pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

- E, di si Nino, kako ide ?
- A evo, gura se pomalo, ovi političari me pritišću sa svih strana.
- Ma sredit ćeš ti to, nemam straha niti zericu. Uostalom, ko bolje pliva od tebe. Nego, ajmo mi o važnijim stvarima. Sad je vrime da ubacimo u višu brzinu!
- Kako to misliš ?
- Pa ova naša stvar s Hrvatskom Blogerskom Organizacijom! Ovo dosad je bilo odlično, malo pod Vijesti, pa malo pod Tehnologija, pa onda prilog u subotnjem Jutarnjem, ali mislim da je došlo vrijeme da idemo u glavu.
- Što imaš na umu?
- Pa eto, došlo je vrijeme da se proguramo i na naslovnicu Jutarnjeg. Znaš, da ustanovimo kredibilitet.
- Tako oštro?
- A nema se što čekati. To je sljedeći korak a kad to odradimo onda idemo na pravu stvar.
- Aha, misliš na naplaćivanje autorskih prava prilikom citiranja naših članaka na blogovima? Je, je, to moramo riješiti! Pa ne mogu nas tako krasti!
- A da bi to mogli riješiti ... sve ti je jasno! Znači, naslovnica.
- Može. Evo sad ću zovnuti Butkovića da to sredi.
- A onda ćeš me spojiti s Bebićem da proguramo kroz Sabor i zakon o blogovima. Znaš ono o čemu sam ti pričao, uvođenje naknade za pisanje bloga.

- Ma oću oću, ali to mi i nije baš tako napeto.
- E čekaj malo! Pa ne možemo radit samo za tebe! Triban i ja nešto u džep staviti. A osim toga, to je dobro i za tebe – da ti malo skrešemo konkurenciju.
- Ma dobro, dobro. Nemoj odma skakat ko da te sam vrag u guzicu ubo. Oću, rek'o sam da oću i oću.
- E, tako je već bolje. Moramo mislit na našu stvar. Jel' tako?
- Je, tako je.
- Baš mi je drago što se sve razumimo. Sad moram ić' pokupit dicu iz vrtića pa živio ti meni Nino. Vidjeti ćemo se.
- Dogovoreno. Aj bog.

„Arghh“ – mrak se odjedanput trznu.
U sobi je vladao mrak. Kapljice znoja cjedile su mu se niz lice. Sat je pokazivao 3:15.
„Dobro je“ – pomisli – „bio je to samo san“.

Naravno, predsjednik Hrvatske Blogerske Organizacije (evo, smislio sam još jedan način da o sebi pišem u trećem licu ,-) se NIJE sastao s Ninoslavom Pavićem (vlasnikom Europa Press Holdinga, ako ste pali s Marsa), ali ovaj nemušti prozni pokušaj je svejedno „inspiriran stvarnim događajima“ :-).

Da bi dokučili kako i zašto, poslušajte ovu kratku snimku iz Aktualca Radija 101, u kojem su (jedna od) tema bili blogovi, a mrak se kao gost emisije osvrnuo i na Hrvatsku Blogersku Organizaciju.

Ako vam se ne da slušati sve, evo i transkripta relevantnog dijela (2:10 od početka) gdje mrak kaže:

Zamislite situaciju, dakle imate Hrvatsku Blogersku Organizaciju i onda u prvoj fazi nekakav EPH dođe i onda piše 20 dana o tome kako postoji ta neka Hrvatska Blogerska Organizacija i oni u medijima dobiju dojam da su oni relevantna organizacija koja zastupa određenu grupu ljudi. Nakon toga oni kažu ajmo se mi dogovoriti ako vi nama kopipejstate nešto iz Jutarnjeg lista, onda onaj koji to kopipejsta mora platiti toliko i toliko novaca.

Ma vidi ti tog lupeža – pročita me ka' otvorenu knjigu! Cili biznis kejs mi je upropastija! A što ću više išta radit, evo dajen ostavku, neće tu biti ništa od kakvih šoldi!!!

Hau jes nou, što bi reko Đuro :-))). Ali, ako neću u ostavku, onda sad triba nekako odgovorit!

Radikalno?

Ma neću ovaj put. Možda ipak samo malo ;-)

Najprije o konkretnom primjeru koji je iznio mrak. Ovdje ću bez pardona reći da je to što je mrak izjavio čista budalaština :-)!!! „Joj, vidi babaroga“ - sad će nas novinski magnati izraditi tako što će naći par poltrona koji će kao „predstavljati“ blogere i onda će se oni kao „dogovoriti“ pa ćemo svi morati plaćati za citiranje tekstova s internet portala!

Mislim, mrak sorry, ali to je stvarno laprdanje :-P!

Da se razumijemo, to jest vrlo važno pitanje i način razriješenja tog pitanja će fundamentalno utjecati na razvoj blogosfere (i ne samo blogo-sfere već i ostalih virtualnih –sfera). I uopće nema dvojbe da će se diskusija o tome morati otvoriti prije ili kasnije. Ali, način, odnosno kontekst u kojem je mrak postavio to pitanje je posve promašen. Ili je stvarno paranoično zabrinut zbog mogućnosti 100%-tnog enforcinga copyrighta na internetu, ili malo podjebava i našoj udruzi baca klipove pod kotače :-).

Osim toga, mrak je ponešto krivo prenio i cjelokupni kontekst američkog slučaja (odakle je očigledno dobio inspiraciju), gdje je (kako to on vidi) američki MBA (Media Bloggers Association) ispao neki „bad boy“ koji se urotio s Associated Pressom da blogerima nametne cjenik za korištenje (citiranje) vijesti!

Dobro, nije mrak jedini koji je tako shvatio stvar, pa mu se donekle i može oprostiti. Recimo, to se desilo i Business Weeku, pa su na svoj članak o toj priči morali stavljati update, a i BoeingBoeing sajt se nakon inicijalne priče morao malo „povući“ (ie, i oni su objavili update ;-).

Kako će završiti priča blogeri vs. Associated Press tek treba vidjeti (možda se i razriješila, a da ja ne znam), ali problem u srži cijele priče je jasan – u kojem obimu je dopušteno citiranje sadržaja na internetu, i još važnije, da li je uopće dopušteno!

Najprije treba posve otvoreno reći da citiranje, ili bolje rečeno kopiranje/prenošenje CIJELIH tekstova definitivno predstavlja povredu autorskih prava i oko toga nema spora! Uostalom, u tom fajtu blogosfera često izvuče deblji kraj s obzirom na nonšalantnost koju mediji pokazuju u krađi sadržaja s blogova i iako problem krađe autorskih sadržaja s blogova do sada u svojim postovima o Hrvatskoj Blogerskoj Organizaciji nisam potencirao (čak dapače, mislim da to pitanje nisam ni spomenuo), to definitivno jest područje kojim se planiramo „baviti“ (a čak bih rekao da je baš taj dio „budućeg djelovanja“ naše udruge možda i najrelevantniji za hrvatsku blogosferu u cjelini).

Ipak, o tome u nekom drugom postu, a da se mi vratimo na srž problema. Dakle, u kojoj mjeri je dopušteno (parcijalno) citiranje?

Za odličan uvod u tu diskusiju, svakako pogledajte post Denisa Avdagića „Blog i autorska prava“ u kojem je on jako lijepo (i koncizno, koliko to tema dopušta!) iznio činjenično stanje. O konkretnom problemu citiranja tuđih tekstova, poglavito onih objavljenim od medijskih/novinskih agencija i internet portala Denis kaže ovako:

Prema tomu, kada bloger prenese dnevnu novost s nekog medija na svoj blog tada on nije prekršio zakon, ali kada mediji prenose tekstove s blogova tada oni krše zakon. Ipak, prenošenje tekstova s javnih medija ne bih nikome preporučio! Budite kreativni, uzmite informaciju i prepričajte je svojim riječima – što vrijedi i za medije i za blogere!

Dakle, prema Denisu „prenošenje dnevnih novosti“ s nekog medija na blog nije kršenje zakona! Ipak, moram priznati da sam u pogledu „pravne ispravnosti“ te tvrdnje pomalo skeptičan jer, za razliku od Amerike, mi u Hrvatskoj, barem koliko sam ja upoznat, nemamo ekvivalent „Fair use doktrine“ koja pod određenim uvjetima eksplicitno dopušta kršenje copyright-a, odnosno korištenje autorskim pravima zaštićenog sadržaja!

Ukoliko imate volje pročitati pet šest stranica teksta, svakako proporučam da kliknete na gore linkani članak s Wikipedije i upoznate se kako stvari stoje u zemlji koja, uz sve svoje nedostatke :-), slobodu govora (i izražavanja) shvaća vrlo ozbiljno!

A što ćemo mi u Hrvatskoj ?

Jedna mogućnost je poslušati Denisov savjet i umjesto citiranja dati link i relevantnu stvar (vijest) ispričati/prepričati svojim riječima! Ukoliko se radi o prenošenju „obične“ vijesti/novosti, mislim da je to čak i ispravan smjer djelovanja! Ako je negdje pala dizalica, ili je pas ujeo čovjeka, ili je laser nekoga oslijepio u disko klubu ..., znači u slučaju gdje je prenošenje same vijesti u fokusu, „krasti“ tuđu formulaciju te vijesti (odnosno, šlepati se na tuđem trudu da se događaj formulira u novinsku vijest) je po meni krivo! Ili napiši jednu rečenicu i daj link na izvor, ili se potrudi pa daj i neki svoj osvrt (added value ;-)

S druge strane, ukoliko se radi o komentaru, znači, ne iznošenju vijesti već prije o iznošenju nečijeg mišljenja/analize, ili o situaciji kada je citirana vijest samo osnova za daljnju razradu, e u tom slučaju mislim da je citiranje čak i copyright-om zaštićenog sadržaja, sasvim opravdano (naravno, u određenoj i prikladnoj mjeri!).

„Je Zvone, pa tako se to i sada radi, i nema problema!“

Istina, ali ipak ostaje činjenica da se ovdje radi o sivoj zoni gdje zakonski gledajući stvari nisu baš kristalno jasno postavljene! A ako „problema“ trenutno nema, ne znači da ih neće ni biti! Naravno, ostaje mogućnost da ja u stvari nemam pojma, da je u zakonu sve to lijepo definirano i da će me neki komentator koji se u to područje kuži temeljito „oprati“ :-).

And you are most welcome to do JUST THAT (pa da diskusiju stavimo ad acta)!

A ukoliko ipak nisam omašio 100% i ukoliko hrvatsko zakonodavstvo doista kaska s (re)definiranjem autorskih prava u doba interneta i „virtualnih sfera“, e u tom slučaju možemo otvoriti diskusiju.

Mislio sam još malo „špotati“ mraka zbog forsiranja ovakve priče iako sam u prethodnom postu (bar sam mislio da jesam!) detaljno objasnio da je njegova bojazan posve neutemeljena, a i malo mi je bilo čudno da baš on glumi „glasnogovornika“ HBO-a iako (po osobnom izboru!) s našom udrugom nema nikakve veze ... ali, nema tu kruva (a ni koristi!) pa je bolje da se koncentiramo na važnija pitanja.

Pa proglašavam diskusiju otvorenom ...