Neovisni, ali ne i neutralni

Razmišljam neuk, razmišljam…
Vidim svi se u Hrvatskoj naveliko uznemirili vezano za utvrđivanje te (ne)sretne granice sa Slovenijom. Sporazum nije ni potpisan a povike sa svih strana – izdaja i nacionalnih interesa, Jaca nas prodala, ne damo ni pedalj kopna, ni pedalj vode, pardon, mora… Smješkala se, smješkala i na kraju smjestila svom narodu, ni prvi ni zadnji put…Ne znam kakvo je bilo ozračje kada se radilo o predaji Istre, kvarnerskih otoka i Zadra talijanskim fašistima, da li se i onda hrvatski narod toliko bunio?
Razmišljam neuk, razmišljam…
HERETIČKE MISLI
I pomišljam heretički kako bi valjalo obrnuti uloge - dakle Hrvatska je Slovenija, Slovenija je Hrvatska, Zagreb je Ljubljana, Ljubljana je Zagreb. Dakle, naš hrvatski glavni grad je Ljubljana, mi smo već nekoliko godina u Evropskoj zajednici, čak smo njom i predsjedavali godinu dana, pohvatali i neke međunarodne veze…Mi Hrvati smo mali podalpski narod, Slovenaca je više, od Međimurja i Istre do Iloka..ne računajući Slovence u Bosni i Hercegovini. I pazte ovo: ti susjedi Slovenci imaju najviše obale i mora s ove strane Jadrana, ne znam, više od 1000 (tisuću) milja.. Mi Hrvati tamo na sjeverozapadu, skutrili se uz Piranski zaljev, ma kada je dobra vidljivost vidiš od granice sa slovensko-hrvatske do granice sa Italijom, pa u dva sata vožnje si od sjevera zemlje do juga, još manje od zapada do istoka. Imamo nešto brodova, ali kreneš prema otvorenom moru, ne možeš, blokiraju te slovenski patrolni brodovi…Lijevo, desno, nigdje da kreneš nekom većom brzinom, već okreći brod. Kao u jezercu, kao u kadi! I sad, predložimo mi Slovencima da se nekako nagodimo: oni nama tih 125 kv. km. mora, mi dobijemo koridor, dimnjak i tako hvala Bogu (i mi i oni katolički narod!!) možemo ne samo u otvoreno, Jadransko, nego u sva mora svijeta… I nudimo im: sve dugove prema građanima Slovenije isplatit će Ljubljanska banka, i s kamatama, idemo im na ruku što se tiče AC Krško, benevolentni smo što se tiče kopnene granice, nema blokade pregovora s EU, lobiramo da se Slovence primi što prije u EU, zaslužili su to nakon rata i svega što ih snašlo. Pa preuzimamo obvezu nezagađivanja Save, Drave, Kupe.. Neka voda dođe do Slovenije čista i bistra. Pa evo, hoće li Slovenci raditi kod nas, mogu, poštujemo ih kao svoju radnu snagu…
SVOJE NE DAMO, TUĐE NEĆEMO..
I tako, razgovaramo, pregovaramo, ali Slovenci kažu: «Nema, ni pedalj vode, pardon mora, ni pedalj kopna, svoje ne damo, tuđe nećemo…Možda hoćemo malo Hercegovine, ali to je već naša stvar!»
A Hrvati viču: «Pa dajte nam ta dva hampera vode, ostat će vama ohooho Jadrana…Neće biti zabadava…!»
Slovenci:» Ne trgujemo suverenom zemljom, što je vama Hrvatima?»
A Hrvati Slovencima: «Pa, zašto biste malo elastični, vi Slovenci ste pravi međaši, gruntovčani.. Pa dajte, globalizacija je na djelu, kakve međe, kakve granice..?
I onda Slovenci, rezolutno:»Pa, mi smo u istom vojnom savezu, zlo ne trebalo, jedni druge ćemo vojno pomagati u slučaju napada neke sile izvan NATO-a, pa moramo biti solidarni…dajte, otvorite nam taj put u Bruxeles!»
Pa Hrvati: «Svađamo se oko tih granica, a vidite u Evropi one i ne postoje: s jednom putovnicom putuješ od Lisabona do Praga, od Amsterdama do Varne.. A mi se svađamo zbog dva hampera vode, ma što je s nama!?»
I tako, rasprava ide dalje, Hrvati izvlače dodatne argumente:»Vi, Slovenija ste poznata turistička zemlja, mi smo ranije dolazili na vašu obalu, dobro zarađujemo, evropske plaće, dolazili bi i ubuduće. Imamo mi Hrvati i dosta vikendica u Sloveniji, duž obale..»
A Slovenci: «Dobro, mi vama dođemo na obalu, vi nama Hrvatima na skijanje - Kranjska Gora, Planica, hm! Ipak, imamo mi i neke zajedničke interese, dva smo kompatibilna teritorija..»
HRVATSKE PUCE I SLOVENSKI GALEBOVI
Odnekud glas: «A kompatibilne hrvatske puce i naši galebovi?Evo, Zrće, pa kad vidiš hrvatsko dekle, odmah se uspališ…Jesu, Hrvati nam umalo spasili turističku sezonu, pola hrvatskog Maribora na slovenskom Pagu…I što nam još zajedničko: pa dio prošlosti, recimo slovenski pisac Krleža rado dolazio na Tržič, u goste hrvatskom velikanu Vidmaru…Da ne spominjemo hrvatsko-slovenskog odnosno slovensko-hrvatskog sina JB Tita!!!??»
I onda ubojiti argumenti Hrvata: «Čujte vi Slovenci, prodali ste sve što se dalo prodati, čak i obiteljsko srebro,(Inu, Plivu, sada ćete i Podravku, pa brodogradilišta..Što je to, pa kad ste već toliko dali stranim, romansko-germanskim elementima, dajte ta dva hampera vode, ipak smo mi Slaveni…neće biti zabadava.? Ili, baš zato što ste mnogo toga prodali sad odjednom osjetljivi i na pedalj…!?»
I tako slovenska premijerka, sva u crvenom dođe pristalom manekenu, premijeru, u Hrvatsku, što se više osmijeha podijeli, to vidiš da se manje razumiju. I onda ono što se oduvijek zna: slovenska premijerka dogovori neki papir i ne daj Bože da ga vide Slovenci,pučanstvo. Zna ona dobro kakav su Slovenci narod - ne vole se zamarati politikom, njima je do nogometa i drugih lipih stvari. Kakva demokracija!??Malo kokodaču neki na «pollitika.com», ali tko njih šljivi!»
NOGOMET NAS SPAJA
I sada evo javlja se netko iz Ljubljane glavnog grada Hrvatske: «Vi ste ispali u kvalifikacijama, niste imali sreće.. Ali, imate odlične navijače, gdje oni krenu, ni trava ne raste! A ako mi odemo u dokvalifikacijama u Južnu Afriku, evo još jednog zajedničkog pothvata: Mi Hrvati igramo nogomet, a vi Slovenci dajete nam podršku iz gledališta, prije toga poharate pola Južne Afrike, i crnce i bijelce …, posebno šaljite one snažne BBB…!"
Baš u tome trenutku svi u jedan glas, i Slovenci i Hrvati: «Znali smo da ćemo problem granica riješiti. Nogomet nas spaja, nogomet…Evo tu dva hampera vode, ali tamo u Južnoj Africi ima da stadionima odjekuje: «Žuja je zakon, žuja je zakon..!»
Dogovoreno?
Dogovoreno!