Tagovi

Nekrofilijom protiv demokracije

Nekrofil Ono što posljednjih dana i tjedana zastrašuje i grozi jest ?injenica da je cijela Hrvatska uvu?ena u „nekrofilske igre bez granica“, u ?emu svjesno ili nesvjesno, u?estvuju mnogi ljudi i institucije. Bilo bi pametno se priupitati koji i kakvi sve ciljevi i interesi stoje iza takvih nehumanih i neciviliziranih aktivnosti. I radi prevencije istražiti tu pojavu prije nego stvari izmaknu kontroli, a to bi se moglo dogoditi jer je gospodarska kriza ve? strahovito nagrizla društvenu strukturu i infrastrukturu, kvaliteta življenja se spustila ispod kriti?nih razina, a ulazimo u završni dio izbornih aktivnosti (istina na lokalnim razinama) ?iji bi se rezultati sigurno mogli reflektirati na nacionalnu razinu. O?ito je da kod nekih ovakve perspektive šire nevi?enu paniku, budu?i da ne prežu od nekrofilskih perverzija koje podižu na nacionalnu razinu. Erich Fromm je u svom poznatom djelu „Autoritet i porodica“ opisao pojavu nekrofilskog karaktera sljede?im rije?ima:)

To možda postaje još jasnije uzmemo li u obzir ?injenicu da postoji tip li?nosti kojeg više privla?i smrt, razaranje i raspadanje, nego život. (Hitler je dobar historijski primjer za to.) Ovakav bi se tip karaktera mogao nazvati nekrofilskim, da upotrijebimo Unamunov izraz iz njegovog glasovitog odgovora jednom Frankovom generalu 1936, kojeg omiljeni motto je bio »Živjela smrt!«. Neka osoba možda nije svjesna da ju privla?i smrt i razaranje, no to se može zaklju?iti iz njenih postupaka. Njoj gušenje, poništavanje i razaranje života donosi isto onoliko zadovoljstva koliko osobi koja voli život pruža stvaranje, širenje i razvijanje života. Nekrofilija je istinska perverzija jer, premda je živ, ?ovjek teži uništenju

U tom je dijelu svog teksta Erich Fromm spomenuo Miguela de Unamuno y Jugo (1864–1936) poznatog španjolskog esejista, novelista, pjesnika, dramskog pisca i filozofa iz Bilbao-a . Taj uvjereni humanist i žestoki antifašista imao je svoj motto "Moja religija je traženje istine u životu i života u istini, ?ak i ako znam da istinu ne?u prona?i dok sam živ." Ta izuzetna osoba iz španjolske kulturne i ine povijesti, i jedan od široko poznatih i priznatih nositelja savjesti svijeta u burnim vremenima rasta fašizma i španjolskog gra?anskog rata, u vremenima koja su obilježila i naše ljude i prostore, ?ak i ovo naše vrijeme, i sam je imao teških osobnih problema s nekrofilima svojega doba, koji su ga na kraju u grob otjerali.

Kao rezultat njegovog suprotstavljanja Franku, Unamuno je bio dva puta protjeran s njegove univerzitetske pozicije. Tako?er je 1936 imao verbalni obra?un s nacionalisti?kim generalom Millánom Astrayem na Univerzitetu, u kojem je javno denuncirao Astraya i elemente frankisti?kog pokreta. Osvrnuvši se na borbeni pokli? desni?arskih falangista "Živjela smrt!" podsjetio je i sugerirao da Astray Španjolsku želi pretvoriti u bogalja. Jedan je povjesni?ar poslije naglasio da je ta njegova besjeda bila "zna?ajan ?in moralne hrabrosti" jer je tako govore?i u javnosti riskirao lin?ovanje na licu mjesta. Kratko vrijeme poslije toga bio je stavljen u ku?ni pritvor, gdje je slomljena srca do?ekao svoju smrt desetak tjedana poslije.

Poslije španjolskog gra?anskog rata, koji je tako?er bio prepun zvjerstava (i masovnih grobnice koje još optere?uju nacionalnu svjest i savjest Španjolske) Franko je dao napraviti spomenik svima izginulima u gra?anskom ratu, bez obzira na stranu na kojoj su ratovali, a nazvan je „Valle de los Caídos (na engleskom Valley of the Fallen ili hrvatskom Dolina palih) s namjerom da sve poginule barem u smrti ujedini kad to nisu mogli za života. Naravno, taj nekrofilski projekt nije uspio. U Frommovoj „Anatomiji ljudske destruktivnosti 2“ postoji tekst (kojeg je citirao Slaven Letica seciraju?i portret Vice Vukojevi?a, apsolutno prvog nekrofila u Hrvata - u Globusovoj kolumni od 7.listopada 1994)

Za nekrofilski karakter samo prošlost je sasvim stvarno doživljena. Ono što je bilo, tj. ono što je mrtvo, upravlja njegovim životom: institucije, zakoni, vlasništvo, tradicija i posjedi. Ukratko, stvari upravljaju ?ovjekom; imanje upravlja bivstvovanjem; mrtvo upravlja živim. U mišljenju nekrofila - osobnom, filozofskom i politi?kom - prošlost je sveta, ništa novo nije vrijedno, drasti?na promjena predstavlja zlo?in protiv "prirodnog" poretka.

Da se razumijemo, kad god se otkrivaju grozote koje su bile po?injene u prethodnim ratovima (i pora?ima), u ?emu naši prostori nažalost prekomjerno obiluju, prvo što treba jest odati po?ast nevinim žrtvama – jer su nevine žrtve svi oni koji su izgubili život bez suda a u krvavim pirovima bezumnika. Ali ovo ?emu smo posljednjih tjedan dva izloženi je nešto što je ve? otkriveno, što je ve? bilo poznato, ali je namjerno ili nenamjerno ponovno zapretano, pa kao takvo ostalo neistraženo, podvu?eno pod tepih, da bi se kao takvo prema dnevno politi?kim potrebama, prigodno i senzacionalisti?ki vadilo i titralo ljudskim emocijama, te zloupotrebljavalo za tko zna koje mutne ciljeve.

Ovaj najnoviji val nekrofilije je najprije zapo?eo u Sloveniji otkopavanjem ve? od prije poznatog i u knjige Slovenske komisije za ratne i poratne žrtve uredno protokoliranog Barbarinog rova, ali je opet pretvoren u senzaciju. Potom nam je ?i?ak trijumfalno i senzacionalisti?ki ponovno otkrio još jedno „novo-staro nalazište“ na drugom mjestu. A onda su svi talk pogrami po televizijama (od Dijane ?uljak do Vesne Kljai?, od ?i?ka do Josipa Jur?evi?a i Ivana Nini?a) po?eli nemilosrdno rastezati nekrofiliju, a u sve se uklju?ilo i novinstvo. Budu?i da je hrvatska Komisija za utvr?ivanje žrtava rata i pora?a (poznata kao Vukojevi?eva komisija) svojevremeno tako „dobro i temeljito obavila sve svoje zadatke“ (koji su bili obilato pla?eni iz državnog prora?una), hrvatska javnost se danas stalno i sve više, sve ja?e bombardira sve "novijim i novijim starim“ otkri?ima.

Možda bi se nerad te „Komisije“ mogao nekako opravdati lijenoš?u ili zlonamjernoš?u njenih ?lanova, kad se na te iste televizije, ili te iste medije (koji stvaraju ovu najnoviju nekrofilsku kakofoniju) ne bi pred istu javnost dovodili još živi svjedoci iz prve ruke, tj. oni koji su za te doga?aje znali još od vremena kad su se te jezive stvari doga?ale. Zato se neminovno postavlja pitanje što je to uop?e hrvatska država ?inila kroz relativno dugo razdoblje svoje suverenosti (od stjecanja samostalnosti i demokratskog identiteta prošlo je skoro dvadesetak godina), a da ?ak nisu zabilježena ni takva svjedo?enja ili lokacije mjesta zlo?ina pa se hrvatska javnost stalno zaprepaš?uje. Ili su možda ipak u?inili sve potrebno (jer bi posve neshvatljivo i neprihvatljivo bilo da nisu), ali tko su onda svi oni "mo?nici" koji su takvo nešto držali bunkerirano, i koji te doga?aje vade prema dnevno-politi?kim potrebama (a što bi dakako trebalo biti još neshvatljivije i neprihvatljivije).

Možda je zaista trebalo poslušati pokojnog Tu?mana, kad je predlagao zajedni?ku grobnicu svim žrtvama ljudske zlo?e, koliko god to nekrofilno i anticivilizacijski bilo. Tako bi se danas svi oni koji „arlau?u“ s jedne odnosno druge strane mentalnih barikada, morali „družiti“ na istom mjestu, gledati jedni drugima u o?i, i ne bi mogli izbjegavati osobna, obiteljska, grupna i ideološka propitivanja svijesti i savjesti. No takva inicijativa dakako nije moglo zaživjeti, kao ni Frankova “Dolina palih“. Prema Frommu, protuteža „nekrofilnosti“ i na?elo po kojem valja graditi novo društvo je humanizam, na kojem se temelji osnovna osobina ?ovjeka koja ga od elementarnog nagona za preživljavanjem prevodi k ?ovjeku koji je ?ovjeku vrhovna vrijednost, pri ?emu humanizam mora preuzeti neprikosnovenu prevlast „svijeta ljudi“ nad „svijetom stvari“, dakle društvo u kojem je važnije biti nego imati.

Svima mrtvima treba dati ime i okvir (povijesni i vrijednosni ma kakav on bio), jer je nedozvoljivo da se bilo tko nabacuje anonimnim brojkama i neprovjerenim podacima. To se može samo sustavnim i stru?nim istraživanjima, a za takav pristup je jedino država mjerodavna, nadležna i odgovorna. No svakako ne takva država koja uz pomo? pla?enih nekrofila u plitkim propagandisti?kim, znanstveno površnim i povijesno neutemeljenim emisijama samo zloupotrebljavaju osje?aje gra?ane ove zemlje, a sve to za promoviranje tko zna kakvih, njihovih svrha i ciljeva. Onaj Radomir Peji?, koji je nedavno bacao letke po Saboru vjerojatno naslu?uje odgovore na sva neugodna pitanja, a za sve nas je krajnje vrijeme da se prestanemo me?usobno nabacivati blatom za nešto što mi nismo u?iili, da se suo?imo s cjelovitim istinama u punom povijesnom okviru, te da se okrenemo budu?nosti. A rastjeramo sve ove nekrofile i strvinare (od Dijane ?uljak i Vesne Kljai? do onih koji ih programiraju), a koji su se u posljednje vrijeme toliko namnožili po Hrvatskoj

Komentari

Daniele, jel istina da te

Daniele, jel istina da te kontaktirao Simo i zamolio pomoć oko obrane? :)
Kažu da će obranu bazirati na onome da su svi ubijali, Jasenovac, ljudi oduvijek ratuju, Jasenovac, čimpanze isto, Jasenovac, krokodili u Amazoni, Jasenovac, Turci, Jasenovac....

Tko je glasao

Kralj Salomon je predložio

Kralj Salomon je predložio da se podjeli dijete...Nekrofilna majka je pristala da se dijete raspolovi...Tako je i sa našim društvom tj. vladajućom strukturom.Vladajuća struktura tj.HDZ struja i njihove „pripuze“(kako to kaže frederik,prave li riječi) je nekrofilna majka a dijete je narod.Nekrofili su opsjednuti vlasništvom i nije im stalo do naroda osim što žele posjedovati društveni položaj.Nekrofili vole komadati pa komadaju ovaj jadan narod pomoću ustaša i partizana.To su ljudi koji nemaju nikakvih interesa,bolest i smrt su jedine teme koje oni poznaju.Njihova lica su beživotna i kad upalim televizor u mom dnevnom boravku zamre život.Osjetim gušenje.Ljudi se osjećaju pored njih nelagodno i neopušteno.Oni će gušiti svu životnu radost i vjeru u budućnost pa evo kako redovito serviraju pred izbore priče o jamama partizana,umanjujući jame ustaša..To je dokaz nekrofilne politike.Oni su bili i prije devedesetih i poslije devedesetih..I prije su non stop tupili istu priču o povijesti i smrti.Samo što su negativne glavne uloge njihovih povijesnih priča danas zamjenile uloge. Njima je prošlost bitnija od sadašnjosti a kamoli da razmišljaju u futuru.Bitno im je ono što je mrtvo i crno.Zato im je omiljeno mjesto neka hladna institucija,dosadni zakoni,tradicije i posjedi..Tamo se uvijek najviše koncentriraju..Jaku nekrofilnu crtu je imao Broj 1.Njegova glavna uzrečica je bila:“povijesno gledajući...“Mehanički pokreti..Počasne garde i mehanika protokola..Svojstvo nekrofila,uz sadizam je imao i Slobodan Milošević..Izgledao je kao da nešto non stop njuši i također je bio opsjednut vlasništvom i povjesti.Da!Nekrofili vole njušiti..uživaju u raspadanju i smradu.Takvi likovi kada postanu glavne face društva su opasne za društvo jer ga zatruju pomoću poltronskih medija..i povedu mase u destrukciju..Hitler je obožavao satima gledati film u kojem se rušio Prag,gdje nestaju predivne zgrade jer je htio biti arhitekta ali je bilo teško učiti.Obožavao je satima gledati kako dresirani psići ponavljaju svladavanje prepreka.Normalnom čovjeku to postane dosadno.Hitler je stalno njuškao,a i ova dvojca mu u mnogo čemu sliče...Nekrofili se redovito okruže s nekrofilnim i sadomazohističkim karakterima tako da posjeduju potpunu kontrolu..Nama su se generirali totalno u sustav,u sve pore.Zašto?Zato jer biofili nemaju potrebu za vlasništvom pa se ne znaju nepošteno i egoistično besramno laktariti za društveni položaj pomoću kojeg bi mijenjali politiku društva.Nekrofili su nesposobni za smijeh..oni se neživo smijulje,oni to planiraju.Sjetite se osobe koja sada ide okolo po tim jamama kako ima neprirodan smijeh..Po osmjehu se poznaje duša čovjeka a oči su ogledalo duše..Samo da znate statistike govore da oko 10 do 15% populacije je nekrofilno pa pazite vi po nadzornim i upravnim odborima koga odabirete za glavnu facu..nadam se da niste svi nekrofili...i vi glasači razmislite kakvi su kandidati,koje su im omiljene teme povijest ili budućnost...Biofili probudite se!!!

P.S.svaka sličnost s stvarnim likovima je nažalost istinita...

Tko je glasao

Bravo Franka! Evo kako vas

Bravo Franka! Evo kako vas je nadopunio Antonio Mello: "A živjeti ne znači raditi za vladu ili postati veliki poduzetnik ili činiti velika djela milosrđa. To nije život. Živjeti znači odbaciti sve prepreke i živjeti u svježini sadašnjeg trenutka. "Ptice nebeske... niti siju niti žanju"- to je život. Počeo sam rekavši vam da ljudi spavaju, da su mrtvi. Mrtvaci upravljaju vladama, mrtvaci vode velike poslove, mrtvaci se bave obrazovanjem; postanite živi!".

Nažalost, nada kako nisu svi nekrofilni i kako je samo 10- 15% populacije takvom, vam je isprazna. Naš odgoj je u osnovi nekrofilan i u njemu leži objašnjenje pospanosti biofila. Neaktivnost biofila se ne može objasniti samo nesposobnošću nepoštenog i egoističnog laktarenja za položaje, jer po prirodi stvari biofili osjećaju da proaktivnost nije ni nametljiva ni sramotna. Međutim, problem je u nedostatku svjesnosti. Biofili nemaju nužan psihološki uvid u stvarnost, a on je temelj svake promjene. Ljubitelji života se rado bave analizom. Sama analiza ne pomaže- daje jedino informacije. Analiza ne omogućava nužno uvid. Dapače, analiza je vrlo često - paraliza. Ono što je od presudne važnosti je AHA- iskustvo.

U ljudskoj je prirodi da djelujemo, a ne da budemo predmetom djelovanja. To nam omogućava izbor reakcije na određene okolnosti, ali omogućava i da stvaramo okolnosti. Baš u tome su biofili vrlo slabi, jer kao da ne žele preuzeti odgovornost za uzrokovanje zbivanja.

Tko je glasao

Nažalost, nada kako nisu

Nažalost, nada kako nisu svi nekrofilni i kako je samo 10- 15% populacije takvom, vam je isprazna.
Izrazito nekrofilni su 10 do 15 % a ostalo su mješavine nekrofilije i analno-zgrtačkog karaktera.Pretpostavljam..Mislim da je bit problema u samom sustavu obrazovanja gdje je izrazit borderline sindrom.Kroz ovakav sustav obrazovanja,u biti s ovakvim nastavničkim kadrom koji nema svoj identitet već se priklanjaju godinama ideologiji vlastodržaca djeci se oduzimalo u doba mojeg školovanja i dan danas se oduzima sposobnost razvijanja vlastitiog identiteta.Uporno se servira ideologija a ne kreativnost.A tek o selekciji...Zlo mi je kada čitam naputke o ocjenjivanju učenika i gdje se u startu djeca slabijeg imovinskog stanja i djeca neintelektualaca svrstavaju u kategoriju djece koja će po pravilu imati slabiji školski uspjeh.Takve su naputke imali i prije devedesetih i sada pa su malograđanske učiteljice u startu odabirale miljenike.Dijete jedne čistatćice se itekako mora namučiti da dobije odličan naspram doktorovog sineka prema kojem se već odmalena odnose kao da i ima već doktorat...Neda mi se pisati kako brzo mjenjaju političku religiju...Razočarana sam..

Tko je glasao

Ne, Franka, ne! Nema mjesta

Ne, Franka, ne! Nema mjesta razočaranju. Obrazovanje bi trebalo imati presudan utjecaj na društveni mir i stabilizaciju društva, jer pruža prilično izvjesnu nadu i realnu mogućnost za bijeg iz nižih, siromašnih društvenih i gospodarskih slojeva u više. Međutim, kada već nije tako, sustav se ( bilo bi točnije reći- priroda) pobrinuo ispraviti nepravdu: siromašna i djeca "neuglednih" roditelja stvarno uče i trude se obrazovati, dok privilegirani, unatoč ocjenama i statusu miljenika ostaju praktično neobrazovani.

Znam da ćete potegnuti argument kako ti nesretnici i prilikom zapošljavanja imaju protekciju. Ali promislite malo bolje: je li to život? Ima li smisla u životu ne učiti, ne znati i ne raditi ništa? Biti cijeli život nekakvo bezvezno potrčkalo, sluga i ovisnik o svakoj promjeni vjetra? Ma recite mi pošteno: je li se i jedan čovjek na svijetu rodio da bi zaslužio takvu sudbinu?

Tko je glasao

Tuđman, Milošević,

Tuđman, Milošević, Hitler....

...je li baš sve samo tako slučajno što iz tog spiska ispuštena osoba koja je i uzrok postojanja svih ovih jama i bez koje ne bi bilo ni jama, ni tajni tih jama punih 45 godina (a posredno eto već 64 godine)?

Ili je ta osoba u stvari bio biofil?

Jedni prave masovne pokolje bez suđenja, onda pobijene ljude zatrpavaju u jame u koje bacaju vapno, eksploziv i na kraju beton, onda o tome zabranjuju govoriti godinama, a nakon njih i njihovi potomci, pa kad više nemaju snage biti "čuvari stratišta" onda postaju humanisti i optužuju one koji o tome počinju pričati za nekrofiliju???

Meni je općenito stravično da je jedina osoba koja je do sada priznala što je učinila, i koja se javno pokajala i pokušala iskupiti i ono malo duše što je ikada imala je jedan notorni Simo Dubajić. I vrlo se nelagodno osjećam što oni koji žive ovdje među nama, a radili su isto što i Simo Dubajić, ne osjećaju ni mrvicu grižnje savjesti i vjerujem da bi opet činili isto, samo da se nađu u prilici. I danas im je glavni problem to što su njihova (ne)djela ugledala svjetlo dana, a ne sama činjenica njihovih (ne)djela.

Tko je glasao

Ovako: Rimljani su pobili XX

Ovako:

Rimljani su pobili XX Ilira
Hrvati i Avari su pobili XX Rimljana
Huni su pobili XX Hrvata
Turci su pobili XX Hrvata
Tahi je pobio XX seljaka
....
i tako sve do današnjeg dana, kosti se gomilaju na kosti, nikad se ništa ne rasvjetljava, već se stvaraju mitovi koji ožive u nezgodnim trenucima, jakih emocija, slabih kočnica i spirala klanja ide dalje.

Možemo odlučiti: hoće li ova generacija rasčistiti taj zatvoreni krug? Mislim da je konačno vrijeme. Starci koji su u mladosti radili na zatiranju neprijatelja bez previše finesa, odnosno svjedočili tome, vrijeme je da si olakšaju savjest, ako ništa onda radi svojih unuka.

Tko je glasao

Ne bih skretao s teme, ali

Ne bih skretao s teme, ali smjerno bih usmjerio paznju i na vrlo zorne slucajeve strave u Africi:
npr emisije iz ciklusa "Povijest cetvrtkom"
http://rnz.hrt.hr/view_file.php?dat_id=26089
http://rnz.hrt.hr/view_file.php?dat_id=26087
Sta su tek ti Belgijanci radili po Kongu, Portugalci po Angoli, a nisu ni jedni ni druge neke silne drzavetine pred kojima bi se danas covjek skamenjivo. Danas se doimlju cisto ljubopitljivo?

Tko je glasao

Predlažeš da prvo osudimo

Predlažeš da prvo osudimo Belgijance i Portugalce, pa tek onda naše dobre partizane?
Ili da zaboravimo sve što je bilo i da pustimo i Belgijance i Portugalce i Partizance u prošlosti?

Tko je glasao

Svatko mora počistiti u

Svatko mora počistiti u svom dvorištu najprije.

A u prošlost treba ići što je dalje moguće a početi od sada i ovdje. Ali moramo znati da su i drugi tom radili, a sad se prave fini, dakle nismo mi "balkanski genetsko-primitivni koljači".

Tko je glasao

Ne nikako, tako mi nika.

Ne nikako, tako mi nika. Cista digresija. Pokusavao sam razmisljati ima li koga cistoga uopce? a i potegli smo neke paralelne teme o PTSPu i sl, pa sam u toj prici.

Tko je glasao

Apsolutno istina. Treba

Apsolutno istina. Treba pogledati...

Inače je Kongo još u 19. stoljeću bio čuven po zvjerstvima, ljudi su se zgražali u novinama što rade Belgijanci...

Doduše, ni u Americi se nisu proslavili s dijeljenjem deka zaraženih tifusom [ili tko zna čime] Indijancima da im ne bude hladno.

Tko je glasao

Mislis u 19.stoljecu prije

Mislis u 19.stoljecu prije malo vise od 40tak godina!!!!!
PS Doista treba poslusati ove emisije.

Tko je glasao

Dobro, ako ćemo tako poznat

Dobro, ako ćemo tako poznat je i sada.

Ali sam mislio da već u 19. stoljeću, kad je i drapetomanija bila "bolest", bilo shvaćeno da se tamo zbiva nešto osobito gadno i neljudski.

Tko je glasao

Nikad cuo.

Nikad cuo.

Tko je glasao

Uz ostalo, kao što

Uz ostalo, kao što slovenski čelnik toga posla stručno obrazlaže, sve se je sklopilo da bi išlo najteže i najskuplje, postupanje oko žrtava istraga je 20 x skuplje i složenije nego prije, različito ratni a puno zahtjevnije poslijeratni zločini (većina ovih) pa će biti jako složenog skupog posla godinama.

Sada će se javiti vodeće zemlje EU Njemačka (npr. nakon dramatične Kninske bitke u kojoj su dalmatinski partizani već revolucionarnim komandama ginući kao snoplje, tko ne ide dobije metak od zapovjednika i tako redom, razbili jake njemačke snage i, žureći štititi obalu da se ne bi iskrcali britanski saveznici i odjebali staljinističku revoluciju i vlast, od zarobljenih Njemaca na brzinu napravili igrališta u Kninu, Drnišu i drugdje i slično) te Italija (fojbe) i razni.

A tek kada po uzoru na to krene slično neizbježno bavljenje živim i tekućima spiralama nerješenih masovnih zločina protiv čovječnosti čovjeka sa osnova nekretnina i financija ... a svjetski susreti na vrhu su upravo odlučili da treba vladati disciplina, red ... i morati će se to slušati. Skupo će se plaćati jako dugi ritam (kulturno)revolucionarnih pobjeda, iz pobjede u pobjedu, dvostruke i višestruke pobjede, samo zadnjih 7-8 godina pobjedničkih 1.500 mlrd kuna je poharalo Hrvatsku.

Tko je glasao

He, he Malo je ljudi kao ti,

He, he

Malo je ljudi kao ti, a koji se mogu izdići iznad vlasite nekrofilne prirode i ispod sebe kritički i iskreno pogledati sve slojevite nakupine grijeha, koji se i dalje živahno groze današnjim generacijama.

Gledam nekidan jednu srpsku TV dramu ili komediju (nisam odgledao do kraja - mislim da je humor bio u pitanju) u kojoj se ljudi okupljaju na groblju kao što su se nekada okupljali na prvomajskim proslavama: - donose ćebad i stolnjake, hranu i piće, prostiru ubruse, jedu, piju, nabacuiju se vicevima i zločestim podvalama.

Ovo ovdje naše "blagovanje" me je asociralo na to. Nitko ne pita tko su i zašto su oni mrtvi u grobovima ispod zemlje, nego se bave svojim vlastitim frustracijama!

Tko je glasao

Nitko ne pita tko su i

Nitko ne pita tko su i zašto su oni mrtvi u grobovima ispod zemlje, nego se bave svojim vlastitim frustracijama!

Kad bi se bar svojim vlastitim frustracijama bavili na produktivan način, možda bi u jednom trenutku došli i do praga odgovora na pitanje iz prvog dijela citirane rečenice!

Cijeli problem neprorađenog iskustva povijesti nekog naroda može se usporediti sa situacijom skrivanja obiteljskih tajni: da bi se u nekoj obitelji sačuvao prividni mir i harmonija za pokazivanje na van, članovi pristaju na porodične oltare polagati jednu ili više žrtava u svakoj sljedećoj generaciji. Žrtve najčešće prepoznajemo po samoubojstvu, dijagnosticiranoj (ali ne uvijek) duševnoj bolesti ili jednostavno po statusu obiteljske "crne ovce" ili renegata.

Njih obitelj ne izabire arbitrarno, nego rukovodeći se načelom "što zdraviji/a to pogodniji/a", drugim riječima, žrtvuje se onaj/ona član/članica koji/koja pokazuje najviše sklonosti, recimo, postavljanju neugodnih pitanja, buntu, otporu kontroli i povinovanju ustaljenim obiteljskim ritualima. Ti/te članovi/članice obitelji najčešće su i sami/same bili traumatizirani/e, ali, za razliku od drugih, nisu pristali/e šutjeti o tomu. Oni/one koje se moglo ušutkati nerijetko sami/same nastavljaju traumatizirati svoje potomke i tako iz generacije u generaciju.

Nema načina da se pobunjeniku/pobunjenici protiv čuvanja obiteljskih tajni pomogne ukoliko ga/ju se ne izdvoji iz obitelji. Žrtve imaju potrebu suočiti se s obiteljskim nasilnicima, ali im rijetko kada mogu oprostiti (a to niti nije cilj terapijskog postupka). U pitanju su duboke emocije i ocjećaj razapetosti između naučenog (lojalnost obitelji) i potrebnog (emancipacija). Oporavak traje dugo, ali je njegov osnovni uvjet jasno imenovanje nositelja obiteljske patologije i prepoznavanje kapaciteta iscjeljenja u nadživjelog/nadživjele.

Ako to sada prenesemo na područje naroda, onda ćemo vidjeti da iscjeljenje od transgeneracijskih trauma može donijeti i/ili povijest i/ili pravo, čega u Hrvatskoj ili ima premalo (jer se sputava na mnogo načina) ili je tek u povojima (jer je uspostavljen diskontinuitet). Lustracija je mogla biti onaj prvi korak imenovanja nositelja patologije, ali se ona nije izvršila na vrijeme i pitanje je bi li se uopće u kontekstu nastanka višestranačkog sustava i neovisne države ona mogla provesti kao u drugim ex-totalitarnim zemljama Istočne Europe. Danas je moguća lustracija samo kroz povijest kao znanost, a pravo bi svoju ulogu moralo odigrati u procesurianju zločina koji su počinjeni u zadnjem obrambenom ratu (da se nikad više ne ponovi).

S većinom mišljenja koja su dosad iznjeli sudionici/e ove diskusije se slažem i mislim da su na jako dobrom tragu. Nažalost, čini mi se da proces prekidanja transgeneracijskih trauma i liptanja zle krvi neće ići svjesnim i ciljanim djelovanjem političke zajednice, nego inercijom i biološkom nužnošću. U tom pogledu, kao i u mnogim drugim, hrvatski narod priklanja se pasivnosti, gdje izvanjski događaji uvjetuju prilagodbu, a ne samosvjesnoj proaktivnosti u razumijevanju sebe i determinanti svoje prošlosti.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Ako to sada prenesemo na

Ako to sada prenesemo na područje naroda, onda ćemo vidjeti da iscjeljenje od transgeneracijskih trauma može donijeti i/ili povijest i/ili pravo, čega u Hrvatskoj ili ima premalo (jer se sputava na mnogo načina) ili je tek u povojima (jer je uspostavljen diskontinuitet). Lustracija je mogla biti onaj prvi korak imenovanja nositelja patologije, ali se ona nije izvršila na vrijeme i pitanje je bi li se uopće u kontekstu nastanka višestranačkog sustava i neovisne države ona mogla provesti kao u drugim ex-totalitarnim zemljama Istočne Europe. Danas je moguća lustracija samo kroz povijest kao znanost, a pravo bi svoju ulogu moralo odigrati u procesurianju zločina koji su počinjeni u zadnjem obrambenom ratu (da se nikad više ne ponovi).

Ovo su potpuno pobrkane teze.

Ako smo već iskoristili parabolu s obitelji, onda je pitanje poratnih masovnih ubojstava analogno nekoj obiteljskoj tajni, npr. ocu silovatelju. Otac je naravno živ, jer situacija da se žrtvuju živi potomci zbog mrtvog oca nije pretjerano izgledna. Druga je stvar uopće smisao povlačenja ovakve analogije. Narod nije obitelj, a počinitelji poratnih zločina nad Hrvatima nisu bili dio istog naroda/obitelji kao i žrtve, a njihovi potomci danas ne nose u sebi traumu nego iluziju i potrebu zaštite tih iluzija.

Tu lustracija (otkrivanje tajni) ne može razriješiti budućnost sudbina članova obitelji, ali svakako može dozvati u pomoć ono najvažnije - pravnu državu.

Lustracija kao pravni proces, odnosno proces demokratizacije, je moguća i danas u Hrvatskoj, štoviše upravo se provodi u Makedoniji, te u Albaniji (u Albaniji ima malo otpora, ali riješit će se ;)).

Tko je glasao
Tko je glasao

Žalosno je da se na ovakve

Žalosno je da se na ovakve postove uvijek javljaju isti ljudi, najčešće iz suprotnih tabora, motivirani Egom, trollanjem ili nekim drugim razlozima. Fredi je naginjao aktualnim temama koje bi vrlo dobro elaborirao, a rijetko bi imao izlete u NOB, kao pojedinci; sa druge strane, ovaj post bi se mogao shvatiti višeznačno.
Svatko tko pozna nekog speleologa, pogotovu one koji "specijaliziraju" vađenje kostiju, reći će vam da su balkanske kraške jame pune kostiju, nažalost to je specijalnost raznih režima na ovim terenima. Praktički ne postoji niti jedna veća jama, pogotovu u blizini prometnih pravaca, da u nju nisu bacani protivnici režima, i manje više su se uvijek ti zločini znali od strane lokalnog stanovništva koje bi to prenosilo pričama sa generacije na generaciju. Prijatelj iz planinarsko-speleoloških krugova koji je par puta radio te poslove, a inače je vrlo racionalan tip, mi je rekao da ne voli ulaziti u takve jame jer to donosi nesreću, i da se nitko nije usrećio "prebirući po kostima"; a takvo mišljenje otprilike i sam dijelim, sa razlikom što bih ja iznio transparentno apsolutno sve zločine sa svih strana, dokumentirao ih, eventualno progonio preživjele počinitelje, a nesretnicima omogućio barem pristojan pokop,barem to zaslužuju, već kada im nisu dopustili da umru kao ljudi već da skončaju gore od stoke. U vremenu Jugoslavije priče o jamama su skrivane jer bi logički dovele do zaključka da su jedni i drugi okrvavili ruke nevinima, a priče o bacanjima iza završetka rata su se tajno prenosile. Neukusno je sigurno spominjati da li je bilo više Kozaka od Hrvata ili Slovenaca, tko je u krajnju ruku dao pravo partizanima da streljaju pripadnike vojske koja nije operirala na njihovim terenima. Ili su Britanci dali Titu mig da obavi prljavi dio posla, a oni potom oprali ruke, i zaključili poput Pilata, da ih oni nisu osudili; dok partizanima-četnicima poput Sime Dubajića to sigurno nije teško palo.
Inače, mislim da timing pronalaska kostiju nije slučajno izabran, i sigurno mu nije cilj staviti konačnu točku na te zločine, već samo izazvati dodatne podjele, vrijeme će pokazati kamo vode tragovi u snijegu.
Ponovit ću da je cijeli problem u biti vrlo jednostavan, i u jednoj ranijoj raspravi sam je iznio, jednostavno potrebito je precizno utvrditi tko je za vrijeme II svj. rata koga i koliko ubijao; zna se tko je pobijedio, tko je izgubio, i sigurno je da mi nije cilj glorifikacija nacizma, no prvo spajanje žrtava i počinitelja je prvo napravio sam Tito jer je na narodnom zboru u Ljubljani lansirao tezu o 1,7 milijuna žrtava što nadilazi gubitke pobjedničke strane i uključuje jedne i druge žrtve, a izrečeno je prvenstveno radi isplate ratnih reparacija. Nakon toga je nastala legenda o Jasenovcu koju su doveli do milijun ljudi, a najčešće se baratalo sa enormnih 700.000 žrtava, što su Srbi obilato koristili usput prešućujući i minorizirajući svoje logore i svoje zločince kojih nije, fala Bogu pofalilo.
Samo godinu dana iza rata napravljen je nepotpuni spisak svih poginulih od strane okupatora i "domaćih izdajnika", koji je iznostio 505.182 žrtve, dakle trećinu manje od Maršalovih procjena, a popisi su rađeni i '50 i '64 no nikada nisu javno iznošeni, znamo zašto. Dapače, prema ovom drugom popisu, sačinjenom radi ratnih reparacija utvrđeno je 597.323 žrtava od čega 59.589 u Jasenovcu i Gradišci (50.000 prvi ostalo u drugome). Postavlja se logičko pitanje koliko ih je pobijeno u tih par mjeseci '45, u odnosu na 4 godine rada navedenih logora, i postoje li "pravedni zločini". Da li je partizanu kojem su pobili obitelj olakšanje što je umlatio zarobljene pripadnike režima? Da li će se zločin obrisati činjenjem drugog zločina?
Svi oni koji napadaju vrhušku Katoličke crkve zašto nikada nije pohodila to nesretno mjesto, trebali bi znati da Tito nikada nije bio javno u Jasenovcu. Zašto to nije učinio, to samo zna on i tajnu je odnio u Kuću cvijeća pod onaj meštarski grob, vjerojatno kako bi poticao mit, a predpostavljam da Crkva činom odlaska nije željela taj mit materijalizirati, i to je prvenstveni razlog, a ne nekakav "stid", a svećenici koji su otvoreno kolaborirali sa ustaškim režimom su bili manjina. Doduše onima što su završili pod Majstorovićevim čakijama to ne znači puno, ali generacijama koje dolaze iza bi se mogla jednom reći prava istina, bez uvijanja, jer će ovaj status quo potrajati tko zna do kada. Razumije se da bi bilo dobro znati koliko je ljudi završilo na partizanskim stratištima, kako se također ne bi potpirivao i stvarao drugi mit, a to je također vjerujem ne pretjerano težak zadatak, samo ga svakako ne treba davati bivšim udbašima i njihovim nasljednicima kojih, opet Bogu hvala, ne fali u javnim službama ove zemlje.
Crkva sigurno nije bezgrešna, no tko jest? Zar nismo svjedoci da je skrivanje Pavelića između ostalih organizirala britanska obavještajna služba, postoje dokumentirani podatci da je oss, preteča cie znala gdje se on skriva i nije ništa poduzimala "zbog britanskih interesa". Zar Wermacht nije imao tvornice tenkova u Rusiji, i njihovi vojnici obučavani tamo zbog embarga? Staljin i Hitler su de facto bili saveznici do njegovog napada na Rusiju.
Nadalje mi smo žrtve mitova, a jedan od poznatih je da je da je Hitler zakasnio sa operacijom Barbarossa zbog intervencije u Jugoslaviji (a zaboravilo se dodati i u Grčkoj, koja je puno dulje i bolje odolijevala Nijemcima od Jugoslavije, a Mussolinija su čak i istjerali)...Što se tiče mita o Stepincu, ne vjerujem da bi Papa mogao beatificirati proklamiranog ratnog zločinca, kojega su štitili Amerikanci i izričito zabranili Titu da ga skrati za glavu...MIt o "pokrštavanju Srba", pa ne možeš Srbina pokrstiti, krštenje je isto kod katolika i pravoslavaca, krstiti možeš samo jednom, a prelazak iz jednog stada u drugo je u povijesti poznat, kao što su Kršćani postajali Muslimani kako bi izbjegli kolac,dakle čisti pragmatizam, patentiran na području Dinarida.

Tko je glasao

Frederik, izuzetno cijenim

Frederik,

izuzetno cijenim tvoje tekstove jer iza njih stoji osoba zavidnog znanja, ali i karaktera kij je i stanju uočiti
probleme koji se u datom trenutku bitni za zdravlje nacije. Naravno da ja sa svojim daleko skromnijim znanjem
tebi ne mogu parirati, ali moram priznati da sam se i sam prije nekoliko danas zapitao kome i čemu sada
trebaju , kako si ti to dobro naznao "nekrofilske igre bez granica". Osobno sumnjam da se za sve o čemu
danas o toj temi možemo saznati na stranicama tiskanih, a i ostalih medija, nije već ranije znalo, ali se tek
sada objelodanilo.

Mislim da sve odiše predizbornim smradom od strane HDZ-a kako bi što više kompromitirao SDP. Žalosno,
ali zan nitko ne vidi kako to zapravo šteti zdravlju cijele nacije i zamagljuje koncentraciju n ozbiljne probleme
koji nas kao državu sada tište.

Ipak, možda to i je osnovna namjera onih koji sada na svjetlo dana izvlače sve te nekrofilke teme. I sve dok
se bude u Hrvatskoj toliko raspravljalo, i dok se bude na nepotrebne stvari, trošila tolika društevna energija,
nikada nećemo moći krenuti u budućnost, stalno ćemo visjeti negdje u neke vrste "čistilištu" i nećemo biti
u stanju sagledati stvarnost.

Tko je glasao

Ovaj post ima svoj drugi

Ovaj post ima svoj drugi dio, pa i treći a možda i četvrti dio (materijal kojeg sam odavna pripremao a nisam dovršio jer sam mislio da neće biti akualan). No mi nikako da iziđemo iz tih mentalnih zamki u kojima smo se sami zaprpali, ili nas u njih namjerno guraju.

Svakako nisam nijednom riječju ili migom umanjivao značaj ovih ili bilo kojih drugih žrtava, ali ta agresivna selektivnost u javnom tretiranju bez povijesnih i drugih okvira ne znače nikakvo izražavanje poštovanja prema svim tim žrtvama,pogotoo na način na kji se te javne emisije koncipiraju i izvode. Evo i Crkva je konačno shvatila da mora uzeti isti odmak prema svim žrtvama . jer se radi o jednom vremenu u kojem su se nemile stvari događale i međusobno uvjetovale.

Jedino bih dodao da nije ovdje toliko prisutno predizborno podbadanje (mada svakako ima toga ili neko misli da se s time može poentirati kao npr Čičak kad u tom kontekstu jeftino koristio priliku da napadne Mesića (što je svojevrsni primitivizam). Mislim da se ovdje prije radi o panici koja vlada u nekim krugovima (radi ovih i mnogih drugih stvari koje su se prikrivale i još pokušavaju skrivati) Zato sve što čine je ustvari za njih kontraproduktivno - jer ovakvo nehumano i selektivno tretiranje jednog strašnog vremena ustvari neće donositi velikih probitaka (prognoze pokazuju prednost SDP-a i premoć Mesiča jer se u ove priče može manje uvaljati njih nego vladajuće).

Tko je glasao

.

.

Tko je glasao

Bilo je nekih problema s

Bilo je nekih problema s ovim postom, jedva smo ga učinili dostupnim. a i tebi su se duplirali komentari.----

Svakako, svi mi imamo pravo na svoja mišljenja, a pozitivni ili negativni bodovi su stvar koja me ne uzbuđuje. Uostalom mi se u toliko stvari slažemo da je beznačajno jedno neslaganje - bilo bi čudno da ga nema.

Ipak bih dao neka dodatna objašnjenja zašto ovako razmišljam, a isto sam rekao i u drugim komentarima na onom drugom blogu (koje spominješ). Radi drugih!

- Naime, ja sam čuo za Bleiburg još u srednjoj školi od svoga oca, i to s mnogo detalja - mada u novinama nije ništa bilo. I drugih detalja. Sa mnom je davno 1868 radila jedna djevojka koja je imala ime Jadika, jer joj je otac imao zaglaviti u Jadovnome a otac se zavjetova da ako se spasi će djetetu koje je očekivao dijete dati to neobično ime.
- Ja sam 1971 godine bio na bleiburšjim polju, prijatelj Slovenac koji je živio u Austriji me je vodio od Spittala do Dravograda ukazujući mi na svu opsežnu situaciju tih događaja, u kojima su Hrvati bili jedan značajan ali manji dio - najviše su nastradali Kozaci i ostali koji su vraćani Rusima a onda i sami Slovenci.

A glede ovih sadašnjih događaja, mislio sam upravo na te činjenice da postoje očevici i u Barbarinom rovu i Zaprešiću koje spominje Čičak, te očevidce se na televiziji pokazuje, dakle oni znaju, drugi znaju a naše vlasti u drćavi koja je postala slobodna i nema više nikakvih ograničenja - ne znaju???

To što naši novinari, povjesničari a pogotovo državni organi (DORH i čuvena Komisija) navodno ne znaju samo potvrđuju moje navode. Od te teme se uporno bježi, da ju se sustavno istražuje a dosita samo istina liječi.

Ponašanje novinara u talk emisijama je neprihvatljivo - jer se na silu i samo isključivo pokušava javnopsti prezentirati samo jedna slika koja nije čak niti istražena. Tako Dijana Čuljak daje javne opomene Ivanu Niniću, a Vesna Kljajić onom siganinu Ramu, kad insistiraju da se o svemu treba razgovarati a ne samo nekim stvarima. Ramo je nevažan čak i Ninić, kad postoji činjenica da se na našim stranama događalo svašta. Ne postoje manje ili veće žrtve ali postoji šutnja o njima koja optužujuje.

To da se odjednom pojavljuju sve nove i nove je dijelom istina ( i u Španjolskoj je isto) ali ovo što Čičak poentira sam je rekao da je prijavljivao ali da nitko nije obraćao pažnju. A Barbarin rov je uveden u slovenske dokumente. I tamo su se prezentirali očevici na TV koji se čude što se odjednom digla takva buka kad se za to već odavno zna, čak da ima i očlčevidaca koji pamte kad se to događalo.

Eto to je moje mišlljenje, netko stalno izbjegava i odlaže nešto što je trebalo davno trebalo učiniti - a vezano je na problem lustracije o kojem također imam rezolutan stav.

I ne treba naše sporenje smatarti nečim tragičnim ako ostajemo svaki prema scojim stavovima.

Tko je glasao

Naime, ja sam čuo za

Naime, ja sam čuo za Bleiburg još u srednjoj školi od svoga oca, i to s mnogo detalja - mada u novinama nije ništa bilo. I drugih detalja. Sa mnom je davno 1868 radila jedna djevojka koja je imala ime Jadika, jer joj je otac imao zaglaviti u Jadovnome a otac se zavjetova da ako se spasi će djetetu koje je očekivao dijete dati to neobično ime.

Ja nisam čuo puno priča, a ako sam koju i čuo nisam je a priori usvojio kao istinu, pogotovo zato što se o njima nikad nije dalo nigdje ništa pročitati ni o tome naučiti. U konačnici, od pojedinačnih priča i slika se ne može sastaviti precizna i točna slika, nego neprecizna i netočna, zato uvijek valja izbjegavati kreiranje osobnog stava na temelju priče ili dvije.

A glede ovih sadašnjih događaja, mislio sam upravo na te činjenice da postoje očevici i u Barbarinom rovu i Zaprešiću koje spominje Čičak, te očevidce se na televiziji pokazuje, dakle oni znaju, drugi znaju a naše vlasti u drćavi koja je postala slobodna i nema više nikakvih ograničenja - ne znaju???

Budimo precizni. Dobar dio STVARNE vlasti u našoj državi ne da zna, nego je i direktno odgovoran za navedene zločine. Gotovo je uvjet za obnašanje vlasti u Hrvatskoj "neznanje" i "pravljenje glupim" za sve što se događalo od 1945.-1990.

Ponašanje novinara u talk emisijama je neprihvatljivo - jer se na silu i samo isključivo pokušava javnopsti prezentirati samo jedna slika koja nije čak niti istražena. Tako Dijana Čuljak daje javne opomene Ivanu Niniću, a Vesna Kljajić onom siganinu Ramu, kad insistiraju da se o svemu treba razgovarati a ne samo nekim stvarima.

S punim pravom. Ako je predmet emisije zločini partizana, onda je to predmet emisije, a ne berba kaučukovca. Naročito ako se o "svemu" već puno razgovaralo i o "svemu" se već zna sve, a o ovome "novome" ništa.

To da se odjednom pojavljuju sve nove i nove je dijelom istina ( i u Španjolskoj je isto) ali ovo što Čičak poentira sam je rekao da je prijavljivao ali da nitko nije obraćao pažnju. A Barbarin rov je uveden u slovenske dokumente. I tamo su se prezentirali očevici na TV koji se čude što se odjednom digla takva buka kad se za to već odavno zna, čak da ima i očlčevidaca koji pamte kad se to događalo.

Ja sam pratio slovenske medije vezano uz otkrića masovnih grobnica, ali za Barbara rov nisam čuo sve do sada. No, u Hrvatskoj u medijima nije prezentirano ništa što je prezentirano u Sloveniji. Zašto se sada kod nas krenulo džonom na sve, i zašto je ono što je 60 godina bilo skrivano odjednom postalo vijest dana uz posvemašnje čuđenje medija i političara je opet od drugorazredne važnosti. Ako su 60 godina skrivali istinu o smrti stotina tisuća ljudi koji su pokopani u zemlju ispod nas, kako su mogli očekivati da će, kad se to jednom otkrije, javnost reći: "Strašno, grozno. No, pustimo to što je bilo, kad će film?"

Da se razumijemo, teška je naivnost vjerovati da je ovo HDZ-ovski spin prije lokalnih izbora. Ova priča je kudikamo jača i značajnija od nekakvih lokalnih izbora, pa i od nekakvog HDZ-a. Ovo je, štono bi rekao drug "ap", pomak. Gadan preokret u hrvatskoj povijesti, koji opet nije došao preko noći, i u kojeg su ugrađeni i životi ljudi koji su misteriozno umrli prije godinu-dvije-tri-deset, a bavili su se ovom temom. Priča je konačno nepovratno zakoturana i više nema nazad.

Eto to je moje mišlljenje, netko stalno izbjegava i odlaže nešto što je trebalo davno trebalo učiniti - a vezano je na problem lustracije o kojem također imam rezolutan stav.

Da, takva nam je sudbina. Mi nikad ne radimo ništa na lakši način.

Tko je glasao

Eto tu se slažem, to je

Eto tu se slažem, to je stvarmno istina:
Budimo precizni. Dobar dio STVARNE vlasti u našoj državi ne da zna, nego je i direktno odgovoran za navedene zločine. Gotovo je uvjet za obnašanje vlasti u Hrvatskoj "neznanje" i "pravljenje glupim" za sve što se događalo od 1945.-1990.

Ovo se također slažem i mada sam rekao još bih pojasnio:
Da se razumijemo, teška je naivnost vjerovati da je ovo HDZ-ovski spin prije lokalnih izbora. Ova priča je kudikamo jača i značajnija od nekakvih lokalnih izbora, pa i od nekakvog HDZ-a.
Zaista nisam nikada ni mislio na strannku u cjelini ni jednu ni drugu, nego na ptljag kojeg sa sobom nose. Ja samo mislim na one koji su se tamo krcali i s jedne i druge strane, a koji će sve učiniti da se stvari ne odvijaju civilizirano - a baš među njima vlada panika. I onima na koji se na takve naslanjaju. Ja nisam stranački navijač.

Ima u cijeloj ovoj priči još mnogo detalja, o kojima drugom prilikom (jer ona neće naorasno zaustaviti se, ni ja ni ti ju ne moižemo zauistaviti koliko gid dobronamjernui bili).

Tko je glasao

Zaista nisam nikada ni

Zaista nisam nikada ni mislio na strannku u cjelini ni jednu ni drugu, nego na ptljag kojeg sa sobom nose. Ja samo mislim na one koji su se tamo krcali i s jedne i druge strane, a koji će sve učiniti da se stvari ne odvijaju civilizirano - a baš među njima vlada panika.

Istina uvijek, ali baš uvijek ispliva na površinu. Kad kosti izlaze iz zemlje, zemlja se trese. Naravno da će zavladati panika, nikome nije ugodno kad istina izlazi, a najmanje onima koji su u tu zemlju prvo pokopali kosti, a onda su pokušali zauvijek pokopati i istinu.

Panika je sve jača i jača, pa se mogu dogoditi i nevjerojatne stvari, da neki Ramo po prvi put u životu uporabi telefon, i ne samo to, nego da iz prve uspije dobiti vezu sa super gledanom emisijom.

U cijeloj priči se možemo pozdraviti s bilo kakvom civilizacijom i bilo kakvim razumnim dijalogom. Ranjenu zvijer ne dragaš po njuškici. :)

Tko je glasao

"Ranjenu zvijer ne dragaš

"Ranjenu zvijer ne dragaš po njuškici."

Ovaj put nadamo se kako nećemo koristiti onakve metode koje su se koristile u prošlosti na ovim teritorijima.

To mene osobno brine u svemu ovome.

Priprema terena na psihološkom bojištu je 90% posla u svakom predratnom periodu, od uvijek bilo i uvijek će biti.

Odgovore na pitanje "Zašto?" treba duboko analizirati i gledati činjenice koje postoje:

a) RH je u banani (citiram kolovođu Vladajuće garniture)
b) Afera Satovi nama govori sve o tome koliko smo mi demokratska država, možemo se uspoređivati sa bilo kojim režimom u kojem predsjednik ili premijer postaju milioneri, poput onog 'Markusa i filipini'!
c) Koji su najlakši načini pranje novca u ovome svijetu? Neredi, ratovi i balvan revolucije zar ne!

Naravno zdravom logikom bi pomislili kako je ovo nemoguće, tako isto se mislili da neće se nikada pojaviti u ovim euro orijentiranim krajevima 'logor smrti' ali eto krajem 20 stoljeća ih je bilo opet i to podosta, Gdje? upravo na ovim krajevima!

Još me jedna stvar brine, a to je činjenica da Goli Otok ne postoji više.
Zašto?
Jednostavno, onaj režim se preusmjerio u tom djelovanju time što su etničko čišćenje sveli na 'export' nepodobni kao i unutarnju kontrolu su osigurali sa 'strahovladom', tko ne sluša ide na 'goli otok'. Kako danas nemamo 'goli otok' ostaju samo dvije mogućnosti:
a) export nepodobni
i
b) da nas pjede 'mrak'! (nikakve konotacije sa našim mrakom)

Tako da prije nego što netko mene proglasi 'ludim' ili 'fobičarom' ili etiketira bilo kakvom dijagnozom, razmislite malo o svemu što se zbivalo ovdje u zadnjih 100 godina i onda idite redom od recimo 1991 pa unazad i onda opet od krajem 19 stoljeća pa do kraj 20 stoljeća.... i vidjeti ćete upravo ovo o ćemu pišem ovdje.

Nekrofilija ne mora biti 'nekrofilija' kao što navodi autor!

Jakob Matovinović - Jakša
volim svoje i poštujem tuđe

Obrisan

Tko je glasao

Moj prvi i, vjerujem,

Moj prvi i, vjerujem, posljednji minus tebi zbog ovog iznimno nekorektnog članka na Feniks/Mesić/Fumić/Oštrićevskoj razini. Ne mislim da su ovakve stvari uopće prikladne za filozofsko-humanističku razinu sve dok nisu prošle institucionalnu proceduru istraživanja i osude počinitelja, i pravno i znantveno i politički.

O kakvoj ti nekrofiliji pričaš, u zemlji koja je napunjena leševima o kojima nitko ne zna?
Ja nisam znao ni za Barbara rov, ni za Hrašćan, ni za Ključ Brdovečki, a redovito čitam sav dnevni tisak već godinama i slobodan sam se svrstati među 2 posto najinformiranijih u ovoj državi bar što se tiče saznanja iz tiska).

Sorry, ali kontrolirana istina nije istina, a naslov "Nekrofilijom protiv demokracije" je blago rečeno netočan. Kako istina može biti protiv demokracije?

Tko je glasao

Mislim da svojim člankom

Mislim da svojim člankom Frederik nije osporio istinu o toj temi, već manipuliranje s tom istinom, što dakako
na problem baca sasma drugo svjetlo.

Tko je glasao

offtopic, ali malo me već

offtopic, ali malo me već nerviraju tvoji neformatirani textovi. Nebi li se mogao potruditi da to bolje pripremiš? A ako se ne snalaziš, nije sramota pitati...

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Budi onda moj neprijatelj i

Budi onda moj neprijatelj i pouči me. Ali usput rečeno brzo gubiš živce.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci