Tagovi

Ne volim ponedjeljke

Ne volim ponedjeljke
29.sije?nja 1979. u San Diegu šesnaestgodišnja Brenda Ann Spencer mecima je iz puške ranila desetak u?enika, jednoga policajca, te ubila ravnatelja i domara škole.
Nakon ovoga masakra mirno se predala, a na pitanje:“ Zašto si to u?inila?“, odgovorila je: „ Ne volim ponedjeljke“.
http://www.youtube.com/watch?v=J7x-ldj4UKA&feature=related

Prije toga masakra bili su poznati i sli?ni slu?ajevi drugih u?enika koji su svoja zlodjela opravdavali rije?ima: „ Pretpostavljam da sam želio ubiti osobu koju najviše mrzim –sebe, ali za ubiti sebe jednostavno nisam imao hrabrosti“, „ Želio sam postati slavan i vje?no spominjan“...
!999. u srednjoj školi „Columbine“, u državi Colorado, dvojica tinejdžera poubijali su 12 svojih školskih kolega, jednoga nastavnika i ranili dvadeset tri u?enika.

Lipanj 1996.godine, Hrvatska, ?akovo.
Za vrijeme velikoga odmora dva srednjoškolca bacili su dvije bombe u zbornicu. Jedna bomba je eksplodirala, a druga ne. Ranjeno je osam profesora, a dje?aci su nakon toga ?ina mirno sjeli na motor, bacivši usput u kanal tri preostale bombe. Nakon toga uzburkala se hrvatska javnost, u akciju su stupile interventne snage Ministarstva znanosti, prosvjete i sporta i njihove elitne jedinice psihologa i pedagoga. Odmah su krenuli ispitivati što su to zlo?esti profesori ovaj puta u?inili u?enicima, te kojim su ih svojim postupcima naveli na takvo djelovanje.
Ne sje?am se je li to bio ponedjeljak.

Naši novoprosvjetitelji su krenuli od nepobitne istine kako su sva djeca po prirodi dobra, humana, racionalna, a za sve što se doga?a pa i za taj slu?aj, krive su loše institucije: škola, crkva, obitelj, društvo i država.
Autoriteti su tada izjavljivali. „Da je društvo dobro i humano – takva bi nam bila i djeca“.
Nakon višegodišnjega sudskoga procesa, kažnjen je jedan u?enik za pokušaj ubojstva svojih profesora: dobio je zasluženih nekoliko mjeseci boravka u odgovaraju?oj ustanovi. Što ?emo, pred njim je cijeli život, a mi smo izrazito humano i pravedno društvo?
Pravda je zadovoljena, jer su teže ozlije?eni profesori dobili naknadu za svoje duševne i tjelesne boli, neki ?ak i šesto kuna za povredu kralježnice malim geler?i?em.
Nakon brze i u?inkovite akcije svih društvenih snaga angažiranih po tom pitanju, profesori su stekli nova saznanja o na?inu rada s u?enicima: nikako ih ne smiju svojim postupcima ljutiti, u?enici su uvijek u pravu, Ministarstvo ?e sve u?initi kako bi svoje djelatnike trajno i cjeloživotno podu?avali stoi?koj filozofiji. Svi novi propisi i naputci su u skladu s tom filozofijom.

Bilo je po novinama ovakvih i sli?nih naslova: „U?enik iz Siska puškom ranio ?aka i profesoricu, i cijeli razred držao na nišanu“; „U?enik sedmoga razreda, šakom i nogama izudarao profesoricu u osnovnoj školi u Vukomercu“; „Profesoricu latinskoga jezika u rije?koj medicinskoj školi na informacijama pretukao otac u?enice“...
Nasilje nad nastavnicima nije samo naša specifi?nost:
http://www.youtube.com/watch?v=kSVqXm7CV7Q&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=YSq-tA7m2z4&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=2Ems_pUfg3k&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=Q0XLe1MzOEU&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=P9s22zs5JI8

Ubojstvo Luke Ritza, kojem su smrtonosne ozljede zadali maloljetnici, ponovo su sablaznila i za?udila hrvatsku javnost. Motiv je bio zabava, a uzrok dosada. Pri kažnjavanju opet se iskazala „humana“ strana naše države i njenoga pravosu?a: mrtvima ionako ne možemo više pomo?i, a de?ki su premladi, da bi im se kvarila njihova lijepa budu?nost. Morbidna je ?injenica kako je nedugo nakon ubojstva, osnovana grupa na Facebooku „Ljudi kojima Luka Ritz više ide na živce“ u koju je bio u?lanjen i jedan od onih maloljetnika koji su premla?ivali i usmrtili Luku.
U me?uvremenu je jedan od napada?a ponovo napao i premlatio nekoga mladi?a.

Na upite javnosti, apele za pooštravanje zakona koji maloljetnike preblago kažnjavaju za najteža kaznena djela, iz Ministarstva socijalne skrbi, odgovorili su kako popravni dom ne bi donio ništa dobro, ve? da ?e tu kažnjenici nau?iti nove, još opasnije i opakije obrasce zlostavljanja. Pravobraniteljica za djecu stalno ponavlja kako rješenje nije u represiji, ve? u prevenciji.
„Neka institucije rade svoj posao!“- ?arobni iskaz pogodan za sve prilike.

U me?uvremenu, nema dana da u novinama ne pro?itamo o slu?ajevima napada u?enika na svoje vršnjake i profesore. Jedna profesorica dobila je udarac šipkom po glavi i dobila frakturu lubanje. Nakon lije?enja, ponovo se vra?a u isti razred, s istim zlostavlja?em. Ne znam je li mu se ispri?ala, ili je uzrok napada možda bio neki ponedjeljak.
U?enici jedne osnovne škole u Bjelovaru snimili su i na internetu objavili zlostavljanje svoga razrednoga kolege. U Bjelovaru je odmah nakon nekoliko dana po?elo zasjedanje novoprosvjetitelja s pitanjem što u?initi.
Dok je trajao sastanak u istom gradu drugi u?enik je brutalno udario jednu u?enicu za vrijeme nastave.
Zaklju?ak sastanka je bio: moramo raditi na prevenciji, društvo nam je loše.
Žrtva je premještena u novi razred.

Metode i suvremeni vjetrovi odgoja u roditeljskom domu i u školama stvaraju otu?ene, nekomunikativne, asocijalne, sebi?ne, lijene, mrzovoljne i mrziteljski nastrojene osobe, ?esto i emocionalna ?udovišta koja ne cijene ni roditelje, ni nastavnike, ni starije sugra?ane, jer imaju sveobožavanu osobu ?iji kult je iznad svega: kult samih sebe.
Mrzi se škola i nastavnici jer se uop?e usu?uju od njih tražiti izvršavanje bilo kakvih obveza, a njima je tako lijepo bez ikakvoga posla. Isto tako mrze i ostale u?enike koji izvršavaju te svoje obveze, jer ih podsje?aju na ono što bi trebali raditi, a to njima baš nije cool, a i roditelji ih maltretiraju uspore?uju?i svoje maze s discipliniranim i vrijednim u?enicima.
U stvorenom kultu djeteta, iz straha za „ narušavanjem dje?jeg samopoštovanja, njihove slobodne volje i misli“, umjesto smislenoga odgoja djeteta, društvo se okrenulo stihijskom prepuštanju odgoja djece papirnatim birokratima i zakonodavcima koji pretjeranom zaštitom poti?u njihovo saznanje kako im nitko ne može ništa.

Primjera za to imamo svakodnevno , a posebno je alarmantno, kada se pojavi strašni desetogodišnji nasilnik, pred kojim su nemo?ni ravnatelji, pedagozi, a pogotovo jadni nastavnici. Da nije istina, bilo bi smiješno ?itati izjave tih ozbiljnih ljudi kako su oni nemo?ni po tom pitanju.

Nakon ovakvih doga?aja stihijski krenu zahtjevi za psiholozima u svim hrvatskim školama, kao da bi to riješilo problem.
Svemo?na administrativno-birokratsko odgojiteljska vlast stvorila je takve zakone kojima veže ruke svima, a onda se ?ude kako nastavnici ne znaju nešto izmisliti da se takve pojave uop?e ne doga?aju. Pogriješili su. Odavno je poznato da za takve probleme postoji rješenje: ?arobni štapi? koji bi odmah sve u?enike zainteresirao za najzanimljivije doga?aje iz 1493. godine ili za skup iracionalnih brojeva, ili za Pavlovljevoga psa, za razvoj papu?ica i ameba, za reakciju kalijeva bromida i sumporne kiseline...

