pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Obzirom da je cijenjeni auditorij iznio neke naznake o djelomičnoj pojavi kineske hrane te o znanju i ulaganju, iznosim nešto malo oko toga:
- u drugoj polovici sedamdesetih u Zagreb je stigla jedna grupa od cca 30-tak kineskih stručnjaka tipa docenata raznih struka, nešto takvo prvo što je nakon puno godina izišlo iz Kine, na višegodišnje iscrpno proučavanje tada već svjetski renomiranih jugoslavenskih uspjeha, daleko najvećih u zemljama socijalizma u svemu, a prehrambeno-poljoprivredni uspjesi, uključujući sve s time povezano su bili od najveće važnosti Kini, obzirom da su silni kineski uspjesi iz etape u etapu doveli do tadašnje faze privođenja kraju njihove impresivne tzv. kulturne revolucije, koje je preodgojila i zadnju rajčicu i vrapce (tako da je bila glad);
- obzirom da je naša kulturna revolucija bila vrhuncu sa izobiljem hrane i svega, njihovi domaćini razni profesori i znanstvenici, veterinarski vrh i razno su bili na specifični način preokupirani uspjehom te se brzo pojavio raskorak između beskrajne kineske znatiželje i toga. Tako je teret bitnog dopunskog rada na tim višedisciplinarnim istraživanjima nehotice pao na nas studente raznih struka s kojima su uspostavili osobne neformalne veze;
- neplanirano smo uložili jako puno znanja, rada i nešto kapitala u obliku casha, obzirom da nismo mogli ostaviti kineske prijatelje ne nepotrebnoj nemilosti toga. Radilo se i više nego ozbiljno, tako da je rad u vezi hrane obuhvatio i ozbiljna društvena i politička istraživanja;
- nije čudno da su sada u naprednijem djelu Srbije Leskovcu, nakon što su osvojili svu trgovinu pa i robne kuće, Kinezi kapitalom i tehnologijom, sve pod vodstvom istog komesara KP, osvojili i cijeli poljoprivredni kompleks. Uzgajaju se razne poljoprivredne vrste i proizvodi te razna hrana, sve po pravilima prirodno, bez pesticida i ičega, konkurentno cijenama, uz bitnu napomenu da je kinesko znanje, kapital i vodstvo a vrijedni Srbi su dobrovoljni kmetovi na vlastitoj zemlji.

Dakle, radi se o dvije približno istovremene kulturne revolucije, obje vezane uz mala podešavanja svjetske slike. U vezi tendencija i pouka, vidljivo je da pristup, znanje i ulaganja igraju određenu ulogu.

I ja imam malo zadovoljstvo što jedno od mojih malih raznovrsnih ulaganja ima uspjeha nakon toliko godina. Tada je to izgledalo i više nego besmisleno. Bili smo na takvom vrhuncu da je bilo šta u vezi hrane bilo jednostavno deplasirano (pa smo valjda tim ulaganjima instiktivno ulagali za slučaj da to dovede do apokalipse) a Kinezi su bili nešto bitno besmislenije od u Zagrebu afirmiranih Crnaca. Evo samo jedne delikatne situacije:
- trebalo je pronaći nekog tko je imao ikakve veze s Kinom. Nakon i više nego opsežne potrage nađen je jedino pokojni pjesnik Josip Sever, čuveni turbo pijanac. Duge pripreme i akcija. U sumrak sam s grupom kineskih profesora stigao u Blato na kutu Masarykova-Gundulićeva. Višesatnu razmjenu mišljenja je pratila sva socijalistička mladež Zvečke preko puta, sve službe, razni umjetnički i intelektulani svijet. U razmjenu mišljenja se je uključilo svo Severovo društvo i razni. Ceh sam platio cca u rangu mjesečne zarade preko Student servisa, približno najbolje plaćeni naporni i riskantni poslovi. Bio sam svjestan toga i približno sam razmišljao da bi se to jednoga dana moglo dobro vratiti, čak veoma dobro. Sada sam gotovo siguran da to stiže. Na neki je način logično da se dvije revolucije i dva smjera istog kraka naapretka opet dodirnu. Naši kineski prijatelji vjerojatno ne zaboravljaju da su prvu studijsku grupu poslali u Zagreb i da je i više nego dobro obavljeni zadatak odigrao bitnu ulogu u njihovom nepretku. Ozbiljni ljudi i zemlje misle na svoje interese i prijatelje.

Nije točno da nemaš ništa efikasno. Imaš zdravu pamet, a i znaš misli pretočiti u suvisli tekst kojim si (nadam se) barem nekoga potaknuo da o ovoj temi ozbiljno razmišlja.
Za poljoprivredu vrijede ista pravila kao i za svaku drugu gospodarsku granu: bez stručnog obrazovanog kadra nemamo nikakvih šansi.

Stvar je u tome da se za vrijeme zadnjeg HDZ-ovog mandata dogodila jedna simptomatična, dobra stvar. Naime, HDZ je podržao inicijativu HUP-a za klasterizaciju sektora. Takva rješenja pomažu sektorima, pa i poljoprivredi (nešto slično zadrugama koje Zvone malo niže spominje). To što seljaki nisu zainteresirani za udruživanje, to je njihov problem.
Unutar klastera se naravno, organiziraju i tečajevi za njihove članove, kako bi se cijeli klaster modernizirao i kako bi postajao konkurentniji na svjetskom (pazi svjetskom, ne regionalnom) tržištu. I to je jedini put, a ne slati seljaka na fakultet, gdje će u loše organiziranom obrazovnom sustavu samo gubiti vrijeme. Osim ako želi biti agronom, onda mora nekog vraga završiti (kako god loše to bilo), ali ovdje (sa tvojim bratićem) to nije slučaj.
I naravno, da nebi ispalo da ja sad hvalim HDZ. To jest jedna od dobrih stvari koja se dogodila, ali daleko od pravih strukturnih poteza koji su se trebali dogoditi. A koji se neće dogoditi ni u slijedećem mandatu (bilo koje vlasti), jer, kako ti kažeš, nema ništa efikasno da se spriječi dolazak bilo koje od dvije loše opcije na vlast. Jer dobre nemamo. A mogli bi dobiti i dvije loše ZAJEDNO :((

Složila bih se sa svim (naročito sa stavom da zemljoradnicima itekako treba školovanje), osim s tvrdnjom da je kod nas SVE što se proizvede organska hrana, što je, na žalost jako daleko od istine. Možda u bakinom vrtu, ali veći proizvodjači koriste pesticide i umjetna gnojiva koja su odavno zabranjena u Europi i to u konvecionalnoj proizvodnji.
Naravno da nije kasno da se to promijeni, u bio-hrani je budućnost (naši susjedi poput Madjara i Bugara izvoze već odavno bio proizvode u Njemačku, Rumunjska će uskoro postati glavni liferant zdrave hrane za europsko tržište), ali za takve stvari treba novac, koji naš zemljoradnik nema, a naravno i edukacija, koje opet nema, jer mu nitko ne objašnjava činjenično stanje.
Projekt hidropona se pokazao užasno skup i osim toga iracionalan: još nismo sahara ili tajga, još posjedujemo dobru zemlju na kojoj se mogu uzgajati zdravi plodovi.

Eeeee, da je u Hrvatskoj danas (kao nekad) imati lokalne poljoprivredne zadruge u svakom selu da se bave organiziranim otkupom i plasmanom tih zdravih proizvoda, umjesto privatnih prekupaca koji seljaku plate po 3 kune, a u Zg na pijaci prodaju po 8 (ili 10) !!!

Mislim da čak i nije toliki problem u seljacima ili njihovom poznavanju poljoprivrede koliko u posvemašnjoj LOŠOJ ORGANIZACIJI cijelog sustava !

A pogotovo me sekira kad vidim kako Friščić obećava 6 milijardi kuna "za obnovu sela". NIKAKVE SUBVENCIJE NEĆE OBNOVITI HRVATSKO SELO !!!! Naprotiv, ja bi ih čak i smanjio pa da ih nužda natjera da počnu bolje raditi ...