Tagovi

Ne treba biti Sherlock Holmes

Lex Perković@Viviane Reding
Gunther Krichbaum@Lex Perković

Datum koji se spominje je 23. kolovoz, 2013. godine, Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Ne, nećete povezati Dan sjećanja s tim datumom ispod gornjih linkova.

Glavna i jedina argumentacija premijera i Vlade za donošenje spornog zakona jeste Perkovićevo sudjelovanje i njegove zasluge u Domovinskom ratu. U RH valjda živi oko 400.000 ljudi kojima se može pripisati sličan status. Sama fama koja se stvorila oko Popisa branitelja je živi dokaz kako je na toj listi upisan i sve do jedan sumnjivi politički čimbenik hrvatske povijesti.

Tako da kad se pogleda zdravorazumski, CK SKH je zapravo sve stavila na jednu kartu - Lex Perković! Sve što su radili od 1945. do 2002. su uvalili u istu kašu sa, sad se shvaća zašto tako misterioznim, Popisom branitelja. Do donošenja ovog zakona nije bilo, osim stalnih šeksizama, pravih antilustracijskih poteza, uvijek se samo odgađalo, preusmjeravalo i zataškavalo.

Ponovimo, CK SKH dolazi na vlast 1945. godine, najveću snagu doživljava sedamdesetih kad njihova tehnomenadžerska elita donosi ekonomski procvat. U demokraciju ulaze s Manolićevom ponudom Tuđmanu o apsolutnoj i trenutnoj predaji vlasti, ključna prednost zbog koje stvarne hrvatske političke vođe kao što su Veselica, Gotovac ili Budiša nisu mogli konkurirati.

Današnja politička scena je kulminacija njihove politike zadnjih 70 godina. Predsjednik je tipičan paranoični komunjarski snob sa uskim krugom kriminalaca oko sebe stvorenih na šeksizmu. Premijer je katarzično amerikanizirani pionir, predsjednik najjače opozicione stranke je najpoznatiji hrvatski špijun u klasi Njegova Veličanstva Manolića, treća stranka po snazi je stvorena novcem koji je elitni Radimir predao elitnoj Vesni nakon što ga je ukrao Zadranima i Dubrovčanima, Stranka prava se svela na pravaštvo kao svjetonazor, nešto kao liberal, kumovao pionir Đapić,...

Oni žele Lex Perkovićem zabraniti EU da radnici Zadranke dobiju svoje nekretnine i odštete, bez obzira što postoje sva potrebna svjedočenja i dokazi kako je namjerno uništavana kao pravni subjekt uz poklike "Zadranka mora propasti!" tako da bi ju se ukapalo u novostvoreno carstvo.

Komentari

potpuno netočno

@kradem
Ili si jako mlad ili uopće ne poznaješ temu.

Ponovimo, CK SKH dolazi na vlast 1945. godine, ........>

SKH i SKJ 1945. nisu postojali. Bila je KPJ, tj CK KPJ. Tek 1952. mijenja se KPH u SKH.
Neke osnove trebalo bi poznavati.
Zakon zvani "Lex Perković " donijet iz sasvim drugih razloga. Niti je u pitanju Perković a ni da se zaštite branitelji. Malo krupnije da ne kažem krupne ribe su u pitanju.
Je da si svašta namljeo da bi završio s Đapićem i radnicima Zadranke.
Fnevnik zbrda, zdola ne zavređuje ni minus.

Tko je glasao

Zakon zvani "Lex Perković "

Zakon zvani "Lex Perković " donijet iz sasvim drugih razloga. Niti je u pitanju Perković a ni da se zaštite branitelji. Malo krupnije da ne kažem krupne ribe su u pitanju.
Isprike na tonu kolega, ali kvotani tekst je tipično komunjarsko pamfletiziranje. U duhu CK SKH, HDZ-a, SDP-a i kako li to zvali.

Nekad ni milom nemreš dalje od svoje hiže...

Tko je glasao

grobnica za borisa davidoviča

Zapisi jednog vremena

ko ima vremena, može na e-novinama ponovo čitati bisere politike (beogradske novine) iz devedesetih
svaka riječ jedan ljudski život
prvo ubiti riječima, dalje je stvar tehnike
i jesen će doći, i zima
i svima će biti jasno je li perković heroj ili zločinac
i jutarnjem
i snježana će pisati uvodnike
i ona će pred jutarnje polijetanje aviona znati je li trebalo izručiti perkovića davno prije i je li bivši premijer milanović hrvatskoj uistinu nanio nepopravljivu štetu
ili je sloga sdpa i hdza oko promjene ustava dobar korak prema vladi nacionalnog spasa, a milanović dobar ministar vanjskih poslova u karamarkovoj vladi
a ja se neću moći sjetiti što je tko govorio, pisao i radio

prenosim:

'Lex Perković' - epilog bez epiloga

Na suprotstavljanje 'lex Perković' prijeteći je reagirao Milanović poručivši: „ Tjerali ste lisicu, istjerali ste King Konga!“ Milanović time praktički priznaje da u hrvatskoj državi navodno postoje zločinci, neki manji i neki veći, dapače vrlo veliki, koje je on kao predsjednik Vlade RH bio spreman prikrivati

Kako su sa službenih mrežnih stranica bavarske i savezne njemačke policije sredinom kolovoza 2012. bile skinute tjeralice za Josipom Perkovićem i njegovom udbaškom družinom, još jednom su se pojavile špekulacije o mogućem odustajanju njemačke strane od daljnjeg gonjenja osumnjičenih Udbinih dužnosnika za zločine počinjene nad hrvatskim političkim emigrantima u toj zemlji. Te špekulacije podgrijavao je Perkovićev branitelj Anto Nobilo tvrdnjama da je glavni svjedok u Njemačkoj Vinko Sindičić povukao svoje optužbe. Nobilo je, međutim, propustio objasniti da Sindičićeve izjave, sukladno mjerodavnim njemačkim zakonima, Zakonu o kaznenom postupku (Strafprozessordnung /StPO/) i Kaznenom zakonu (Strafgesetzbuch /StGB/), nemaju nikakav pravni učinak jer njihova istinitost nije provjerena i utvrđena na zakonito predviđen način. U međuvremenu pokazalo se kako su Nobilove tvrdnje bile potpuno netočne jer se optužbe protiv Perkovića ne odnose samo na slučaj Đurekovićeva ubojstva niti su zasnovane samo na Sindičićevim izjavama.

Konspirativci s Pantovčaka i Markova trga

Rasprava o njemačkoj istrazi o ubojstvima hrvatskih emigranata i s tim povezanom tjeralicom za osumnjičenim službenicima i suradnicima jugoslavenske Udbe obnovila se s povećanim intenzitetom nekoliko tjedana prije ulaska Hrvatske u EU. Razlog je bila primjena EU uhidbenog naloga na što se Hrvatska obvezala od 1. srpnja 2013. Internetsko izdanje uglednog njemačkog tjednika 'Focus' od 16. lipnja 2013. objavilo je članak pod naslovom 'Savezno državno odvjetništvo progoni tajnopolicijskog generala iz Hrvatske' . Taj članak u kojem je najavljeno izdavanja EU uhidbenih naloga protiv Josipa Perkovića i još nekolicine nekadašnjih udbaša, potaknuo je razotkrivanje još jedne podzemne političko-obavještajne operacije u Hrvatskoj.
Naime, ubrzo se saznalo da je Vlada RH u svojevrsnoj konspiraciji pripremila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske Unije, s Konačnim prijedlogom zakona. No ništa u javnost nije smjelo izaći prije nego što Njemačka 7. lipnja 2013. ratificira ulazak Hrvatske u EU. Pored nekoliko predloženih nespornih izmjena tog Zakona, u Prijedlogu je uvedeno ograničenje primjene EU uhidbenog naloga u Hrvatskoj za kaznena djela počinjena prije 7. kolovoza 2002. Stvarni cilj tih izmjena bio je zapravo pogodovanje Josipu Perkoviću i drugim udbašima, odnosno promjenama zakona onemogućeno je njihovo izručenje Njemačkoj.

