pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sjediti na terasi kafića okupanoj suncem, ispijati jutarnji čaj, promatrati brodove koji se pripremaju za isplovljavanje prema otocima... Neki nogometaš iz osamdesetih lista pored mene novine pljuckajući na svaki članak. Pl... Plj! Poznati glas žene na reklami sa otvorenog radija tiho sugerira u koji prodajni centar danas treba ići. Udahnuvši mediteranski ugođaj, uživam na suncu dok me vjetar lagano vraća na optimalnu temperaturu. Ptice cvrkuću. Iz zvučnika Sade. Tu i tamo neki auto ili skuter. U daljini sveti Jure, najviši vrh na jadranu. Nešto kao slika planine Fuji. U mediteranskom smislu.
U ovakvim trenucima čudno je pretraživati internet na zaslonu mobitela, ali ja to ipak činim. Čitam poštu, pišem poruke. T9 nekad pomogne, a nekada baš i ne, ali neka ga. Galebovi, bus... Idila. A onda članak u Slobodnoj (digitalnoj) Politika.
Mesić. Nešto kao njegov angažman nakon predsjedničkog mandata.
Ujedinjenje lijeve opcije i sl. Pa se mislim: Koji je vrag u tom čovjeku? Bio je premijer pod Tuđmanom. Pa predsjednik juge. Pa disident. Pa predsjednik Hrvatske. Pa opet. (Jebo te šta su mu zvijezde pale na natalnu kartu!) Ne sjećam se njegove karijere iz sedamdesetih, ali nešto se pisalo. Po Feralu. Vjerojatno i šire. Ali se ne sjećam detalja...
Elem, tko je on ustvari? Zašto je taj cik-cak slalomaš, jedini u stanju homogenizirati Hrvate i ostale građane lijepe naše da se odupru preraspodjeli bogatstva u manirima ha de zea?
Ili je on predstavnik mnogo opasnije struje, tajni agent globalnih organizacija koje se trgaju oko svjetske dominacije? Znate ono: nafta, energetika, oružje, droga, ratovi, vojna industrija... Konobarica je izašla s manicom i razmotala tendu.
Dalmacija bridi vibracijama ljeta koje nezadrživo donosi sve ono čemu se radujemo.