Neovisni, ali ne i neutralni

Ja baš i ne mislim kako mi imamo najpametniju i najsposobniju Vladu. Ovo kažem jer je ponašanje naše Vlade u zadnje vrijeme u totalnoj suprotnosti s događajima u svijetu. Naravno, Hrvatska nije Island, ali zar se iz primjera gdje se doslovce preko noći sve srušilo kao kula od karata nije baš ništa naučilo? U redu, nemamo toliku rizičnu financijsku politiku, ali i jedan Japan predviđa najtežu godinu od Drugog svjetskog rata Svjetska ekonomija u recesiji!

Dok se tako u svim ostalim slučajevima tj. u nekim 'ozbiljnijim' državama već se dulje vrijeme ozbiljno radi na tome da se maksimalno ublaže udari financijskih i ekonomskih turbulencija, nama i dalje ne treba pomoć MMF-a (Sanader: Iako je kriza, ne treba nam pomoć MMF-a).

Kad nas je najčešće sinonim za riječ kriza - izazov, osim ako primjerice nije u pitanju izbor za Miss Universe (Sanader odbio Trumpa: Donalde, kriza je, zaboravi na misice!). Moram priznati kako je uistinu izazov vratiti čak 7,3 milijarde eura glavnice i 1,1 milijardu eura kamata, dakle, ukupno 8,4 milijarde eura inozemnog duga, posebice kad svi jako dobro znamo kako će se ove godine zbog krize vrlo vjerojatno potrošiti više, a, nažalost, proizvesti i zaraditi manje.

Kriza koju više nitko ne može poreći odavno je pokucala na vrata, pa je sada samo pitanje tko će ju preživjeti, a tko će pokleknuti, no, ne brinite se, vladajuća stranka ima svoju strategiju. U biti nezgodno mi je koristiti riječ strategija za mjere koje samo štete građanima, ali sve mi nekako miriše ne to da ju je vladajuća stranka maksimalno podredila pobjedi na lokalnim izborima. Osobno i nisam pretjerano zgrožen ovom konstatacijom jer sam otprije naviknuo da ih najmanje zanima cijena koju će na kraju platiti građani.

Neka i nije riječ o predizbornoj strategiji, opet me najviše smeta to što Vlada Ive Sanadera zapravo niti ne pokušava donekle objektivno informirati javnost o stvarnim dimenzijama krize u kojoj se nalazimo. Vjerojatno se boje kako isto birači ne bi slučajno doživjeli kao njihov nepopularan potez, a to bi već moglo biti problematično. Obično, barem po dosadašnjem iskustvu, treba cca. šest mjeseci da građani zaborave brojna HDZ-ova predizborna i ina obećanja, a toliko se vremena više nema. Da je primjerice unazad par godina učinjeno nešto da nas se na krizu pripremi - a nije, možda bi sad bili u manje 'izazovnom' razdoblju, ali tu smo gdje jesmo.

Nije me stoga začudilo kad je i predsjednik Stjepan Mesić odlučio urgirati (Mesić traži izvanredno i hitno zasjedanje Vlade zbog sve veće krize), no predsjednikov zahtjev, koji bi u svim zdravim demokracijama bio dobrodošao, kod nas je odbijen jer naša Vlada, eto, na svim sjednicama donosi jako važne odluke za gospodarski boljitak Hrvatske. Koje odluke, pitam se ja?

Jer ja ideje o povratku novca iz drugog mirovinskog stupa u državnu kasicu, neuspjelu zdravstvenu reformu, najavu povećanja PDV-a ne smatram ‘odlukama’ koje bi mogle pripomoći rješavanju trenutne situacije.

Sve u svemu, u izbornoj godini, htjeli mi to ili ne krize nema, a ako ju slučajno sretnete, recite joj da se vratiti tamo negdje 2011. godine jer su, naime, iduće godine predsjednički izbori, pa nas također očekuje jako puno izazova...