Odgovor na 'lex Perković'

Taj Prijedlog koji je ubrzo proglašen 'Lex Perković', naišao je na vrlo oštre kritike u zemlji i inozemstvu. U Hrvatskoj je označen kao pokušaj prikrivanja zločina komunističke tajne policije i zaštićivanja njezinih dužnosnika koji su sudjelovali u izvršenju najtežih kaznenih djela poput likvidacija političkih neistomišljenika i državnog terorizma u inozemstvu. Suprotstavila mu se cjelokupna parlamentarna oporba, gotovo sve udruge civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava, a protivljenje je javno obznanila i Komisija Justitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije (vidi: Zar Vlada želi prikriti zločine i prikrivati zločince, Glas Koncila, 7. srpnja 2013.), kao i mnogi ugledni pojedinci iz javnog života, uključujući i nekolicinu intelektualaca lijevo-liberalnog svjetonazora koji ideološko-politički gravitiraju vladajućoj Socijaldemokratskoj stranci (SDP).
No sve to nije bilo dovoljno, pa je u Hrvatskom saboru već 20. lipnja provedena rasprava, ali glasovanje je odgođeno s obrazloženjem potrebe dodatnih konzultacija u Bruxellesu. Kao odgovor njemačke strane na inicijativu Lex Perković u Hrvatskoj, ured njemačke Savezne kriminalističke policije 26. lipnja 2013. obnovio je klasičnu međunarodnu tjeralicu za Josipom Perkovićem i objavio ju na vlastitim mrežnim stranicama (Bekannte Tatverdächtige: Josip PERKOVIC). Također, njemačka kancelarica Angela Merkel otkazala je dolazak 1. srpnja u Zagreb na proslavu ulaska Hrvatske u EU.

Milanovićeva teorija o lisicama i orangutanima

Na suprotstavljanje lex Perković prijeteći je reagirao hrvatski premijer Zoran Milanović: 'Koliko god su neki ljudi u Crkvi i HDZ-u spremni ići ovako daleko, ja ću ići i dalje. Tjerali ste lisicu, istjerali ste King Konga.' ('Tjerali ste lisicu, istjerali ste King Konga', Novi list, online, 26. lipnja 2013.). Milanović time praktički priznaje da u hrvatskoj državi navodno postoje zločinci, neki manji i neki veći, dapače vrlo veliki, koje je on kao predsjednik Vlade RH bio spreman prikrivati, ali da to, eto, više ne će činiti. Ako bi povjerovali da premijer zna što govori i logički slijedili njegove misli, morali bismo zaključiti da u hrvatskoj državi egzistira svojevrsna spirala zla u funkciji zaštite ne samo zloćudnih pojedinaca iz jugokomunističkog razdoblja nego posredno i naslijeđenog cjelokupnog komunističkog totalitarnog mentaliteta upravljanja državom i nedemokratskih metoda prakticiranja vlasti.
Istoga dana kad se o Zakonu trebalo glasovati u Hrvatskom saboru, 28. lipnja objavljeno je priopćenje prof.dr.sc. Zlate Đurđević, redovite profesorice na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koja je bila članica posebne stručne skupine u Ministarstvu pravosuđa za njegovu izradu. Prof. dr. sc Đurđević distancirala se od predloženih izmjena i svoj stav obrazložila u sedam točaka u kojima je ukazala 'na kašnjenja, nepravilnosti i moguće posljedice 'Zakona o Perkoviću'' (Večernji list, 28. lipnja 2013.). Posebno je kritizirala, pored problematičnog vremenskog ograničavanja primjenjivosti EU uhidbenog naloga, i prebacivanje odredbe o tretiranju zastare kaznenog djela u zemlji od koje se traži provedba EU uhidbenog naloga, iz fakultativnih odredaba zakona u obligatorne.

Oštre reakcije iz Europe

Usprkos svim kritikama i neslaganjima Lex Perković izglasovan je 28. lipnja 2013., dakle samo tri dana prije hrvatskog pristupanja EU. Online glasilo EU-a u Njemačkoj, EU-Info.Deutschland, popratilo je istoga dana taj događaj sljedećim komentarom: 'Na hrvatskoj državnoj televiziji u tijeku je odbrojavanje do ponoći u subotu kada Hrvatska ulazi u EU. No i prije novog početka Hrvatska se je zakačila s Bruxellesom - i s Njemačkom. Razlog - izručenje kriminalaca'. (Hrvatska će biti 28. član EU- prvi konflikti s Bruxellesom).
Predstavnici Vlade RH i njezini apologeti iznosili su nekoliko političkih i pravnih razloga za svoje postupke, ali ostali su potpuno neuvjerljivi kako pred domaćom javnosti u Hrvatskoj tako i pred predstavnicima institucija EU u Bruxellesu. Glavni argumenti ministra pravosuđa za vremensko ograničavanje primjene EU uhidbenog naloga bili su, prema njegovu mišljenju, pravo Hrvatske da samostalno donese takve zakonske izmjene te navodni strah od mogućeg masovnog zatrpavanja hrvatskih sudova EU uhidbenim nalozima.
Jasan odgovor dala je povjerenica za pravosuđe Europske komisije (EK) Viviane Reding u intervjuu za tjednik Globus: 'Rekla sam i vašem premijeru sinoć da smatramo kako ovo nije, recimo to blago, bio najpametniji potez. Napisala sam pismo ministru pravosuđa 27. lipnja u kojem sam rekla da se radi o vrlo negativnom potezu. Hrvatska je preuzela na sebe, dala je riječ, ulazeći u našu obitelj, da će ispunjavati sve obveze i primjenjivati sva pravila. Očekujemo da riješite taj problem inače ćemo to smatrati vrlo ozbiljnim nedostatkom u primjeni važne EU legistative. Značilo bi to da ne poštujete članak 39. Pristupnog ugovora' (Morate povući zakon o Perkoviću, Globus, 5. srpnja 2013.). Naravno, vlastodršci u Zagrebu nisu pokazali nimalo sluha za upozorenja iz Bruxellesa (vidi: Ministar Orsat Miljenić odgovorio Viviene Reding: Hrvatska će se do kraja boriti za 'Lex Perković', Večernji list, 8. srpnja 2013.).

Vizionari i skrivači

Ministar branitelja Predrag Matić koji je stajao iza najprovidnijih pokušaja obmane tvrdnjama da se tim zakonskim izmjenama želi zaštititi hrvatske branitelje (Zakon ne mijenjamo zbog Perkovića, želimo zaštititi naša branitelje, Večernji list, 22. lipnja 2013.), kad je postalo potpuno razvidno da nijedna država članica EU ne traži niti ima namjeru tražiti nijednog hrvatskog državljanina zbog kaznenog djela vezanog uz Domovinski rat, pokušao se predstaviti političkim vizionarom (a zapravo je još jednom dao povoda za razmišljanje o njegovoj intelektualnoj doraslosti za dužnost koju obnaša): 'Kad se neki zakon donosi, on ima i svoje djelovanje pro futuro, treba očekivati da će u bližoj ili daljnjoj budućnosti u Europsku Uniju ući Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, dobre strane ovog zakona tek će tada doći na vidjelo'. (Večernji list, 4. kolovoza 2013.).
Ministar pravosuđa Orsat Miljenić nije bio dostupan novinarima ni početkom kolovoza 2013., nakon što se proširila vijest da je povjerenica za pravosuđe EK Viviane Reding, na inicijativu predsjednika Odbora za europske poslove njemačkog Parlamenta (Bundestag) Günthera Krichbauma, 29. srpnja 2013. uputila novo oštro pismo s prijetnjom sankcijama Hrvatskoj ako ne povuče sporne izmjene zakona i u cijelosti ne postupi po EU uhidbenom nalogu iz Njemačke. Umjesto ministra Miljenića, odgovorio je Vladin neimenovani visoki dužnosnik da kod njih nije poznata nikakva inicijativa u tom pravcu (Vlada nema pojma o 'pismu' iz Bundestaga oko Perkovića, Jutarnji list, 6. kolovoza 2013.). No već istoga dana stigla je potvrda iz Bruxellesa o pismu iz Berlina, na temelju kojega je Viviane Reding hrvatskoj vladi postavila rok za izjašnjavanje i najavila moguće sankcije – oduzimanje prava glasa u EU-parlamentu i/li uskraćivanje financija iz EU-fondova. Inače, tek poneki su u Hrvatskoj primijetili da rok za odgovor, 23. kolovoza, nije slučajno izabran, jer se tog dana obilježava Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritativnih režima.

Je li hrvatsko pravosuđe neovisno?

Najžešće kritike na račun hrvatskih vlasti i hrvatskog pravosuđa povodom Lex Perković izrekao je, relativno neočekivano upravo Günther Krichbaum koji je prethodnih dana pokušavao ublažiti negativnu konotaciju svoga pisma Viviane Reding. No u razgovoru za Večernji list od 10. kolovoza 2013. još više je zaoštrio stajališta i retoriku: 'Samo neovisno pravosuđe u Njemačkoj može utvrditi je li Perković kriv ili nije' (Krichbaum: Štitite kriminalce! Sa 'Lex Perković' iritirate i druge, a ne samo Njemačku, Večernji list, 10. kolovoza 2013.). Drugim riječima, procjena ovog utjecajnog njemačkog političara koji očigledno ne govori samo u svoje ime, jest zapravo da je hrvatsko pravosuđe pod utjecajem politike, da nije neovisno i da mu se ne može povjeriti procesuiranje Perkovića i njegovih udbaških drugova. Na žalost, već istog dana dobili smo potvrdu, i to u izjavi predsjednika hrvatske države Ive Josipovića, da je Krichbaum u pravu. Naime, predsjednik Josipović u razgovoru za Hrvatski radio, kako prenosi riječki Novi list, nagovijestio je da će Hrvatska pod pritiskom EU morati povući Lex Perković, ali dodao je: 'Taj zakon uopće nije štitio gospodina Perkovića, on je izvan dosega tog zakona činjenicom da je po našem pravu nastupila zastara' (Josipović: Josipa Perkovića ionako štiti zastara, Novi list, 10. kolovoza 2013.).
Drugim riječima, predsjednik Josipović je na izravan način, nezamisliv u državama zapadne demokracije, prejudicirao odluku koju bi trebalo donijeti sudsko vijeće mjerodavnog Županijskog suda u Hrvatskoj o postojanju ili nepostojanju zakonskih zapreka za Perkovićevo izručenje Njemačkoj temeljem EU uhidbenog naloga. Naravno, nakon zaprimanja zahtjeva i proučavanja spisa, uključujući i predviđeno formalno zakonsko očitovanje samog Perkovića i/li njegova branitelja.
s portala dnevno
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/93315-lex-perkovic-epilog-bez-epil...

luka

Tko je glasao

Dobra kronologija događaja i

Dobra kronologija događaja i par vrlo zanimljivih opažanja.

Bit će ovo jako zanimljiv tjedan. Započeo je na način da je u Hrvatskoj uživo prvo novinar Novog lista "najavio" onakvog Milanovića kojeg kao takvog "nismo" uspjeli prepoznati u razgovoru s Družijanićem.

Ne mogu si oprostiti što u predzadnjem paragrafu ovog dnevnika nisam spomenuo i M$ nosača falusnih simbola.

Tko je glasao

potpuno netočno Cijenjeni

potpuno netočno
Cijenjeni stariji kolega, UDBA je kolokvijalni naziv za sve tajne službe od 1945.-te iako je taj naziv službeno jako kratko bio u upotrebi.

CK SKH je kolokvijalni naziv za političko gospodarsku vrhušku ove zemlje.

Sa Zadrankom ne završavam ja nego Lex Perković.

Tko je glasao

Boltek

Da ne bude nesporazuma, nije bilo SKH ali je 1938 godina osnovana KPH i tek onda 1952 godine minja naziv u SKH-

Tko je glasao

Kakve veze ima

jel se zvalo KPH ili SKH.

@Boltek, kad govoriš o " krupnim" ribama trebao bi biti bar približan, naime što je tebi krupno nekom drugom možda nije.

Što je kod nas krupno negdje drugdje je piksibner.

Paz molim te, ono KRUPNO, šta bi se trebalo uplašiti i šutjeti o tome.

Ljude se bez suda i pravde ubijalo po diskrecionom pravu komunističkih boljševičkih aparatčika i za to treba odgovorati, ako ima pravde i radi pouke da se to ubuduće ne čini.

Naravno, treba već jednom raskrstiti s komunizmom koji svoje zločine pokušava zabašuriti antifašizmom.

sve dobro...

Tko je glasao

ovak..

@drvosjek
Krupno je ono kaj ja imam a ti nemaš. A možda je krupno kaj ti imaš a ja nemam.
Sad sam ti približno objasnil kaj je krupno. Ili da bolje razmeš ovak;
Za nekog je ulovljen amur od 9 kg krupna riba. Za onog tko je uhvatio soma od 32 kg je to sitniš.
Si me sad razmel ?

Tko je glasao

ti si napisao @boltek

""Malo krupnije da ne kažem krupne ribe su u pitanju.""

Na tebi je da to pojasniš. Šifre i rebuse ne volim na forumu, hehe.

Ja u tom tvom upisu čitam STRAH ili želju da se kod drugih potakne osjećaj STRAHA.

Od koga?

Pa valjda od tih nekakvih KRUPNIH.

Svi ti bivši udbaši žive u strahu. Žele taj strah proširiti na ostale. Danas je to ipak malo teže jer nema više da dođu dva tipa u kožnjacima i odvedu čovjeka i više nikad se ne zna za njega.

sve dobro...

Tko je glasao

uh

@drvosjek
Sad si me ulovil. Imam strah. Strah kaj bu mi moja žena rekla.
Ljubav mog života je oštra kak britva. Svi drugi spram nje su obični posranci.
Drugog ničeg se ne bojim.

Tko je glasao

he he

znači i tvoja je ko i moja- "krupna riba"

sve dobro...

Tko je glasao

Perković

Mislim da je sada jedan od najčuvanijih ljudi u Hrvatskoj.
Ima par dana.

:):):):):)

Tko je glasao
Tko je glasao

Perković

U cijeloj toj priči oko Perkovića potvrđuju se dvije stvari:
1. SDP i HDZ imaju zajedničke korjene i veoma su bliski -jednojajčani.
2.Štite se Oni koji su Perkoviću naređivali, da bi On naredio, a to je bio CKSKH.

Tko je glasao

ne znam zasto si toliko

ne znam zasto si toliko vremena posvetio ociglednom.. tj. inim razlozima koje nase "elite" vode ka sprecavanju perkovica..
jer o tome svi pisu.. ono sto je puno puno interesantnije jest

Zasto su ovi izvana zainteresirani za Perkovica? I tko je slijedeci na listi zahtjeva?

vis, to ti mene strasno zanima.. a nitko ni zuc ni buc ni muc o tome..
a posto nismo mali zasigurno necemo povjerovati u price o pravdi i ostalom svefinom i svedemokratskom, svepravednom sto ce nam doci iz belosvetske eu.. pa bi dakle valjalo razmisliti sto njih vodi u zeljama.. jer za nase manje vise znamo i sto treba i sto ne treba..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

ukratko

luna, evo ti ukratko od holjevca o lex perković problemu
Josip Perković je za vlasti u Hrvatskoj očito „antifašist a ne zločinac“. Izručiti nekog takvog Nijemcima, i to još zbog ubojstva „ustaškog emigranta“ – koji je u stvarnosti, bio bivši partizan, ali to ionako nikog nije briga – bio bi udarac u same temelje dogmi na kojima je nastajala mitologija jugoslavenstva. Problem uhićenja Perkovića može se nadovezati na proces Boljkovcu i Manoliću koji je Bajićev DORH uspješno opstruirao. Javnost velikim dijelom blagonaklono gleda na to jer je stvorena javna percepcija u kojoj su to „naši dečki“, „antifašisti“, a slijedom toga oni koji ih žele iza rešetaka simpatizeri ustaštva i NDH. Ta nakupina sociopata optuženih za sadistička ubojstva, silovanja i sakaćenja koja se skriva iza pojma „antifašizma“ već godinama sustavno izluđuje javnost time da je onaj tko dirne u njih dirnuo u antifašizam, a time i u temelje Hrvatske i Europe.

Antifašizam nije nikakav temelj Europe. Naprotiv, taj termin je skovala Kominterna i ona ga je jedina i koristila, s izuzetkom Italije gdje je imao drugo značenje. Tekovine takvog „antifašizma“ devedesetih su pretvorene u prah i pepeo, to je bio uvjet nastanka slobodne, demokratske Europe na cijelom njenom prostoru. Hrvatsku, kako znamo, nisu stvorili antifašisti nego upravo propast takvog antifašizma 1990. u Europi i dolazak demokracije, te pobjeda nad Titovom antifašističkom JNA. Kako reče jedan talijanski liberal, najgori proizvod fašizma je antifašizam. On stalno barata s konformizmom manjeg zla, što sporo i neumoljivo vodi do daljnjih gubitaka slobode, te daje instant opravdanje jednom totalitarizmu na račun njegove suprotstavljenosti drugom totalitarizmu: no ta suprotstavljenost samo je interesna, ne i svjetonazorska. Prava suprotnost fašizmu nije antifašizam, već liberalna demokracija koju oba vide kao neprijatelja.