Koliko se za rješavanje problema nasilja i agresije napinje sva pamet ovoga društva, vidljivo je i iz novoga „produženoga stru?noga postupka“ u školama, koji zamjenjuje dosadašnje na?ine postupanja s problemati?nim u?enicima. Naime, pokazale su se manjkavosti u bivšem na?inu vo?enja postupaka prema takvim u?enicima, jer su se ipak neki u?enici uspjeli „izbaciti“ iz škole. Ovim produženim stru?nim postupkom to ?e uspjeti samo najkvalitetnijim i najupornijim mrziteljima djece.
Problemati?ni u?enici moraju ostati u razredima kako bismo ostale navikli na okrutni svijet koji ih ?eka. Nije u redu imati radnu atmosferu, gledati samo u?enike koji redovito ispunjavaju svoje obveze, koji nikoga ne zlostavljaju ili tuku, koji ne psuju, koji profesorima malo ne zaprijete smr?u ili premla?ivanjem, koji ih ne ga?aju kredama ili koji ne znaju kako se ponekad može i šutjeti za vrijeme nastave.

Da ne opisujem „produženi stru?ni postupak“ P(T)SP, dovoljno je re?i kako traje tri mjeseca i kako je administrativno ure?en sli?no hrvatskome pravosudnom postupku: jednako je zahtjevna prate?a dokumentacija, papirologija, prava žalbi na žalbe, jednaka je u?inkovitost u odvra?anju drugih od po?injenja sli?nih djela i jednako je poticajna za žrtve i nasilnike.
http://www.jutarnji.hr/pretukle-kolegicu-zbog-decka--ona-zavrsila-u-boln...

U moru valjaju?ega nasilja, poticajno djeluju serije poput: „CSI:Miami“, „CSI: New York“, „Zakon brojeva“, „Zakon bra?e“, „Dokaz zlo?ina“, „Zlo?ina?ki umovi“, „Nestali“, „Mentalist“, „L.A.Dragnet“, „Sud i kazna“, „Ku?anice“.
Isto tako obrazovni program: „Red carpet“, doma?e sapunice, Vidoviti Milan, Tarot majstori, „Kunolovac“ , popunit ?e rupe u emocionalnom, intelektualnom i moralnom razvoju mladih.
Tome pogoduje i radno vrijeme kafi?a i mjesta za zabavu. Prije su u ku?e djeca ulazila kada su kokoši išle na spavanje, a sada izlaze sa šišmišima, a u ku?e se vra?aju kada pijetlovi zakukuri?u.
Nije ni ?udo što im profesori i odrasli idu na živce. Dan je za spavanje, jer se no?u mora izlaziti i zabavljati ve? od svoje 14-15 godine.

„Okrenuti pilu naopako!“. Mnogi tako slikovito opisuju uzaludan, a naporan posao. Upravo nam se to doga?a na raznim podru?jima, a na ovome je pila toliko dugo naopako da je pri svakom pokušaju okretanja, okrenu za 360 stupnjeva, umjesto za 180. Tada, uvjereni u svoju genijalnost poja?aju pilanje toliko da se pila zažari.

Svi postupci usmjereni su prema daljoj zaštiti nasilnika, a na žrtve se primjenjuje društveni tretman pedagoga, psihologa, pa i policije.
Umjesto da se osmisle postupci-algoritmi sprje?avanja, odvra?anja, psihološkog i psihijatrijskoga tretmana zlostavlja?a, ali i njihovih roditelja, društvo se iscrpljuje radom na žrtvama njihova nasilja i tretira, pa i maltretira žrtve i njihove roditelje.

Nije put rješavanja zapošljavanje dodatnih psihologa po školama, jer se to nužno pretvori u dodatni neefikasni, a skupi na?in nerješavanja stvarnoga problema, i u papirnate statistike. Nema razra?enih postupaka ponašanja i zahtjeva prema iskazanim zlostavlja?ima, niti adekvatne pravedne i stroge kazne. Jedino na taj na?in ?emo poslati pravu poruku nasilnicima koji smatraju (ispravno- u ovim zakonskim i pedagoškim okvirima) da je ?injenje zlo?ina nekažnjivo, ne samo ako ste maloljetnik. Dobra i odgojena djeca, završavaju kao invalidi, ili u grobu, a zlo?inci nakon filozofiranja i „društvenoga tretmana“ socijalnih i inih službi, slobodno šetaju ulicama i dalje mlate i ubijaju.

Mogu?i na?in postupanja:
Ve? u osnovnoj školi zapo?eti s postupcima prema agresivnoj djeci i njihovim roditeljima.
Uputiti i dijete i njihove roditelje u Centar za prevenciju nasilja, koje treba oformiti u sredinama s ve?im brojem u?enika u školama. Prostor za te centre treba omogu?iti u školama koje nemaju dovoljan broj u?enika (nakon školomanske izgradnje za bogatih vremena, ima takvih škola širom Hrvatske). Kadrovi mogu biti psiholozi i pedagozi koji bi brinuli o sli?nom broju „pacijenata“, kao po lije?ni?koj normi. (Ne po školama gdje bi za par problemati?nih u?enika zapošljavali 1 psihologa koji bi tretman proveo za vrijeme maloga odmora).
Nasilnika ili problemati?noga u?enika škola bi privremeno suspendirala iz škole sve dok ne bi donio potvrdnicu da je prošao skupa sa svojim roditeljima, program odvra?anja od nasilja i prihva?anja svojih obveza.
Ponavljanjem nasilja, u?enikovi roditelji bi slijede?i tretman kod psihologa i pedagoga morali pla?ati jer je njegova potreba, posljedica njihove nebrige i odgojne zapuštenosti djeteta.
Isto tako, tretman bi obuhva?ao i obvezno testiranje na opojna sredstva.

Izvla?enjem iz razreda, „neugodnostima“ i obvezama po zlostavlja?a i njegove roditelje, a ne njegovu žrtvu i njezine roditelje, „pila“ bi se usmjerila na pravu stranu, a zaštitile bi se ne samo bivše žrtve, ve? bi se sprije?ile budu?e.
Profesorima, ravnateljima, i svim odraslima, ne bi bile ruke svezane, dok moraju gledati nasilje djece nad djecom i osje?ati se poniženo, jer nasilnika ne mogu sprije?iti, a žrtvu i ?esto i samoga sebe zaštiti.

Može se filozofirati o problemima suvremene obitelji u suvremenom društvu, otu?enosti, destruktivnim odnosima, borbi roditelja za egzistenciju, nekomuniciranju djece i roditelja, krizi obitelji, krizi identiteta, ali problem nasilja poti?e i naše neznanje, neadekvatni i neu?inkoviti odgovori, zakonska regulativa i silno birokratiziranje umjesto djelovanja.

Dva brata u dobi od 10 i 11 godina brutalno su u Edlingtonu (Engleska) pretukli svoje vršnjake, sadisti?ki se iživljavali na njima i ostavili ih da umru.
Dobili su 5 godina zatvora, a takvi slu?ajevi po našim zakonima ne bi bili kažnjeni.
http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=511335

Možda slijedi vrijeme kada ?e na ulazima u gradove i naselja stajati table s natpisima : „?uvajte se djece“, kao što je to u Edlingtonu.

Danas je ponedjeljak.
Više volim petak.

Komentari

Korijeni nasilja su duboki i

Korijeni nasilja su duboki i vrlo zamršeni. Ipak, mislim da je dječja agresivnost uvijek samo vanjska manifestacija problema kojeg dijete ili ne zna riješiti ili ga čak nije niti svjesno. S druge strane, agresivno ponašanje nanosti štetu kako izabranim žrtvama, tako i cijeloj zajednici. Slažem se s autoricom dnevnika da metode koje se u nas primjenjuju nisu niti učinkovite niti usmjerene na uzroke problema, nego mahom zahvaćaju samo površinu i tako dodatno zamućuju sliku, umjesto da akterima i društvu pomognu u prepoznavanju, priznavanju i nošenju s problemom. Očito je da su ogromni novci ulupani u raznorazne programe (od UNICEF-a do škola), a da su rezultati daleko od zadovoljavajućih.

Rješenje vidim u kombinaciji beziznimnog i najstrože primjenjivanog traženja odgovornosti počinitelja nasilja (bez obzira na njihovu dob, uvijek se mora prisiliti da na ovaj ili onaj način nadoknade štetu koju su počinili) i mnogo prosvjećenijeg pristupa tretmanu kako nasilnika (i njegove obitelji) tako i njegovih neposrednih i posrednih žrtava. Prosvjećeni pristup bi, po mome, značio da se terapija ne svodi na uklanjanje simptoma, nego uzroka. E, sad, ako pogledate tretman drugih društvenih devijacija (niti odgovornosti niti prepoznavanja uzroka), onda će vam biti jasno da za promjenu pristupa dječjem nasilju još uvijek nemamo osnovnih uvjeta.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Svi dani su slični... al ne

Svi dani su slični... al ne i ljudi,
krkljanac se dogodi...i svak se čudi.
Društvo je krivo...psiholozi kažu,
maglu prodaju...sami sebe lažu.

Roditeljska ljubav najvažnija je stvar,
jer voljeno dijete...ne pravi dar-mar.
Samo tko ljubav... osjeto nije,
mrzi sve živo...i nesreću sije.

Tko je glasao

Roditeljska ljubav

Roditeljska ljubav najvažnija je stvar,
al´bez mjere.. i ona napravi dar-mar.
Tko obaveze i rad...osjetio nije,
mrzi sve živo... i nesreću sije.

I razmaženo dijete je odgojno zapušteno:

"Mnogi misle kako imaju dobro srce,
a zapravo imaju slabe živce".

Tko je glasao

Imao sam sreću...i pogodio

Imao sam sreću...i pogodio mjeru,
dečki se smiluju...živce mi ne deru.
Samo moj unuk...radi sve po svome,
stalno cure ganja...poput djeda je, dabome;)

Tko je glasao

Nije samo sreća već i

Nije samo sreća već i umijeće pogoditi mjeru,
tada ni cure ni dečki okolini živce ne deru.
Samo unuci ...nek´ rade po svome,
i cure, a ne dečke, nek ganjaju , dabome;)

Njihovi tate i mame, nek´pogađaju mjeru,
da im klinci, drugima... živce ne deru.
A djeda... nek´uživa dabome,
što unuk mu radi...sve po svome.

Tko je glasao

Ppetra, načela si vrlo

Ppetra, načela si vrlo kompleksnu problematiku i kao što sama kažeš učinkovitog i sustavnog pristupa od strane društva i institucija nema. Počela sam pisati komentar ali je ispao preopširan pa sam ga objavila kao dnevnik. Nadam se da baca malo svjetla na ovu problematiku koji si izvrsno odabrala jer na žalost, postaje kritično pitanje našeg društva.

Tko je glasao

Kod nas isfrustrirani

Kod nas isfrustrirani profesori preko sindikata osnivaju fond kojim bi novčano pomogli profesorima-žrtvama učeničkoga nasilja.

U Njemačkoj je 50 000 profesora prijavilo da su žrtve cyber-mobbinga, ogovaranja i uznemiravanja putem interneta, e-maila ili SMS-a.
Nije ni čudo kada su se pojavile (i kod nas) tzv. bully igrice u kojima korisnik može virtualno maltretirati profesore, učenike, roditelje i ....
http://www.dernek.ba/procitaj/7/274824/bully-igrica-download-

Tko je glasao

Samo malo

Samo malo filozofiranja;
Članak 93.
(1) Roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu, osjećajnu i odgovornu osobu, poštujući načela ravnopravnosti spolova, kako bi bila pripremljena za skladan obiteljski i društveni život

besmisleno za život na Croatian way!

Članak 94.
(2) Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe.

Da ga vode sa sobom na posao?

Članak 95.
(1) Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama.

Ah kako idealno zvuči!!

(2) Roditelji imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od šesnaest godina života zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje.
(3) Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati.

