pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

S hrvatskog se prozora sve bolje vidi – Argentina / Gotovo smo 70 posto zaduženiji od prosjeka u regiji, i za koju godinu bi se moglo dogoditi jednostavno to da više nećemo moći vraćati vlastite dugove / udjel inozmenog duga u BDP-u dosegao vrtoglavih 85 posto i za koju će se godinu ta dva iznosa skoro izjednačiti. Drugim riječima, bit ćemo na rubu brodoloma – i kao pojedinci i kao država / / Ni Račanova niti Sanaderova- nisu uspjele artikulirati suvislu gospodarsku politiku koja bi omogućila rast veći od prosječnih 4,5 posto. Naime, u tranzicijskim zemljama s kojima se volimo uspoređivati taj je rast u projeku 1 do 1,5 posto veći / Hrvatskoj će trebati čak 29 godina za sustizanje Grčke, Portugala i Španjolske – zemalja koje imaju sličnu strukturu gospodarstva.
S hrvatskog se prozora sve bolje vidi – Argentina. Tako bismo mogli parafrazirati analizu koju je ovih dana ponudila Hrvatska narodna banka a prema kojoj je Hrvatska ušla u red visoko zaduženih zemalja. Vanjski dug je premašio 30 milijardi eura i u galopirajućem je rastu još od 2001. godine, a očito je da smo već prošle godine «prevršili mjeru». Gotovo smo 70 posto zaduženiji od prosjeka u regiji, i za koju godinu bi se moglo dogoditi jednostavno to da više nećemo moći vraćati vlastite dugove. Problem nije samo u veličini duga već možda i više u njegovoj strukturi. Sve se češće zadužujemo isključivo zato da bismo trošili.

Hrvatska na rubu brodoloma zbog inozemnog duga
Ovih sam dana zapljusnut pitanjima o tome jesu li isplativi krediti za kupnju dionica T-HT-a. Svima odgovaram isto: Zašto se niste toliko preispitivali kad ste uzimali kredit za stan, auto ili još gore za kupnju hi-fi opreme, novi mobitel, skijanje ili odlazak na ljetovanje. Da jesu, možda bi donijeli i neke racionalnije odluke. Ovako je udjel inozmenog duga u BDP-u dosegao vrtoglavih 85 posto i za koju će se godinu ta dva iznosa skoro izjednačiti. Drugim riječima, bit ćemo na rubu brodoloma – i kao pojedinci i kao država. Iako središnja banka posljednje tri godine čini sve ne bi li zauzdala zaduživanje banaka, greška je zapravo napravljena početkom tisućljeća kad su velike strane banke nakon višegodišnjeg stezanja remena ponudili paletu kredita kojoj (što zbog realne potrebe što zbog mentaliteta) hrvatski građani nisu znali odoljeti. Pravi je problem zapravo činjenica što u tih sedam godina ubrzanog zaduživanja, vladajuće garniture – ni Račanova niti Sanaderova- nisu uspjele artikulirati suvislu gospodarsku politiku koja bi omogućila rast veći od prosječnih 4,5 posto. Naime, u tranzicijskim zemljama s kojima se volimo uspoređivati taj je rast u projeku 1 do 1,5 posto veći.

Dobar posao nitko ne vidi?
Ekonomist Dubravko Mihaljek iz Banke za međunarodna plaćanja ovih je dana procijenio kako će, uz taj tempo, Hrvatskoj trebati čak 29 godina za sustizanje Grčke, Portugala i Španjolske – zemalja koje imaju sličnu strukturu gospodarstva. Konkurentno gospodarstvo još je uvijek samo san, a zato je najodgovornija politička elita. Nesklonost reformama i nerazumijevanje suvremene ekonomije uzrok su svih hrvatskih gospodarskih problema. Zato se i može dogoditi da aktualni ministar gospodarstva provali kako on dobro radi svoj posao, samo što – nitko ne vidi. Nema nade kako će stope rasta iduće godine biti premašene što znači da ćemo doista na razinu srednje razvijenih članica EU stići tek kroz nekoliko desetljeća. Donositelji odluka vjerojatno će se zadovoljiti prognozom kako argentinski slom ipak ozbiljno ne prijeti. Na kraju krajeva, previše je velikih stranih banaka i kompanija koje imaju itekakve poslove u Hrvatskoj i sigurno im nije u interesu dopustiti kaos. Građanima koji sve teže otplaćuju svoje dugove to i nije neka utjeha. Tko god dobio idući mandat, morat će ozbiljno zagristi u reforme inače nam prijeti tapkanje u mjestu.