Stvar nije samo terminološka. Nazivati stare udbaše antifašistima ima smisla upravo koliko i nazivati Al Caponea antimafijašem samo zato što je ubijao druge mafijaše. Istina, on je pobio bandu Bugsa Morana u čuvenom obračunu na Valentinovo. No to je bilo zato da bi preuzeo njegov teritorij, ne zato što se razlikovao od njega. Slična je stvar s antifašizmom i fašizmom: oba su bila neprijateljski nastrojena spram slobode i demokracije – radilo se tek o promjeni diktatora, ne o uvođenju demokracije. Priče o tome kako je antifašizam bio manje zlo besmislene su, kao što je besmisleno žrtve gulaga i konc logora dijeliti na lakše mrtve i teže poginule. Odnosno, kako je zapitao Alain Besancon u knjizi „Zla kob stoljeća: o komunizmu, nacizmu, i jedinstvenosti Šoaha“ – “Po čemu se jedan dan Ivana Denisoviča u Kolimi razlikovao od jednog dana Prima Levija u Aušvicu?”. Mogli bismo dodati, po čemu se jedan dan Alfreda Pala na Golom Otoku razlikovao od jednog dana Alfreda Pala u nacističkom logoru, koju godinu ranije?

Perkovićevim uhićenjem otvara se pukotina u cijelom konceptu na kome je povlaštena klasa u Hrvatskoj izgradila svoju moć i vlast. Za njih je uhićenje Perkovića nešto kao pedofilski skandal za Vatikan, nešto što ozbiljno narušava njihovu moralnu vjerodostojnost. Pritom je fascinantno kako ih je to iznenadilo, kad je svakom tko imalo prati situaciju već godinama jasno da će nakon 1. srpnja Perković ili morati u Njemačku ili izvršiti samoubojstvo. Ili su mislili da se u Njemačkoj optužbe za ubojstvo rješavaju preko medijske kampanje u režimskom tisku protiv onog tko je optužnicu podignuo?

Prije nekoliko godina, reći da današnje elite u Hrvatskoj proizlaze uglavnom iz represivnog aparata bivše države i da su međusobno povezani u neformalne društvene mreže, zvučalo je mnogima kao teorija zavjere. Danas je ta veza koja se prenosi s generacije na generaciju pak prilično očita, naročito nakon slučaja Perković. Jasno je da nitko neće izručiti tatu, niti tatinog prijatelja. Kad Orsat Miljenić kaže da bi suđenje Perkoviću “otvorilo Pandorinu kutiju”, uz pitanje “kud bi nas to odvelo?”, to treba iščitati kao “izgubit ćemo privilegirani društveni status ako se takva suđenja zaredaju”.

Sva opravdanja zašto Perkoviću ne treba suditi, a čuli smo ih mali milijun, prozirne su fore. Naročito nebuloze o tome da ćemo mu suditi sami: imali smo trideset godina za to, Nijemci to neće dozvoliti jer dobro znaju da bi kao i Boljkovac bio oslobođen zbog proceduralne pogreške. Sama činjenica da je kompletan državni vrh mnogo više zainteresiran za zaštitu Perkovića nego za zaštitu generala vlastite vojske jasno govori da su strukture starog režima u Hrvatskoj ne samo preživjele raspad Jugoslavije i moralni i financijski bankrot socijalizma, nego kroz rat učvrstile svoju moć, eliminiravši dijasporu nakon Tuđmanove smrti kao jedini faktor koji im je ometao monopol.

Nesuđenje tim ubojicama ostavlja trajnu hipoteku i duboku nepravdu u društvu koja s vremenom metastazira. Zato želim živjeti u državi u kojoj zakon vrijedi jednako za sve, koliko god je to moguće. Ne želim živjeti u državi u kojoj „antifašisti“ smiju ubiti koga žele nekažnjeno, i u kojoj je za suđenje „antifašistima“ potrebno dokazati kazneno djelo prije suđenja, za razliku od suđenja “klerofašistima” kad dokazivanje nije potrebno ni prije, ni za vrijeme, ni nakon postupka, i gdje presude donosi partijsko glasilo i prije suđenja. Pritom o tome tko je antifašist, a tko fašist odlučuju Udba & sinovi d.o.o. i CK KP EPH.

Upravo zbog toga je pitanje anuliranja “antifašizma” u Hrvatskoj, dakle obezvlašćivanja mafije koja se skriva iza pojma “antifašizam”, i time manipulativno automatski svakog tko se toj mafiji usprotivi implicite proglašava fašistom, temeljno društveno pitanje, mnogo bitnije od pitanja životnog standarda i korupcije koja se često izvlače kad se potegnu takve teme, uz filozofiranje „nećemo sad o tome, to je prošlost, okrenimo se budućnosti.“ Primjer Njemačke u kojoj je Perković već tjednima jedna od udarnih vijesti pokazuje da normalnije države od Hrvatske politička ubojstva sjekirom shvaćaju krajnje ozbiljno, kao i državni terorizam.
Autor
Marcel Holjevac
Opširniji tekst na:
http://fizzit.net/vijesti-i-politika/komentari-i-kolumne/4535-zivot-damo...

luka

Tko je glasao

svi smo mi josip perković 2

još po koja riječ o tome zašto će se hrvatska vlast do zadnjeg hrvata oduprijeti pritiscima ...
prof. Dr. Tomislav SUNIĆ/Hrvatski tjednik/e-posavina.com

Hrvatskoj vladajućoj klasi odgovara takozvani Lex Perković, jer bi ishitreno izručenje Josipa Perkovića lagano moglo dovesti do usvajanja opasnog "lex talionis". Rečeno pučkim hrvatskim rječnikom, moguće izručenje Perkovića pravosudnim vlastima Njemačke, dovelo bi do nepredvidivog razvoja događaja u Hrvatskoj i do zakonske lavine "oko za oko, zub za zub."

Ne treba biti naivan. Perković je samo jedan od brojnih kotača u bivšem represivnom jugoslavenskom aparatu.

Kada bi on progovorio pred njemačkim sudstvom, tisuće današnjih utjecajnih hrvatskih građana, tisuće bivših jugoslavenskih "javnih i kulturnih radnika", stotine novinara, i tisuće bivših malih i velikih udbaških doušnika, koji i danas rade u školstvu, u ministarstvima,u velikim tvrtkama, poput INE ili INGRE, desetci visokih dužnosnika u hrvatskoj diplomaciji i u hrvatskim medijima, ili HRT-u, našlo bi se na krivično-pravnoj-medijskoj meti.

I na zubu moguće osvete. Ironija stvaranja hrvatske države htjela je da "lex talionis", ili zakon "oko za oko, zub za zub", dosad bude u Hrvatskoj izbjegnut -- i to zahvaljujući vanjskoj agresiji JNA i pretenzijama Slobodana Miloševića (1).

No unatoč svog izlaska iz Jugoslavije 1991.g., hrvatske vlade nisu riješile ni pitanje suvereniteta, ni legitimiteta, i ono što je najgore, ni državnog identiteta nove države. Hrvatsku državu zapadni mediji već punih dvadeset godina sumnjiče i medijski osuđuju za navodno ustaštvo (2), dočim u praksi, od 1991., pa do danas, glavne poluge vlasti, kadroviranje u vanjskoj i domaćoj politici i u zakonodavstvu, čine velikim dijelom bivši jugokomunisti, bivši udbaški doušnici - ili pak njihova djeca.

Stoga se retrospektivno otvara dramatično pitanje glede pravog smisla uspostave hrvatske države, kao i pitanje o motivima glavnih aktera u stvaranju Hrvatske.

A to uključuje i ulogu prvog predsjednika Franje Tuđmana i njegove svite u sigurnosnom aparatu.

A u toj sviti, koju je činio Perković, bilo je stotine malih i velikih perkovića. Koja je dakle bila svrha stvaranja Hrvatske države 1991. ako su njeni brojni operativci u diplomaciji i sigurnosnom aparatu, bili bivši utjecajni jugoslavenski komunisti, njihovi doušnici i njihovi suradnici, koji su samo godinu dana ranije krivično proganjali svaku pomisao na stvaranje iste te države?

Može se postaviti radna hipoteza da je raspad Jugoslavije i rat u Hrvatskoj bio planirani rat savezne Udbe protiv republičke Udbe u SR Hrvatskoj. A tu radnu hipotezu mogu potvrditi i neki empirijski podaci. Dovoljno je promotriti profil najbližih ljudi oko Slobodana Miloševića i najbližih ljudi oko Franje Tuđmana, od kojih su i jedni i drugi, ali i svi od reda, zajedno proizašli iz jugo-titoističkog sazviježđa.

Je li Tuđman držao u šaci hrvatske udbaše, prijeteći im da će im za neposluh poslati HOS-ovce da ih srede? Ili su udbaši kontrolirali Tuđmana, te u biti bili "najzaslužniji" za odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije?

Zvuči nadrealno, ali dosta uvjerljivo. Nedvojbeno je da je među brojnim bivšim hrvatskim komunistima i suradnicima Udbe, na samom početku rata 1991.g., nastupio strah, jer rat u tzv. Krajini protiv pobunjenih Srba, mogao je lagano zaokrenuti u pravcu Zrinjevca, Amruševe i Prisavlja. U moru misterija ostaje zagonetka zašto hrvatski komunisti, kao zagovornici jugoslavenstva, nisu hrabro otišli u šumu sa oružjem u rat protiv "separatističke i ustaške države" (koju su brojni zapadni mediji uistinu tako prozivali od 1991. na dalje), već su hametice pristupili HDZ-u i počeli glumiti ultrahrvatstvo.

Nameće se nadalje i ozbiljna radna hipoteza da su zaraćeni hrvatski i srpski nacionalisti i dragovoljci služili kao jeftino topovsko meso u međusobnom razračunavanju jugoslavenskih, tj. srpskih i hrvatskih komunista i udbaša. Uzroke ratu i krvoproliću u bivšoj Jugoslaviji ne treba tražiti kod hrvatskih ili srpskih nacionalista, nego prvenstveno kod jugokomunista.

Homo sovieticus i homo iugoslavensis: totalitarni duh

Ako se pomno studira duh totalitarizma onda je shvatljiva i patogeneza moderne Hrvatske. Jer upravo duh totalitarizma leži u masovnoj demokratičnosti, a ne u nedostatku demokratičnosti. (3) Komunizam je " teror svih protiv sviju, jer kada se borimo za čovječanstvo onda moramo uništiti svakog koga smatramo neprijateljem čovječanstva" (4). Državni teror u jugokomunizmu nije bio vertikalne naravi, kao što je to slučaj u klasičnim diktaturama, već prvenstveno teror većine protiv manjine, teror opće i horizontalne naravi. U praksi to je podrazumijevalo da je svaki građanin Jugoslavije, da bi preživio i da bi sebi osigurao kakav takav socijalni status, morao postati i žrtva Sustava, ali i krvnik u Sustavu. "Komunizam je najbliži masama, bez obzira na to koliko on može imati strašne posljedice za mase" (5). Ostati karakteran i beskompromisan čovjek u komunističkoj Jugoslaviji pružalo je tri izbora: robija, emigracija ili potpuna socijalna i ekonomska deklasiranost.

Svatko je u komunističkoj Jugoslaviji bio u strahu od svakog, ali ujedno je svatko utjerivao strah u kosti svakome. Uostalom, Tito nije samo progonio poslovične klerofašiste i ustaše, već također i svoje intimne prijatelje, kao što to pokazuju primjeri Milovana Đilasa i Andrije Hebranga. Demokratičnost i transparentnost komunističkog terora i disperzija državnog nasilja, bila je temelj svih komunističkih zemalja. Najbolje su komunističku patologiju i njene tajne službe opisali bivši komunistički otpadnici koji su postali naknadno najbolji teoretičari antikomunizma.(6)

Jesu li ili nisu Perković, ili pak bivši državni tužitelj Anto Nobilo, imali osobnu ulogu u progonima hrvatskih nacionalista nije toliko bitno, koliko je bitna činjenica da su oni bili dio represivne mašinerije, a i sami u strahu od svojih partijskih nalogodavaca. Takav je bio željezni zakon komunizma. Glupo je stoga govoriti o Udbi kao o nekom samostalnom i tajnovitom tijelu, kao što to često čine brojni i dosta paranoidni hrvatski nacionalisti.

Udba, KPJ i cijeli jugoslavenski sustav bili su povezani u potpunu cjelinu, u kojoj su podvornik iz neke srednje škole u Zagrebu, čiji je zadatak bio špijuniranje katoličke nastavnice, ili pak zagrebački taksist na platnom spisku Udbe, često imao važniju ulogu u jugoslavenskom aparatu nego visoki sekretar partijskog komiteta iz Općine Trešnjevka.

Ali jugokomunizam, usprkos svoje represivne naravi, baš kao i komunizam u Sovjetskom Savezu, pružao je prednosti ne samo svojim egzekutorima, već i brojnim apolitičkim i nestranačkim poslušnicima.

Jugokomunizam je davao nevjerojatne materijalne blagodati svojim poslušnicima, prednosti o kojima prosječni građanin Amerike ili Njemačke nije mogao sanjati: dobivanje besplatnih stanova, ozakonjeni nerad, međusobne denuncijacije, kultura zabušavanja, stjecanje sumnjivih diploma, fingirana bolovanja. Sve to bio je neodoljiv mamac, ali i ucjena za mnoge Hrvate. Takva je praksa većinu Hrvata, a dakako i ostalih stanovnika bivše Jugoslavije, učinila nehotičnim i tragičnim polugama u velikom represivnom kotaču (7).

Nisam ja kriv, on je kriv!

Navedimo par primjera u opisu udbološkog i udbomorfnog mentaliteta vezanih za novu jezičnu akrobaciju, tzv. "lex perković", koji su više autobiografske naravi, pa stoga možda i subjektivni u pristupu. Trinaestog studenog 1985., Okružni sud u Zagrebu, pod predsjedavanjem suca Ivana Protkovića, osudio je Mirka Sunića i Mirnu Sunić na 4 godine, odnosno na 10 mjeseci zatvora, zbog krivičnog dijela iz člana 131 KZ SFRJ, tj. tzv neprijateljske propagande. Njihov glavni krimen bio je raspačavanje Nove Hrvatske, emigrantskog časopisa koji je izlazio u Londonu i čiji je glavni urednik bio Jakša Kušan.

Časopis je, s današnjeg gledišta, zastupao minimalističku, konfederalnu Hrvatsku, premda je imao dobre analize o komunizmu i Jugoslaviji. Glavni tužitelj Anto Nobilo, nakon presude suca Protkovića, u svojoj je naknadnoj žalbi, tražio još veće kazne za Mirnu Sunić i Mirka Sunića.

Režimske novine dosta su pisale o tom slučaju, a slučaj Sunić imao je donekle i odjeka u inozemstvu. Mirnu Sunić branili su odvjetnik Ivan Gabelica, današnji počasni član HČSP-a i odvjetnik Stjepan Herceg, koji je naknadno, u prvoj vladi slobodne Hrvatske, imao važnu pravosudnu funkciju.

Amnesty International je u Francuskoj prihvatio Mirka Sunića kao zatvorenika savijesti, a u Americi se za njega, također zauzelo i 10 kongresmena.

Kada sam živio u Kaliforniji, sjećam se telefonskog poziva supruge Thomasa Lantosa, utjecajnog američkog kongresmena židovsko - mađarskog podrijetla u svezi s Mirkom Sunićem. Dodatnu dokumentaciju prepiske sa pojedincima iz inozemstva i medijima u Americi, gdje sam tada živio, pohranio sam u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a neke dokumente kod stranih kolega i prijatelja u Francuskoj, Americi i Španjolskoj.

U svojoj dobro dokumentiranoj knjizi, sa predgovorom odvjetnika Željka Olujića, Mirko Sunić memoarski opisuje svoje predzatvorske odvjetničke dane, zatvorske dane u Lepoglavi i Šibeniku i postzatvorske dane neposredno prije i tijekom raspada Jugoslavije. Kao što to biva u povijesti raspada svakog režima i dolaska novog, nakon raspada Jugoslavije, odjednom su Mirka Sunića, koji je također bio znanac predsjednika Franje Tuđmana, ljudi koji su ga do 1991. izbjegavali, počeli salijetati i servilno tražiti razno razne usluge...

Najlakše i najgore je davati paušalno moralne ocjene o pojedincima iz bivšeg jugokomunističkog sustava. Pogotovo prilikom stvaranja države Hrvatske, kada u modi više nije bila petokraka nego "hvaljen Isus i Marija" i križ do pupka. Od svih "velikih" Hrvata, bilo u Hrvatskoj, bilo u emigraciji, tijekom progona Sunića, malo je bilo potpore. I evo zanimljivosti koju Sunić navodi u svojoj knjizi:

"Rijetki su bili oni koji su se za mene zauzeli. Među onim rijetkima bio je kardinal Kuharić, prof. dr. Predrag Matvejević i odvjetnik dr. Jugović. Niti jedna hrvatska ustanova se nije za nas zauzela pa mi je time ugodnija bila gesta predstavnika SRPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMETNOSTI, koji su se zauzeli za moje otpuštanje iz zatvora kod predsjedništva SFRJ. Bila su to poznata imena srpskih intelektualca, književnika , akademika kao što su Ljubomir Tadić, Dobrica Ćosić, Predrag Palavestra, Kosta Čavoški, Matija Bećković.. Nisam mogao da o toj akademskoj i kavalirskoj gesti kreme srpskih intelektualaca ne razmišljam pozitivno, ali sam se u isto vrijeme pitao i žalostio kako su mogli svojim MEMORANDUMOM ovi istaknuti srpski intelektualci nastupati sa velikosrpskih pozicija, a na štetu hrvatskog naroda u cjelini." ( 8).

U Americi sam tada radio kao profesor i imao kontakte sa novinarima i objavljivao brojne novinske članke i pisma o hrvatskim političkim zatvorenicima. U lipnju 1987., Mate Meštrović, predsjednik emigrantskog Hrvatskog narodnog vijeća i ja, zajedno sa još desetak emigrantskih intelektualaca srpskog, albanskog i slovensko podrijetla, bili smo pozvani na okrugli stol od utjecajne "nevladine" američke institucije "Freedom House", u New Yorku, na kojem je glavna tema bila budućnost Jugoslavije. Na okruglom stolu imao sam kratko izlaganje o neodrživosti Jugoslavije i Udbinom teroru. (9). Stanoviti Vladini krugovi u Americi nisu bili naivni. Znali su da su dani Jugoslavije odbrojeni, premda su se američke vlasti službeno zaklinjale, sve do 1991., za "očuvanje integriteta i jedinstva Jugoslavije".

Iznenađenja započinju 1993., kad sam kao povratnik počeo raditi u novoosnovanom Ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske. U kuloarima sam sretao ljude čiji sam jugo-pedigree donekle poznavao iz emigrantskih dana. A i oni su znali da ja znam što oni znaju da ja znam o njima! Spomenuti su prije 1990. radili kao bivši jugoslavenski dopisnici iz inozemstva, a od 1991. kao visoki hrvatski diplomati, poput Zorana Bošnjaka, Vladimira Drobnjaka, Vladimira Mateka, Mirka Galića i drugih. Bivši ministar Mate Granić, nekada je bio osobni liječnik Milke Planinc, predsjednice Saveznog izvršnog vijeća komunističke Jugoslavije.

Ironijom sudbine nije isključeno da smo se početkom osamdesetih godina Granić i ja mimoišli u Washingtonu, kada je on bio u službenom posjetu Americi, u pratnji svoje šefice Milke Planinc, a ja, svojim brojnim emigrantskim i antikomunističkim nastupima u Americi u isto vrijeme rušio isti sustav kojeg je njegova šefica došla braniti u Ameriku. Lista visoko rangiranih novonastalih hrvatskih diplomata, odnosno recikliranih jugoslavenskih diplomata, duga je.

Izgleda da za njih ne vrijede zakonske odredbe o starosnoj mirovini, ali niti biološki zakoni skleroze, budući da i dalje većina krepko živi, premda ovaj puta ne više kao nesvrstani titoisti, već kao zagovornici kapitalizma i ljubitelji NATO-a i razno raznih euro-integracija. Frane Krnić, visoko rangirani donedavno hrvatski ambasador u Češkoj, ima 70 godina, a nekada je bio šef kabineta jugoslavenskog ministra za vanjske poslove Budimira Lončara i visoko rangirani član jugoslavenskog SSIP-a. (" Savezna Služba Inostranih Poslova").

Aleksandar Stipetić, sa svojih 68 godina, danas je hrvatski ambasador u Albaniji, a nekada je u SFRJ-u bio djelatnik u SSIP-u službe koja se bavila tzv. "neprijateljskom emigracijom u SID-u. ("Služba za Informacije i Dokumentaciju"). Ljerka Alajbeg, nedavno izvučena iz mirovine, nekoć je bila diplomatkinja u bivšoj Jugoslaviji. Bivši djelatnik zadužen u Jugoslaviji za "neprijateljsku emigraciju", Siniša Pervan, i danas ima nekakvu pisarsku funkciju na Zrinjevcu.

Pitam se često jesu li ti ljudi, a konačno i sam Josip Perković, pomogli Tuđmanu da dođe na vlast ili je Tuđman njih doveo na vlast? U kritikama stranih medija, početkom devedesetih godina, u kojima je bilo stalno riječi o "građanskom ratu" u Jugoslaviji i kako u Hrvatskoj "vladaju ekstremni nacionalisti", službeno sam odgovarao po stranim medijima, ali bez traženja blagoslova Granića (10).

Embargo na uvoz oružja, koji je bio nametnut Hrvatskoj, a koji se odrazio u velikom broju poginulih Hrvata, dobrim je dijelom bio rezultat mlitavosti hrvatske diplomacije kao i raširenog mišljenja na Zapadu da je nova Hrvatska uistinu " neoustaška i ekstremno desna zemlja". Moji vrli diplomatske kolege nikada nisu našli za shodno da jasno i glasno kažu svim stranim medijima: "Ma ne, gospodo!" Mi smo primjer da današnja Hrvatska nije nikakva ustaška niti nacionalistička zemlja! Pa zaboga, mi smo svi "deca komunizma"!"

Rad bivših jugonovinara i jugodiplomata u bivšoj SFRJ nije bio promocija uglate glagoljice nego čuvanje komunističke Jugoslavije. Kako dakle od bivših stupova jugoslavenstva tražiti da u novoj Hrvatskoj brane hrvatske interese u svijetu?

Nije potrebno optuživati navedene ljude niti stotine drugih da su radili ili nisu za Udbu.

To je besmisleno pitanje u totalitarizmu. Postoji kratko i jasno pitanje koje svaki građanin Hrvatske može i mora njima postaviti: "Gospodine (ili druže), kako ste postali novinar, kako ste postali diplomat u bivšoj Jugoslaviji"?

Ali isto pitanje vrijedi i za sve bivše dekane, sve šefove tvrtki, za sve HAZU ljude, ali nažalost i za brojne moje kolege bivše "pasošare" koji su nakon 1991. postali gromoglasni Hrvati. Simpatični Svjetlan Berković, također bivši jugodiplomat, a sadašnji hrvatski ambasador u Sloveniji, jednom mi je spomenuo, na mandatu u Kopenhagenu 1995., kako je kao jugoslavenski diplomat čitao moje članke u emigrantskoj Novoj Hrvatskoj, a pritom je upitao kako da školuje djecu u Americi. Takav je scenarij i danas u svim hrvatskim diplomatskim središtima diljem svijeta. Primo vivere dopo filosofare!

Samopouzdanje Nobila, Perkovića i tisuće drugih hrvatskih perkovića iz bivšeg jugoslavenskog sustava ne treba podcjenjivati, jer svaki doušnik ili suradnik represivnog aparata u totalitarizmu pravda svoju suradnju riječima: "Pa nisam ja kriv, on je kriv"! Pa i drugi to rade"!

Sadašnja vladajuća klasa u Hrvatsko najradije bi htjela da Perković nestane-što nikada nije isključeno. Logično, u današnjim pravnim okvirima Hrvatske, Perković može mirno spavati jer cijeli državni aparat, cijeli Sustav, čine manje-više ljudi njegova kova. Kardinalnu pogrešku učinilo je hrvatsko iseljeništvo i tzv. "ustaška emigracija", koja je 1991. godine, kada je počela jagma za njenim i našim novcem i trudom, službeno prekrštena u romantičnu "hrvatsku dijasporu". U svojoj beskrajnoj naivnosti, hrvatski iseljenici nisu znali da za svaki poklonjeni pesos, za svaki, dolar, za svaku marku, i konačno za svaki "Heckler und Koch", postave zahtjev prvoj hrvatskoj vladi da postupno počne odstranjivati jugoslavenski kadar. A o hrvatskim i stranim dragovoljcima ne treba više pričati. Izgleda da su se oni prevarili u adresi bojišnice 1991. Borili su se i ginuli za državu, koje se sada, kako god se uzme, moraju sramiti.

luka

Tko je glasao

Vrlo zanimljiv, dobro

Vrlo zanimljiv, dobro argumentiran, mjestimice i na granici groteske prikaz važne dimenzije nekadašnjeg jugoslavenskog i aktualnog hrvatskog društva.

Ne manje zanimljiv, siguran sam, bio bi i osvrt VKrsnika. Posebice na dio teksta o diplomatskoj službi i inozemnim dopisnicima.

B-52

Tko je glasao

Pametnom dosta

Naziv "antifašizam" se u demokratskom svijetu nikad i nigdje nije koristio – zapadni saveznici su govorili o pokretu otpora, a uz imena Churchilla i Roosevelta nigdje nećete naći ništa ni o kakvom antifašizmu.

Mmmm-da, ima samo o nekakvoj tamo antihitlerovskoj koaliciji. Koju je valda samo Staljin nazivao antifašističkom. A Tito poslušno kopirao.

S dužnim poštovanjem, mislim da je pred autorom još ogroman prostor za razumijevanje politoloških pojmova. Za početak predlažem nekoliko osnovnih - ideologija, društvo, politički sustav.

B-52

Tko je glasao

S dužnim poštovanjem prema

S dužnim poštovanjem prema jednom od najkvalitetnijih autora na pollitici ću upitati radije nego li komentirati, zar je stvarno tehničko poimanje jedino što je okrzlo tvoju pollitičku dušu u gornjem tekstu?!

Tko je glasao

Ne nalazim baš puno vremena

Ne nalazim baš puno vremena za pisanje i komentiranje pa se osvrćem rijetko. O slučaju Perković je puno toga napisano ali nisam još naišao na tekst koji bi bio racionalan i objektivan u mjeri koja meni odgovara. Sam trenutno nemam vremena za opširniji tekst.

Meni malo poznat autor, taj na kojeg sam se osvrnuo, iz razloga o kojima mogu samo nagađati je u tekst o Perkoviću nadrobio i ono što sa slučajem nema baš nikakve veze.
Zna se kad i kako je djelovala SDB, pa i u ime čega. Zna se i kad su živjeli i djelovali Churchill i Roosewelt kao i njihov doprinos borbi protiv fašizma.

Mogu razumjeti frustracije i odnos mnogih prema komunistima ali ne mogu prihvatiti iživljavanja nad nečim što je u demokratskom dijelu svijeta, baš onom na kojeg se autor poziva, prihvaćeno kao civilizacijska vrijednost. Lupetanjem antifašizam svoditi na nekakav samo pokret otpora, povijesne činjenice nisu nepoznate, a ignorirati jedinstvo i veličinu fronte koja se diljem svijeta uspostavila nasuprot fašizmu, meni je jako odbojno pa sam zato reagirao.

Što naravno ne znači da su svi drugi morali tekst doživjeti jednako.

B-52

Tko je glasao

a ignorirati jedinstvo i

a ignorirati jedinstvo i veličinu fronte koja se diljem svijeta uspostavila nasuprot fašizmu, meni je jako odbojno pa sam zato reagirao.
Površnost i nezainteresiranost, hrvatska boljka... Nisi pročitao tekst kako spada ili si ga čitao na stari dobri između redaka način..

BTW i offtopic, danas sam i sam došao do jedne spoznaje gledajući ove naše "nogometaše": ako osvojimo 3 boda u Srbiji to je znak da se Mamić dobro isprsio i platio Srbima. Ne postoji drugi način.

Tko je glasao

Dopuštam mogućnost da se

Dopuštam mogućnost da se nekome može pričinjati kako čitam tek površno i nezainteresirano, između redaka i ne kako oni misle da spada, no istaknut ću da sam citirao, dakle doslovno prenio, dio teksta na koji se referiram. Dopuštam i mogućnost taj dio netko pročita drugačije nego ja i da izvuče posve drugi zaključak.

Ljudi se razlikuju po mnogočemu a jedna od najznačnijih razlika je upravo poimanje stvarnosti i svijeta u kojem živimo. Ne pretendiram ni da je moje jedino ispravno a kamoli obvezujuće za bilo kog drugog.

Imati pravo na vlastito mišljenje je jedna od tekovina upravo liberalne demokracije koju autor teksta uzdiže na pijedestal.

B-52

Tko je glasao

a ignorirati jedinstvo i

a ignorirati jedinstvo i veličinu fronte koja se diljem svijeta uspostavila nasuprot fašizmu, meni je jako odbojno pa sam zato reagirao.
Nitko ne ignorira jedinstvo, a naročito ne veličinu fronte. Autor se referira na izraz/naziv i u ostatku teksta pojašnjava kako je ovisno o pružatelju informacije fašist u izrazu antifašist bio doslovno svatko na ovom planetu.

Tko je glasao

Ich bin ein Faschist

Ich bin ein Faschist, iako su mi osobno Mudrinić i Hitler prva/zadnja meta di bi se bacio okolomotan bumbumom.

Kako kaže autor, više nije teorija zavjere pričati o stvarnoj hrvatskoj povijesti i sadašnjosti, da ne kazem kako ne postoji ni teoretska mogućnost da je itko devedesetih mogao predvidjeti da Njemačka neće poslati najvišeg predstavnika na ceremoniju ulaska RH u EU, to je jednostavno bio SF.

Ali sve dođe na svoje, prvo ne razumijemo, pa ne vjerujemo, pa ne znamo što ćemo dalje, pa nađemo rješenje(a). Pa stoga, prije nego što dođemo do faze da ne znamo što ćemo dalje red je da počnemo vjerovati.

Tko je glasao

Zasto su ovi izvana

Zasto su ovi izvana zainteresirani za Perkovica?
Dobro pitanje. Ne u smislu nemam pojma odgovor, nego dobro otvaraš raspravu na temu kojju nisam dovoljno razvio u dnevniku.

Pokušat ću dati odgovor iz više perspektiva. Kao prvo, nije da je zainteresiran "tamo neko", zainteresiran je gazda kuće i manje više SVI ukućani.

Naime, 23. kolovoz je Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Ova južna skupina zemalja među koje i mi spadamo (uz Mađare, Bugare i Rumunje) je jedina doživjela obe vrste režima, i kvislinške fašističke i komunističke, svi ostali imaju iskustva iz samo jednog od tih režima, Poanta je u tome da su sve ostale zemlje jasno definirale svoj odnos prema tim režimima i kroz udžbenike povijesti i kroz službenu politiku.

RH se odnosi prema datumu 23. kolovoza odnosi kao prema nužnom zlu, to više nije slučajnost, svake godine se ponavlja ista stvar, banalizira ga se iako bi, budimo iskreni i realni, ona RH koju smo zamišljali, nastala kao demokratska država iz pepela fašizma i komunizma, taj datum trebala postaviti kao centralni datum kojim se službena hrvatska politika referira na svoje tekovine u obraćanju svom narodu i narodima Europe. Naročito otkad je donesena presuda Gotovini i Markaču, do tad je bilo nekakvih glumatajućih razloga o prvenstvu, sad ih više nema. 23. kolovoz mora postati značajniji datum od 5. kolovoza i 22. lipnja.

Kao drugo, jedini i odgovorni "pravi" čimbenik unutar SFRJ koji je politički i asasinski proganjao izvan SFRJ, a vezano sa hrvatskom emigracijom, jeste hrvatska filijala UDBE. Naime, kako je poznato, CK SKJ je uredno poštovao raspodjelu rada i Hrvate su morali ubijati udbini zaposlenici iz Hrvatske. Stoga Njemačka ili neka druga država jednostavno nema potrebe očijukati s Beogradom (stranom državom) da bi napokon počela rješavati, pazi sad, politička i ekonomska ubojstva i urote na tlu njihovih država čije se političke i ekonomske posljedice i te kako osjete i danas na teritoriju tih država. Nemojmo zaboraviti, nisu u pitanju bila samo ubojstva iz ideoloških kontraemigrantskih pobuda "radi očuvanja SFRJ", već i radi čisto pragmatičnih ekonomskih pobuda.

Jednom riječju, možemo mio to zvati politika, ali to je bio kriminal koji se Lex Perkovićem želi utopiti u sve što je nama sveto.

Tko je glasao

dobro, znaci gazda

dobro, znaci gazda kuce..
tako je i meni nesto palo na pamet..
pa si eto nesto mislim..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Da, gazda, onaj koji preuzima

Da, gazda, onaj koji preuzima odgovornost.

Tko je glasao

je, slazem se.. takvih smo

je, slazem se.. takvih smo vec imali..
i eto sve se ponavlja..
sto ne znaci jelte da je to a'priori losije ili bolje..
ali je zgodno biti toga svjestan..
a ponekad i nazvati pravim nazivom

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Jedino što je CK SKH uspjela

Jedino što je CK SKH uspjela napraviti (narod se obranio) jeste izgubiti neovisnost.

Tko je glasao

je, slazem se.. takvih smo

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Ne bih se ja @luna

upuštao sad tu u neke teorije zavjere. Mislim da je stvar prozaična i banalna.

Neki birokrat, sudac ili tako nešto ima otvoren predmet u radu. Pedantni kakve ih je Bog stvorio, Njemci jednostavno, možda čak po nekom kalendaru svako malo stvar osvježe, refreš ;-).

Mislim da je on za njih tamo samo jedna sumnjiva osoba i neki činovnik želi svoj posao pedantno odraditi i pri tom koristi sve mogućnosti koje su mu na raspolaganju.

To što je kod nas to izdignuto na nivo biti ili ne biti pokazuje samo koliko smo jadni i sitni, tj. naši političarčići.

Naravno, autor dnevnika je u pravu s tezom da si ovi naši udbaši umišljaju da ako su, kako ja to volim reći, prešli iz partizana u ustaše imaju pravo zbog "zasluga" u osamostaljenju na oprost ranijih grijeha.
Zato se stalno i talambasi o antifašizmu i traže se fašisti u Hrvatskoj, izmišljaju se pa i po potrebi se na pojavnoj razini isturaju kojekakvi angažirani budalaši.

No dobro, ako su sami sebi oprostili ne znači da će drugi preći preko nekih događaja.

To da se pozivaju na braniteljski status i zasluge je u redu, samo pri tom treba imati na umu, za one kraćeg pamćenja, da im drugo ništa nije ni preostalo jer bi ih tada bio snašao Čaušeskov poučak.

To što su ubijali političke protivnike u bivšoj Jugi, ah pa na to smo se svikli kod komunista, ali eto ovima iz drugih država to nije drago da se radi kod njih.

sve dobro...

Tko je glasao

nema tu teorije zavjere,

nema tu teorije zavjere, cista pragma..
ne sudi se, niti se trazi izrucenje za spijuna iz dvije drzave, kao i ministra iz ove danasnje... u trecoj samo kao posljedica njihove birokratske procedure niti bi jednoj njemackoj diplomaciji palo na pamet da uz ovakvu silu provedu svoju volju prema trecoj zemlji kad bi se radilo samo o neispunjenom formularu nekog birokrata.

to je naprosto tako..

a sad jel nama drago ili nekima je i nekima nije ili nam je kao gradanima svjedno da li izrucuju perkovica.. potpuno je irelevantno.. svatko ima pravo na svoje misljenje i stav.. a po samim poslovima koje je perkovic obavljao jasno je da bas nema neku siru potporu i da po defautu ne moze biti ljubljen u narodu, ali kod vrhuske vrlo vjerojatno bas zbog toga ima pravo na ocekivanja.. no niti jedno niti drugo naprosto nije bitno..

jedino je bitno zasto ga strana zemlja trazi (jer to nije neispunjen formular, zasigurno) i tko je slijedici po tom istom zakonu?

ps
a sad, da nas ni to nije briga.. moguce je.. mene u stvari onako osobno nije, bas mi je svejedno koga buju jos poslali negdje na sudenja iz tih "hrvatskih elita".. no ono sto se meni ne svida je atak na suverenost i taj silni pritisak na drzavu koji se desava ... pa ako je sve to tako nebitno i ako je sve samo stvar ispunjavanja formulara (recimo da si ti u pravu) onda je ponasanje EU parlamenta i njemacke vlasti, duznosnika... cisti atak na suverenost i negiranje hr samostalnosti.. a to mi se znas ni najmanje ne svida..
vise volim kad su domaci gazde u ataru nego neki daleki stranci.. mozda i zato sto si volim vidjeti sliku osobe koji je gazda u drzavi, ili se bar pravi da je tako.. umjesto neke magle od nazovi institucija ispred stvarnih gazda tj. osoba..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

a opet.. kad si razmislim

a opet.. kad si razmislim ..

za par mjeseci imati cemo "gazdu" od tih istih nad budzetom HR, dakle i suspenziju sabora u odlucivanju, kao i vlade (gazda je onaj koji drzai kesu)... pa sad ako su ovi na vlasti tako olako pristali da nam drugi upravljaju novcem drzave... ako sve sto rade upravo vodi ka tutoru iz EU i EK, odnosno EBRD kao procjenitelja poslovnih sposobnosti uprave RH a posljedicno i novcem RH, odnosno nasim novcem..

i ako je sve to ovim domacima na vrhu HR normalno, ta njihova suspenzija u obavljanju duznosti, suspenzija sabora u odlucivanju, vlade... itd.. onda nema nikakvih razloga da im ne bude normalno slati bilo koga bilo gdje na sudenje..

odreci se jedne ili dvije od tri poluge vlasti.. u biti je svejedno.. jasno je da je kad se prva pusti sutke ili cak sa odobravanjem, odvela i sve ostale na isti put..

a sto se tice Ustava, njega su ovi gazde izunutra, domaci ionako unazadili vecim dijelom, sto suspenzijama, sto ne postivanjem, sto pokusajima ne postivanja.............itd....... tako da i taj cetvrti dio drzavnosti nije bas nesto vazeci..

u stvari je sve svejedno..

i vjerojatno @drvo, da si ti u pravu.. tj. na zemlji,
a ja kao i uvijek lebdim..
sa idejama kako bi trebalo, a nije..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Ovaj drugi je bolji od prvog

znaš, neki se na vlasti održavaju zavađanjem plebsa. To eto naslućujemo i sada.

Zasigurno bi 10.20 ljudi imalo nekih problema zbog događaja prije 30-40 i više godina. Međutim, što mi imamo s time.

Zbog generalne prevencije, čisto da se zna da se političke protivnike ne smije ubijati bez objave rata kao nastavka rata u mirno doba, što je udba radila samo tako.

Ne treba sumnjati da su producirali i ustaše i one koji se kakoti bore protiv ustaša.

Udba je vodila rat poslije rata. Na teritoriju Yuge, to su manje- više prekrili, ali izvan Yuge, na teritoriju drugih država..... To ih sada stiže po petama.

Ne bih ja mješao nivoe i kruške s šljivama.

sve dobro...

Tko je glasao
Tko je glasao

ma ne komentiram ja opce to

ma ne komentiram ja opce to sa udbom, to je sasvim jasno.. nego meni nije jasno zasto si ti bas tako siguran da neka njemacka hoce nama dobro tj. rjesiti nasa sranja iz proslosti sa udbom?

ja nikak ne kuzim zakaj mislis da neki tamo stranac tj. strane institucije (jer za nekog covjeka bi se to jos moglo i ocekivati) bas ludo zeli dobro ovom narodu i drzavi?

eto.. to mene zanima, kak si dosel na taj zakljucak..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Gdje sam ja to napisao da

Njemačka hoće nama dobro u ovom kontekstu.
Btw. pa prijateljske smo zemlje, jel. Tamo ima koliko sam čuo 200 000 registriranih Hrvata.

Znači, oni rješavaju ubojstvo/a na svom teritoriju i dapače mislim da MI tome dajemo preveliku težinu.
Onda, činjenica je da smo nešto potpisali a sada se bizantinski pokušava izigrati potpisano jer se stari udbaši uzajamno štite.

Znači, ponašamo se zločesto danas i kako očekivati da nas se ozbiljno shvati. Dogovoreno se mora poštivati.

E sad, da li se preko ovog slučaja nešto lomi-lomi se.

Ako trenutni režim želi biti " suveren" pa neka to budu na nekim drugim područjima a ne na zaštiti ubojica prošlog komunističkog režima.

Plaćenih ubojica, da svedemo to na primjerenu mjeru.

sve dobro...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci