecijanska u blagom usponu) radile greške, sve uzele sebi i svojoj pretorijanskoj gardi, pa je raditi bilo šta bilo kontraproduktivno i sve je odlazilo u 3 pm. Ovo je model svi za sve, snažno naprijed, a ostalo tko ga šljivi, više odanih simpatizera nego kada su Tito i Kardelj "zlatnih" sedamdesetih do kraja mobilizirali mase pomoću milijardi od Nixon i Kissingera (maoizam i slično).

Tako niti će nekretnine i turizam te bilo šta prsnuti (prije usahnuti od silovanja), nego će se sve još snažnije nastaviti, a la osamdesetih, samo sa puno jačim presingom, non stop a jačim nego presing u NBA kada su preostale odlučujuće 3 sekunde. Taj presing već jako teče, raste i brzo će prijeći s onu stranu svega.

Tako da promjene s takvim dugim putom i takvom presing igrom ne samo da sigurno slijede, nego su neizbježne i velike višestruke pobjede, kao inače a sada naročito, i velike promjene vezane s njima. Obzirom da ovaj put otpora praktički nema, ni ovo što ja pišem nije otpor nego se osjeća i iza stoji stalni i veliki doprinos pobjedama, ovaj put smo svi snažno na toj pobjedničkoj strani, protivnika praktički nema ili je odsutan i zauzet svojim brigama, dok nevidljivi neprijatelj na nevidljvi način prodire sve jače i jače i prijeti ugroziti sve, što je izgleda i neizbježno, tako da će doći do sinteze potpune pobjede i potpunog poraza u jednom te istom.

Kada se to uskoro potpuno dovrši, okončanje naše kulturne revolucije, ide a la nakon okončanja kineske, sve ćemo svaliti na leđa ganf of four i onda ispočetka.

Uto, 14/10/2008 - 00:06 — obaladaleka

Meni se cini da se ovdje

Meni se cini da se ovdje radi cista mozgovna redukcija prema nekim rijecima vodiljama koje je netko od inteligencije uskogrudno poredao da se Krugmana lijepo smjesti u glavama ljudi. Sto li je ljepse i milozvucnije u ove dane prigodno cuti nego: najzesca kritika Busha, kritika neoliberalizma, i mix o svjetskim krizama,... Pa meni se cini da nista ni ne treba citati nego samo ovaj sazetak i Krubman je vec rodonacelnik suste pozitive i temelj najrazlicitijih vrsta snovidenja koje s njim mozda i nemaju nikakve izravne veze. Tako je i ovdje bez da se i zagrebalo ista o tome sto on u stvari pise i misli.

Uto, 14/10/2008 - 18:51 — Bepo

Odlično si to rekao obala.

Odlično si to rekao obala. Ovakvi dnevnici su zapravo duge propagandne fraze ili kako se na engleskom kaže "talking points", a ne nekakva detaljnija i dokazna predodžba što Krugman kao izvrstan ekonomist i akademik predstavlja. Ovdje zaista nema ničeg korisnog, što bi istinski zainteresirane čitaoce informiralo. Naprotiv ima izvrnutih i natuknutih interpretacija.

Krugman je dobio Nobela kao akademik za svoj rad o slobodnoj trgovini i dodjela nema nikakve veze sa njegovim političkim uvjerenjima, kritikom Busha (šta je drugo mogao kritizirati kad je kolumnist u NYT za vrijeme Bushove administracije? Vidjet ćemo da li će doći do 180 obrata kad/ako Obama pobjedi.) ili pak neoliberalizma.
Kao netko drži slobodnu trgovinu centralnim principom ekonomije i ekonomista, nedvosmisleno je brani od simplističkih napada antiglobalista i zgraža se nad izrabljivanjima nekih njegovih argumenata Krugman nije nikakav žestoki kritičar neoliberalizma čiji centralni postulat, u ovom smislu, prema antiglobalistima, je slobodna trgovina.
Too much wishful thinking.

Uto, 14/10/2008 - 23:25 — obaladaleka

Biljezim se sa stovanjem.

