Dnevniku sam dao plus,

Dnevniku sam dao plus, premda bi ga okvalificirao kao juha bez začina.

Tekst je dobar, ali ne

Tekst je dobar, ali ne objašnjava u potpunosti „tehniku“ koja je omogućila toliki pad kvalitete kadrova u svim sferama društva.
Pokušat ću približiti čitateljima Feniksovog dnevnika i taj važan dio.
Taj sveopći neprofesionalizam nije prisutan samo u područjima života gdje stranačke vrhuške imaju svoj upliv (političko postavljanje kadrova), nego je to prisutno i u zanimanjima (strukama) čiji rad je na neki način pod uplivom politike i stranaka (javna poduzeća, uprava, pravosuđe, zdravstvo, prosvjeta...). Dakle, kako se desilo da su pojedine struke devastirane? Kako se desilo da na u većini sudova, na pr., više nemamo kvalitetnih sudaca, a da o korupciji i političkom uplivu na sudačke odluke i ne govorimo?
Kada o tome svemu razmišljam uvijek potežem primjere iz mojeg radnog okruženja. Svjedok sam entropije sustava odabira i promocije kadrova (svih struka) u mojem poduzeću. U 90-ima je bilo javno poduzeće, a sada je dioničko društvo u pretežitom stranom vlasništvu.
Sve je počelo sa prvim reorganizacijama početkom 90-ih. Uglavnom su rađene preslagivanjem, spajanjem, rastavljanjem najviših organizacijskih cjelina – poslovnih područja, sektora, odjela, a u dubinu se nije ulazilo. Mislim tu na razradu poslovnih procesa, uspostavu mikroorganizacije, podjelu rada, formiranje radnih mjesta, definiranje sadržaja radnih mjesta, odnosno navođenje struka, potrebnog iskustva, znanja, licenci, osposobljenosti... radnika koji imaju pristup određenim poslovima. Za takvo fino dotjerivanje organizacije se nije imalo vremena, jer su se zapravo na taj način zadovoljavali apetiti samo menadžerskog sloja kompanije.
Kako je vrijeme odmicalo profesionalni sustav naslijeđen iz proteklog društvenog ustroja se polako zaboravljao. Prva posljedica je bilo prekomjerno zapošljavanje. S vremenom smo izgubili konzistentnu organizaciju rada u kojoj je jednoznačno bilo naveden broj radnih mjesta, tj. koliko koje vrste stručnjaka, sa određenim znanjem i stručnošću je potrebno za obavljanje naše djelatnosti. Menadžeri su zaposlili svu svoju rodbinu pa smo s vremenom postali „obiteljska“ firma u kojoj su svi radnici u nekom međusobnom srodstvu. Kako je zaboravljena „potrebna stručna sprema“ kao prvi od uvjeta za pristup određenim poslovima (radnim mjestima), kao relikt socijalizma, zapošljavanje se odvijalo bez kontrole. Tako smo i na najvišim mjestima u hijerarhiji firme imali ljude bez potrebnih formalnih kvalifikacija (stupnja obrazovanja), a i potpuno pogrešnih struka.
Posebno treba navesti kako se i sustav nagrađivanja - koji se temeljio na analitičkoj procjeni radnih mjesta, dakle sustavu bodova kao obliku diferencijacije radnih mjesta po kriteriju složenosti rada, odgovornosti... – s vremenom „zaboravio“, a naslijedio ga je dolaskom privatnih vlasnika sustav temeljen na pogodbi radnika i njegovog menadžera o visini plaće. Posljedica: više se ne zna kolika je cijena poslova na pojedinom radnom mjestu, što je prvi preduvjet za pozitivnu selekciju kadrova, tj. da bolje plaćena radna mjesta privlače kvalitetnije, obrazovanije i sposobnije radnike u procesu selekcije i odabira (natječaj).
Izgubila se, dakle, transparentnost organizacije (podjela rada, radna mjesta), ne znaju se kriteriji stručnosti i sposobnosti, ne zna se cijena pojedinog radnog mjesta (visina plaće) jer je ona (plaća) podložna ponudi i potražnji pojedinih struka na tržištu rada...
Jednom riječju, cijelo naslijeđe industrijske civilizacije i kulture je suspendirano. Osnovni element, a to je struka, sa svojom gradacijom koja počinje sa početnikom (pripravnikom) i proteže se kroz karijeru stručnjaka, preko zrelih godina radnika pa do poznih, kada bi ga trebali „zapasti“ poslovi primjereni njegovom iskustvu i sposobnostima – je suspendirana. Tako smo s vremenom dobili potpune početnike na strateškim stručnim poslovima, a od njih zavisi čitav poslovni proces.
Ovako ukratko opisan tijek događaja osobno nazivam – deprofesionalizacijom rada. Nama se događa suprotan proces od onoga na početku industrijske ere. Upravo je tada zbog silnog povećanja znanja u procesu rada, iz antropoloških razloga, izvršena podjela rada na struke, čak uske specijalizacije, a razrađeni su strogi kriteriji (u školi, firmama...) odabira, selekcije i promocije najboljih.
Da li ćemo se moći vratiti na trag profesionalizma, njegovanja strukovnih elita, piramide znanja i kvalitete kadrova, za mene je pitanje svih pitanja. Prije nekoliko dana je Vladimir Ferdelji, predsjednik Uprave Elektrokontakta, izrekao bojazan da je proces deindustrijalizacije kod nas, a sa njime i zaborav industrijske kulture, uzeo tolikog maha da će povratak biti neizvediv.
Jučer je jedan kolega otišao u mirovinu. U njegovoj disciplini (struci) on je bio Posljednji Mohikanac.

http://globus.jutarnji.hr/hrv

http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/najljepse-bajke-sutkinje-omejec1/part/2

lako za bandića; ovaj

lako za bandića; ovaj dnevnik možda najviše govori o sdpu koji danas frajerski trijumfalno pretendira na vlast. za hdz je više suvišno trošiti riječi osim možda u kontekstu tretiranja njihovih članskih iskaznica kao radnog naloga za ispitivanje porijekla imovine, no sdp bi trebao biti svjestan koliko su se u očima srozali i to ne recentno nego godinama unazad koliko se od njih očekivalo da se ograde od tog rodijačkog mamlaza i pokažu stav i volju, ako misle održati obraz. međutim sve se zaista svodilo na selektivni kadar i to je onaj najružniji rezime dnevnika: da nam i opozicija smrdi jednako kao i hdz.

..."sjećam se tako

..."sjećam se tako jednog"...

...hohštapleri imaju i ime i prezime;
trebali bi mi, ne "zviždati", nego živo
puhati u vuvuzele...

"Partijska/stranačka

"Partijska/stranačka vrhuška zazire od sposobnih ljudi, ljudi koji znaju, pa pribjegava takvim kadrovskim rješenjima koja suštinski neće ugroziti poziciju nikoga iz vrha stranke."

pribjegavaju oni i takvim odgojno/obrazovnim rješenjima - ljudi moji što nam rade...

pa ipak...

Rezulatati predsjedničkih izbora;
"U gradu Zadru je pobijedio Josipović sa 65,01%.
Od 33 općine, u 13 je više glasova dobio Josipović, a u 20 općina je veći postotak zaokružio Bandića (u Benkovcu 66,34%, Pakoštanima - 53,18%, Škabrnji - 82,80%, Zemuniku D. - 56,29%, Bibinjama - 72,67%.)"

Što misliš, koliko je tih birača biralo SDP, a koliko lik i djelo?! Karizmu?

Što ga briga, on je svojih pet minuta (nakon 10 godina) slave imao, dobro iskoristio, još ima birača koji ga podržavaju, ima 55 godina - spreman je za prijevremenu penziju - i - neće mu faliti ni ptičjega mlika!