Tagovi

Nije naš izbor "tržište ili socijalizam". Trebamo više jednog i više drugog, istovremeno

Povodom nekih recentnih ideoloških diskusija u javnosti.

Kapitalizam = vladavina kapitala.

U tržišnoj privredi vlada borba za višak vrijednosti između nadničara, profitera i rentijera. (Doduše i kamatara također, što bismo mogli odvojiti od profitera, pa onda imamo dominaciju financijskog kapitala nad industrijskim - u čemu je za razumijevanje važan Marx, 3. knjiga "Kapitala".)

We are all socialist now (Newsweek 2010)Kapitalizam je sustav u kojem profiter dominira nad drugom dvojicom. U tom svijetu živimo. (Rast tržišta u Europi od doba Karla Velikoga doveo je do uspostave feudalizma, oblika vladavine rentijera.).

"Država blagostanja" nakon katastrofe Drugog svjetskog rata donijela je "klasni kompromis". Od početka 1980-ih, "neoliberalizam" obnavlja klasni rat u kojem, kako reče jedan veliki kapitalist "mi pobjeđujemo". Moderno globalizirano "slobodno tržište" ovisno je o nizu odluka koje su dovele države (a preduvjet je bilo američko napuštanje zlatne podloge 1970.). To je, kao i država blagostanja, politički projekt (projekc cijelog POLISA ili u ime polisa), kako kaže jedan nobelovac za ekonomiju, a ne "prirodni" sustav. (a sigurno nije ni "kraj povijesti").

Taj sustav vladavine kapitala i dominacije financijskog kapitala ("globalizacija") upada u ozbiljnu strukturalnu krizu krajem 2000-ih (a jedan vrlo slavni ekonomist krajem 1990-ih, kad je slom "Azijskih tigrova" navijestio probleme, označio sustav kao ultranestabilan).

Struktura društva može imati i snažna feudalna obilježja, plemenska, patrijarhalna, svejedno. (Kod nas je vrlo važna kronističko-klijentelistička mreža. Iz crony socijalizma prešli smo u crony capitalism), svejedno je to kapitalizam.). (Velika Britanija je u revolucimama 17. stoljeća zadržala snažne elemente feudalizma, ali su feudalci svoj prihod od rente počeli koristiti kao kapital za stjecanje profita.)

I kapital kojim upravlja država je takođek kapital. (Komunističke države uipravljale su njime vrlo slabo i izgledalo je da je taj model prošlost, ali sada Kina pokazuje vrlo učinkovotio upravljanje s dominacijom države i partije. Stopa akumulacije, koja odgovara marskističkom pojmu stope eksploatacije radne snage, mnogo je viša u Kini, a pod kontrolom držav se učinkovito ulaže i osigurava brzi rast, pa i kapital i rad imaju rastuće prihode.)

Kapitalizam je sustav vladavine kapitala. To se jasno vidi u krizi: cijela je povika da je nužno ograničiti primanja rada, da bi kapital dobio svoje. On ima prednost. Dapače, čim je kriza, kapitalu se mora obećati više, kroz izglede za višu profitnu stopu ili jednostavnije više kamate. Oni koji inzistiraju da u današnjem sustavu nema izlaza na drugi način (jer nemamo kapitala i moramo ga privući - rad bez kapitala ne može se akumulirati), možda su u pravu, u okviru ovoga sustava.

Kapital je puno pokretljiviji od rada i tu je njegova prednost (a osobito financijski kapital, milijarde dolara prebacuju se s jednog na drugi kraj svijeta pritiskom na tipku; lokalni poremećaj začas može postati katastrofa.).

Mi smo imali sustav koji je načelno pokušao uništiti svaki značaj kapitala u ime vladavine "udruženoga rada", ali u stvarnosti to nije tako funkcioniralo. (Jedna značajna knjiga sredinom 1980-ih, kad je bila obilna tzv. "krizološka" produkcija, nosila je naslov "Kapital i rad u SFRJ".) Od 1960-ih "društveno-političke zajednice" većinu svog udjela u sredstvima za financiranje investicija prenose na banke i privredne organziacije. Ali, stvarnu kontrolu nad nima nije imao "udruženi rad", ali niti "partija" kao takva, netgo neformalne "klike", kronističke mreže lidera, povezane prema dolje klijentelističkim vezama što cijelom sustavu daje žilavost.