Biljezim se sa stovanjem. Imam ja tu puno vise i opcenitije kako se te inteligecijske stvari medusobno posreduju samo prelazi temu. Vec sam i prije upucivao na ove emisije 3.programa koje uvijek inspirativno cuti: Intelektualci i socijalizam I i II http://rnz.hrt.hr/view_file.php?dat_id=14600 i http://rnz.hrt.hr/view_file.php?dat_id=14765

Uto, 14/10/2008 - 22:35 — gale

Nego Bepo. Osobno te

Nego Bepo.

Osobno te dozivljavam ekonomskim autoritetom pollitika.com-a.

Stoga bih barem osobno jako volio vidjeti i tvoj elaborat cijele ove krize i regulacije trzista koju je ocito potrebno revidirati.

UZDP-Tiaktiv

Uto, 14/10/2008 - 22:28 — Zoran Oštrić

@Bepo: Vidim da gutaš

@Bepo: Vidim da gutaš knedle, jer je žestoki kritičar neoliberalne dogme dobio Nobela; pa se tješiš sa wishfull thinking kako on to nije. :) NARAVNO da nije dobio nagradu za svoja politička uvjerenja, nego za znanost! I da, on brani slobodnu trgovinu od SIMPLICISTIČKIH napada - koji i meni, iako sam u tom (alterglobalizacijskom) pokretu, idu na živce. A treba ju također braniti od simplicističkih glorificiranja.

Sri, 15/10/2008 - 00:18 — Bepo

Pa ja obožavam

Pa ja obožavam knedle!
Lijepo sam ti ukazao da ono što ti smatraš da on žestoko kritizira, nije točno, bar u nekim generalnim a i nekim specifičnim strujama, i da neispravno, neobrazovano i nerazumljivo otimaš djelo i lik ekonomista i njegovih ideja (koje nigdje nisi niti iznio kvalitetno) za vlastitu promidžbu nekih uvjerenja i šlampavih propagandi. Sa tim ciljem, što je i najgore, namjerno brkaš Krugmana kolumnista i Krugmana ekonomista. Zbog efekta, u istu rečenicu stavljaš Krugman, neoliberalizam i reganomika vjerojatno neznajući da je Krugman radio u Reganovoj administraciji. Unatoč tome, pazi da pretpostavljam da si čitao njegove ekonomske radove, udžbenik i knjige, ne samo anti-Bush kolumne u posljednjih 5 godina. Njegovi stavovi u mnogo ranijim pisanjima su bili nešto drugačiji i manje nabijen nego posljednjih godina.
Prof. Krugman je mnogo puta bio isfrustriran i zgrožen kad su antiglobalisti oteli njegove ideje za vlastite ciljeve "promjene sistema" koji su van istine i potpuno suprotni od onoga za što se on zalaže. Krugman je u svom najboljem elementu kad brani slobodnu trgovinu i u više radova je kritizirao i napadao antiglobaliste kao ti koji ne razumiju posljedice onoga za što se zalažu.
U vezi Tobinovog poreza, nisu "terminološke finese", jednostavnog stavio si ga u pogrešnu perspektivu, a onda si se malo bolje objasnio. A regulaciju svjetske trgovine već imamo i njome se bavi WTO - kojeg je Krugman branio.

Sri, 15/10/2008 - 11:20 — Anonimni korisnik (neprovjereno)

@Bepo: Lijepo sam ti ukazao

@Bepo:
Lijepo sam ti ukazao da ono što ti smatraš da on žestoko kritizira, nije točno
A ja sam ti lijepo ukazao da jeste točno. Ekonomist nisam, ali sam ipak pročitao jednu njegovu knjigu, plus deset-petnaest kolumni i još razne prikaze i diskusije, uključivo žestoke kritike od strane radikalnih alter-globalista i odgovore na to samog Krugmana i još nekih, pa sam eto tako zaključio. (Kakve veze ima u čijoj je administraciji radio?)

Nema se uostalom svrhe sad prepucavati o ispravnosti ove ili one intepretacije toga "što je Krugman zaista rekao" (kao što smo se, još dok sam bio mlad, prepucavali "što je Marx zaista rekao"), jer ja mirno priznajem slijedeće:

otimaš djelo i lik ekonomista i njegovih ideja (...) za vlastitu promidžbu nekih uvjerenja i šlampavih propagandi.

Da, naravno, to činim! Otimam njegovo djelo njemu samo, za svoje vlastite ciljeve, reintepretaciju i propagandu! A i ti to činiš, kad se praviš kao da braniš "čistu znanost".

Nikad mi ne bi palo napamet ulaziti u unutarekonomsku stručnu raspravu - ali kao filozof, koji se bavio metodologijom znanosti općenito (pa sam recimo studirao i fiziku i zabavljao se usporedbom korištenja istih matematičkih metoda u fizici i ekonomiji - diferencijalne jednadžbe, matrice, tenzorska algebra i analiza), mogu kompetentno raspravljati o osnovnim pretpostavkama znanstvenih paradigmi.

Dali ti negiraš da u ekonomiji, generalno, postoje bitne razlike između dvije škole, danas ih nazivamo "neoliberalna" i "neokenzijanska"? I da je to u posljednjih sedamdeset godina vezano s velikim razlikama u ekonomskim politikama?

Propagiram svoja uvjerenja (koja imaju konzekvence i na to kakve trebaju biti ekonomske POLITIKE - a kod biranja politike sama ekonomska znanost ne može dati odgovor, nego i vredote, načela, ciljevi koje biramo - nadam sa da se s time slažeš) - naravno da ti, čija su uvjeranja suprutna (i jednako ih propagiraš) a priori kažeš da je to "šlampavo". I ja naravno mislim da je tvoja propaganda šlampava. :)

Sam Tobin se ogradio od "antiglobalističkih" propagandista koji koriste njegovu ideju - pa što s tim? Krugman se "zgraža" - pa što s tim? A priznaješ kako su "u posljednjih pet godina" njegovi stavovi "zaoštreni", kao da je to nešto tek onako usput. Ljudi se razvijaju, znanstvenici pogotovo, a mijenja se i stvarnost koju analiziraju. Još 1997. i sam je hvalio američki sustav nasuprot "pajtaškom kapitalizmu" (crony capitalism) jugoistočne Azije (spomenuh da je to bio prvi njegov tekst koji sam čitao), a onda 2002., kad propada Enron, ističe da postoji "pajtaški kapitalizam" i u SAD. E pa, neki radikalniji mislioci mu mogu reći: pa mi smo to oduvijek govorili!

Sasvim je moguće da inovator ni sam ne sluti sve konzekvence svoje inovacije, odnosno da netko inovaciju iskoristi u svrhu koju inovator nije imao na umu - evo npr. Alfred Nobel i dinamit, slično je. :) A imamo i Karla Marxa kao obrnut slučaj.

Da, WTO se bavi regulacijom svjetske ekonomije - ali NAČIN na koji se njome bavi je loš - na što recimo ukazuje onaj drugi od nobelovaca koje ja eto čitam i interpretiram, Stiglitz, kojeg ti pokušavaš ad hominem eliminariti, kao da je postao kritičar WTO-a tek kad su ga "izbacili" (nedavno sam čitao njegovu knjigu "Slobodna trgovina za sve" - detalji su mi priznajem preteški). Također, smatram (kao i mnogi drugi alter-globalisti - usput: "antiglobalizam" je ISKLJUČIVO medijska oznaka, pokret je zapravo za drugačiju globalizaciju a ne protiv nje - world social forums) da je okvir koji čine WTO, WB i IMF daleko preuzak. (Međutim nipošto se ne slažem s onima, i o tome sam u okviru pokreta polemizirao, koji kažu da ih treba naprosto ukinuti.) Također se recimo UNDP i UNEP bave "regulacijom svjetske trgovine", pa onda WTO i UNCED, i po mom sudu oni moraju imati mnogo veći utjecaj- to je jedan od najvažnijih smjerova globalne političke akcije (iako imamo problem birokratizacije, pa onda treba poticati i inicijative odozdo, svjetsko civilno društvo - spomenhu world social forum).

Ja, kao propagandist i intelektualni "generalist" (tj. ne-stručnjak, onaj koji se ne "ustručava", nema jedno uže područje kompetencije nego teži zahvatiti cjelinu), mogu mirno reći da izvanredno cijenim brojne znanstvenike i mislioce koji su dali ogromne doprinose u raznim strukama, sagledavajući dijelove cjeline na način koji ja nipošto nisam u stanju, kao što su Krugman, Tobin i Stieglitz u ekonomiji (i recimo Branko Horvat, koji je svojedobno bio kandidat za Nobelovu nagradu), ali isto tako mogu mirno priznati da ih ja uklapam u širi pogled (koji uključuje onda i ekološku krizu i krizu resursa, socijalnu brigu idr.) na način koji se njima samima možda i neće dopasti. (Kao što trener sklapa igrače u tim, ili dobar manager participativnoga tipa stvara tim od stručnjaka-genijalaca, od kojih ga svaki prevazilazi u svojem posebnom području kompetencije.)

Bez generalista (a oni danas na intelektualnoj sceni fale!) stručnjaci su tek zanatlije, koji lupaju svaki po svom nakovnju i od buke ne čuju druge; bez stručnjaka (a oni su čudesno dostignuće znanstvene revolucije koju su započeli "generalisti" kao Galileo i Descartes prije četiri stoljeća - "izumljivanje metode izumljivanja") generalisti tek isprazno "filozofiraju" u uobičajenom posprdnom značenju, ili se pak kao mistični asketi povlače od svijeta. (Ja sam u životu radio i jedno i drugo. Kako je danas svijet kompliciran, znanja golema, zadaci još veći, moj period učenja trajao je 30 godina - nisam "vječni student", iako i dalje studiram i činit ću to do kraja života, ali to je trajalo - jer se jednostavno u četiri godine studija tek nekakve osnove mogu naslutiti, kao da tek sričeš slova - što vidim kad čitam svoje zapise od prije 20-30 godina.) (A većina suvremene "školske filozofije" ograničava sebe samu na pseudo-znanstvenu "jezičku i logičku analizu", kao strukicu među strukicama, akademsku nišu, čega je 99% isprazno blebetanje - uostalom 99% BILO ČEGA je šund - gdje se onda MUDROST, kao cilj filo-sofije (mudroljublja) posve gubi iz vida.)

OK, sve ovo ćeš naravno popratiti posprdnim smješkom, ali nije važno. Zapravo je ova samoartikulacija za mene samog. Mogu je razumjeti i cijeniti, nadam se, oni koji imaju u sebi mudroljubni eros, a ne samo pretenziju na stručnjačku kompetenciju; čak i ako nisu revolucionari, i ako se razlikuju u svjetonazoru (odnosno sustavu načela i vredota) koji "propagiraju".

Ti valjda imaš neku grubu predodžbu kako sam ja protiv "slobodnog" tržišta a za neku etatističku ekonomiju; ali nisam. Jesam za ograničenja slobode trgovanja, kao što je i sloboda pojedincna načelno ograničena slobodom drugog - APSOLUTNO slobodno tržište čak ni najzadrtiji liberteri ne zastupaju, uvijek će se priznati neka ograničenja - a u praksi se možemo jako razlikovati u tome koja su ograničenja potrebna ili barem prihvatljiva, a koja ne.

Mislim međutim da će nam zaista bitne (revolucionarne) promjene globalnog sustava (ekonomskog, političkog, socijalnog) biti potrebne, s obzirom na mnogobrojne i isprepletene globalne krize. Iz te generalne, revolucionarne perspektive, ocjenjujem djelove, što stručnjaci, u pravilu (dok ostaju tek stručnjaci - a naravno ima onih stručnjaka koji uz istinoljubni eros razviju i onaj mudroljubni) ne čine.

Mir i dobro,

Zoran Oštrić,
mudroljub i revolucionar,
ekologist, liberter, pacifist, feminist i univerist

Pon, 13/10/2008 - 23:47 — Lion Queen

još jedan super članak na

još jedan super članak na tu temu: Milan Mesarić o Stiglitzu
http://hrcak.srce.hr/file/20678

Kad bih ja vodila ovu državu, Mesarić bi mi bio savjetnik, a Stiglitz mentor.

Pon, 13/10/2008 - 21:52 — Sanjar61

On piše da je slobodno

On piše da je slobodno tržište nezobilazan ekonomski instrument, ali da ono mora biti regulirano - ne samo preko državnih makroekonomskih mjera, nego ikroz cjelokupni pravni i politički sustav i sustav vrednota, koje prožimaju društvo.

Morat ću se složiti s garpom; da je ta nagrada iole relevantna, odavno bi več sletila u krilo nekog od mnogobrojnih majstora tih vještina u Hrvata.

Ono što prožima rvacko društvo, dostojno je mnogostrukih Nobelovih nagrada!

Pon, 13/10/2008 - 20:42 — garp

Kao i Oscar,Nobelova nagrada

Kao i Oscar,Nobelova nagrada je odavno izgubila svoju relevantnost.Tako da zaista nije bitno što super politički korektni Šveđani kemijaju.

Pon, 13/10/2008 - 21:49 — Hyeronimus

Na temelju čega baziraš

Na temelju čega baziraš takav zaključak?

Ne bih se složio s tim. Druga je stvar što su u javnosti najeksponiraniji Nobeli za ekonomiju i za mir, i još eventualno za književnost. Fiziku, kemiju, medicinu uglavnom ne kuži toliko puno ljudi. A recimo, baš ove godine je Nobel za fiziku dodijeljen za jedno vrlo bitno fundamentalno područje: takozvano spontano lomljenje simetrije.

Nobel je itekako relevatan - to možda nije toliko veliki novac (cca milijun eura, a često se dijeli na manje dijelove) - odnosno ima puno "bogatijih" nagrada i počasti, no Nobel je itekako relevantan, jer nosi određen ugled. Ali kažem, druga je stvar što se u javnosti uglavnom zna samo za Nobela za mir i Nobela za ekonomiju. Nobel za ekonomiju je još ajd i relevantan jer se dodijeljuje za znanstvena otkrića (u ekonomiji, čiji je utjecaj na društvu lakše razumljiv laicima), a Nobel za mir je relativno kontroverzan.

Tako da ja ne bih govorio o "gubljenju relevantnosti" za Nobela, baš naprotiv. Ta nagrada ima svoju poziciju. Dapače, u proteklih nekoliko godina Nobel je u području fizike, npr, dodijeljen za vrlo bitna otkrića, čak i za potpuno nove discipline koje su pred samo 20-30 godina bile nezamislive, a danas čak donose po nekoliko tisuća radnih mjesta izvan akademskog sektora (kao što je npr rendgenska astronomija povezana sa satelitima).

Uto, 14/10/2008 - 07:31 — silverci

Fiziku, kemiju, medicinu

Fiziku, kemiju, medicinu uglavnom ne kuži toliko puno ljudi.
Za što je ove godine dodijeljen Nobel za medicinu?
Za otkriće HIV-a. Koje se dogodilo 1983!
Za otkriće da humani papiloma virus uzrokuje rak vrata maternice. Koje se dogodilo također 1983!

1983. Nobelovu nagradu za medicinu je dobila Barbara McClintock za otkriće pokretnih genetskih elemenata ili transpozona kod kukuruza(otkriće koje se dogodilo nakon istraživanja 1940-ih i 1950-ih godina, dakle i tu se kasnilo 30-40 godina s nagradom).
Otkriće HIV-a i otkriće posljedica HPV-a gubi nagradu od kukuruza.

Imam osjećaj da se s Nobelovom nagradom čeka da netko nakon otkrića nečega ostari pa da mu se dodijeli Nobel kao neka vrsta nagrade za životno djelo. Ili se nakon 25 godina ispravlja nepravda.

Baš me zanima koje godine će nagradu dobiti ljudi za otkrića iz 2008. godine. Vjerojatno 2033. ili 2043.

silverci

Pon, 13/10/2008 - 22:27 — garp

U tom smislu sam i rekao da

U tom smislu sam i rekao da nije relevantan.U zadnjih desetak godina jedino je Oscar za scenarije relevantan jer ga dobiju zaista najbolji a scenarij je gotovo sama srž filma.Isto tako Nobeli za kemiju ili fiziku su obično vrlo relevantni jer za razliku od ekonomije ili nagrade za mir ne ovise o "ukusu" glasača tj. onih koji biraju.Slično kao i sa Oscarima.Uostalom nagradu za književnost dobio je Le Clezio ili tako nešto a prema prvim reakcijama nitko ne zna zašto.Možda se odgovor krije upravo u samim vrstama znanosti.Kod ovih temeljnih nema puno "filozofije" dok oko ekonomije ili književnosti igraju i neka druga pravila.Toliko o tome da je ekonomij znanost(moj filozofski zaključak).He,he

