Necastivi

• Dnevnik Pavao Jelovic - Pon, 22/12/2008 - 12:18
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 52 dodaj komentar

Buduci sto pollitika postaje kupleraj sa sve vecim brojem kurvi, stoga je vrijeme prekinuti, ili barem prorijediti izlaske u nju. Jer sa kurvama i o kurvama ne vrijedi samo govoriti, a za kojesta drugo, nedostaju prilike. No, da moje udaljavanje od pollitike nebi izgledalo skrivecki i bez pozdrava, moram vam izraziti rijec-dvije:
Najprije, s obzirom na cinjenicu sto sam nekoliko puta bio u situaciji potegnuti teze oruzje prema nekim medju vama, ispricavam im se za to. Tko zna, mozda se nekada negdje suretnemo, pa ako se to dogodi ugodnije ce bit razgovarati o lijepsim stvarima nego o razmiricama.
Onima kojima je to nepoznato dajem na znanje da sam po struci agronom, a po vokaciji pjesnik. Upravo zbog toga ne posjedujem ni kvalifikacije, a ni ambicije za bavljenje politikom. Kad vec spomenuh zvanja, naglasit cu: Prvo mi nikada nije bilo od koristi jer od dana zavrsetka studija pa do danasnjeg nisam ni jedan jedini sat radio u struci, docim sam od drugog imao ogromnu stetu.
Poduzi niz godina sam proveo ne neplodnomu polju pokusavajuci ga uciniti plodnijim. Na zalost, bezuspjesno jer ga je erozija visestrano poharala. Pokvarila mu je strukturu, smanjila hranjivu podlogu, poremetila poroznost, promijenila fizikalni, kemijski i bioloski sastav. Jednostavno, degradirala ga je. Na takvome polju je tesko uzgajati kulturne biljke. Usto i stoga sto su se na njemu razmnozili korovi, koji su otporniji prema kemijskim i mehanickim destimulatorima i eliminatorima, te prilagodljiviji klimatskim promjenama i meteoroloskim neprilikama. No, kolikogod su neugledni, stetni i smrdljivi, za ovce su dobri. Ne bih duljio o tomu jer ratarstvo je za ruralno Hrvatstvo, a mi ipak osjecamo gradjanske impulse.
Prateci tekstove mnostva autora, iskreno priznajem da su me brojni impresionirali. Ali, brojni su i depresionirali. Znam, svi zivi ljudi su podlozni pogreskama, koje su nekada generirane brzopletoscu, a nekada lakovjernoscu. Frustracije i emocije, umjesto hladnokrvnom razmisljanju doprinose rasplamsavanju vatre nad kojom je potom tesko uspostaviti kontrolu. Iako sam zagovaratelj argumentiranog suceljavanja, ipak se nekada i sam posluzim niskim udarcima i ne uspjevam zadrzati u limitima konstruktivne kritike vec znam prijeci u agresiju.
I bez uvijanja, zao mi je kada tako postupam prema Hrvatima s nacionalnim nabojima. Ove negativnnosti, cini mi se, ne protkivaju samo mene, nego i mnostvo drugih. Mi, neosporno je, nismo vicni nastupati za timski uspjeh s razlicitih pozicija i s razlicitim ulogama, jer cesto zmireci trcimo, previse driblamo (kako suigrace tako i sami sebe), jedni druge fauliramo, nedodavajemo si na vrijeme lopte, skloni smo induvidualizmu, egzibicionizmu i zonglerizmu. Istina, nekada su oni lijepi za vidjeti, ali su, u vecini slucajeva, beskorisni. Zbog nabrojanih osobina put do urednije, naprednije i pravednije Hrvatske bit ce nam i tezi i duzi, jer se na njemu bespotrebno iscrpljujemo. Nas hrvatski narod nije ni najbolji, ni najgori, ni najpametniji, ni najludji, svakakvih ih ima na ovoj planeti. Ipak, malo ih je toliko jalnih, zaboravnih i nezahvanih kao sto smo mi.
Poduzi niz godina sam bio zagovaratelj nase opce pomirbe, pa sam sa vise strana visestruko napadan. No, pri osvrtu kako je profunkcionirala - muci mi se.
Poradi cinjenice sto cu uskoro uci u sedmo desetljece, kao i zato sto sam vec proveo trideset i pet godina u nacionalnom radu - vrijeme je za mirovinu. S druge strane, ponosim se time sto sam se javno deklarirao Hrvatom u vrijeme kad su se brojni bojali ili stidjeli, a danas kada smo svi Hrvati, nikomu ni u dzep ni iz dzepa, bio li ja Hrvat ili ne bio.
Ipak, kao sto su se ljudi skloni pretvorbi preko noci pretvarali iz sizofrenih unitarista u univerzalne demokrate, iz ekstremnih ateista u prakticne vjernike, iz ortodoksnih jugoslavena u radikalne Hrvate, tako ce se opet preko noci pretvarati u nesto trece. Recimo, u Zapadne Balkance. A izgleda mi da se na to nece dugo cekati.
Od alarmantne krilatice "Hrvatska je stvorena na zlocinima" preko provokativnog promicanja Tudjmana u diktatora, bjesomucnih urlika na "ustasoidnu Crkvu", paranoidnog poistovjecivanja nacionalista s nacistima, permanentnog glorificiranja "antifasista", imbecilnog klevetanja brojnih casnika HV-e, uzidan je temelj za opravdanje srbijanske agresije i balvanske revolucije. Jer protiv takvih nakaradnih, iliti retrdiranih pojava, pojedinaca i skupina svatko iole razuman ce se posve ocekivano i opravdano pobuniti i boriti svim nacinima i sredstvima. Davno sam brojnima tvrdio da Necastivi nije za potcijeniti. I, nisu mi mi vjerovali. Unatoc tomu, jos i dan-danas ostajem pri svojem da je se duboko i lukavo inflitrirao u sve politicke stranke. U neke je umrezio provokatore s ciljem izazivanja raskola, a u druge pljackase, cije su radnje generirale zgranutost, ojadjenost, bezvoljnost i klonulost domoljubnog mnostva. Sve u svemu, znalacki je odigrao ulogu rastakanja nacionalnog tkiva da bi se sada prikazivao kao njegov zastitnik i zacijelitelj. Dakle, spasitelj.

• Dnevnik Pavao Jelovic - Pon, 22/12/2008 - 12:18
  
• Komentari 52
• 4632 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar