Nekad me zaista fascinira nonšalancija dragih nam susjeda s onu stranu Dunava, posebice njihove ministrice znanosti Ane Pešikan pod čiji resor spada i nuklearni Institut Vinča, koja na informaciju iz medija da je došlo do curenja radijacije iz oštećenih gorivih elemenata u krugu bazena za istrošeno nuklearno gorivo mrtva-hladna izjavi:
"Radioaktivno gorivo curi već više od godinu dana, no to ne predstavlja opasnost po sigurnost građana i životnu sredinu."
Problem nije u tome što se radioaktivna kontaminacija zaista zadržala u prostoriji u kojoj je bazen za nuklearno gorivo, već u činjenici da se već godinu dana to zna, a da se ništa ne poduzima, tako da izjava zaslužuje nekadašnji Feralov "Shit of the Week". Sličan obrazac dogodio se pred nekoliko dana i u Španjolskoj gdje je Agencija za atomsku energiju zamolila poštenog nalaznika da im vrati lijepi mali žuti kovčežić s oznakom radioaktivnosti u kojem se nalazi radioaktivni materijal: izotopi cezija (Cs-137) i americija (Am-241), a koji se koristi prilikom proučavanja kvalitete gradnje. U javnom pozivu stoji sljedeće:
"Molim vas da vratite žuti kovčeg, jer je sadržaj radioaktivan. Molim vas da ga ne otvarate ili uništavate."
Naravno, opet nije u pitanju činjenica da se radi o maloj količini izotopa, već u činjenici da je kovčeg s nuklearnim materijalom ukraden iz automobila parkiranog u industrijskoj zoni Madrida. Drugim riječima, taj nuklearni materijal samo što nije vrištao: "Ukradi me!"
I za kraj, poslastica za moje drage prijatelje zelene koji su se tako veselili zatvaranju nuklearne elektrane Páks između 2012. i 2017. godine sa četiri stara sovjetska VVER reaktora, koja se nalazi svega 40 kilometara od naše granice: radni vijek nuklearke će se, ukoliko modernizacija prođe stroge europske kriterije, produžiti sve do 2032. godine, a uz malo sreće i s obzirom na očajnu energetsku situaciju u Mađarskoj, moguća je gradnja novih reaktora u susjedstvu, što će mojim prijateljima uz novi blok Krškog vrlo vjerojatno izazvati nove frustracije... :-))
A pitanje dana... pobogu, zeleni, gdje ste kad vas trebamo?! :-))
Komentari
Meni u mom malom životu
Meni u mom malom životu zapravo nigdje u uhu ne zvoni da su zeleni napravili išta vrijedno pamćenja. Ukoliko netko ima podataka da su zeleni nešto pokrenuli i izgurali, bila bih sretna da mi to kaže.
Meni su zeleni sinonim za prelijevanje iz šupljeg u prazno. I za drečanje bez smisla i logike.
Da se razumijemo, koliko je u mojim mogućnostima nastojim sudjelovati barem u smanjivanju zagađivanja okoliša. Nažalost, kad na proizvodima nitko nije dužan napisati da li je nešto biorazgradivo ili nije, nije da mogu puno napraviti (onda se barem povodim da uzmem nešto što nije testirano na životinjama, da ako već ne znam da li mogu utjecati na spašavanje budućih, da onda pomognem inicijativi da se sadašnje životinje ne muče bezveze). Ali kao mali čovjek mogu se potruditi odvojeno sakupljati sve što se tako sakupljati da (konzerve, plastika, lijekovi, papir, staklo.... )
Ne kažem da je to puno, niti da sam zbog toga super, ali računam da je to barem mali pomak, što je ipak bolje od stajanja na mjestu.
Mislim da ce zeleni
Mislim da ce zeleni pozeleniti od muke, ali koliko se meni cini, alternative nema.
Zalosno je sto se u RH na visim instancama ni ne razmislja o mogucim energetskim problemima... To je kao i obveznice; boli nas briga sta ce biti za 10 godina, glavno da mi sad uzmemo novaca, a neka onda one budale koje se za 10 godina nadju na vlasti placaju to...