pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Obrat na današnjoj presici SDP-a u 10 sati, Ljubo Jurčić više nije premijerski kandidat. Zoran Milanović preuzima tu ulogu. Ako formiraju Vladu, naravno.

Da je potez čudan, čudan je. Ne zaboravimo: prije ljeta, sve ankete pokazuju Ljubu Jurčića kao odličnog kandidata za premijera. Dođe ljeto, Račan premine, izbori u SDP-u, pita novinarka sve kandidate za predsjednika SDP-a da li je Ljubo Jurčić i njihov premijerski kandidat.

Antunović: Da.
Picula: Da.
Bandić: Da.
Milanović: Da.

Milanović postane predsjednik SDP-a. I promijeni se dinamika – Ljubo više i nije tako cool kao što je izgledalo. Milanović je novo lice, svjež, mlad, bez putra na glavi... Jurčić postaje teret kao kandidat za premijera.

Cijelu kampanju SDP se drži konzistentno, čak i usprkos padu popularnosti Ljube Jurčića i indicijama da bi birači bili skloniji Milanoviću kao premijeru. Ne mijenjajući svoj stav – radi se o kredibilitetu, jednoj od važnih komponenti političkog diskursa – SDP ne daje HDZ-u priliku da ih napadne zbog prevrtljivosti, laganja, da ne znaju što i kako hoće, itd...

Možda je i Adlešićka u pravu kad kaže da bi SDP ostvario bolji rezultat na izborima da je to odmah napravljeno. Međutim, lako je sa sadašnje perspektive i skoro pa konačnim rezultatom izbora u rukama „biti general poslije bitke“. Dok bi to s jedne strane vjerojatno utjecalo na dio neopredjeljenih birača da odaberu SDP, jedan bi dio vjerojatno podlegao HDZ-ovoj ofenzivi na kredibilitet Milanovića i SDP-a (jedno govore, a drugo rade, ne znaju niti samo što bi sa sobom, pa kako bi znali voditi državu...). Teško je sada biti pametan i reći kakav bi bio omjer. Samo možemo nagađati.

Istina, Milanoviću bi vjerojatno odgovaralo da Jurčić odradi barem dvije godine kao premijer. Milanović ima dosta posla unutar stranke koju vodi: očistiti i profilirati stranku, ekipirat se, oko sebe okupiti tim ljudi koji su motivirani i dijele viziju s njim... Dvije godine je otprilike taman vremena, odnosno nešto manje, koliko već treba do lokalnih izbora u 2009. godini...

Međutim, vjerojatno zbog složene situacije u pokušaju stvaranja većine u Saboru, donosi se odluka da je Jurčić „out“.

Kredibilitet Milanovića time je svakako narušen. Međutim, isto tako, pokazao je dozu političke pragmatičnosti ukoliko (znači pretpostavka) mu to omogućava prednost u stvaranju većine u Saboru, odnosno formiranju Vlade.

Iako bez izbornih reprekusija (izbori su skoro gotovi!), HDZ dobiva „municije“ u ruke: sad kreće PR ofenziva. Maček je krenuo, sad će novinari za rukav vući svakog iole viđenijeg HDZ-ovca da popljuje potez SDP-a, pa će se zaredati i Šeks i Bebić i Sanader govoreći o tome kako SDP-u ne treba vjerovati, itd... Jedva čekam da vidim komentare Butkovića i inih plaćenika, kao što Mesić kaže, „centara“...

HDZ-ova reakcija samo ilustrira činjenicu da nemaju većinu potrebnu za formiranje Vlade i da imaju problem u osiguravanju te većine. Nervoza raste.
Da je imaju (ili barem sigurnost da će je imati) njihov logični, pametni odgovor na to bi bio da je to svejedno jer premijer ostaje dr. Ivo.
Ali izgleda da se dr. Ivi jako trese i sad pokušavaju „preplašiti“ potencijalne partnere SDP-a...

Na kraju, kao što Mrak pita – mrak na pollitika.com – da li je to dobro ili loše?

Ako Milanović stvori većinu i formira Vladu, dobro je. Zašto?
Zato jer onda odnosi pobjedu, dokazuje svoju sposobnost i spretnost, a isto tako i da ima hrabrosti preuzeti odgovornost. Čak i uz cijenu takvog pragmatičnog pristupa (što u politici ipak je vrlo važno i nužno), a to je doza njegovog kredibiliteta...

Ako ne formira Vladu, a svoj je kredibilitet stavio u vatru, onda je pušiona na kvadrat.

Moj stav, stav jednog Svinjceta?
Pretpostavljam da mu je Joža Friščić rekao da on svoja muda stavlja na panj sa svime, pa nije fer da onda najjača stranka ne stavi muda svog vodećeg čovjeka nego da igra s kišobranom Jurčićem. S tom pretpostavkom, podržavam potez.