pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Moram priznati da sam pozorno pratio predstavljanje gospodarskih programa, a sve kako bi čuo riječ – dvije o izmjeni radnog zakonodavstva i prilagodbi tržišta rada onome što nas neminovno čeka prilikom ulaska u EU, ali i trendovima globaliziranog tržišta. No, čini se da su svi osim HNS-a, jednostavno zaboravili na tu ključnu kariku u priči zvanoj gospodarstvo. Ili jednostavno ne znaju i neće, kao što je to slučaj s HDZ-om koji u svom mandatu uspio postići samo to da svaki treći čovjek s diplomom bježi u inozemstvo. Kako i ne bi, kad u zemlji u kojoj žive ništa nije sigurno, a ponajmanje da će u slučaju gubitka posla ikad više naći posao.

HNS u svom programu Flexicurity nudi upravo to: sigurnost ponovnog zapošljavanja jer drži da gubitak radnog mjesta nije problem samo pojedinca, nego i društva. Treba reći da ta stranka nije otkrila toplu vodu jer pravo na rad nam je zagarantirano i Ustavom, no jedini su se sjetili i podsjetiti na to, kao i proučiti modele razvijenih zemalja koji pokazuju da se koordiniranim mjerama može osigurati i kvalitetno školovanje, zapošljavanje i konkurentno gospodarstvo. Riječ je zapravo o fleksigurnosti, pojmu o kojem se u nas tek zadnju godinu nešto priča, ali ne previše jer bi to onda pokazalo slab utjecaj poslodavaca i razjedinjenih sindikata na Vladu, koja po tom pitanju nije napravila baš ništa.

HNS polazi od realne činjenice da je u suvremenom svijetu sve manje «doživotnih» radnih mjesta jer se potrebe gospodarstva stalno mijenjaju, a samim tim nameće se i potreba cjeloživotnog učenja onih koji rade, ali i onih koji tek čekaju posao. Uvažava i činjenicu da su naši radnici profesionalno i teritorijalno slabo pokretljivi. No, za razliku od onih koji su o takvim radnicima govorili samo kao ljenčinama, HNS je svjestan da se za pokretljivost mora osigurati i infrastruktura (mogućnost kupnje ili najma stana, dulji rad vrtića i produženi boravak u školama, fleksibilno radno vrijeme koje uključuje i rad od kuće te druge oblike zapošljavanja). Isto tako, drže da cjeloživotno učenje ne može biti samo stvar pojedinca, nego da se mora osigurati sustav koji će stimulirati i radnike i poslodavce da se lakše prilagođavaju potrebama tržišta.

Sudeći po metodama kojima to žele postići (http://www.izbori.hns.hr/modules/mastop_publish/?tac=Flexicurity), inzistirat će, ali u suradnji sa svim socijalnim partnerima, na promjeni radnog zakonodavstva. Potom na promjeni zakona koji će osigurati poštivanje prava i obveza radnika i poslodavaca, te oštro kažnjavanje rada na crno. Planiraju i izgradnju sustava ciljanog cjeloživotnog učenja (što podrazumijeva formalno, neformalno i informalno učenje, početno obrazovanje mladih i produženo - osposobljavanje odraslih...) u svrhu očuvanja sposobnosti zapošljavanja/samozapošljavanja, očuvanja postojećih radnih mjesta i/ili otvaranja novih. «Sustav bi trebao biti u cijelosti financiran od strane države», navodi se u programu. Dodaju kako će u cilju mobilnosti radnika vratiti i poboljšati sustav stambeno poticane izgradnje, majkama osigurati «društvene servise» kako bi se mogle vratiti na posao bez da im obitelj zbog toga trpi (u to, pored vrtića, spadaju i ustanove koje skrbe o starima i nemoćnima, te rad škola u jednoj smjeni). Planiraju i osnivanje Fonda za zaposlenost kojim bi ravnopravno upravljali država, poslodavci i radnici, potom promijeniti strukturu zanimanja (ne znam da li znate, ali klasifikacija zanimanja nije se mijenjala najmanje 10 godina, a po tome se kreira obrazovni sustav), putem zakona i poreznog sustava poticati poslodavce da daju prednost društveno i ekološki održivim rješenjima, stimulirati ulaganja u obrazovanje radnika, njihovo zbrinjavanje u slučaju otkaza, stambenu izgradnju, itd. Ima toga još puno, ali izdvajam osnivanje specijaliziranih sudova koji bi se bavili radnim odnosima, te osmišljavanje mjera za ponovno uključivanje starije populacije u proces rada, prije svega zbog demografske slike Hrvatske, ali i zbog socijalnih razloga. Poznato je, naime, da je stanovništvo, slično kao i u Europi, zbog niskog nataliteta sve starije, ali i da većinu nezaposlenih na burzi, čine stariji od 45 godina.

Iskreno, meni to ne samo da dobro zvuči, nego je to i jedina moguća opcija. Jasno, treba biti realan i shvatiti da se sve to ne može izvesti preko noći. Treba promijeniti hrpu zakona, pridobiti sindikate i poslodavce, uspostaviti bolju kontrolu inspektorata, uvjeriti lokalne moćnike da osiguraju zemlju za POS-ove stanove, i još mnogo toga drugog. Procjenjujem da bi se najkasnije u roku od dvije godine osjetili konkretni rezultati, a to je negdje i rok ulaska Hrvatske u Europsku uniju.