Na višim nivoima vlasti i moći postoji horizontalna solidarnost, dok je na nižim nivoima uništena i niži slojevi se oslanjaju na vertikalnu solidarnost, tj. nekog svog druga ili kuma "gore" koji će im pomoći. Josip Županov je 1980-ih to nazvao neformalnom koalicijom birokracije i nižih slojeva radničke klase, a za puno razumijevanje potreban je još pojmovni instgrumentariji analize "socijalno" odnosno "socijalno-kulturnog" kapitala.

Taj sustav odnosa bez velikih potresa u bitnom je ostao isti u našoj varijanti kapitalizma. Kao što nije bil ovelikih socijalnih potresa 1980-ih, tako ih nema ni danas. Ljudi se i dalje puno više pouzdaju u pomoć nekog patrona ("kuma") odozgo (vertikalne veze), nego u moć zajedničkog djelovanja s onima koji su u istom položaju (horizontalne veze).

To jest kapitalizam, naime vladavina kapitala. Dominacija onih, koji posjeduju i/ili kontroliraju kapital (novac i sredstva za proizvodnju).

E sad, problem je, kao i o socijalizmu (za razliku od Kine), da se kapitalom i danas loše upravlja, jednkako loše ili još lošije nego prije 30 godina., To vidimo na rezultatima: BDP Hrvatske je ispod onoga iz 1980., industrijska proizvonja puno manja, broj turističkih noćenja manji, zaposlenost puno manja, zaduženost države puno veća itd. - iako ima i nekih prednosti: nema značajne inflacije, nema nestašica dobara opće potrošnje, konvertabilna valuta.

NIje problem "premalo kapitalizma", tj. da radnici dobivaju previše.

Problem "položajne rente": vlasnici i kontrolori kapitala uvelike njime vladaju kao pseudo-prirodnim resursom, koji im donosi rentu, a ne profit. Rentijer naprosto uzima svoj dio viška vrijednosti i troši ga, a ne ulaže da bi stvorio još više vrijednosti, kao profiter.

Nama treba VIŠE tržišta i VIŠE države, više tržišne ekonomije i više socijalizma, istovremeno. U smislu, kako je komentator Newsweeka Jon Meacham napisao prije pet godina, povodom ideološke polemike u SAD: »Ako propustimo priznati realnost rastuće uloge vlade u ekonomiji, inzistirajući umjesto toga na vođenju ratova 21. stoljeća terminima i taktikama 20. stoljeća, osuđeni smo na beskonačnu nerazriješivu svađu.«

Zato sam spominjao njemačku öko-soziale Marktwirtschaft, eko-socijalna tržišna privreda ("ekološki" element ulazi preko rente, naknada za korištenje privrednih resursa, koji su,važno je, ne samo materijali, nego i opstanak samoga eko-sustava kao cjeline; samo to nije ona renta koju uzima korumpirani državni službenik da bi poduzetniku omogućio posao s državom, niti poduzetnik koji na taj način, osiguravajući siguran prihod od države, zapravo uživa rentu a ne profit.). To je, KJTV, primjer uravnoteženijeg sustava, koji dobro funkcionira.

Četrdeset pet godina zatirali smo građanski mentalitet pa je stalno iznova uskrsavao, a sad opet 24 godine zatiremo socijalistički, i opet nikako da ga dotučemo. Međutim, istinsko razumijevanje ne može se naći u tom pojmovnom okružju. "Mentalitet" je nešto puno trajnije i složenije, nije određeno ekonomskim ili političkim poretkom. Odnos patrona i klijenta bio je važan u Rimskome carstvu (i ranije) te preživljava, kroz sve transformacije. Ne znači da je nepromjenljiv (jer nikada i nije apsolutno homogen).

Ne treba se zakačiti na same izraze "više" i "manje". Bitna je kvaliteta, ne kvantiteta. U energetici, koju pratim, qa to je jedno od ključnih područja ekonomije i uvijek će biti, transparentno je kako je to složen odnos. EU i europske zemlje pod normalno imaju planove do 2050, počeli su s time 1990-ih, dugoročno planiranje koje je nekad bilo nezamislivo. Kina ima petogodišnje planove i dugoročne projekcije i ciljeve, a i SAD ima takve dugoročne politike.

Imamo PUNO države, veliki napor države (njemački Energiewende), ali i puno slobodnoga tržipta. Države su jako ulagale u obnovljive, i zahvaljujući tome su cijene bitno pale i sad se energetika drastično mijenja. Djelovale su na tržište tako da su se te tehnologije razvile puno brže nego što bi bilo bez državnih poticaja. A nuklearnu energiju je recimo uništio neolibneralizam - kad je država smanjia ogromna ulaganja, pokazali su se ogromni troškovi. (A da pak sve vodeće države nisu jako puno ulagale, možda se komercijalni nuklearni reaktori nikad ne bi ni pojavili.)

Na to mislim kad kažem "više države i više tržišta". Ne na broj propisa.

Tržište jednostavno ne reagira na one interese, koji se tiču nečeg što će biti za 10 ili 50 godina. Tu mora uskočiti država. Na tržištu, nove tehnologije teško se probijaju, ako postoje stare koje sasvim dobro funkcioniraju, jer naravno u početku su troškov veći. Nikad nije bilo energetike bez velikog utjcaja države.

Komentari

Da ne mislite, da sam ja rigidni protivni tržišta... :-)

Kad kažem VIŠE tržišta, mislim ozbiljno. E sad, u svakom pojedinom slučaju, bez konkretne analize ne možemo reći koja je optimalna kombinacija tržišta i plana, konkurencije i kooperacije, tržišta i politikie.

Legal Victory For Rooftop Solar, And Distributed Solar

Sudska presuda u američkoj državi Iowa koja znači veliku pobjedu za solarnu energiju u malim (krovnim) elektranama. Trebala bi također obradovati libertarijance i druge poklonike slobodnoga tržišta. sud je odlučio (a američko se sudstvo zasniva na presedanima, pa se drugi na ovu odluku mogu pozivati) da nezavisni proizvođač može narušiti monopol elektrodistribucijske tvrtke na nekom području, koji je bio neugrožen više od stotinu godina (pa i kod nas, takvi proizvođači zasad prodaju struju jedino HEP-u).

O čemu se radi? Prikazat ćemo na tipičnom primjeru.

Recimo da na svoj krov instalirate solarnu elektranu od 10 kW. Priključeni ste na mrežu, ali ne dobivate povlaštenu cijenu za isporučenu struju. Vaši paneli proizvode preko dana, kad niste kod kuće, a navečer, kad trošite struju, oni ne proizvode. Struju možete isporučiti samo lokalnoj Elektri, po nekoj cijeni koju vam ponude, te od nje također kupovati (doduše, ugradnja baterija, kojima jako padaju cijene, može vas učiniti puno neovisnijim).

No, recimo da se na stotinjak metara od vaše kuće nalazi supermarket. On troši puno električne energije, a ponajviše ljeti oko podneva. Vi im možete predložiti, da otkupljuju dio potrebne struje od vas i ponuditi im nešto nižu cijenu od one koju oni plaćaju Elektri. Tehnički problemi nisu veliki, jer treba instalirati samo jednu žicu i sve je na niskom naponu. Struja se troši blizu mjesta proizvodnje i izbjegavaju svi troškovi prijenosa i distribucije.

Ova presuda znači da će pojedinci i poduzeća u SAD moći sklapati takve angažmane, nasuprot monopolima koje su pojedine "elektre" imale na pojedinom području više od stotinu godina.

U tom smislu smo u našem članku "Izranjajuća harmonija velikog i malog..." (http://ekoloskaekonomija.wordpress.com/analize/izranjajuca-harmonija-vel...) govorili o budućem sustavu, koji će se zasnivati na lokalnim mikromrežama. Naravno da će mreže distribucije i prijenosa ostati, dapače, sve možda do nivoa EUMENA (Europa - Srednji Istok - Sjeverna Afrika) supermreže, ali njihova će se uloga bitno promijeniti.

Tko je glasao

Mislim da je isticanje

Mislim da je isticanje definicije kapitalizma kao vladavine kapitala promašeno jer ta nas definicija neće odvući nigdje.

Kao što si i sam dobro primjetio, u komunističkim zemljama se također upravljalo (neefikasno) kapitalom, pa ipak takav sustav ne nazivamo kapitalizmom. Dapače, ako uzmemo u obzir cjelokupnu ljudsku povijest, nije bilo trenutka kada kapital nije vladao: u feudalizmu, u antičkim robovlasničkim sustavima, zapravo se kapital, baš kao i novac, javio u zoru civilizacije, kad se pojavila prva podjela rada. Definicija, kapitalizma kao vladavine kapitala, nužno nameće zaključak da je za vrijeme cijele ljudske povijesti trajao kapitalizam, što je zaključak s kojim će se malo tko složiti.

Nadalje, s obzirom na to da su i kapital (i novac) nužni pratitelji civilizacije, onda je i svaka ideologija usmjerena protiv kapitala zapravo anticivilizacijska (i antibiološka), a filozofiranje o nekakvom "postkapitalizmu" u smislu društva kojim ne vlada kapital, potpuno promašeno.

Nama treba VIŠE tržišta i VIŠE države, više tržišne ekonomije i više socijalizma, istovremeno.

Ovdje dolazimo do srži problema, a koja bi nam mogla pomoći da se odmaknemo od beskorisne definicije kapitalizma kao vladavine kapitala.

Naime, ova tvoja teza je zapravo kontradikcija jer se radi o dva međusobno suprotstavljena termina:

1) Tržišna ekonomija kao ekonomija u kojoj o uporabi svog vlasništva individualno i suvereno odlučuje vlasnik, koristeći se mehanizmima tržišta
2) Socijalistička ekonomija kao ekonomija u kojoj o uporabi svog vlasništva ne odlučuje vlasnik, već se odluka donosi političkim procesima

Dodao bih da je ova definicija odstupanje i proširenje marksističke definicije koja u prvi plan stavlja (navodnu) dobrobit radničke klase i prijelaznu fazu prema komunizmu, te ne definira ciljnu interesnu skupinu u čiju korist se takva politika provodi. Dakle, za definiciju potpuno je svejedno da li je konzument političke redistribucije radnička klasa ili skupina bogatih i moćnih lobista.

Ta su dva principa međusobno isključiva jednom jedinicom vlasništvom može upravljati ili vlasnik ili politika, nikako ne oboje. Naravno, današnja praksa je takva da većinom privatne imovine zapravo upravlja politika, korištenjem fiskalnih politika i regulative i taj će se trend nažalost nastaviti i u budućnosti. Ali bez obzira na povećanje ili smanjenje udjela bilo koje strane, nemoguće ih je povećati istodobno, već samo jednog nauštrb drugog.

Dakle, nemoguće je tražiti više tržišta i više socijalizma istodobno, već se moramo opredijeliti za jednu stranu koju ćemo povećati a drugu smanjiti.

Sudeći po događajima u svijetu, socijalizam pobjeđuje, a u RH nikad stvarno i nije bio ugrožen. To i jest naj najveći problem...

Tko je glasao

@libzard.

Mislim da je isticanje definicije kapitalizma kao vladavine kapitala promašeno jer ta nas definicija neće odvući nigdje.

Kako rekoh, u krizi se razotkiva što je najvažnije. Dugove se MORA vratiti i MORA se privući strane investicije. Da bi se to postiglo, treba smanjiti plaće i kriterije zaštite okoliša (recimo, definirati da je igralište za golf = šuma). Tj. kapital ima prvenstvo, a rad i prirodni resursi se moraju odricati. (Stvari su složenije zato, jer vladavina, na sreću, ipak nije apsolutna.)

Kao što si i sam dobro primjetio, u komunističkim zemljama se također upravljalo (neefikasno) kapitalom, pa ipak takav sustav ne nazivamo kapitalizmom.
Zapravo, neki marksistički teoretičari o sustavima koje smo zvali "komunizam" (a koji nisu odgovarali zamislima, koje su razni komunisti - kršćanski, ikarijanci, marksistički, anarhistički - imali o tome; komunizam = vladavina zajednice, komune) govore da je zapravo bio oblik državnoga kapitalizma. Ima za to valjanih razloga, iako mislim, ne dovoljnih. Interes kapitala tu nije u prvom planu, nego politička vlast, vlast nad državom. (Zato je upitno, je li današnja Kina, kojom još uvijek čvrsto vlada komunistička partija, postala kapitalistička, ili je to još uvijek oblik "statizma", vladavine države? A pritom u upravljanju kapitalom vrlo učinkovito koriste metode razvijene u kapitalizmu?) Ono što oni imaju na umu je PREVLAST kapitala (državnog) nad radom. To nije isto što i VLAST.

Razlika kao što postoje društva kojima vladaju ratnici, dok je za drugoga svjetskoga rata u zaraćenim državama vođenje rata bila najvažnija stvar kojom su se svi bavili, ali su vojni zapobjednici svuda bili podređeni civilnim vlastima (kakve god bile - zapadne demokracije, fašizam ili komunizam).

Dapače, ako uzmemo u obzir cjelokupnu ljudsku povijest, nije bilo trenutka kada kapital nije vladao: u feudalizmu, u antičkim robovlasničkim sustavima, zapravo se kapital, baš kao i novac, javio u zoru civilizacije

KJTV, neopravdano protežeš pojam "vladavine" daleko preko njegovih razumnih granica. Kao da samo POSTOJANJE kapitala znači da on VLADA. Kapital su, tradicionalno, sva sredstva za proizvodnju, tj. nagomilani prethodni bivši rad (ne dakle prirodni resursi). Kapital postoji i puno prije civilizacije, otkad je prvi naš još-ne-ljudski predak došao na ideju da zašilji kraj jednog štapa, kako bi njime lakše ubadao, umjesto da se naprosto služi onim što nađe u prirodi. Ali kapital samim tim ne VLADA. Feudalizam se zasniva na vladavini nad zemljom (treći čimbenik proizvodnje), makar to bile tek moškvare i šikare, gotovo bezvrijedne za čovjeka bez ulaganja rada. Dobar ratnik zemlju je mogao osvojiti ili dobiti na uživanje od kralja, i onda prisiliti ili primamiti druge ljude da za njega rade i zemlju obrađuju. Za svoje vlasništvo (ili samo posjed) zemlje uzima dio prihoda kao rentu - ne mora ulagati rad.

filozofiranje o nekakvom "postkapitalizmu" u smislu društva kojim ne vlada kapital, potpuno promašeno.
ovo je pak PMSM promašena filozofija, odnosno ideologija (termin "ideologija" ne koristim kao sam po sebi negativan: to je "sustav ideja"; dobro je da su ideje poredane u neko "logos" a ne samo hirovito nabacane). Ja npr. zastupam ekologizam (i još nekoliko -izama). I prirodna znanost to radi, to je izvor njene snage.

E sad, prvo pitanje je je li to pojednostavljivanje opravdano da bismo spoznali ono bitno, izdvajajući ga i bar privremeno zanemarujući detalje. U prirodnoj znanosti npr. zanemariti otpor zraka da bi se dobila jednostavna jednadžba gibanja očito jest opravdano. U ljudskim stvarima puno je teže. Ali razlikovati onoga tko posjeduje kapitali i onoga tko posjeduje samo svoju radnu snagu jest opravdano, iako u praksi postoje složeni i prijelazni oblici.

Drugo je pitanje nije li se u pojednostavljivanju predaleko otišlo, pa se zanemaruje i ono što ne bi smjelo. Kao što su svakako napravili marxovi sirovi sljedbenici - a to čini PMSM i "austrijska škola"

Naime, ova tvoja teza je zapravo kontradikcija jer se radi o dva međusobno suprotstavljena termina:
Tako je isključivo u pojmovnoj shemi tvoje ideološke škole, koja je PMSM previše pojednostavljena. Postqavljaš apsolutni, ili-ili odnos između tržišta i političkog procesa.

Defininiraš u "tržišnoj ekonomiji" Da VLASNIK INDIVIDUALNO I SUVERENO ODLUČUJE, čime se odbacuje svaki oblik grupnog ili zajedničkog vlasništva - to je radikalno pojednostavljivanje, koje izobličuje spoznaju stvarnosti. Na skupštini dioničkoga društva odvija se POLITIČKI proces. Čak i ako individualni vlasnik kontrolira poduzeće pa moće osobno odlučivati, razni ljudi, formalno i neformalno na njegove odluke utječu, ne samo "tržište" - uvijek su tu razne individualne "politike" (zato se i kaže, da je to najstariji zanat - ne ovisi o postojanju posebnog staleža "političara").

Da ne govorimo o kooperativama, o zajedničkom vlasništvu nad zemljom i izvorima vode isl..

Nadalje, vlasnik kapitala, radne snage ili prirodnih resursa (tri čimbenika proizvodnje) mora pregovarati s drugim vlasnicima koji posjeduju ono što je njemu potrebno. A o tome ne odlučuje neki objektivni, apstraktni "tržišni mehanizam". Oni konkretno pregovaraju o odredbama nekog ugovora, a tu uvijek djeluju razni društveni, ne-puko-ekonomski čimbenici.

Konačno, u bitci na tržištu koriste se svi raspoloživi resursi i to se ne može zabraniti. Radnici u borbi za više nadnice (ili sam opstanak svojeg pogona) mogu zaposjesti tvornicu (koriste fizičku silu), a vlasnik može organizirati odred batinaša (ako može naći odgovarajuću radnu snagu za taj posao na tržištu) ili pozvati policiju (ako su zakoni dosljedno takvi, da je "vlasništvo svetinja").

Na osnovo toga se dolazi do rigidne, neopravdane pretpostavke:

Ta su dva principa međusobno isključiva jednom jedinicom vlasništvom može upravljati ili vlasnik ili politika, nikako ne oboje.

Može. I to se uvijek i događa. Najzad, VLASNIŠTVO i UPRAVLJANJE nisu nužno povezani.

Vlasnik recimo upravlja tvornicom, u kojoj se često događaju nesreće. Neki radnici poginu ili ostanu invalidi, to nije njegova briga. Stoljećima je bilo načelo da je radnik kriv jer nije pazio. Onda dolazi nekakva politička vlast i kaže da je donesen zakon, po kojem on mora uložiti u zaštitu na radu. Ili da, kako se najviše nesreća događa kad su radnici umorni, mora smanjiti radno vrijeme na 14 sati dnevno. Je li to socijalizam?

Njegovi pogoni šire smrad i buku koja smeta okolnim stanovnicima. On ne mogu zaštiti svoje interese na tržištu, pa se služe političkim procesom. Jesu li time postali socijalisti (iako su inače, možda, buržuji)?

Njegovi pogoni emitiraju sumporni dioksid. I onda se zaključi, da to dovodi do padanja "kiselih" kiša koje ugrožavaju šumarstvo i ribarstvo u jezerima tisuću kilometara daleko. Ovi se mogu zaštiti svoje poslovanje tržišnim mehanizmima. I nakon pregovora između država (npr. Švedske i Velike Britanije), dolaze i kažu mu da mora ugraditi pogon za odsumporavanje. Je li to socijalistički postupak?

Njegovi pogoni koriste vodu iz rijeke ili podzemlja, zagađuju ju i onda nekim drugim ljudima nedostaje pitka voda. Onda državna vlast kaže morate ugraditi pogon za pročišćavanje otpadnih voda. Je li to socijalizam?

Radnik, pak, posjeduje samo svoju radnu snagu. On je možda ranije bio zanatlija, koji je radio na tkalačkom stanu u svojoj kući. A sad mu posao otim tvornica koja koristi parne strojeve za pokretanje tkalačkih stanova. Ima li on pravo individualno i suvereo odlučiti da svoju radnu snagu upotrijebi na taj način, da postavi eksploziv i uništi strojeve? (To nije "tržišno"? A zašto ne? Ljudi se na tržištu na razne načine mogu nastojati dočepati tuđe imovine, ili obraniti svoju - zašto ne eksplozivom?)

Neki individualistički randijanski fanatik može se otcijepiti od društva i bjesniti kako samo on raspolaže svojim vlasništvom i da ne želi nikakvu politiku u svoju butigu, ali to je uvijek samo marginalno i privremeno. Raj slobodne tržišne utakmice isključivo individiualnih vlasnika je utopijska projekcija, kao i "komunizam". Ja sam za takve teze skovao kraticu JUOSP = Jednostavni Univerzalni Odgovori Na Sva Pitanja.

Dakle, nemoguće je tražiti više tržišta i više socijalizma istodobno

Moguće je. U nekom feudalnom sustavu država može biti sasvim slaba, a trgovina marginalna u ekonomiji. Čak i u kapitalizmu 19. stoljeća u odnosu na to ima VIŠE tržišta ali i VIŠE državne moći u ekonomiji. KJTV, tako je kod nas danas, da ni tržišni ni politički mehanizam ne funkcioniraju valjano.

Tko je glasao

tržište ili socijalizam nije izbor

izbor je:
- privatno vlasništvo i tržišna ekonomija (kapitalizam)
- državno vlasništvo i centralno planiranje (etatizam)
- društveno vlasništvo i tržišna ekonomija (socijalizam)

Prvi model je danas aktualan, samo nam ne ide previše od ruke.
Drugi nikada nismo ni imali, u onom smislu kakav je bio u SSSR-u
Treći je utopija, do njega ćemo možda jednoga dana doći nenasilnim putem, kada svi budemo htjeli i željeli živjeti u društvu u kojemu biti i imati nije jedno te isto.

Tko je glasao

Zorane,

vrati se svojoj mizantropiji! To je tako simpatično - za razliku od ovog sranja! :)

Tko je glasao

Samo ovo da se osvrnem

""Kina pokazuje vrlo učinkovotio upravljanje s dominacijom države i partije. Stopa akumulacije, koja odgovara marskističkom pojmu stope eksploatacije radne snage, mnogo je viša u Kini, a pod kontrolom držav se učinkovito ulaže i osigurava brzi rast, pa i kapital i rad imaju rastuće prihode.)""

Kina koristi blagodati okolnog kapitalizma i unutarnjeg komunizma. Kod njih se odvaja jedan manji sloj ali većina živi loše a radnici su puka sirotinja gdje se tretiraju kao roblje.

Pogledaj im samo smrtnost u rudnicima.

sve dobro...

Tko je glasao

Kina je ostvaril sustav, u

Kina je ostvaril sustav, u kojem država i privatna inicijativa, centralno planiranje i tržišna konkurencija, uspješno surađuju.

U tome su uostalom uspjeli prije toga i Japan i "Azijski tigrovi".

A tako je svakako u svakoj uspješnoj ekonomiji. Spominjem primjer Njemačke, jer mi se čini, koliko pratim (nešto više u tijeku zadnje dvije godine, zbog energetike), da oni prilično staloženo pristupaju tim pitanjima, izbjegavajući u debati upadanje u radikalne ili-ili diskurzivne okvire.

Jedna od poanti, na koje bih skrenuo pažnju, kad govorimo o dilemi "država ili tržište", jest da se ne radi o igri s nultom sumom. Nego o suradnji u razvoju, u stvaranju nove vrijednosti. Dobar sustav ostvaruje rast, porast standarda, rješavanje socijalnih sukoba isl., a onda čak i očuvanje prirodnih resursa (zato su njemci dodali ono "eko-" sintagmi "socijalnda tržišna ekonomija"), dok loš dovodi do međusobnih blokada i svađa.

Kina ostvaruje brz rast. Dnevnik sam započeo s konstatacijom kako se "nadničar, profiter i rentijer" međusobno bore za podjellu viška vrijednosti. Kad postoji solidan rast, ima za sve i to minimalizira sukobe. Radnici žive lošije nego na zapadu, ali imaju perspektivu da će svake godine živjeti sve bolje i bolje, a postoji mislim ipak i više socijalne zaštite u odnosu na kapitalističke zemlje jugoistočne Azije. (Tu je bila nesreća moje generacije, koja u ekonomski život ulazi negdje krajem 1970-ih i početkom 1980-ih: očekivali smo da će naš standard rasti, kao što je bilo prethodnih desetljeća, a dogodilo se obrnuto. Socijalizam je tu kolabirao, ali se ni kapitalizam kod nas nije proslavio.)

Tko je glasao

Teska pizdarija od "novog

Teska pizdarija od "novog manifests"... Mozda je stvarno doslo do ostecenja i odumiranja udova i istalih organa ukljucujuci i onaj racionalni kad Ni evidentni kolaps "drzave blagostanja" Na potpuno krivim postavkam nije dovoljan da "ostra" druzina odustane od ideologije "tudim k. Po kupinama"..
sto @ostricu obavjestavam Te da Su ta vremena zavrsila pa da fino oljunes u sake i primis se realnog posla, sto preporuci i svojim kompicima... Na kraju perioda "Na drzavno-javnim" jaslama troseci vrijeme Na mlatimudenje dodatna je sramota ovako priglup pokusaj prodaje iste ideologije i istog sustava "u novom ruhu" .. Pa zar nista stvarno ne znate bar naizgled kvalitetno obaviti? ... Vec izmisljati plagijat k. Manifesta i Jos k tome Na posve ordinaran nacin i bez maste...

gotovo je gotovo
eto, sad imas i napismeno pa ne moras vise pokusavati ne otvoriti oci
za tvoju utjehu i moju zalost, posto si dovoljno star, mozda izdrzi ovo sranje od svhetske ideologije Jos neki vrijeme pa ipak neces morati raditi

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Odakle tebi obraz kao osobi

Odakle tebi obraz kao osobi koja cijeli zivot posluje vecinom s drzavom i koja bi bez drzave i njenog novca nosila prljave gace na stapu pises ovakav (doduse nerazumljiv i necitljiv) komentar covjeku koji je napisao jedan sasvim pristojan dnevnik, a koliko je meni poznato niti od drzave zivi niti je od drzave stogod dobio.

Tko je glasao

kus..

idiote virtualni ...
niti znas sto radim ni tko sam niti ti je cak i u virtualnom svijetu to moguce percipirati... stoga jezik za zube, lijepo si promijeni pelene i odi doma spat umjesto sto valjas sranja i ispadas jos gljuplji od onoga sto se iscitava

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Pitam se zasto vecina ovdje

Pitam se zasto vecina ovdje ima osjecaj prilikom rasprave s tobom da raspravlja s tinejdzerkom na ketaminu... Ukoliko imas u vezi dnevnika nesto dodati ili osporiti, onda to i napravi, a ne vrijedjaj autora dnevnika

Tko je glasao

Bravo!

@minijatura za manjinu i vecinu, samoproglasena i po potrebi..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Teska pizdarija od "novog

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Bokte, kolko pjene

podsjećaš me na ppetrine rodoljubne brojalice, uz isti zaključak - koliki je ona patriot, toliki si ti liberalni kapitalist.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

bogmec ga ceste prizivas

bogmec ga ceste prizivas obzirom koliko ga negiras..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Odgovor na kritiku (sustava)

Odgovor na kritiku (sustava) se nije mnogo promijenio od komunistickih vremena. Isto kao sto su ortokoministi svojim kriticarima obicno porucivali da su neradnici kojima bi bilo bolje da se prime lopate nego da tamo nesto pisu i kritiziraju, tako i danas ti ortokumunisti preobuceni u nove nacionalne-neo-liberalne boje opet kriticarima porucuju da se umjesto kritiziranja i pisanja uhvate lopate ili neceg drugog korisnog. Doduse, sve to nije tako ekstremno kao u naci vremenima kad je rad oslobadjao (i od zivota ako je trebalo).

Tko je glasao

kritiku sustava? .. nekaj ti

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Čuli ste da je rečeno: Voli svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja… od Zoran Oštrić komentara 9
  2. Saborsko istražno povjerenstvo, kako ga osnovati i onemogućiti mu rad od Feniks komentara 0
  3. preživljavanje u civilizacijskom sistemu od aluzija komentara 0
  4. reKapitulacija državnih političkih činjenica od aluzija komentara 0
  5. BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA od petarbosni4 komentara 0
  6. državni politički rashod od aluzija komentara 0
  7. pobačaj i lopovi tuđe pameti od aluzija komentara 0
  8. čovjek kako živi svoj opstanak od aluzija komentara 0
  9. znanje pojedinca od aluzija komentara 0
  10. Dan neovisnosti od smogismogi komentara 1
  11. Pred izbore u Austriji: “mali Kenedy” postaje kancelar? od Zoran Oštrić komentara 0
  12. NEW SOCIETY AND GLOBAL STATE od petarbosni4 komentara 0
  13. ministri sumnjive vrijednosti od aluzija komentara 0
  14. Istru i Rijeku je oslobodila i matici zemlji priključila KC od Feniks komentara 83
  15. Pred referendum o otcjepljenju Katalonije od Zoran Oštrić komentara 28
  16. Fašistička obilježja od Skviki komentara 0
  17. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  18. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  19. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  20. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  21. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  22. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  23. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 98
  24. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  25. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0

Tko je online

  • Feniks
  • indian

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 39

Novi korisnici

  • mikepear
  • psyPEbl
  • mmarijan
  • Crvena
  • gived