I tu stupa na snagu država, u ovom slučaju direktno jednako kao i u slučaju zabrane prodaje alkohola mlađima od 18. Ulasku u noćne klubove. Uplatama u kladionicama.

Daleko od toga da želim na bilokoji način opravdati nemar i nesposobnost nekih roditelja.
(dapače, kad bi se svakog roditelja oplelo po đepu kad klinac kupi pivu u dućanu, i zvalo da ga dođe pokupiti - manje bi toga bilo)
Pitam se koliko ih je uopće pročitalo ovaj zakon.
Koliko ih zna da krši zakon ako pusti 15ogodišnjaka u kino u 21h?
(ovisno o trajanju filma i udaljenosti kina - najvjerojatnije će proći 23h)

Pa ako zakonodavac nema drugog načina da ih upozna sa zakonima - zašto ne jednostavno - kažnjavanjem?
Di je ta inspekcija u petak navečer, kad se prodaju litre i litre alkohola maloljetnicima?
Odnekud treba početi.
Pa odakle ako ne od najobičnijeg provođenja postojećih zakona?

A o nekim "kvalitetnim" zabavnim sadržajima za tinejđere vikendom, u pristojno doba dana, možemo samo sanjati. Ogromne prazne vojarne trule po središtima gradova. Tinejđeri trule po kojekakvim klupicama u parkovima. Starci rintaju po cile dane (i babe i didovi). A lova truli po kojekakvim sumnjivim računima.
Okrenuti pilu....

Tko je glasao

Ovo je jedan od najbolje

Ovo je jedan od najbolje argumentiranih dnevnika predstavljenih na politici.

Neće se ništa promijeniti dok god se ne počne primjenjivati formula naplate štete počiniteljima,neovisno jel žrtva traži odštetu(većina žrtvi ni nezna da ima pravo na odštetu).
Ako netko nema sredstava za platiti odštetu,ne znači da neće imati u narednom 40 godišnjem razdoblju.
Delikventi i kasniji svjesni počinitelji KD,će jako dobro razmisliti o činjenju nečega,kada će pred sobom imati odštetne cifre sa više nula,a koje će morati otplaćivati dugi niz godina.
Tu ne bi pomoglo nikakvo zastrašivanje žrtvi.
Odštetu bi morali platiti neovisno jel žrtva istu odštetu traži.
Ukoliko oštećeni nad kojima je izvršen prekršaj ili KD, ne žele raspolagati sa takvim sredstvima,ista sredstva treba usmjeriti u financiranje prevencije i borbu protiv nasilja u cjelokupnom društvu.

Najbolje sredstvo u borbi protiv nasilja je ispražnjenje novčanika svakom stvarnom počinitelju prekršaja ili kaznenog djela.
Svakako počinitelje treba educirati o tehnikama lijepog i pristojnog ponašanja, ali trošak edukacije moraju snositi sami.
Nije bitno kada će platiti, nego to da će kad-tad platiti.
Počnemo li primjenjivati takav model ponašanja, vrlo brzo će nasilja nestati.

Jest' da ćemo živjeti u nenasilničkom društvu koje ponekad odiše dosadom(primjerice Švicarska), ali nam se djeca neće pretvarati u bića bez imalo ljudskosti.

Tko je glasao

Moj favorit je

Moj favorit je subota.

"Ljudi praštaju sve osim iskrenosti" - A.G Matoš

Tko je glasao

Petak, 23-24h, jer je

Petak, 23-24h, jer je predvorju kraljica Subota.

Tko je glasao

@ppetra. Bravo i hvala za

@ppetra.
Bravo i hvala za ovaj kompleksan dnevnik, koji sam u ponedjeljak ujutro pročitala.
Volim sve dane.
Pozdrav
Mirtaflora

Tko je glasao

Hvala. Ipak, većina

Hvala.
Ipak, većina preferira neke svoje dane u tjednu.
Što se mene tiče:
http://www.youtube.com/watch?v=wa2nLEhUcZ0

Tko je glasao

Kada bi u svakom danu

Kada bi u svakom danu preferirali više ljubavi, toliko nasilja zasigurno bilo ne bi.
Meni je puno lakše nastojati voljeti i voljeti uvijek,nego mrziti samo jedan tren.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci