Nek ustane tko je bio embrij

• Dnevnik Daniel N. - Uto, 21/02/2012 - 01:43
• Glasujte
  57 Up Down
• Komentari 135 dodaj komentar

Prošli četvrtak sam se probudio malo ranije nego obično. Izvadio sam sve potrebno. Umotao sam ampulu u kuhinjsku krpu, i laganim pritiskom slomio vrh. Stavio sam iglu na špricu i uvukao tekućinu iz ampule; zatim sam je ubrizgao u bočicu s prahom, promućkao da se rastopi, te ponovo usisao u špricu.

Lupkao sam špricu dok se svi mjehurići nisu skupili na vrhu, pa sam istisnuo zrak. Skinuo sam iglu i stavio tanju. Otišao sam do svoje žene koja je sjedila na kauču, malo joj prebrisao alkoholom rame, i brzim potezom zabio iglu do kraja, osjećajući kako je probila kožu i mišić. Polako sam istisnuo tekućinu, a onda lagano izvadio injekciju iz ruke: uvijek ju je teže izvaditi nego zabiti.

"Je li gotovo? Ništa nisam osjetila..." zatim je otišla na posao. Ja sam bio zadovoljan: prošli put je itekako osjetila.

Ovo je tek jedno jutro, jedna injekcija, u ruku, u mišić. Bilo je mnogo injekcija u trbuh, ponekad dvije dnevno. Pa onda injekcija pod kožu. Pa još jedna injekcija u ruku, u točno određeno vrijeme. Igle, šprice: pet takvih je na slici gore.

Sve je ovo dio postupka izvantjelesne oplodnje, na što moja žena i ja idemo po drugi put. Injekcije su hormoni: daju se u preciznom rasporedu, kako bi se proizvela jajašca koja će sazrijeti u točno određeno vrijeme. Druge se daju kako bi potakle da se oplođena jajašca razviju, da opstanu.

Osim injekcija, žena uzima i sprej za nos koji djeluje na hipofizu, te gomilu vaginaleta koje opet sadrže hormone, zaboravio sam točno za što. Također, preventivno se piju antibiotici (oboje) kako neka bakterija ne bi sve pokvarila.

Injekcija ima stvarno mnogo: ova slika gore je tek pet dana. Slika desno prikazuje dio injekcija koje sam dao svojoj ženi. Srećom, mogu se dati dvije doze u jednoj šprici, jednom ubodu.

Najviše boli vađenje jajašaca: to se radi velikom iglom na koju je spojena ultrazvučna sonda. Neke žene kažu da ih "malo škaklja". Moja je rekla da ju je boljelo "kao ništa u životu" (zubi i sl. se uopće ne mogu uspoređivati). No neke boli još više: iako se vađenje radi iza zatvorenih vrata, ponekad čujete vriskove dok čekate neki drugi postupak, a petnaestak minuta kasnije izađe posve blijeda žena.

Uz to sve ubrojite i ultrazvučni/ginekološki pregled svaka dva dana – a oni nikad nisu previše ugodni.

Dakako, ako ste muško (kao što sam srećom ja) sve je mnogo lakše, morate "dati uzorak" u sterilnu posudu, popijete par tableta, naučite davati injekcije (druga opcija je za svaku ići u bolnicu, jer se neke daju navečer) što i nije tako teško, ima dosta snimki na YouTubeu. Morate samo paziti da ne pogodite u venu, arteriju, živac, da ne ubrizgate zrak ili ne onečistite injekciju ili da ne upadne komadić stakla od slomljene ampule ili da ne zabijete iglu preduboko ili preplitko.

Osim ako nemate slabu spermu. Onda se spermatozodi vade injekcijom iz vaših testisa. Dakako, sve se te stvari rade "na živo", bez ikakve anestezije.

I konačni rezultat su – u našem slučaju – dvije oplođene stanice (tzv. "embrija", iako su ovi posve jednostavni, sastoje se svaki od 4-8 stanica). Te dvije stanice se vrate u maternicu, još par vaginaleta, injekcija hormona, mirovanja, itd i čekate rezultat.

Prošli put nije uspjelo. Ovaj put još ne znamo: možda uspije. Nadamo se.

U međuvremenu, dok iščekujete rezultat, možete kratiti vrijeme čitanjem i gledanjem promotivnih filmića nekolicine ljudi koji misle da oni koji prolaze kroz goreopisani postupak to čine radi zabave, ili još bolje – kako bi mučili jadne embrije.

Lijep video! Slike djeteta nakon nekoliko tjedana trudnoće – već se vidi tijelo, glava, pa i ruke. Jedina nevolja je da se embrij prvo mora ugnijezditi u maternicu (to je u prva dva tjedna), pa onda od jednog dijela nastane posteljica, a od drugog dijete. Ovi embriji koji se vraćaju ne izgledaju tako: to su jednostavno nekoliko stanica zajedno. Još uvijek se ta kuglica može podijeliti i dobijete dva djeteta: omiljena priča ginekologa je kako je jedan par uspio proizvesti jedva jedvice jedan embrij, vraćen je, podijelio se, oba su preživjela, i žena je rodila blizance!

U stvarnosti je vjerojatnost da postupak uspije mnogo manja, 10-40%, ovisno o starosti žene, kvaliteti jajašaca itd. Nažalost, većina embrija se ne uspije usaditi u maternicu: od onih koji se usade, svi se ne razviju do fetusa.

Nastaje li život spajanjem jajne stanice i spermatozoida? Nikako, i jajna stanica i spermatozoid su živi – kao i svaka stanica vašeg tijela. U principu bi se svaka stanica vašeg tijela mogla pretvoriti u embrij: još ne znamo kako, ali će to jednog dana biti moguće. Kloniranje je nešto slično tom procesu, ali se u njemu koristi i jedna jajna stanica.

Je li embrij u tom prvom stadiju, kad se vraća u maternicu, dva-tri dana nakon začeća, posebna osoba? Pa ako se može podijeliti, i nastanu blizanci – baš i nije.

Mišljenja da embrij u toj fazi može osjećati, razmišljati itd su suluda. Ako mislite da je osoba, dajte mu ime, prezime i OIB. Ali to se ne dobija prije rođenja, čovjek dok je u maternici je u pravnom i filozofskom vakuumu: na to nismo mislili, to je čovjek-koji-još-nije-čovjek.

Nemojte nikad zaboraviti da se cijeli postupak gore – nimalo udoban i jeftin – prolazi zato da bi se dobilo par embrija, koji vraćanjem možda na kraju daju dijete, novog čovjeka. Ne iz zabave ili obijesti.

Možete misliti i da je cijeli ovaj postupak protuprirodan. Ako vam neko nevidljivo biće na nebu nije dalo da možete imati vlastitu djecu, možete se moliti ili posvojiti dijete. Da molitva pomaže, ne bi trebale bolnice: pomolite se i ili ozdravite ili umrete. Što se tiče posvajanja, nekoliko puta je više parova koji žele posvojiti dijete nego djece koja se mogu posvojiti.

Nemojte misliti da je to uvijek loše: svako dijete koje se može posvojiti u principu znači totalni raspad njegove obitelji, roditeljstva, ogromne probleme u toj obitelji, bolest, smrt, alkohol, drogu, kriminal.

Osim toga, "protuprirodno" je i onda presađivanje srca, pa konačno i naočale: ako vam je Bog dao da budete kratkovidni...

Postupak izvantjelesne oplodnje je medicinski postupak, no o njemu postoje posebni zakoni – a ne postoji, što ja znam, zakon o operaciji slijepog crijeva. Ostavlja se sve na savjesti i struci liječnika. U ovom slučaju – ne vjerujemo liječnicima?

Budući da je najveći problem kako proizvesti embrij, konačno se netko dosjetio da se embrij može i donirati ("posvajati"). Ako npr. nemate jajnike, to je vaša jedina opcija da rodite dijete. Dakako, opet neki vide samo probleme:

To je manipulacija živim bićima i zakon ne možemo podržati. Ministar je zaboravio da anonimno posvajanje, ali i darovanje zametaka otvara probleme poput mogućnosti da braća i sestre ne znaju jedni za druge, ali i kome pripadaju zameci ako se donorski par rastavi – pojasnio je Krešimir Miletić iz građanske inicijative.
– Izvor

Kakva opsjednutost incestom! Kao da taj problem ne postoji kod posvajanja: braća i sestre se često razdvajaju, ne zato što bi netko bio zao, nego što netko rodi par djece, ona odu u posvojenje, i onda za par godina rodi još koje dijete, a malo tko će posvojiti više od dvoje djece (osim toga, ponavljam – tisuću parova čeka dijete).

Kao da problem ne postoji kod darivanja sperme. Onog medicinskog i onog koje "obavi" električar, poštar, kolega s posla...

Kao da se ne može otići u Sloveniju, Austriju, Mađarsku, i zaobići pravne prepreke u Hrvatskoj. Naravno, ako imate novca.

Zaboravio sam spomenuti dodatnu glupost: prije nego što počnete s ovim goreopisanim postupkom, morate skupiti papire da ste u braku, te obaviti savjetovanje s pravnikom i psihologom. Srećom, pravnik i psiholog se sastanu s vama na dvije minute, kažu sorry, takav je zakon, moramo se sastati bar pro forma, dogovorite se kad možete po potvrdu...

Ne trebam spominjati da za posvojenje to ne trebate: možete sami posvojiti dijete. No, zato gledaju vam kvadraturu stana, kakvu imate kupaonicu, jeste li zaposleni, i popunite neki psihotest – npr. koji lik ne pripada među ostale i jeste li ikad mučili životinje.

Ako idete na izvantjelesnu oplodnju – nitko ne pita koju imate plaću i stan. No, imate sigurno veliku plaću ako na postupak idete kod privatnika: jedna ampula hormona je nekih 200 kn, a trebate ih između 20 i 60 (razlikuje se od osobe do osobe), pa pomnožite.

Ako napravite dijete uobičajenim putem (o tome imate par filmova na internetu, kako se to radi) nitko vas ništa ne pita: ni koje imate prihode, ni kupaonicu, jeste li u braku, znate li koji lik ne pripada među ostale, koga ste sve mučili, ne morate ići ni na kakva savjetovanja, potvrde...

Tražeći filmiće o davanju injekcija u trbuh, rame, debelo meso... itd, našao sam i na ovu pjesmicu. Evo poruke za vas koji brinete za embrije u mojoj ženi. Ja ipak brinem bolje, vjerovali ili ne; a ako to nevidljivo biće nekim bizarnim slučajem ipak postoji – pred njim sam čist što se tiče oplodnje...

• Dnevnik Daniel N. - Uto, 21/02/2012 - 01:43
  
• Komentari 135
• 6089 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar