Registrirajte se!!!
Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Prijava korisnika
Novi dnevnici
- odZoran Oštrićkomentara96
Popularni sadržaji
Današnji:
- Voodoo Facebook
- Hrvatske Ovce (R)
- Zašto se Ivo Sanader boji Nikše Klečaka?
- "Jebote, kolko nas ima, kolko nas imaaa..."
- Javna prijava ustaških Facebook grupa MUP-u RH
- Bojkotirajmo: HT, Inu, Kraš, Agrokor, Zabu...
- Nulta tolerancija? Pogledajte kako "domoljubnih" fašističkih facebook grupa ima...
- nas Che Guevara
- Sastanak pollitičara, subota
- Socijalizam budućnosti
Upravo pročitano:
- Bandić i Sanader, kao prsta dva jedne ruke
- Kotačići krize se okreću
- Spinning again! (Jedan neplanirani post)
- Žele li hrvatski gradjani privatizaciju zdravstva i ako da - kakvu?
- Sastanak pollitičara, subota
- Socijalizam - idealistička zabluda za koju nemamo vremena
- Međugeneracijska nesolidarnost iliti solidarnost na tuđi račun!
- Paralelna Hrvatska
- Nekompetentni i nesposobni, dio 1.
- Voodoo Facebook
Nepodnošljiva lakoća nabacivanja blatom
Jutarnji list danas donosi članak o tome kako su svećenika iz Omiša, prijavljenog zbog zlostavljanja dvojice dječaka, možda ti isti prijavili iz osvete što je na misi upozoravao na njihovo ponašanje i zbog toga što ih je prijavio policiji zbog krađe. U nastojanju da progovori protiv krađe i droge koja se pojavljuje i u tom gradiću, svećenik je zaradio prijavu za pedofiliju, koju je poslije rečeni mladić povukao i promijenio iskaz, govoreći da njemu svećenik ništa nije radio nego njegovom rođaku.
Pedofilija i seksualno zlostavljanje djece je gnusan zločin - svakako zaslužuje oštre kazne i mjere obaveznog liječenja. Međutim, upravo zbog toga i zbog medijske pažnje koja se pridaje takvim incidentima očito postaje i dobro oružje za ušutkavanje nekih ljudi. Samo kažeš da je pedofil i cijelo sranje se složi u roku odmah, krenu članci po novinama, skandal... Koliko sam ja informiran, samo jedan (1) svećenik je pravomoćno osuđen zbog pedofilije (Čuček), a slučajeva i medijskih napisa je bilo puno više. Nedavno u Rijeci, sada ovaj u Omišu, bio je još jedan u sumpetru kraj Splita kojem su mještani čak i kuću porazbijali... Pedofilija je inače poremećaj koji je u populaciji rijetka pojava i jednostavno statistički nije moguće da se javlja tolikom učestalošću isto tako kao što nije moguće da se recimo Downov sindrom javlja u 30% slučajeva, ako se medicinskim praćenjem zna kolika je njegova učestalost u populaciji.
Eto, još jedna kombinacija predatorski nastrojenih medija i nefunkcionirajuće pravne države. Nakon same optužbe i bombastične vijesti, interes medija prestaje. Što je dalje bilo s tim istragama, je li netko osuđen, je li se stvarno radilo o zlostavljanju - to ćemo rijetko saznati. O učincima tkavih članaka, posebno u manjim sredinama, ne treba posebno ni govoriti. Čak i ako se utvrdi da su optužbe potpuno lažne, mrlja i sumnja će uvijek ostati. Prastara i već prežvakana priča o odgovornosti za javnu riječ.
Inače, pregledom web-stranice Jutarnjeg lista, sve više vijesti javlja se s naslovom na kraju kojeg je upitnik,što znači da je vijest u najmanju ruku neprovjerena. Također, svakodnevnim pregledavanjem njihovog web-izdanja, u velikom broju slučajeva na naslovnici su nekakve vijesti o Crkvi i takvi članci najčešće su najkomentiraniji jer lako izazivaju kontroverze i sukobe. A to odgovara Jutarnjem listu,kao što reče jedan njihov urednik - slika Pape na naslovnici povećava prodaju.
Hoće li napokon profunkcionirati pravna država da istražuje ovakve incidente, ali i da strogo kažnjava lažne prijave? Hoće li mediji pogledati malo dalje od kratkoročnog interesa prodaje i prestati ložiti javnost neprovjerenim pričama? Osim što se time nanosi nepopravljiva šteta osobama uključenima u priču, stvara se atmosfera opće paranoje u kojoj ćemo iza svakog ugla vidjeti pedofila i izgubiti iz vida činjenicu da je pedofilija, kao i mnoga druga bolesna ponašanja, IZNIMKA od pravila. I toliko ćemo svaki dan vikati "vuk, vuk!!!" da kad pravi vuk negdje ugrize, već ćemo otupiti od svakodnevnog jeftinog senzacionalizma, da nećemo znati reagirati kako treba.
- Whatever dnevnik
- Dodaj novi komentar
-
- 903 čitanja
Komentari
Na gradskoj plaži u Splitu
Na gradskoj plaži u Splitu je na očigled mase ljudi izmasakriran svjetski ugledni nizozemski novinar dok je fotografirao, što je za takvo javno mijesto potpuno dozvoljeno i normalno, sve u vrijeme medijske kampanje oko pedofilije. To je dovoljno za punu pažnju oko medija i širih ponašanja s tim u vezi. Zato je autor dobro naglasio da se takvom nesolidnom medijsko-masovnom praksom prave dvije ključne greške - lako stradavaju krivi pa i najbolji a problem se relativizira čak i kad je veoma ozbiljan.
Iako su razne društvene grupacije specifične, u općim pitanjima su prvenstveno u istoj razini, pa se prebacivanjem težišta na specifično (ovdje crkva, drugi put će policija itd.) stvarno radi krivo. Evo na primjerima. Kao gimnazijska generacija se sastajemo prvi put nakon 25 godina. Obzirom da se i dalje drži odlično, naša izvanserijska ljepotica i ugodna osoba se i dalje od mnogih, sada već nekih baka i djedova, doživljava kao glupača i lak komad (iako je sve suprotno), zato što su je niz godina na nastavi sustavno šlatarili debili profesor zemljopisa pred penziju i mladi majmun koji je sa osnovnom školom držao tjelesni odgoj a mi gledali sa šutnjom i knedlom u grlu. S njom je bila njezina prekrasna kćerka, njezina fotokopija, koja je sada završni razred gimnazije. Na niz javnih (državnih) radnih pozicija sam viđao takve scene, a i neki akademski i stručni čelnici goste sustavno dočekuju tako da im za dobrodošlicu održe seansu sa kakvim mladim fakultetski obrazovanim sisama. Ima toga još napretek, svuda, a u tzv. elitnim sferama se to shvaća kao uvjet bez kojeg se ne može.
Predmet je tek u početnoj
Predmet je tek u početnoj fazi tako da se svaki komentar svodi
pro et contra. No stavio bih nekoliko pitanja:
-zasto se u subotnjoj slobodnoj lice svecenika pixelizra, kao da je u pitanju maloljetnik, a opce su poznati podatci o njemu,i zna se o kojoj je zupi rijec,
-mislite li da je u malom selu u omiškoj zabiti u kojem je svećenik majka i otac, da ne kazem bog i batina jednostavno nekom momcicu priznati da je spolno zlostavljan od tog istog autoriteta,
-mislite li da je bilo kome jednostavno priznati i argumentirati da je spolno zlostavljan,
-cini li vam se logicnim da su zlostavljani mladici "narkomani" i "kriminalci" koji su radi toga sto je u modi napadati svecenike izmislili pricu kako bi se toboze osvetili sveceniku, osvetiti zasto?,
-ako je u pitanju ucjena zasto to svecenik nije prijavio, ili je to prijavio policiji vec kada je nacuo po selu da su mladici spremni svjedociti te da mu se sprema kazneni progon,
....
nadalje, ne drze vodu price o usporedbi dawnovog sindroma i rasprosranjenosti pedofilije medju svecenicima, dapace ljudi takovih sklonosti imaju u svecenickoj odori idealne uvjete za "rabotu", a minimalnu mogucnost da ih se uhvati, jer iza tebe stoji ogromna i mocna masinerija koja na ovaj ili onaj nacin kreira i sudjeluje u drustvenom zivotu. toj masineriji suprodstavite glas djeteta, i eventualno djetetovih roditelja.
Mediji su postali ovisnici.
Mediji su postali ovisnici. Za preživljavanje potrebno je svakog dana imati jači skandal, krvaviji, grublji, ponekad i nevjerojatan. Nema veze, važno da je novo i da je veće od onoga jučer.
U međuvremenu se, u rušenju jednog sustava (i države) i izgradnji drugog sustava (i države) izgubio sustav vrijednosti i novi nije sagrađen. Ili, sagrađen je novi, ali temeljen na ideji da je došlo vrijeme preraspodjele i da u njemu predatori (200 obitelji, na čelu s bracom, sekom, unukom bankarom, mamom i ćaćom) trebaju ugrabiti što se ugrabiti može. Na kraju se ustanovi "Tko je jamio jamio je" i novo društvo može početi.
Što god si A.Hitler i njegovi suvremeni apologeti mislili, Zion i Židovi nisu krivi za to. Ne treba nama niti Zion niti Židovi. Znamo mi to i sami srediti.
Pa sve dok se opet ne uspostavi malograđanski sustav po kojem će biti važno "kaj budu ljudi rekli" vrtit ćemo se u krugovima skandala i predatorskih medijskih opanjkavanja. Sve dok se konkretna odgovornost (bez obzira na kriv+nju) ne uspostavi kao temelj društevnih vrijednosti, društevnih vrijednosti neće biti. I sve dok naše đubre od čovjeka (zato što je naš) branimo svim silama, đubrad će nam kreirati javno mišljenje i javnost će biti zasićena prljavštinama.
Možda zvuči kao moraliziranje, ali, htio to tko ili ne, istina je. Sagledati uzroke prvi je korak ozdravljenja. Kad će hrvatsko društvo biti spremno na prvi korak?
Nisam bas najbolje shvatio
Nisam bas najbolje shvatio sto je uzrok? Ako mislis da je to ovisnost medija, interesantno mi je za primjetiti da meni i velikom djelu ljudi koje poznajem pomalo nedostaju novine koje bi imale malo vecu dozu kriticnosti i pamcenja od postojece opceg prostituiziranja rijeci.
Mene, a vjerujem i prilicno velik broj ljudi (sigurno vise od 10 000 sto je kazu dovoljno da novine prezive) interesira povratak stvarnog novinarastva, nova lica koja nece biti samodopadni sveznajuci kolumnisti, vec prije svega istrazitelji, oni sto ce napraviti i korak dalje od postojecih volejaskih kvazikonceptualaca.
Dapace, uvjeren sam da takve novine ne samo da imaju prodju, vec potencijalno nose vrlo znacajan korak naprijed, a i nemali profit pojedinacca koji bi tako nesto pokrenuli.
U svezi glede odgovornosti, netko bi se mogao zapitati zbog cega svi medijski protagonisti pristaju na status quo, umjesto da tuze za klevetu? I sto je sa paradigmatskim slucajem Mesic vs Pasalic, slucajem koji je posebi unistio zadnji smisao vrednote rijeci?
O djubradi od covjeka. Pobogu, pa postoje i oni koji nisu djubrad, dapace, nemali ih je broj. Sta s njima? Primi moju ispriku ako sam fulao poantu.
Problem je u tome što
Problem je u tome što ozbiljna dnevna novina, koja se želi baviti pravim novinarstvom, teško može opstati na tržištu bez 25 do 30 tisuća prodanih primjeraka. A to u zemlji kao što je Hrvatska, nije ni malo jednostavno. Kako zbog velikih igrača koji će nekoga kupiti samo da ne radi za konkurenciju, tako i zbog želja publike da im se servira "lakše" štivo. Ne kažem da želje publike smiju biti jedini kriterij, ali su, u konačnici, čitatelji ti koji održavaju neku novinu na životu. Ako se ne može osloniti ne marketing.
Onda neka bude tjednik.
Onda neka bude tjednik.
Spriječava li te itko, osim
Spriječava li te itko, osim tvoje, inertnosti, da ga pokreneš?!
Nisi sfulao poantu. Medijska
Nisi sfulao poantu. Medijska ovisnost je skreirana, a meni moja paranoja govori da je to jedan od ključnih koraka u kreiranju nekritičnosti kao društvenog stava. Puno nasilja, dosta krvi, svi su lopovi, lažovi i bitange i tko u takvoj atmosferi najbolje prolazi? Pa onaj tko se treba sakriti. A najbolje je sakrivanje u masi - ako smo svi lopovi i bitange, kažu heroji kreiranja naše javne scene, kog vraga baš mene dirate, kao da sam ja najgori. A vidi tek njih! Eto, mislim da veći dio medija služi ovoj logici. A kritičkih medija gotovo da i nema (sjeti se Vjesnika u srijedu, nekad davno, pa Vjesnika ponekad, pa Ferala opet ponekad i dalje nezanm). Mislim da se u Hrvatskoj tek treba profilirati tiskani medij koji će biti referentna točka ozbiljnog i odgovornog javnog mišljenja. Možda je i ovo mjesto gdje smo sada neka vrsta paradigme kritičnog duha takvih medija?
U smislu naglašavanja
U smislu naglašavanja odgovornosti za javnu riječ se slažem. Međutim, primjer koji si izabrao možda i nije najbolji. Prvo, on nije riješen, tek je otvoren. I drugo, to što je klinac promijenio iskaz u tom pravcu da nije činjeno njemu nego rođaku ne mijenja puno. Naime, nije manje gnusno ukoliko je rođak u pitanju.
Pozivaš se i na statistiku pa kažeš nije moguća tolika učestalost. Pa to i nije neki veliki broj slučajeva u odnosu na populaciju. U Crkvi možda nešto više zbog specifičnog školovanja i načina života.
Naslovi o Crkvi izazivaju pažnju jer je ista dugo vremena bila u sjeni, zatvorena i takve su se stvari svesrdno i pomno zataškavale. No, globalizacija nosi svoje, informacije se prenose brzinom svjetlosti, ako ne i brže. Žrtve se potiču da progovore, posebno kad se izvuku iz pandži koje su ih držale ili se riješe psihičkih blokada.
Da nije s Crkvom baš sve čisto po tom pitanju i da nisu sve priče neprovjerene, evo malo materijala.
Rekoh da ima stvarnih
Rekoh da ima stvarnih slučajeva, o njima svakako treba pisat. Ja sam govorio o slučajevima koji nisu dokazani, a razvuku se u medijske afere koje štete i krivo optuženima i navodnim žrtvama. Zbog neodgovornog novinarstva gladnog priča.
Ko prvo, mi nismo USA gdje
Ko prvo, mi nismo USA gdje je sve manje više anonimno. Neko ko ima pedofilne sklonosti nemre tak jednostavno to skrivat i djeca baš i nisu kod nas tak bedasta i sljepa.
Čudno je i čak i sumljivo da to od jedamput dojde van i ima mucanja. Čisto nije.
Svako uzme nekakav primjer iz drugih država i ukazuje na stvari koje su tam bolje i funkcioniraju u privredi i politiki.
No da neko uzima primjer pedofilije u jednoj zemlji u obrani jedne optužbe koja nije još dokazano istinita, je čudno.
Kak bi se osječal, kad bi ta neko optužil da si nekaj fkral i za primjer ti ko argumant dal rumunjske lopove.
Da si malo bolje upoznat,
Da si malo bolje upoznat, znao bi da u SAD nije sve manje više anonimno već vrlo otvoreno i javno, s punim imenima i prezimenima, čak i kad se radi o biskupima.
Ne znam kako ti, ali meni mucanje tinejdžera koji je javno suočen s tako velikom i moćnom organizacijom kakva je Crkva niti malo nije sumnjivo, a još manje čudno. Posebice kad se radi o žrtvama koje su godinama šutile iz ovog ili onog razloga.
Ne znam da li znaš, ali žrtve imaju i psihičke traume koje se manifestiraju na razne načine, pa i zamuckivanjem, "rupama" u sjećanju, napadajima straha, pa i panike jer im se slike vraćaju kao flashovi i puno puta "proživljavaju" već proživljeno ili dobivaju fobije (npr.od svega što ih podsjeća na traumu).
Još glede zamuckivanja i sličnih znakova nelagode prilikom iznošenja trauma, da li su tebi sumnjive i "priče" naših ratnika oboljelih od PTSP-a koji na sličan način i vrlo teško pričaju o proživljenom?
No da neko uzima primjer pedofilije u jednoj zemlji u obrani jedne optužbe koja nije još dokazano istinita, je čudno.
Ne znam baš što si mislio ovim, ali primjer na koji sam uputio je i više nego dokazan, štoviše, Crkva je priznala a nagodila se samo dan prije početka sudskog procesa kako ne bi trpila još veće štete.
Molio bih da prije kritike pročitaš ono što se linkom nudi kao argument.
Kak se ponašaju
Kak se ponašaju traumatizirani ljudi mi ne moraš posebno obješnjavat jer mi je to poznato.
Ne branim pedofile i osuđujem ih najstrože bez razlike od kud dolaziju.
Kaj se događa u USA je njihov društveni problem.
Kolko mi je poznato iz media ovo najnovije kaj se je dogodilo kod nas i svečenik je optužen za pedofiliju nije sudski dokazano. Ak znaš nekaj više, onda mi molim te reči.
Niko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže.
Ja sam otac i djed i takve stvari osuđujem i dozvolil bi smrtnu kaznu za takva djela.
Tvrdnja da nitko nije kriv
Tvrdnja da nitko nije kriv dok mu se ne dokaže je ok.
Međutim, to nije zapreka da se o slučajevima bilo koje vrste ne piše. Naravno, objektivno.
Nije rješenje da se ni o čemu ne smije pisati dok se ne izrekne sudska presuda. Zbog sporosti našeg pravosuđa, a ponešto i zbog kriterija, o mnogočemu ne bi nikada čitali.
Znaš kaj, sve je to u redu
Znaš kaj, sve je to u redu kaj si napisal.
Ima tu jedan veliki problem a to je, pokušava se crkva uvuči u blato zbog pojedinaca koji su i ušli u tu organizaciju zbog uvjerenja da su u sigurnom lovištu.
Takvi ljudi isto ulaze u sve svjetske organizacije koje se bave s djecom.
Onaj ko hoče pecat taj ide na vodu a ne u šumu, jer v šumu ideju lovci.
Isto tak ima ljudi koji odlaze u politiku zbog osobne koristi a ne iz uvjerenja.
Ni jedna frakcija nije od toga pošteđena.
Pojedinci su svukud u pitanju i da u nekim frakcijama, pogotovo na vlasti ima veči broj je isto normalno. Kak i sam znaš, na bogatim vodama ima i puno ribiča.
Ne bih išao toliko daleko
Ne bih išao toliko daleko da tvrdim kako se ovakvim napisima pokušava Crkvu uvući u blato.
Takvi su napisi pisanje o događajima i ne smije ih se skrivati iza Crkve. Pripadnici Crkve svojim ponašanjem sami određuju na koju će se stranu ista vući ili kretati.
Možda kad bi Crkva sama obračunavala s takvim pojavama bi bilo bolje. Ovako, dokazanim zataškavanjima i samo premještanjima iz župe u župu, vodstvo Crkve samo pridonosi negativnom imidžu koji se stvara.
Vidiš, ovo je neistina koja
Vidiš, ovo je neistina koja se, ponovljena tisuće puta, već uzima kao aksiom. Crkva svakako ima nespretnosti i loših poteza glede rješavanja ovakvih incidenata. Međutim, nije istina da se župnici samo premještaju iz župe u župu. Premještanje je logičan potez kad je netko optužen, da ga se makne iz te sredine, a i inače je uobičajen postupak (svećenici se stalno sele među župama).
Crkva nema represivni aparat i zadatak da osudi dokazane počinitelje na državi. Sve što Crkva svom pripadniku koji je osumnjičen može napraviti je ukloniti ga iz dotične zajednice i često se takvi svećenici uklanjaju iz javne službe i šalju u zatvorenije samostane. Ne da bi se zataškalo, nego zato što je to jedini mogući način da Crkva disciplinira moguće prekršitelje i zaštiti zajednicu od ponavljanja takvih djela.
Čudno mi je da se takve akcije gledaju kao zataškavanje, a da takvih akcija nema, onda bi se pričalo kako se ništa ne poduzima.
Zeljela bih nesto nadodati -
Zeljela bih nesto nadodati - Crkva i te kako ima represivni aparat koji djeluje na nivou zatvorene hijerarhijske zajednice, to je dio koji javnost ne vidi - ono sto bih ja voljela vidjeti je da se osumnjicene stavi IZVAN svih mogucih crkvenih i javnih aktivnosti i suspendira ih se dok im se krivnja ne dokaze ili ospori. Oni ipak u vecini slucajeva nastavljaju s pastoralnim radom. U ovom slucaju cak i osumnjiceni po mom sudu nemaju vise sto traziti u tom dijelu posla - religija i djelatnost crkve je biznis koji se bavi ljudskim dusama, to je kao i bankarstvo - posao povjerenja, kad jednom proigrate povjerenje, vise vam nitko nece povjeriti ista na cuvanje ...
Nije neka usporedba, ali kako je onda Crkva uredno regulirala status razvedenih ljudi koji se ponovo gradanski vezu u brak - njima je zabranjen svaki pristup crkvenom sakramentu jer zive u grijehu. Ne ulazi se uopce u uzroke razvoda koji mogu biti itekako opravdani. U isto vrijeme ista ta crkva dijeli razvode po nekom svom kljucu, a izvan kategorija koje se objektivno po kanonima crkve smatraju razlozima ( kad se brak ne konzumira, ako je brak sklopljen bez valjane privole oba partnera... ima jos da ne duljim) dakle unatoc crkvenoj dogmi o nerazdruzivosti bracnih partnera dok ih smrt ne rastavi - crkva ih uz odredenu administrativnu taksu ipak moze razdruziti u Gospodinu.
Zasto crkva dakle ne moze osumnjicene staviti izvan zakona kao sto je stavila razvedene ? Osim onih koje ona proglasi valjano razvedenima uz neku naknadu...
Zasto crkva DOKAZANE gresnike u svojim redovima ne sankcionira i izopci, javno ziguje i ogradi se od njih???
Zasto Crkva o tom pitanju godinama ne progovara glasno kao sto progovara o masi pitanja kad ih nitko nista ne pita i koja ih se uopce ne ticu?
Ne, uza svu dobronamjernost mislim da i onaj tko je osumnjicen treba biti odstranjen iz crkve i duhovnog rada.
I btw - uz sav respekt prema tezini i slozenosti problema, ne mislim da bi se ITKO poigravao tako ozbiljnim stvarima i gurao neutemeljene optuzbe te vrste, pogotovo u manjim sredinama. Progovoriti javno o takvom problemu nije lako za onog tko ga iznosi i ne prihvacam tezu da su to decki napravili iz koristoljublja, to bi bila Pirova pobjeda.
Što je točno neistina? Pa
Što je točno neistina?
Pa čak i ti navodiš kako Crkva nema drugih mehanizama za discipliniranje prijestupnika od premiještanja u zatvorenije samostane.
I ja ističem da je zadatak na državi da osudi, ali što ako se ne prijavljuje ono što se zna. To se svugdje zove zataškavanjem.
Crkva mora sama i samoinicijativno prijavljivati takva zlodjela jer se u mnogim slučajevima dospjelim u javnost pokazalo da je Crkva znala.
Sve drugo je zataškavanje ili zatvaranje očiju.
Premještanje nije u službi
Premještanje nije u službi zataškavanja, kužiš... Miče se čovjeka da ne napravi daljnju štetu. I to ne u druge župe, nego u zatvorene samostane i često ih se miče iz javne službe.
Kužim ja, i predobro. Bilo
Kužim ja, i predobro.
Bilo je premještanja i u druge župe, ali nije to najbitnije.
Nesporno je kako Crkva nije prijavila niti jednog zlostavljača, a morala je. Po ovozemaljskom zakonu, kužiš...
Neprijavljivanje zločina je također zločin.
No, pa daj neke konkretne
No, pa daj neke konkretne podatke kad si tako informiran. Ja znam konkretno da je jedan župnik iz Dalmacije nakon takvih optužbi premješten u samostan za stare i nemoćne svećenike u okolici Rima i to nakon što su optužbe odbačene.
Prijaviti možeš nešto za što znaš, a opet nisi pokazao nekim primjerom da se za neki slučaj znalo, a nije bilo prijavljeno.
Bojim se da ipak samo prenosiš pisanje medija koje može, ali i ne mora biti točno. Premalo informacija, previše manipulacija je u cijeloj ovoj priči.
Treba li link na američki
Treba li link na američki slučaj nagodbe? I priznanja pred kamerama njihovog biskupa. Pa imaš u današnjim medijima i u središnjem HTV Dnevniku.
Ili misliš da je američka KC izolirana i po praksi jedinstvena?
A gdje je tu zataškavanje?
A gdje je tu zataškavanje? :) Ja tu samo vidim javno rješavanje problema. Ja od početka ne negiram postojanje slučajeva zlostavljanja, nego govorim da to "zataškavanje" i "premještanje iz župe u župu" uopće nije raširena praksa u rješavanju ovih problema.
Vidio sam da si u prvom
Vidio sam da si u prvom komentaru potvrdio da stvarnih slučajeva ima.
Američki slučaj vjerojatno nisi ranije pratio, vuče se on godinama. U početku je isto bilo negiranje, a dalje malo po malo, uz pritisak javnosti i javljanje sve više žrtava i spominjanje sve više i više imena svećenika, dovelo je do današnjeg.
Spominjala su se konkretna imena a novinari pratili tijek premiještanja aktera iz župe u župu. Oglašavao se i sam prošli Papa.
Tek da bi se spriječilo ponovno razvlačenje po sudovima što kod njih podrazumijeva i jak interes javnosti, pristalo se na nagodbu. Samo, ni to neće ići baš kao da je gotovo.
Koliko sam zapamtio iz dnevnika, nagodba obuhvaća i pristanak da se daju dokumenti o postupanjima Crkve na premještanju svećenika i zataškavanju, a to podrazumijeva da će ići u javnost.
Što ostaje nego pratiti i dalje?
Pošto sam citirao tebe s početka rasprave, podsjetit ću na to da sam i ja protiv senzacionalističkih napisa na samom početku pojedinog slučaja, s tim da organi gonjenja bez pritisaka s bilo koje strane odrađuju svoj posao. I na kraju izvjeste javnost.
Nadam se kako smo ovu malu diskusiju priveli kraju uz obostrano razumijevanje. :)
Jesmo, razumjeli smo se, a
Jesmo, razumjeli smo se, a ionako smo odlutali od originalne teme. Senzacionalističko novinarstvo ima i taj efekt da stvara dojam da su negativne pojave prevladavajuće i netko tko površno prati događaje stvarno može steći dojam da je pedofilija (bez obzira u Crkvi ili van nje) česta, gotovo svakodnevna pojava. Od pustog senzibiliziranja javnosti na neke probleme, rade upravo suprotno, otupljuju javnost na stvarne probleme koji se javljaju rjeđe, ali u puno ozbiljnijem obliku. To je po meni bit ove priče.
"Pedofilija" ili točnije
"Pedofilija" ili točnije rečeno seksualno zlostavljanje/napastovanje djece JEST svakodnevna pojava. Prema svim istraživanjima svaka četvrta djevojčica i svaki sedmi dječak bile/i su seksualno zlostavljane/i (najčešće od heteroseksualnih muškaraca bliskih obitelji i članova obitelji).
Iako je javnost u velikoj mjeri "senzibilizirana", u stvarnom životu se zapravo ništa nije promijenilo. Po mom sudu, upravo zbog rasprostranjenosti pojave i činjenice da u gotovo svakoj dobroj katoličkoj obitelji postoji slučaj seksualno zlostavljane osobe u djetinjstvu reakcije javnosti svode se na urlanje tipa "treba uvesti smrtnu kaznu za njih", kojom se pere vlastita nečista katolička savjest. Puno manje su ti isti katolici spremni pomoći žrtvama da u svojim svjedočenjima dobiju na vjerodostojnosti naspram moćnika kakvi su njihovi vlastiti očevi u odnosu na njih (njihovu djecu) ili institucija (škole, crkva, dječji domovi) koje uživaju društvenu moć i ugled.
U biti, nabrojane institucije (očevi + crkva + škola) su stupovi društva koje žrtve svojim svjedočenjima dobrano tresu. Tešku moralnu odluku da li stati na stranu žrtve (za čiju priču često nema tzv. materijalnih dokaza, a kamoli svjedoka) ili na stranu temeljnih institucija jednog društva, obični, ustrašeni i licemjerni puk ne može donijeti. On može samo urlati da bi prikrio vlastitu nemoć i kukavičluk.
Grgo
Da ti se oprostiti za ovaj
Da ti se oprostiti za ovaj komentar samo ako frustracija iz tebe progovara. Ako da, onda i primjedba kako postoje puno bolja mjesta za to od pollitika.com.
Ne brljaj gluposti. Tvoj
Ne brljaj gluposti. Tvoj komentar nije ništa drugo nego bijedno generaliziranje usmjereno na "dobre katoličke obitelji". Pedofilija nije svakodnevna pojava, a ta istraživanja navedi ako ih već spominješ. A tvoj sud da u svakoj katoličkoj obitelji ima zlostavljana osoba te kvalificira za psihijatrijsko promatranje.
Zanimljivo kako je javnost "senzibilizirana" kad npr. Srbina nazoveš četnikom, onda svi skoče di je tolerancija, ne generaliziraj, budi civiliziran građanin... a s druge strane ovakvi se ispljuvci toleriraju, jer očito katolicima se može prišivati sve i svašta a da nitko ne pozove na toleranciju i negeneraliziranje.
Hallo, najčešče se
Hallo, najčešče se zlostavljanja događaju od biseksualno orjentiranih.
Ti si stručnjak za ta pitanja i imaš u tome iskustva, i znaš u tvojoj okolini za te slučajeve.
Kolko si ti slučajeva prijavil?
Ak nisi a znaš, zašto nisi?
Ja znam i prijavil sam, za to treba civilnu hrabrost imat.
Heh. Meni ovo vise lici na
Heh. Meni ovo vise lici na dizanje prasine, nego sto bi moglo naslucivati na bilo kakvo rjesavanje problema. Pa pobogu, nasi mediji u zadnjih 5 godina nisu istrazili jedan jedini veliki skandal kako bi istrazitelj pocetnik bez veceg problema mogao uciniti.
Rjesavanje? Ma kakvi. Radi se o potrebi zagusenja.
Opet indirektno optuživaš
Opet indirektno optuživaš nekog.
Kad i malo blata hitiš na nekog i da se naznam kak opere uvjek ostane nakaj zaljepljeno.
U zadnje vrjeme se puno blata hiče na crkvu.
Isto tak se je desetlječima blatila Hrvatska i sad se nemre oprat, i na ovim stranicama se još uvjek ljudi nazivaju kojekakvim pridjevima.
Odgovorit ću pitanjem. A
Odgovorit ću pitanjem.
A zašto Crkva ne izgazi iz blata i odmakne se dovoljno daleko da nitko njime neće moći dobaciti?
Zato jer su ljudi crkva.
Zato jer su ljudi crkva. Tebi ne paše kad neko nekaj veli za tvoju političku opciju. Kaj bi sad trebalo reč nek se makne.
Pod odmakom sam mislio na
Pod odmakom sam mislio na samoinicijativnu i javnu borbu za iskorjenjivanje svih devijacija o kojima govorimo a koje se, baš kao i u ostatku društva, događaju unutar Crkve.
To bi bio odmak nakon kojeg nitko Crkvi ne bi mogao prigovoriti kad se nešto od lošeg dogodi. Svaki prigovor onome tko se iskreno zalaže i bori protiv lošeg bi se lako odbacio i mogli bi se potegnuti primjeri borbe protiv toga.
Međutim, sve dok je na riječima jedno a u praksi drugo što se ogleda u objelodanjenim primjerima skrivanja, zataškavanja i ušutkivanja žrtava, kritičari će takve primjere moći potezati kao argument.
Ne doprinosi insistiranje na ugovorima koji isključuju odgovornost pred ovozemaljskim zakonima i brojna izuzeća u tom smislu.
Ako se na jednoj strani pravdamo pozivajući se da smo ipak svi ljudi od krvi i mesa, podložni devijacijama svake ovozemaljske vrste, nije u redu eskulpirati se od odgovornosti pred isto tako ovozemaljskim zakonima ili ih pokušavati zaobići na sve moguće načine.
Inače, nemam ništa protiv da netko nekaj veli za moju političku opciju, samo tražim argumente barem na ravni ovih koje sam ti ponudio gore. Ok?
ljudi su Crkva a ne crkva
ljudi su Crkva a ne crkva :)
svećenici, redovnici i redovnice su ljudi poput nas, niti bolji niti lošiji i ima ih svakakvih, a zbog pažnje i u krajnjoj liniji poslanja koje imaju svake devijacije poput ovoga ne samo da teže izlaze na vidjelo nego nailaze i na veću osudu (po meni i s pravom) nego što bi to imale u nekim drugim okolnostima
dakle: ljudi poput nas, niti bolji niti lošiji
Tema je prilicno ozbiljna.
Tema je prilicno ozbiljna. Naime, postojeci medijski djumbus predstavlja pufer zonu za politicke promjene. Danas mozes napisati sve, rijeci su naime izgubile znacenje, a ako imas volje da izdrzis hajku, ostajes nedodirljiv. Sud ti nece nista, javnost ti nece nista, status quo.
Na izgled ne gubi se nista, a gubi se sve, jer nestaju bilo kakvi drustveni kriteriji, a preostaju oportunizam, licemjerje i samoljublje. Nesto sto ce nas mucit jos desetljecima nakon sto se stvari srede.
Sta napraviti? Nista dok ova situacija pase ekipi na vlasti. Odnosno, ono sto treba da se vlast promijeni :-)
Nista se tu ne moze, jer
Nista se tu ne moze, jer zivimo u svestrano erodiranom svijetu svevisnjeg Ziona.