pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Evo, pošto je Zvone pokupio svoje kantice i lopatice iz ovog pješčanika te se duri na drugom kraju igrališta (a svako malo virne prema ovdje:), nema nikog da kaže pokoju o trenutnom stanju predizbora za nominaciju Demokratske stranke u SAD.

Na moju veliku radost, Hillary je nakon gubitka North Caroline i tijesne pobjede u Indiani, jučer sasvim satrala Obamu u West Virginiji (67%-33%) i već se po treći put vratila iz mrtvih, ovaj put možda i iz najteže situacije. Prvo su joj predviđali težak poraz nakon Iowe, pa je pobijedila u New Hampshireu, pa je nakon serije poraza osvojila dvije velike i važne države Ohio i Pennsylvaniu i sada je, nakon što su preporuke za odustajanje postale najglasnije, velikom razlikom odnijela jednu od važnijih država. Uporna je, to joj se mora priznati.

Iako, mora se priznati i da su joj šanse za nominaciju sve manje. Obama vodi u broju delegata, odnedavno i u broju superdelegata, osvojio je više država i više glasova do sada. Matematički je nemoguće, a u praksi gotovo nemoguće da ga Hillary stigne u zadnje tri države koje glasuju. Jedina nada su superdelegati koji se još nisu odlučili, a i oni koji bi mogli promijeniti mišljenje do konvencije. Jedan je ključni argument koji Hillary može ponuditi superdelegatima - pobijedila je u svim državama koje su se pokazale ključnim u nacionalnim izborima - Ohio, Pennsylvania, Michigan, Florida, Texas, New York, California (a to su i sve redom velike države s puno elektorskih glasova). Treba se sjetiti kako je Bush dva puta pobijedio - Gore je izgubio zbog Floride (uz sve kontroverze, ali ipak) a Kerry je izgubio zbog Ohioa.
U obje te države je Hillary pobijedila i u ovim ostalima koje su važne i velike. Obama je uglavnom pobijedio u sitnim državama koje nemaju glasovanje nego caucus, što odgovara njemu jer je to fizičko okupljanje gorljivih pristaša gdje se Obamamania najbolje izražava. Krajem mjeseca će stranka rješavati i goruće pitanje hoće li se računati delegati Floride i Michigana koji su za sada izbačeni jer su te države bez pristanka centrale pomakle svoje izbore. U tom slučaju bi se situacija dodatno zakomplicirala.

Je li to dovoljno jak argument? Ja mislim da je - ukupno gledajući u nacionalnim izborima, da bi pobijedio McCaina, Obama će morati uzeti većinu ili čak sve od navedenih država, a očito mu tamo birači i nisu najskloniji. Obama (iliti crni Milanović, kako sam ga ja prozvao) ima problema privući neke dijelove biračkog tijela, a i po mom mišljenju je samo dobar demagog i dosadio je i bogu i vragu sa svojim hope i change.
Ipak čini se vrlo vjerojatnim da će upravo on biti kandidat Demokrata za predsjednika 2008. Ne znam, ne znam... U srazu s bijelim veteranom Vijetnama, nekako sumnjam da će biti laka borba tim više što i sam McCain predstavlja change u odnosu na Busha.

Inače, Obamu su načeli brojni skandali koji propituju njegov patriotizam, što je jako važna stvar u SAD. Prvo oko njegovog propovjednika koji je izjavljivao da je Amerika prokleta, rasistička zemlja koju Bog treba satrati (parafraziram), zatim je on sam izjavio da ne dopire do siromašnijih i neobrazovanijih birača jer su oni ogorčeni i drže se samo vjere, a i njegova žena je izjavila da se tek sad prvi put u životu ponosi Amerikom kao državom. Sve je to prekinulo fascinaciju Obamom i donekle objašnjava sve lošije rezultate.

Zanimljivo kako pljuvanje po Americi (iliti "America-bashing") čak i kada je dijelom opravdano, vrlo loše prolazi kod birača. Dok kod nas, recimo, pljuvanje po Hrvatskoj kao državi je maltene nacionalni sport. Političari se ne mogu dovoljno natjecati tko će više ocrniti sliku stanja u državi ne bi li prikazao protivnike u što gorem svjetlu (jer oni su za to odgovorni). Pa ni izjave da je Hrvatska agresor ili da je zasnovana na zločinu nisu strane. I to sve ima veze s onim što sam napisao Draganu Kovačeviću kad je rekao da slab SDP znači slabu Hrvatsku. Naši političari jednostavno još ne znaju razdvojiti sebe od države, na svim dijelovima političke scene i poistovjećuju se s njom. I zato treba već jednom i u javnom govoru shvatiti da skandali HDZ-a nisu i ne bi trebali biti slika Hrvatske, kao što ni Bandić i njegovi skandali nisu slika Zagreba. Interesi Zagreba i Hrvatske su puno veći i širi pojam od bilo koje trenutne vlasti i svatko ih treba imati na pameti, a ne samo gledati trenutnu vlast i dnevnopolitičke ciljeve. Ali nažalost, naši političari ne vide toliko daleko ili toliko općenito.