Djed je bio rođen 1909.g. Kao mali imao je nesreću,zabila mu se velika udica somarica u oko tako da je cijeli život nosio povez preko oka kao gusar;-)
Znači,nesposoban za vojsku. Tako je dočekao početak WW2 živeći sirotinjski sa svojom ženom i kćerkom.
Naravno,nije ga uzela ni jedna vojska ,a Bogu hvala prolazile su razne vojske kroz i pored sela (ustaše,domobrani,partizani,Čerkezi na konjima,se razme Švabe kako ih ovdje od milja zovemo ;-)
Mislio djed,kako će to sve proći i bez njega,za prošli je bio mali ,sada nesposoban ,pa se polako privikavao na to da i nije svako zlo za zlo ,a pamti kako je bio nesretan kad je izgubio oko na Savi u čamcu.
Naime ,na tzv.uže sa mnogo udica ,dalmatinski-parangal lovio je ribu na Savi onako poluprofesionalno i dok mu se jedan som jako otimao u čamcu druga udica sa parangala mu se zabila u oko.
Mislio se kako je strašno nesretan, neće moći vojsku služiti a kod nas se govorilo da tko nije sposoban za vojsku nije ni za ženidbu,kako ga cure ne budu htjele i sl.
Međutim ,pošto je bio prilično pristao mladić koji je znao svirati usnu harmoniku i frulu ,našla se i za njega cura ,ali u trećem selu iz još veće sirotinje nego što je sam bio.
Tako,1942.g. dolazi kući sa Save ,a kod kuće ga čeka seoski glavešina,zvali su ga Tabornik (ustaški povjerenik za mjesto).
Isti mu neuvijeno priopćava da je određen za rad u Njemačku ,pošto ne može u vojsku,eto ima samo to jedno žensko dijete,a moraju " dati" nekog ,odredili su njega u nekom tamo seoskom povjerenstvu.
Uvijek se klonio politike ,ali eto politika se nije klonila njega.
Puno puta mi je rekao: "Nisam imao čime podmititi"
Pokušao je razgovarati s glavešinom,ukazati mu na činjenicu da u selu ima njih podosta koji bi bili po nekoj pravdi ,prije njega na redu ,tj.potpuno zdravih,neoženjenih i bez djece koji nisu niti u jednoj vojsci,da su njegova dva brata u domobranima i sl.,ali nije išlo.
Ovaj mu je dao neki papir -objavu- pa je treći dan, najprije pješice 15 Km,do mjesta gdje postoji pruga ,pa vlakom do Siska ,gdje su ih skupljali,prozivali i smješćali u vagone.
Za Njemačku.
Tamo su ga rasporedili na rad " kod nekog Bauera "(Bauer=seljak) ,a radilo se o već vremešnom čovjeku čiji su sinovi (2) bili u Wermachtu a koji je bio sa dvije snahe i sitnom dječurlijom na povećoj farmi koju nije mogao sam održavati ,pa su mu pedantni Njemci nabavili besplatnog slugu .
Pričao je djed ,da mu je bilo dobro kod Švabe ,radilo se umjereno,jelo se dobro što je za ono vrijeme bila velika stvar.
Nedostajala mu je obitelj ,ali šta se može,mora se trpjeti ,mnogima je i gore,tješio se.
Znao sam ga priupitati ,kad sam i ja već poodrastao ,da li je pored imanja održavao i gazdarice čiji su soldati na frontu ,na što bi samo zažmirio na preostalo mu oko i pravio se da traži nešto po džepovima.
Jednom je samo nakon jedne čašice previše (volio je piti rum) komentirao ,kad smo ga zezali za Helgu u smislu da ,jel mislimo da Tabornik nije obilazio babu-"zato me i poslo u Njemačku" ,na što bi baka ratoborno klela da se stari vrag nalokao pa divani svašta , a mi je u čudu gledali.
Uglavnom,1945.,došao djed iz Njemačke u novom odjelu,sa dva kofera puna robe i koječega, a glavni zgoditak mu je bio "tranzistor" ,kako je on zvao radioaparat i kojeg i ja pamtim.
Ne bi me čudilo da je negdje tamo kod rodbine na tavanu,još ispravan.
Morao je slušati vjesti ,navukao se na politiku;-) ,ko neki forumaši ovdje.
Dolazi 1991.god.,djed je prebacio 80-tu ,baka je umrla par god.ranije.
Redovno ga obilazim.Selo je na prvoj liniji ,kao i mjesto gdje ja živim.
Uvijek ga pitam da li mu što nedostaje,treba li što iako znam da se ostala rodbina dobro skrbe za njega ,a i imao je nešto mirovine.
Jednom mi kaže da bih mu trebao nešto nabaviti. Vidiš, kaže ,kuća mi je zadnja u sokaku prema polju,susjeda nema,tamo se puca,a ja ništa nemam,donesi mi nešto što široko tuče , ja od svoje kuće nikud nedem.
Bilo mi malo smješno ,evo već treći rat je dočakao i sada mu bude:treća sreća,naopako.
Nabavio sam mu lovačku sačmaricu i nekoliko patrona,te mu ostavio jednu bombu ,popularno zvanu-kinder jaje.
Bio je sretan kao ...,ma pravo sretan.
Iako je imao TV uglavnom je preferirao slušati svoj tranzistor.
Da bi priča bila interesantnija ,ne smijem zaboraviti na slijedeće.
Sjećate se kako se opirao odlasku u Njemačku pa je Taborniku navodio druge koji "bi bili prije njega na redu".
E da ,kasnije 43,44 kada je ponestalo topovskog mesa ,nije više pomagalo ni podmićivanje,pokupilo ih što u ustaše što u domobrane i većina ih se nikad nije vratila.
Često je znao nabrajati imena:Pera,Mata,Iva,Joža... ,otprilike sedamdesetak iz sela se nije vratilo,, " a ja sam eto preživio".
Još se sjećam jednog njegovog komentara ,kada smo pretresali ove koji su izbjegavali rat 1991 ,eventualnu mobilizaciju ,pa su Hrvatine glumile izbjeglice u Njemačkoj ,podosta njih iz sela.
"Mene su silom otjerali a oni sami odoše služiti kod Švabe".
Umro je kod kuće 1994.g.
Zbog sahrane sam dobio slobodno iz postrojbe. Taj dan su dvojica mojih poginuli a jedan bio teško ranjen.
Javili su mi to pred sam ukop. Sjećam se da sam pomislio u trenutku dok sam bacao grumen zemlje na lijes u raci ,da me možda svojom smrću spasio,tj.da mi je zadnji put pomogao.
Inače,mene je od svih unuka i rodbine najviše ,neizmjerno volio,iz onog njegovog jednog oka uvijek bi bljesnula iskra sreće kad me vidi,valjda zato što sam dobio njegovo ime.
U spomen na mog djeda i imenjaka koji me naučio loviti ribu i plivati na Savi.
pa da
srce je veliko, neka se drvosjekom nazivaš :) jako mi se sviđa, hvala.
profesor
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoI nije baš tematski za blog o politici...
... ali zanimljivo je za pročitat, a ja volim priče iz bliske povijesti. I tekst je originalan, a suzdržao si se od nasilničkog pokušaja moralne pouke, što je književnički dobro (moraliziranje je tradicija pučke i vjerske književnosti, da na kraju mora doći eksplicitna moralna pouka da netko krivo ne shvati, ali ubija priču). Priča u stilu Rebela. Nađite još jednog i osnujte literarni pokret! (Stavio sam ovdje prvo smajlić, ali sam razmislio i izbrisao ga. Zapravo bi to bilo sasvim izvedivo.)
- odgovori
-
- 5 votes
Tko je glasaoVisoka i niska politika
Ne bi se složio da ovakav tekst ne spada u politiku. Činjenica je da politika je i shvatiti kako živi i onaj neki najobičniji, onaj koji je, recimo, na tlu, a ne samo na nebeskim visinama.
Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice.
Dakle, ako je obavezna za sve članove zajednice doboro je znati ponešto o tim članovima zajednice, jelte?
leddevet
- odgovori
-
- 7 votes
Tko je glasaoHvala na dobronamjernoj
kritici Oštriću.
Međutim, ovdje ima više političkih poruka ,naravno i životnih, samo se malo treba odmaknuti od dnevne politike i pokušati sagledati život kao takav.
Obuhvatio sam skoro cijelo prošlo stoljeće , tri rata na ovom prostoru koji su zahvatili na neki način svaku kuću ,svaki dom.
Naravno ,kroz život jednog malog običnog siromaška ,koji je k tomu bio još i znatno hendikepiran.
Ako se sjećaš mog dnevnika o psu Paulu bez noge , možeš prepoznati osjetljivost prema hendikepiranima.
Onda, dnevnik je potpuno antiratni ,govori o stvarnim ,običnim ljudima . Govori malo i o korupciji koja se neki put ne isplati ,a korupcija je česta tema na ovom blogu , zar ne.
Inače ,literaturu kao moraliziranje prepoznao sam još u bajci "Bambi" , tako da se nije teško od toga odmaknuti.
sve dobro...
- odgovori
-
- 4 votes
Tko je glasaoSretan si čovječe
Ljepo se je izraziti pisanjem o životu i ljubavi u porodici, i tugu/radost koji Ti je ostavio djed. Ti si sretan čovječe, a nadam se da ćeš i onima iza Tebe ostaviti trag ljubavi, kao što je Tvoj djed ostavio Tebi.
- odgovori
-
- 6 votes
Tko je glasao