Opet ja o neradnoj nedjelji i onome što se krije iza nje. Zadnji put sam, čini mi se možda bio previše grub ili nedovoljno jasan što je na skvikija ostavilo dojam da me nije briga za radnike u trgovinama, nadam se da ću to sada popraviti. U međuvremenu su se neke stvari promjenile, niti crkva više toliko propovjeda da je neradna nedjelja potrebna da bi ljudi išli u crkvu, već da bi obitelji bile skupa, što mi je mnogo prihvatljivije objašnjenje, a i ja sam malo blaži prema nekim stavovima crkve.
Ipak, i dalje ostajem pri svom da se iza priče o pravima na neradnu nedjelju i radnika u trgovini velikim dijelom skrivaju neki drugi motivi. A osnovna priča je tek dio istine i razloga za neradnu nedjelju.
Živi štit
Kao i u mnogim drugim prilikama ljudi za opravdanje svojih postupaka koriste žiivi štit. Sindikalci i crkva se skrivaju iza trgovaca i njihovih prava, a protivnici neradne nedjelje su kao živi štit uzeli konobare, medicinske sestre i druge koji rade nedjeljom. I svi se prepucavaju preko njih, ali baš i ne vidim da ima neke velike želje da se problemi radnika i rada nedjeljom sustavno rješavaju.
Kad prođe priča o neradnoj nedjelji nitko previše ne diže buku o pravima trgovaca, o načinu kako se poslodavci prema njima ponašaju, o plaćama, o pritisciima, o maltretiranjima. Isto je i s drugim djelatnostima. Mnogi će se sad pozivati na npr. konobare i njihova prava, ali kad priča prestane biti aktualna rijetko ih se tko sjeti. Oni imaju i manja prava. Kakvi su njihovi ugovori o radu? Kako oni ostvaruju prava? Kakva oni šikaniranja doživljavaju? Sve je to sporedno, jer su oni tek živi štit, zaklon koji se koristi u međusobnim prepucavanjima.
Drago mi je što konačno i radnici i radnice u trgovinama imaju slobodnu nedjelju, ali trebalo bi pomoći i konobarima, bar neke nedjelje da imaju slobodne, a one koje odrade da se bolje plate.
Kako je konobarima koji moraju raditi na Badnjak i Božić? Mnogi se vesele u kafićima, ali konobari nemaju prava da blagdan provedu s obitelji i prijateljima. Nekima je blagdan, a drugima ubijanje od posla.
Iza neradne nedjelje se po mom mišljenju skriva strah crkve od trgovačkih centara i konzumerizma koji sve više utječe na ljude i gdje se ljudi pretvaraju u potrošače koji trče samo za materijalnim dobrima.
S druge strane motivi protivnika crkvenih prijedloga su velikim dijelom pokretani time što mnogim tim ljudima svaki prikedlog iz crkvenih krugova diže tlak. Razočarani načinom na koji se do sada crkva ponašala, on, odbijaju svaki prijedlog koji dolazi iz crkvenih krugova. Vjerojatno da predstavnici crkve izjave da sunce izlazi ujutro na istoku, oni bi se javili protestima da što crkva ima određivati kada i s koje strane će sunce izlaziti.
Konzumerizam
Pravi razlog po mojem mišljenju je konzumerizam, otuđenost, rastakanje zajednice i to da su trgovine postale nove crkve u koje se ide nedjeljom i gdje se klanja materijalnim dobrima. Mislim da je taj problem dobro uočen, ali također bi ga trebalo jasno imenovati i poraditi na još nekim stvarima jer sama zabrana neće riješiti probleme.
Da se je odmah krenulo s pričom o tome, da se je ta strana jasnije predočila i objasnila , možda bi stvari lakše išle, ali bi se otvorio prostor za druga poboljšanja.
Kako urediti više prostora gdje bi se ljudi mogli družiti, a da to mjesto druženja nije trgovački centar? Treba li u naseljima napraviti mjesta za druženje, promovirati obiteljska izletišta, u prizemljima zgrada osim prostora za komercionalna iznajmljivanja i svrhe, ostaviti prostore za druženje stanara, za igraonice, sastajališta. Pred zgradama ostaviti dovoljno zelenila, klupica i igrališta. Od naselja spavaonica napraviti naselje sa svojom zajednicom.
Gledam ove neke nove zgrade po Zadru. Parkinzi su puni, vidi se da u zgradama žive ljudi, ali oko zgrada je praznina kao da nitko ne živi. Nigdje ljudi, a i nemaju se gdje sastati, tek kadikad netko prošeće sa svojim psom. Zgrade, parkinzi, cesta i trgovački centar i to je sve.
Znači osim neradnih nedjelja ima tu još posla i ako se ne nastavi s poslom ni neradne nedjelje neće pomoći. Ovako ćemo umjesto druženja i obnavljannja zapuštene zajednice imati prazninu i bjes zbog zatvorenih centara.
Turizam
Ono što mi posebno smeta je to da je dozvoljenn rad u turističkoj sezoni. Za građane Hrvatske vrijede pravila, ali za strance ćemo pravila mijenjati. Oni vrijede više od nas. Nama će i tako pokupiti pare, ali da bi njima digli lovu mora se voditi o njihovim potrebama. Zar ovo nije diskriminacija? I tu nisu razlog turisti, nego zarada. Briga koga za turiste, i tako se prema velikom dijelu njih mnogi naši ljudi odnose s prijezirom, podnose ih jedino jer ima donose zaradu.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Pravi razlog po mojem
Pravi razlog po mojem mišljenju je konzumerizam, otuđenost, rastakanje zajednice i to da su trgovine postale nove crkve u koje se ide nedjeljom i gdje se klanja materijalnim dobrima.
Apsolutno točno i jedino ispravno!
Rastakajući duhovnu komponentu nekoga naroda i gurajući mu umjesto toga 'novoga boga'- novac, gospodari kaosa, polako ali sigurno, privode svoj cilj kraju: vladati svim materijalnim, ali i duhovnim komponentama pojedinih naroda(država).
Mislim da je taj problem dobro uočen, ali također bi ga trebalo jasno imenovati i poraditi na još nekim stvarima jer sama zabrana neće riješiti probleme.
Točno je da je uočen, ali ga se ne može imenovati, a niti riješiti jer su svi mediji u rukama tih istih gospodara koji svojim nadziranim neredima jednostavno ne daju ljudima vidjeti i misliti vlastitom glavom.
dodao bih na tvoj komentar
dodao bih na tvoj komentar da je NEZADOVOLJSTVO ČOVJEKA u samoj biti konzumne ideologije. Naime, mi uvijek tražimo bolje, novije, jače, brže i nikada nismo zadovoljni onim što imamo a da bi nakratko i bili zadovoljni moramo kupiti to novije, brže i bolje. Drugim riječima, cijeli taj konzumerizam se bazira na nezadovoljnom čovjeku jer da bi sustav funkcionirao mi moramo trošiti a zadovoljan čovjek ne troši i u samoj ideji nije prihvatljiv.
Druga postavka koja nije prihvatljiva konzumnom društvu je KVALITETA. Kvalitetan proizvod duže traje i kao takav nije zanimljiv. Mali obrti ili općenito proizvođači koji rade kvalitetno propadaju i prepuštaju mjesto masovnim proizvodnjama kojima je cilj proizvesti što više za što manje novaca. Kvaliteta u samoj svojoj biti uništava konkurentnost trgovca koji bi trebao biti malo skupli i zato nekonkurentiji uz puno manji obrtaj a time i zaradu (u trgovini je obrtaj kapitala sve). Zato se štedi na svakom detalju. Laž je da kvalitetan proizvod treba biti puno skuplji. To nije istina. Dovoljno je materijale koji su loši zamijeniti malo boljima (koji u strukturi proizvoda dolaze u nekoj manjoj mjeri).
Tu dolazimo do još jedne prevare konzumnog društva a to je BRAND. Izgrađeni brand Vam želi reći da ono što je nekada bilo kvalitetno samo po sebi (drugačije se nije niti radilo) Vi danas možete kupiti samo u tom izgrađenom bradnu. Vrhunski krojeno odijelo od kašmira (koje recimo možete kupiti od npr neke renomirane dizajnerske Europske tvrtke za 3000 Eura) u kini košta otprilike 45 usd. Odijelo dobre kvalitete koje možete kupiti u Varteksu za 2-3 k kuna košta otprilike 17-20 usd. Izgrađeni brand će Vas uvjeriti da je kupiti to odijelo za 3000 Eura dobra investicija a da je kina sinonim za lošu kvalitetu (mada je to njihovo odijelo šiveno vjerovano u kini). Da to odijelo od kašmira šivate u Hrvatskoj koštalo bi Vas možda 150 usd a pravedna cijena da svi mogu zaraditi je u maloprodaji recimo 400 usd (150 usd proizvođaču, 150 usd trgovcu i 100 usd državi kroz poreze). To su samo neki razlozi zašto je današnje gospodarstvo u samoj svojoj strukturi krivo postavljeno.
Drugim riječima, cijeli taj
Drugim riječima, cijeli taj konzumerizam se bazira na nezadovoljnom čovjeku jer da bi sustav funkcionirao mi moramo trošiti a zadovoljan čovjek ne troši i u samoj ideji nije prihvatljiv.
Svaka čast svemu i svakome, ali ja ne funkcioniram po tom principu.
Valjda sam zato 'društveno neprihvatljiv' :))
Kupujem ono što mi je potrebno i sigurno neću kupiti npr. novi televizor, jer mi dobro sročena reklama to sugerira.
Sve je stvar 'glave' pojedinca, ali je očito kako su danas mnogi 'bezglavi'.
ima zanimljuv dokumentarac
ima zanimljuv dokumentarac na temu konzumerizma i NEZADOVOLJSTVA ČOVJEKA.
evo linka na prvi dio: Affluenza (Hard to Find PBS Documentary) Part 1 of 6
http://www.youtube.com/watch?v=b-dib6hSlcU
dodao bih na tvoj komentar
dodao bih na tvoj komentar da je NEZADOVOLJSTVO ČOVJEKA u samoj biti konzumne ideologije. Naime, mi uvijek tražimo bolje, novije, jače, brže i nikada nismo zadovoljni onim što imamo a da bi nakratko i bili zadovoljni moramo kupiti to novije, brže i bolje. Drugim riječima, cijeli taj konzumerizam se bazira na nezadovoljnom čovjeku jer da bi sustav funkcionirao mi moramo trošiti a zadovoljan čovjek ne troši i u samoj ideji nije prihvatljiv.
Druga postavka koja nije prihvatljiva konzumnom društvu je KVALITETA. Kvalitetan proizvod duže traje i kao takav nije zanimljiv. Mali obrti ili općenito proizvođači koji rade kvalitetno propadaju i prepuštaju mjesto masovnim proizvodnjama kojima je cilj proizvesti što više za što manje novaca. Kvaliteta u samoj svojoj biti uništava konkurentnost trgovca koji bi trebao biti malo skupli i zato nekonkurentiji uz puno manji obrtaj a time i zaradu (u trgovini je obrtaj kapitala sve). Zato se štedi na svakom detalju. Laž je da kvalitetan proizvod treba biti puno skuplji. To nije istina. Dovoljno je materijale koji su loši zamijeniti malo boljima (koji u strukturi proizvoda dolaze u nekoj manjoj mjeri).
Tu dolazimo do još jedne prevare konzumnog društva a to je BRAND. Izgrađeni brand Vam želi reći da ono što je nekada bilo kvalitetno samo po sebi (drugačije se nije niti radilo) Vi danas možete kupiti samo u tom izgrađenom bradnu. Vrhunski krojeno odijelo od kašmira (koje recimo možete kupiti od npr neke renomirane dizajnerske Europske tvrtke za 3000 Eura) u kini košta otprilike 45 usd. Odijelo dobre kvalitete koje možete kupiti u Varteksu za 2-3 k kuna košta otprilike 17-20 usd. Izgrađeni brand će Vas uvjeriti da je kupiti to odijelo za 3000 Eura dobra investicija a da je kina sinonim za lošu kvalitetu (mada je to njihovo odijelo šiveno vjerovano u kini). Da to odijelo od kašmira šivate u Hrvatskoj koštalo bi Vas možda 150 usd a pravedna cijena da svi mogu zaraditi je u maloprodaji recimo 400 usd (150 usd proizvođaču, 150 usd trgovcu i 100 usd državi kroz poreze). To su samo neki razlozi zašto je današnje gospodarstvo u samoj svojoj strukturi krivo postavljeno.
Rastakajući duhovnu
Rastakajući duhovnu komponentu nekoga naroda i gurajući mu umjesto toga 'novoga boga'- novac, gospodari kaosa, polako ali sigurno, privode svoj cilj kraju: vladati svim materijalnim, ali i duhovnim komponentama pojedinih naroda(država).
Koja je razlika između guranja "novog" ili "starog" ako će gospodari, ovi ili oni, vladati svim materijalnim, ali i duhovnim komponentama naroda (država).
Nije li rješenje i jedino ispravno, stvarno pustiti ljudima da vide i misle vlastitom glavom?
Trg, tržnica, velesajam,
Trg, tržnica, velesajam, markt uvijek su u povijesti bili mjesto okupljanja naroda. Sajmeni dani u hrvatskim selima relikt su takve tradicije i imaju obilježja prazničnosti. Na sajmištima je najmanje ljudi s namjerom kupiti ili prodati. Ljudi dođu družiti se, a ponekad se djetetu kupi fučkaljka ili lizalica. Kao djeca svi smo se veselili otvorenju Zagrebačkog velesajma. Mostovi prema Novom Zagrebu bili su krcati ljudima, a miris pečenjara preplavio je Sjeverozapadnu Hrvatsku. Još samo da vidimo i Američki paviljon s čudima tehnike. Tko se toga sijeća? Nema dakle ništa loše što se ljudi okupljaju na tržnicama (moderni trgovi). Loše je što puno njih mogu kupiti samo lizalicu djetetu.
Nerad nedjeljom i rasprave koje su prethodile samo su alibi za nemogućnost ostvarenja radničkih prava koja im Zakonom o radu i ili kolektivnim ugovorom pripadaju. Prava radnika zajamčena Ustavom, Zakonom, kolektivnim ugovorom imaju toliku vrijednost, koliko postupovne odredbe i postupci nadležnih tijela omogućavaju njihovu primjenu. Tu problematiku treba promatrati na liniji Inspekcija i Policija (dijelom i DO) s jedne strane, te sudovi s druge strane. Suprotno uvjerenju građana Inspektorat relativno dobro radi svoj posao. A stvar dalje ide ovako:
Kao sudac pred sobom imam optužni akt Inspekcije rada. Optužni akt Inspektorata posljedica je prethodnog inspekcijskog nadzora. Utvrđeno je mnoštvo kažnjivih djela poslodavca iz Zakona o radu, pa tako primjerice, da radnik uopće nije prijavljen, nije prošao obuku o zaštiti na radu ili nema zaštitna sredstva, trgovina je otvorena izvan dozvoljenog radnog vremena, radniku nije uručen obračun plaće, radnici rade više od 8 sati dnevno, nema dnevnog odmora i sva daljnja čuda. Optužni akt dakle sadrži desetak činjeničnih opisa, isto toliko pravnih kvalifikacija, a obrazloženje i dokazni prijedlozi na još daljnih nekoliko stranica. Kao prilog optužnom aktu desetak i više stranica rukom nečitko pisani nalazi inspekcijskog nadzora. Za zakazati glavnu raspravu, treba prethodno sve pročitati, pripremiti se, pozvati okrivljenika, desetak svjedoka. Dakle već u startu slučaj ne može biti okončan na jednoj raspravi i u jednom danu. Da ne govorimo kad treba provesti vještačenje. Ako se tome dodaju postupovni trikovi (nedolasci okrivljenika, nekog svjedoka, isforsirani zahtjevi za izuzeće), onda je valjda jasno da sudac ne može riješiti više od 5 - 7 takvih predmeta mjesečno uz redovito obavljanje drugih pobočnih poslova (manipulacija spisima, pozivi, pregled odluka savjetnika, kontrola arhiva i sl.).
