pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U gotovo dječje šarmantnom stilu i obrana Milana Martića posegnula je za prebacivanjem odgovornosti i fokusa kao manevrom izbjegavanja adresiranja odgovornosti optuženika. Završna riječ Martićeve obrane posvetila se tako terećenju hrvatskog vodstva za "organiziranje oružane pobune na teritoriju Jugoslavije", optuživanju Milana Babića za lažno svjedočenje i predbacivanju sudskom vijeću što je prihvatilo Babićev iskaz nazvavši takvu praksu "nepoznatu civiliziranom svijetu".

Nakon što je prije dva dana Tužitelj zatražio doživotnu kaznu za bivšeg čelnika odmetnute Republike Srpske Krajine zbog zločina na području Krajine i granatiranja Zagreba, Martićev branitelj Predrag Milovančević završio je case za obranu argumentirajući odgovornost hrvatskog vodstva umjesto neodgovornosti Milana Martića, kojeg je u završnoj riječi jedva spomenuo osim u onom dijelu koji Martića opisuje kao omiljenog "heroja" koji nikad nije pokazao svoje nacionalističko lice vlastitim susjedima čiji je jedini grijeh bio, kao i kod tisuća žrtava diljem bivše Jugoslavije u 90-tima, da su različite nacionalnosti.

Ključni dio obrane Martića je tvrdnja da vodstvo Krajine i Srbije nije bilo uključeno u zajednički zločinački pothvat stvaranja Velike Srbije okupiranjem teritorija Hrvatske već je Hrvatska organizirala "oružanu pobunu" u Jugoslaviji koja je pripremana barem 20 godina, a čiji su se prvi znakovi pokazali još 1971. Obrana je stoga zaključila kako je "jedini udruženi zločinački pothvat postojao na hrvatskoj strani" te da su federalne vlasti, kojima su Srbi ostali lojalni, u skladu sa Ženevskim konvencijama koje dopuštaju upotrebu "svih sredstava" za suzbijanje oružane pobune jednostavno intervenirale. Sličnu tezu promoviralo je već nekoliko Martićevih svjedoka među kojima se istakla Nada Drmanić koja je za pokolj u Šakbrnji skoro okrivila same žrtve.

Za ključnog svjedoka Tužiteljstva Milana Babića koji je počinio samoubojstvo samo nekoliko dana prije dovršenja svjedočenja u ožujku 2006. i koji je teretio Martića, obrana je ustvrdila da je bio "emotivno nestabilan" dok je davao iskaz što taj iskaz čini bezvrijednim. Odluku vijeća koje je dopustilo uključivanje Babićevog iskaza u spis unatoč tome što je ovaj umro prije dovršenja unakrsnog ispitivanja Martićev branitelj nazvao je "nepoznatu u civiliziranom svijetu". Svoju je izjavu bio prisiljen povući nakon što ga je predsjedavajući sudac Bakone Justice Moloto pitao znači li to da su Raspravno i Žalbeno vijeće "necivilizirani" zbog odluka koje donose.

Martićev branitelj iskoristio je puno vrijeme na raspolaganju za završnu riječ bez spominjanja granatiranja Zagreba te Martićeve uloge u tom i drugim zločinima. Optužnica Martića tereti za smrt nekoliko stotina civila u akcijama koje su zajednički poduzimali JNA, Teritorijalna obrana i Martićeva policija što je obrana opisala tek kao zajedničku "neutralizaciju pobunjeničkih grupa" koje su se skrivale u hrvatskim selima.

Ova tehnika obrane koju vrlo često invociraju apologeti ratnih zločina sa svih zaraćenih strana u bivšoj Jugoslaviji, a koja umjesto adresiranja odgovornosti optuženog vrijeme i resurse troši na dokazivanje pitanja irelevantnih za odgovornost optuženika, nije samo pravni hitac u prazno nego i jasan pokazatelj koliko je nemoguće pronaći bilo kakvo opravdanje za smrt nevinih civila.

Slučajevi ratnih zločina ozbiljna su stvar i uz čvrstu i potkrijepljenu optužnicu optuženikove šanse za negiranje odgovornosti su minimizirane što najčešće rezultira bjesomučnim prebacivanjem odgovornosti na druge uključene osobe ili opravdavanjem zločina "kontekstom". Doduše, osim Martića, lekciju da za dokazane najteže povrede pravila temeljne ljudskosti nema opravdanja moraju naučiti još mnogi, a pravu priliku za to će donijeti dva kapitalna suđenja koja prethode. Slučaj Milana Martića i nadolazeći slučajevi u neposrednoj budućnosti će više puta ponoviti lekciju svim onim kolektivistima koji otežano razmišljaju van polariziranih okvira "mi-oni", a koja jednostavno poručuje da to što su radili "oni" ne igra nikakvu ulogu u ocjeni onog što sam radio "ja" kad je žrtva nevini civil.