Neovisni, ali ne i neutralni

U nedjelja 6.9. na putu prema doma na stajanki "Kozjak" Autoputa Zagreb- Šestanovac uz pauzu u vožnji, i kavicu s prijateljem pročitao sam u njegovoj Slobodnoj Dalmaciji tekst (kojeg sam potom ponovno našao na Internetu) - opet o "svetogrđu" na biračkim spiskovima pod naslovom: Tisuće stanovnika BiH lažno se prijavljuju u Hrvatskoj i koriste povlasticama - U Imotskom više birača i kućnih pomoćnica nego stanovnika

Ovdje na pollitika.comu je nama ta tema vrlo dobro poznata, a svojevremeno Hanhanovo zalaganje protiv krivotvorenja posljednjih izbora i tzv. neprincipijelnoj koaliciji” čak je završilo po svijetu i na naslovnici nacionalnog tjednika “Globus”, da bi potom sve ponovno privremeno potonulo u sivilo hrvatske političke scene. Naš politički sustav stoički podnosi ovakve “diverzije” (kao što je bila Hanhanova) računajući na to da mediji nisu toliko uporni, da se  neka vijest ne održava predugo u medijima (koje kontroliraju ili država ili gazde kojima su jedino važne reklame) - ali naročito - na kratko (riblje) pamćenje biračke stoke “sitnog zuba”.

No predstojeći lokalni izbori, a naročito u kontaktnim mjestima (uz granicu s BiH kao što je Imotski isl.) već izazivaju predizbornu nervozu, kako kod onih kojima prenapuhano glasačko tijelo treba, tako i onih koji bi ga najradije uništili. Naime, prelazak na direktni izbor načelnika (gradova i općina) kod nekih već izazivaju uzrujanost i pripreme da se, ako treba, posegne za krajnjim mjerama i prokušanim metodama prekograničnih glasačkih migracija. No, ljuti i one koji te pripreme promatraju.

Zanimljivo je kako je to ovih dana viđeno u Imotskom:

U nekim obiteljima ih ima, vjerujte, i po 30. Zašto bismo mi o tomu svojim imenima svjedočili, kada to sve institucije naše države itekako dobro znaju – rekli su nam u razgovoru Imoćani, koji su željeli ostati anonimni.
Jedan od naših sugovornika potvrdio nam je kako je slučajno, listajući popis birača, na svojoj kućnoj adresi pronašao imena osoba za koje nikada nije čuo.
Saznali smo i kako su nekim osobama ovih dana stigle na kućne adrese zdravstvene iskaznice, također za njima nepoznate ljude, ali i rješenja iz Porezne uprave o naplati poreza za iznajmljivanje stanova, u kojima su, opet, boravila neka “čudna” imena.
Zavirili smo u brojke popisa birača. U Imotskoj krajini, prema popisu stanovništva iz 2001. godine, ima ukupno 33.253 stanovnika, a na izborima 2005. godine bilo je 31.108 birača.

Ovako površno gledajući brojke glasača, Imotska krajina bi se mogla smatrati prostorom isključivo odraslih ljudi koji ne proizvode djecu, jer djece ispod 18 godina uobičajeno ima oko 20 posto.Tako bi i bilo da nije ovih prekograničnih migracija radi “malih sitnih” naslanjanja građana iz jedne zemlje na proračunska davanja druge zemlje, gdje se koriste lažnim upisom u prebivališta u drugoj zemlji. 

No da bi ta “sitna mala” primanja što duže trajala s jedne strane, a hrvatska politika i u njoj dominantni HDZ  temelje na tome (ne samo svoju sadašnju) nego i buduću vlast s druge strane, očito je sklopljena neku vrsta “neprincipijelne koalicije” koja sve više ljuti građane ove zemlje, u kojoj je već petina ispod granice siromaštva. 

Kako su nam oficijelni podaci manje više nedostupni, bar ovako iz pozicije promatrača (mada istraživači lako mogu doći do istine) posegnuo sam za starom dobrom CIA-om - kod nje se uvijek svašta nađe .

 Kome više vjerovati? CIA-i ili Hrvatskom statističkom zavodu, odnosno institucijama koje brinu o registracijama građana, izborima i biračkim spiskovima? Izaberite sami!

No pogledajmo kakva bi Hrvatska bila kad i ako bi baš CIA bila u pravu.
Populacija: 4,491,543 (procjena iz srpnja 2008)
Struktura: 0-14 years: 15.8% (muških 363.551 – ženskih 345.,132)

Ako se izračuna statistički koeficijent po godini života, računajući da je “proizvodnja” djece bila konstantna u posljednjih nekoliko godine (tj. između dvaju izbornih performansa) onda je to 1,1285 po godini života (tj 15,8 građana podijeljeno s 14 godina). Budući da se ispod glasačkog cenzusa (od 18-te godine kad dečki i cure postaju punoljetni i stječu pravo glasa), ukupni broj djece do 18-te godina života bi bilo 19,1845 % od ukupne hrvatske populacije - ili u brojkama 861.680. To pak znači da bi punoljetnih građana i birača ove zemlje u Hrvatskoj bilo 3.629.863 raspoređenih u 10 domovinskih izbornih jedinica. Očito izgleda da ih ima mnogo više, a to izgleda nikoga ne brine, na vlasti nitko ne “talasa” (jer je takvo nešto za njih odlično i poželjno da traje što duže), ali ne brine previše ni oporbu, osim u onim malim graničnim mjestima na koje će opet navaliti prekogranični “skakavci” da bi silovali politiku u susjednim im hrvatskim prostorima.

U članku iz Imotskoga se lijepo ukazuje na mjesto u kojem leži stvarni uzrok ovakvom nezakonitom stanju:

U svemu ovom krivca treba tražiti ponajprije u institucijama hrvatske države, koja je omogućila ovakve situacije, a tek onda u postupcima onih koji ih koriste.

Doista! Razmjere ove nelegalne pojave, kao i stvarni broj lažno upisanih glasača (ili korisnika određenih privilegija) znaju samo nadležne policijske uprave, koje su jedine po Zakonu o boravištu i prebivalištu ovlaštene upisivati stalno nastanjene građane u Republici Hrvatskoj, no po istom tom Zakonu nisu tražili ispis iz mjesta odakle novo-prijavljeni dolaze. Tako danas imamo pravu kupus među korisnicima raznih”sitnih” prava iz proračuna (koji više i ne moraju biti toliko sitni s obzirom na masovnost pojave), no daleko veći kupus na biračkim popisima koji stalno generiraju neregularnu demokratsku strukturu u Hrvatskoj - na lokalnim i državnim razinama.

Prema promjenama izbornih pravila pred zadnje parlamentarne izbore, Izborna komisija je bila dužna dostaviti svim strankama sve biračke popise u elektronskom obliku. I stvarno su ih dostavili, a stjecajem raznih okolnosti imam i ja jedan CD. Potaknut gore spomenutim napisom iz Imotskoga, kao i već popriličnom predizbornom groznicom u mojoj matičnoj općini, radi čiste “kurioštine” sam nasumice otvorio nekoliko takvih spiskova u excel formatu. I gle što sam na jednom mjestu našao:

Hm, kakav jer ovo popis birača (a sličnih primjera je bilo na više mjesta)?? Koliko ozbiljan je to akt, u kojoj ozbiljnoj državi? Pa bar svaka kuća ima neki svoj broj, zar ne?? Zar doista nikoga ovi popisi nisu interesirali, barem među strankama izbornim “gubitnicima” da saznaju kako su doista izgubili izbore. 

No, sudeći po Imotskom slučaju, neke je ovo ipak počelo svrbiti! Treba pričekati i vidjeti do kojih razina će to ići!!