Pon, 13/10/2008 - 23:12 — Hyeronimus

Nobel jest svakako

Nobel jest svakako kontroverzan, često...recimo, u slučaju Nobela za egzaktne znanosti, često se događalo da se netko "previdi". Ili da komisija čeka dovoljno dugo da kandidat umre. O tome se može spekulirati, no sve skupa ostaje samo nagađanje. Čak i za ovu godinu, Nobela za fiziku su dobili Nambu, Kobayashi i Maskawa, ovi potonji za rad povezan s tzv. Cabibbo-Kobayashi-Maskawa matricom. Zašto Talijan Nicola Cabibbo nije dobio Nobelovu, fizičari se pitaju, a posebno se pitaju Talijani, kao i sam Cabibbo.

Nobel ima neku svoju relevantnost, nosi veliki ugled, no isto tako ima i vrlo kontroverznih odluka. No, značenje pojedinih otkrića u fizici i drugim egzaktnim znanostima ne mjeri se Nobelom, no generalno gledajući, Nobel ipak predstavlja neki grubi "putokaz" za važna otkrića u znanosti. Međutim, kao i sve drugo, treba ga uzeti cum grano salis.

Pon, 13/10/2008 - 20:31 — ap

U usporedbi sa naznačenim,

U usporedbi sa naznačenim, naše napredovanje i sustav su stalno prije i raznovsnije te sa puno više izmjena etapa igrali i kobinirali puno šire i raznovrsnije, tako da su to sve za naše prilike izrazi neiskustva, nesnalažljivost, nemogućnost kombiniranja više od 2 stvari i nadasve odsustvo niti, slijeđenja pravog puta.

Da ne bi izgledalo isprazno teoretiziranje, krajnje rutinirano i bez vidljivih znakova dvojbi stalno djeluju i naši neekonomski i međunarodno neadaptirani i neupućeni likovi, i stariji iskusni (Mesić, Marina MD, Luka Bebić ...) i mlađi sa lokalnim iskustvom (Šuker, Vukelić ...).

A tek legije stručnjaka i uspješnih poduzetnika, poptuno superiornih i nedvojbenih znanja, naprosto sve znaju i naprosto su toiko nadmoćni da se desetljećima nije poajvila niti nijansa slabosti, da je netko rekao tu sam u dvojbi i nedaj bože "tu sam pogrješio".

Globalno je za naše prilike suvišno i nepotrebno iscpljivanje i sa neoliberalnim, marskističkim, kejnzijanskim i drugim koncepcijama, ne koliko one vrijede nego ili su sve uključene ili ni jedna ništa ne objašnnja naš slučaj.

Mi smo, ako treba neka globalna odrednica, društvo samo upravljanja na zajednički račun. Poslujemo sa cijelim svijetom i svime kao od šale. zadnjih desetljeća sve je dignuto i vozi na višoj razini kroz permanentnu kulturnu i drugu revoluciju, zauzimanje i držanje najvećeg svjetskog nivoa bez obzira šta to znači, što snažno mobilizira mase u stalnim i pojedinim kampanjama maoističkog tipa.

Npr. neoliberalizam nema šta kod nas jer smo mi odavno u ekonomskom i vrijednosnom smislu turboliberalno društvo, nema šta se pod normalnom posluje, bar 10 kategorija koje ni esktremnom neoliberalu ne bi palo ni na pamet. U vrijednosnom smislu npr. nije samo za gradskog čelnika za socijalnu skrb dr Šostara organizirana zabava pušenje organa u pol bijela dana i pred više svijeta nego se tako već dugo zabavlja društveno-politička elita. Neoliberali u USA to nemaju za foru. U SSSR-u je npr. to pravo bilo rezervirano za najviši vrh, dok je ovakva kategorija najviše doprla za perestrojke, kada je npr. obavljala normalni seks u hodniku hotela i pod pokrivačom, ovako nešto za one ispod vrha ni u perestrojki nije dolazilo u obzir.

Pon, 13/10/2008 - 19:54 — leddevet

Tamo se poslovalo na temelju

Tamo se poslovalo na temelju osobnih odnosa, ne uskog legalizma. A sad znamo i rezultat toga. Vladini dužnosnici bankama dopuštaju da igraju opasne igre s tuđim novcem, tako dugo dok banke taj novac jeftino posuđuju za poslove ljudi koji imaju prave veze.
Jasno da mi je prva asocijacija na ovo gore kredit koji je sad bivši ministar Rončević dobio od Erste banke. Ovdje je "dobio" prava riječ jer je kredit prilično nerealan.
Pitanje da li ti koji su dali takvu kredu podliježu ikakvim sankcijama budući da prema iskazanim primanjima i nesigurnosti istih (dosta je bilo očekivano da Rončević neće dočekati kraj mandata, a i da ga je dočekao sumnjam da bi ušao u sljedeću vladu) teško je vjerovati da je moguće otplaćivati takav kredit pogotovo do 78 godine života.

Dakle iz legalnih izvora je teško opravdati takav kredit i takav potez banke je izrazito rizičan, a u slučaju da se otplata kredita garantira iz nekih izvora koji nisu nigdje legalno evidentirani to bi jednostavno značilo da banka pokriva nečiji kriminal.

Dalje mogu postaviti pitanje iz perspektive bilo kojeg štediše te banke (ja nisam) kako gleda na takvo neozbiljno raspolaganje povjerenim novcima. Ja u takvoj mutnoj instituciji ne bih volio držati svoje novce. Ja radim a oni to poklanjaju nekim bezveznim ministrima skraćenog mandata.

No potpuno je svejedno dali je ovaj lik iz HDZ-a ili je netko drugi iz neke druge stranke, bit je da ova banka posluje loše ili se bavi poslovima gdje bi Uskok imao što raditi.

Jedna stvar gdje banke ne žele nikako popustiti ili vrlo teško je pitanje tajnosti štednog uloga, a glavni razlog je da zapravo time štite sebe jer ne bi nikako bilo dobro da se stvarno vidi s kim i kako zapravo posluju.

Jasno ovo je samo mala slika s malim likom i teško da je to dovelo do globalne katastrofe no dobro ocrtava mentalitet novčarskih institucija i može se primijeniti na puno veće kobinacije.

leddevet

Pon, 13/10/2008 - 20:05 — Abies

ima li u Hrvatskoj bogatih

ima li u Hrvatskoj bogatih političara ?

TKO JE TU KOME KUM ?
Danko Plevnik, 12.10.2008 (Slobodna)

Puno jednostavnije je predložiti antimafijaški zakon, nego prokazati mafiju. Sanader je još 2005 obećavao borbu protiv mafije, ali je nije uspio identificirati, što mu je pošlo za rukom tek ovih dana nakon što su, prema krimgrafolozima, zaredali 'zločini s potpisom mafije'. Mesić ju je odavno vezao uz državu znamenitom izrekom, kako svaka država ima mafiju, dok u Hrvatskoj mafija ima državu. Je li po tom sudu mafija i u samom vrhovništvu, jer zna se tko drži državu ? Bivši ravnatelj policije Ranko Ostojić detektirao je mafiju i u MUP-u.
Tiskani mediji su najdalje otišli u individualizaciji i vizualizaciji tog miljea pretvarajući se u slikovnice kriminalnoga glamura. Opčaranost lopovskim bogatstvom uzbuđuje i moralno korumpira i nove naraštaje političara. Mafija je, izgleda, svugdje i zato je normalno što se prezentira kao nova društvena vrijednost. Na hrvatskim se TV mrežama u ime kompanije Tele 2 promoviraju proizvodi i usluge pomoću mafijaša i njihovih batinaških sredstava. Sada je u modi 'Dorina obitelj'. Dakle, s jedne se strane nade polažu u slovo antimafijaškog zakona, a s druge se na javnoj televiziji uzdiže duh složne mafijaške obitelji. Doprinosi li takva gangsterska etika stvaranju antimafijaške klime ?
Nije li se u Tuđmanovoj namjeri da se društveno vlasništvo pretvori u posjed 200 obitelji skrivala takva 'Tele 2' želja da Hrvatskom upravlja 'santa famiglia'? Tada se toliko vjerovalo u obiteljski business, a sada se donosi antimafijaški zakon protiv nekoliko obitelji, koje se već godinama drže na oku. Vjerojatnije j