30 godina sam radio radne sporove zastupajući radnike, i u tom segmentu prava za mene nije bilo nikakve tajne. Kad sam postao sudac zatekao sam 1.400 (tisućučetiristotine) predmeta kojima je prijetila zastara jer nitko po tim predmetima nije radio. Nije nitko radio, jer se čekalo da sudac bude imenovan, a radilo se o teškoj materiji. Sve to su uvaljali meni. Odmah sam prionuo rješavati predmete radno-pravne problematike iz dva razloga:
1) Predmeti radno-pravnog karaktera smatraju se žurnim iz dva osnova
- po prirodi stvari (radi se o egzistencijalnim pitanjima radnika)
- sam zakon radno-pravne predmete kvalificira žurnim
2) Uživao sam raditi takve predmete jer sam znao materiju.
Sve je bilo u redu neko vrijeme do jednog karakterističnog trenutka (otišao bih off. topic ako nastavim), kad mi je predsjednik Suda rekao da malo predmeta mjesečno rješavam. Pokazao sam mu o kakvim procesno zahtjevnim predmetima se radi, na što mi je odgovorio da se ocjenjujem po broju riješenih predmeta a ne po vrsti predmeta. Po njemu ja bih morao riješiti (donijeti presuda) oko 40 mjesečno. To znači svaki dan dva provedena postupka i isto toliko napisanih presuda. Kad mi je ponovio primjedbu, pa čak i u pisanoj formi, napustio sam rješavanje radnih sporova. Počeli su padati u zastaru. Tada sam shvatio da niste dobar sudac po svojim djelima, već da ste brojka u rukama onih koji su vas postavili za suca. Pa kada sam shvatio da sam bolji sudac ako riješim dva predmeta prekršaja kad se netko popiša u parku ispred suda, nego jedan radni spor u kojem sam puno toga dobro napravio i za radnika i za Državu, onda se mogu i slomiti kao čovjek. Utoliko više što je predsjednik suda kojeg je imenovala Ministrica (izvršna vlast) donio posebnu odluku da on neće rješavati radne predmeta, što je izričito Zakonom o sudovima nedozvoljeno i predstavlja osnov za postupak razrješenja predsjednika suda.
Štovani čitatelji! Da li vam je jasno da nije pitanje rada nedjeljom. Pitanje je nesposobnosti Države da efikasno zaštiti radnička prava propisana Zakonom. Nerad nedjeljom samo je alibi i prikrivanje te činjenice.
Kada institucije sistema (
Kada institucije sistema ( primjerice: inspektori rada) ne rade svoj posao, kada ne štite radnička prava, treba otpustiti raadnike (čitaj:uvesti neradnu nedjelju), ili mijenjati Zakone. Naravno , nikome ne pada na pamet mijenjati lijene, nesposobne i korumpirane državne činovnike koji parazitski žive na grbači radnika. Kada sudac radi kvalitetno, treba ga maknuti, jer je opasan za nesposobne neznalice, koji traže kvantitetu-broj, jer se time "mjeri" njihova "uspješnost", a i njihovih mecena, koji će ih zbog lažno prikazane "učinkovitosti" ponovo imenovati na rukovodeće dužnosti.
Podobnost, poslušnost i prijateljstvo jedini su kriteriji . Tko se ne uklapa u te kriterije, misli svojom glavom, smatra rješavanje radnog spora prioritetnijim od uriniranja u parku, taj stvarno p..a u vjetar.....
Kad to shvatiš, obično si već po....n!!!
Meni osobno nikad nije bilo
Meni osobno nikad nije bilo jasno kako to da se toleriraju "postupovni trikovi". Čuo sam da ljudi "moraju ići zubaru", "pukne guma", "zapnu u gužvi", "prehlade se", ali se nekako opravdaju, ispričaju — može li se to ograničiti? Zašto se to tolerira?
@"Daniel N." Jednom mi na
@"Daniel N."
Jednom mi na zakazanu glavnu raspravu nije došao okrivljenik, a njegova supruga priložila liječničku potvrdu da je bolestan i nepokretan. Naravno da sam odgodio glavnu raspravu, ali sam zatražio od liječnice izvadak iz "liječničkog kartona". Trebao si vidjeti paniku u ambulanti koja je nastala :),:). Naime liječnička potvrda mora imati uporište u liječničkom kartonu, koji je temelj izdavanja potvrde.
Žao mi je (ali i drago da
Žao mi je (ali i drago da se netko ne da vući za nos) što se te stvari događaju... Meni su pričali ljudi "kako se mulja". Te zub, te službeni put... Doduše, radilo se o muljanju za manje stvari, uglavnom prometne prekršaje.
Odgovornost... da.
Meni osobno ne bi palo na pamet tražiti liječnika da mi nešto smulja. Stavljam čovjeka u nezgodnu situaciju:
Znao sam ja prepoznati
Znao sam ja prepoznati razliku između benignog muljanja kada se čovjek izvlači zbog nekog bagatelnog slučaja i muljanja kad neki ortodoksni gangster lovi zastaru. U prvom slučaju sam ponekad odglumio naivčinu. U drugom slučaju - nema šanse.
Mislim da nam je jasno da je
Mislim da nam je jasno da je država, još jednom, dokazala svoju nesposobnost.
Da je sposobna, DIO ljudi bi možda radije radio nedjeljom jer bi im taj rad bio evidentiran početkom idućeg mjeseca kada bi im stigla plaća.
Drago mi je da si se sjetio i sajmenih dana iz prošlosti, a tada je uloga crkve za niz malih ljudi bila veća nego što je danas (barem kod velikog dijela ljudi). Osim toga nedjeljom ne stane sat, datum, život ide dalje i nemoguće je za sve proglasiti nedjelju neradnim danom.
Pri tom bih dodala još nešto: životni stil se promijenio, ne dolazimo uglavnom doma s posla u 15.00 h nego znatno kasnije, preko tjedna ne stignemo niz stvari koje su naši roditelji eventualno i stizali, ukoliko još radimo i subotom preostaje nedjelja kao dan kada ćemo napraviti ono što preko tjedna nismo stigli. I naravno, postoji i ta društvena komponenta, ali i nju si opisao.
Jučer sam pročitala u nekim novinama izjavu, čini mi se od Kosor, koja miriši na predomišljanje. Argumentacija je nadasve tragikomična jer se NEDAVNO donesen zakon te eventualna najava njegovog ukidanja argumentiraju na način "Donijeli smo zakon bez razmišljanja o financijskoj krizi".
Smogi super komentar, no
Smogi super komentar, no sljedeče treba uokvirit.
Štovani čitatelji! Da li vam je jasno da nije pitanje rada nedjeljom. Pitanje je nesposobnosti Države da efikasno zaštiti radnička prava propisana Zakonom. Nerad nedjeljom samo je alibi i prikrivanje te činjenice.
MENI JE I OVO VAŽNO DA
MENI JE I OVO VAŽNO DA VAŽNIJE NE MOŽE BITI. Ma sve je važno.
"Tada sam shvatio da niste dobar sudac po svojim djelima, već da ste brojka u rukama onih koji su vas postavili za suca. Pa kada sam shvatio da sam bolji sudac ako riješim dva predmeta prekršaja kad se netko popiša u parku ispred suda, nego jedan radni spor u kojem sam puno toga dobro napravio i za radnika i za Državu, onda se mogu i slomiti kao čovjek. Utoliko više što je predsjednik suda kojeg je imenovala Ministrica (izvršna vlast) donio posebnu odluku da on neće rješavati radne predmeta, što je izričito Zakonom o sudovima nedozvoljeno i predstavlja osnov za postupak razrješenja predsjednika suda."
Mari, Ma sve štima, no ono
Mari,
Ma sve štima, no ono je za mene pogodak u sridu.
"Ja tebi uvek dam za praf,
"Ja tebi uvek dam za praf, al je rekel smogismogi da i ja imam praf. ( više neću pokušavat ovako pisat - to tebi ipak ide puno bolje.
"Opet ja o neradnoj nedjelji
"Opet ja o neradnoj nedjelji i onome što se krije iza nje. "
Samo kratak komentar: oni koji vjeruju da iza svake priče ima neka druga priča zovu se dietrognostici ( na talijanskom dietro = iza ) - tek toliko da se usvoji pojam. Ja sam već prozvana kao dietrognostik, pa bi ovdje dodala da smo svi mi ponekad dietrognostici. Tvoj dnevnik od mene ima " za ".
Magarac, Nemoj me sad krivo
Magarac,
Nemoj me sad krivo shvatit ili mislit da #elim tvoj dnevnik negirat.
Kaj se tiče sastajanja ljudi je stvar tih samih i njihove volje.
Vjeruj mi, čim je veči standard, tim više društveni život izumire.