Tagovi

Ne bojte se!

Dvije friške vijesti na kompjuteru:
• Poljski ministar unutarnjih poslova Ludwik Dorn podnio je u srijedu ostavku, dva dana nakon sto je to učinio i ministar obrane. Ludwik Dorn , dugogodišnji saveznik premijera i njegovog brata, predsjednika Lecha Kaczynskog, našao se na udaru poljskih medija zbog načina rukovođenja policijom.
• Zastupnici SDP-a zbog Brodosplita traže smjenu ministra Vukelića
• I jedna parafraza: "Bauk kruži Hrvatskom - bauk“ paranoje !
• I jedna uvijek svježa i važna poruka: "Ne bojte se!"

U sjetno kišno poslijepodne sve to se "ingropalo" oko pojma i fenomena paranoje.

Definicija paranoje u Wikipediji sadržava i njenu primjenu u svakodnevnici ( Paranoia depicted in popular culture )

• Vjerovanje u vlastite posebne moći ili misije ("iluzija veličine")
• Teorije zavjera, kad se naizgled nepovezani detalji vide kao djelovi ćireg, zavjereničkog plana;
• Pretjerani strah od terorista, kriminalaca ili razbojnika;
• Nevidljivi helikopteri i druge vrste masovnih nadziranja;
• Proganjanje od moćnih protivnika kao UFO, teroristi, ljudi u crnom, tajnih društava ili demona;
• Paranoja ili vjerovanje u teorije zavjera koje političke ili društvene neprijatelje; (
• Kontrola misli nevidljivim zrakama (radi čega se nosi kapa od staniola);
• Strah od trovanja, modificirane hrane ili zatrovane vode kao dio zavjera;
• Itd…..

Ovdje u Hrvatskoj, one koji se popnu na bilo koju (malu ili veliku) razinu vlasti i moći, obuzima paranoidni strah od gubitka pozicija i dobrih šansi (da ih drugi ne bi „izbacili iz sedla“, ili da ih neki drugi ne bi ga preduhitrili). Budući da u hrvatskim unutarnjim ali i međunarodnim relacijama stvari ne idu dobro (uglavnom radi ogromnih količina neznanja i nepoštenja akumuliranih na višim razinama društvene organizacije), „Kairosovim“ miljenicima se njihova prilika prikazuje kao dašak sretnog trenutka, kao dodir kojeg treba iskoristiti na Midin način . Pritom im najčešće nije važno kakvu i koliko će štetu oko sebe posijati. Često se sjetim mog poznanika, tada na pozicijama dogradonačelnika, koji mi je opravdavao opći nemoral i grabež s riječima: „I Fordovi preci su nekada pljačkali kočije!“ Onda sam to naivno smatrao ogramičenom pojavom, već odavno više ne mislim tako!

Paranoidna vrtoglavica, strah od pada u ponor „nepodnošljive“ prosječnosti, postoji nažalost posvuda u „gornjim“ ali najutjecajnijim strukturama Hrvatske, predstavlja kontinuirano stanje svijesti koje se pretvorilo u „stil življenja“. Nekada se možda malo povuče, ali ostaje stalno tinjati da bi onda opet nahrupilo još većom žestinom. Kad se takav „stil življenja“ ukotvi na vrhu piramide vlasti, on se dalje širi u širinu i dubinu: oni na vrhu ili višim stepenicama se boje da im ne bi netko oteo njihovu „sretnu priliku“, oni na nižim razinama bore za kosti odbačene s gozbenog stola, a cijela nacija postaje taocem paranoidne groznice.

Tako je „lijepa naša“ postala zemlja paranoje! Jedna tako lijepa zemlja, jedan tako drag narod, tako hrabri i nesebični ljudi. Ta unutarnja atmosferam, kad se gleda izvan granica ove iracionalnim strahovima okovane zemlje, možda se ne vidi baš jasno, ali iznutra se može skoro fizički opipati; postala je sveprisutna, postaje sveprisutnija. Može ju se zamijetiti u medijima, na forumima; među „pozicionarima“ i opozicionarima, unutar državnih institucija i nedržavnih udruga, u slobodnim udruženjima i u partijskim organizacijama, za stolom u uličnom kafiću ili saborskom restoranu. Samo se treba pažljivije osvrnuti oko sebe, promisliti o onome što čujete, čitate, vidite….. Takvom iracionalnom, a sveprisutnom strahu, koji zagađuje opću atmosferu teško se itko može othrvati.

Taj nejasni i nerazumni paranoidni strah je ugrađen u sfere svijesti i podsvijesti, gdje se uporno se održava. Paranoja je nejneproduktivinije stanje svijesti, koje iznutra koči razum i uništava pozitivnu akciju. Mi ju trebamo shvatiti kao ustvari pomanjkanje hrabrosti, one obične osobne i građanske hrabrosti. Kad usvojimo takvu spoznaju lako je nazrijeti svjetlo na kraju tunela. Mada su rijetki oni hrabri, samostalni i slobodno misleći pojedinci, svojom pojavom na sceni uvijek zadivljuju. To su najčešće obični ljudi, koji u nemiru vlastite šutnje najprije pobjeđuju sami sebe, osvajaju vlastitu slobodu kao vrhunac hrabrosti. Kad se takvi suvremeni „junaci“ kroz građansku akciju usmjere ka osvajanje slobode bližnjemu, naš je zadatak i sveta dužnost se priključiti, pomoći, dati podršku, dodati vlastiti doprinos. Samo hrabri pojedinci mogu biti slobodni ljudi, a samo takvi ljudi čine slobodnu zemlju.

Svaka tajnovitost u društvu, koje ne ispunjava svoje funkcije, plodno je tlo za postojanje i opstojanje paranoje. Sami time tajne sfere ustroja vlasti (radi koncentracije osjetljivih informacija i moći) postaje najzahvalnije tlo na kojeg se paranoja nakalemljuje, i onda dalje egzistira unutar njih i okolo njih. Tajne službe oko sobe šire strah, unutar sebe i oko sebe, tako stvarajući neurotičnu atmosferu čijom žrtvom na kraju postanu svi. U tim službama i cijeloj toj strukturi bi trebalo nekako stvoriti novu slobodnu i profesionalnu atmosferu, a takve promjene ne može kreirati sadašnja paranoidna vlast (od Mesića preko Sanadera do Sabora i saborskih odbora).

Na razini javnog djelovanja paranoja se više izražava u samocenzuri nego utjecaju vanjskih faktora moći. Zato ostaje civilnoj akciji i slobodnoj blogerskoj zajednici da na to utječe. I utječe, vidjeli smo, blogeri postaju novinari, novinari postaju blogeri, a svi skupa grade svijet slobodan od bilo kakvog straha. U takvoj novoj atmosferi umjesto paranoje istina će rasti. A istine se trebaju i moraju boriti samo oni koji imaju što skrivati.

Zato treba dobro promisliti o svemu. Hrabri Papa Poljak je svojom razornom porukom „Ne bojte se!“ srušio carstvo zla u svojoj domovini, moćnom je porukom razorio paranoju unutar vlastitog naroda, koji je potom hrabro krenuo vlastitim putem. Danas je ta zemlja dio svjetski najutjecajnije zajednice, kojoj i mi težimo. I očito ne da slobodu iz svojih ruku.

A Hrvatska nije nikakvo carstvo zla, nije nikakva policijska država, samo je neopravdano strah raširen. Paranoja! Moć političara, vojske, policije, parlamenta, vlasti je minorna, tamo se više boje sami sebe, i naroda oko sebe. A sloboda je tu, nadohvat ruke, strahove treba potisnuti i hrabro preokrenuti stvari. Naš zadatak je lakši, samo treba prepoznati svoj put i hrabro njime krenuti.

Komentari

Prst gore!

Prst gore!

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Lijep clanak. No, moram

Lijep clanak.

No, moram primjetiti jedan detalj. Osobe, pa i cijele drustvene skupine koje imaju tako slabu politicku pozadinu (opca kompromitiranost oligarske klike), te istovremeno tako veliku moc, nalaze se u vlastitom jazu koji potice iracionalni modus djelovanja. Jer racionalan odnos zahtjeva gotovo nadljudske intelektualne sposobnost.

Sat pak taj jaz svakim danam, umjesto da se smanjuje, sve je jaci, do trenutka opceg drustvenog zasicenja, koje ce uroditi i odgovarajucom akcijom kojom se drustveni organizam cisti od napasnika. Sam pak taj cin predstavlja svojevrsnu drustvenu katarzu sirih razmjera, a proces informatizacije drustva koji je vec znatno naceo do nedavno neupitne drustvene autoritete, nije zaustavljiv.

Sve u svemu, ne bih rekao da se radi o paranoji, vec o oportunom modusu gubeci zadnju dozu osjecaja za stvarnost, modusu koji jedini preostaje navedenim drustvenim skupinama, snazno poduprt drustvenim kontekstom i indoktrinacijom koja je desetljevima brizno profilirana unutar tih istih krugova.

Tko je glasao

Proces informatizacije

Proces informatizacije društva, koji nije zaustavljiv, je malo načeo do nedavno neupitne društvene autoritete ali su se još više razmahali pomoću toga. I šta znači načeo. Nešto načmeš, ono zacijeli a na drugoj strani bukne, kao kad su predsjednik Vlade Mateša, njegov punac Gregorić i predsjednik države Tuđman gasili velike ljetne požare na Jadranu.
Naši jahači upravo uspješno koriste informatizaciju. Kad je krenulo SRCE, ovi isti koji su sada udarni na sceni su bili nešto mlađi i koristili cca 80 % kapaciteta za čiste muljavine, tako da su to odavana informatički osvještene ekipe.

Naše kompromitirane oligarske klike ne pokazuju znakove slabosti tipa vlastiti jaz niti se ponašaju iracionalno, vjerojatno te vara kad to vidiš kod njihovih potčinjenih.
Klike to rade sve opuštenije, sve zanimljivije se rekreiraju, zabavljaju itd. Naše klike su iskusne.
Vidiš samo kako se vodi kampanja. Potčinjeni grizu a klike su u hladovini jer njihovi sigurno dobijaju. Čak i navodno najangažiraniji Čačić se rekreira, ima team od nekoliko dama koji ga prati a on s njima malo prošeće i slično.

Oprosti, nije red da krivo taktički usmjeravamo i informiramo djecu.

Tko je glasao

> Proces informatizacije

> Proces informatizacije društva, koji nije zaustavljiv, je malo načeo do nedavno neupitne društvene autoritete ali su se još više razmahali pomoću toga. I šta znači načeo. Nešto načmeš, ono zacijeli a na drugoj strani bukne, kao kad su predsjednik Vlade Mateša, njegov punac Gregorić i predsjednik države Tuđman gasili velike ljetne požare na Jadranu.

Mogu li primjetiti malenu distrakciju u tvome upisu, Ap?

> Naši jahači upravo uspješno koriste informatizaciju. Kad je krenulo SRCE, ovi isti koji su sada udarni na sceni su bili nešto mlađi i koristili cca 80 % kapaciteta za čiste muljavine, tako da su to odavana informatički osvještene ekipe.

I jos jednu? ;-)

Nego, vjerujem da bi bilo u redu pristupiti ovoj temi u nesto ozbiljnijem tonu od ponudjenog, s obzirom na znacajnost iste.

Dakle. Informatizacija drustva predstavlja ideju dokidanja monopola nad javnim mnijenjem, oslobadjanje interpretacije drustvenog konteksta na politickom nivou, sto uklanja najsnaznije orudje oligarskih sistema danasnjice, a to je sto bi Chomsky kazo, kontrola misli.

Danas misli vise nije moguce kontrolirati sa strane centara moci i to zahvaljujuci upravo ovome mediju, internetu jeli. Na internetu naime postoji potpuna sloboda izrazavanja, a one ideje koje kvalitetnije pojasnjavaju politicku stvarnost, ideje koje se bolje uklapaju u istu, te ideje prosperiraju, bez obzira na podobnost tih ideja.

Tako mogu primjetiti kako je cisto za primjer, sve popularnije pitanje odnosa obavjestajne zajednice ex-Yu i ratnog vihora koji je zadesio drzavu. Ili recimo, pitanje privatizacije koja je zapocela 88e. Ili recimo blagonaklonst SDPa prema HDZu, gdje je ocit manjak volje za ozbiljnim obracunom sa kriminalom na politickom vrhu.

Sto je posljedica ovog slobodnog protoka informacije gdje vise nije moguce nametati javno mnijenje? Opca drustvena rezignacija. No, povijest nam govori da je rezignacija prirodan proces iza kojeg dolazi aktivacija sirih razmjera.

Sama pak oligarska klika, zbog prihvacanja istih sponzorstava sa strane nasih tajkuna, te stranih politickih lihvara, otvorila je prilican prostor za drukcije politicke programe, te je istovremeno kroz trajnu kompromitaciju izgubila bilo kakvu vjerodostojnost.

Tako danas nema vise javnosti iza bilo koje od nasih politickih opcija, odnosno nase politicke opcije prezivljavaju iskljucivo zbog opce drustvene rezignacije, sto nije afirmativno nacelo, te kao takvo nije niti dugog daha.

> Naše kompromitirane oligarske klike ne pokazuju znakove slabosti tipa vlastiti jaz niti se ponašaju iracionalno, vjerojatno te vara kad to vidiš kod njihovih potčinjenih.
Klike to rade sve opuštenije, sve zanimljivije se rekreiraju, zabavljaju itd. Naše klike su iskusne.

Upravo tako. Nase klike su vrlo iskusne po pitanju dokonosti, bahatosti i licemjerja. Nase klike za referencu uzimaju prilcno uzak kontekst, odnosno elemente iz parlamentarnog zivota i "civilnog sektora", umjesto da uzmu nesto siri kontekst, koji bi ukljucio prilicno veliku stopu nezapolenih i penzionera, one ekipe koja provodi prilicno vremena u nezadovoljstvu vlastitom situacijom, ekipom koja je prilicno sklona mijenjati situaciju ukoliko se pojavi opcja koja bi im mogla vratiti i samu naznaku vjere u bolje sutra.

Mi mozemo spominjati prevarene drustvene slojeve, medju kojima postoje i oni slojevi koji i nisu tako skloni prastanju, a koji su trenutno marginalizirani uz pomoc politickih laznjaka koji opet ne traju vjecno.

Sve u svemu, ovo je situacija u kojoj mi razum govori da bas i nije dobro biti dio te klike, sto opet pojasnjava tako slab uspjeh u politickom kadroviranju novih snaga koje bi preunjele politicki kontinuitet naseg establismenta u buducnost.

Vjerujem pak da i sam primjecujes da elementi tipa Zagar, nisu bas rijetkost na nasoj politickoj sceni, odnosno da je proces proliferacije nase oligarske klike prilicno dekadentan, te da ne postoje mladi ljudi koji bi imali snagu odrzanja politicke moci nase klike. Umjesto toga, nasa klika je sve starija, sve slabija, a mlade perjanice su de facto najveca sramota nasih stranaka, sto je alarm za svakog politickog analiticara koji vjeruje u kontinuran proces demokratizacije drustva.

> Vidiš samo kako se vodi kampanja. Potčinjeni grizu a klike su u hladovini jer njihovi sigurno dobijaju. Čak i navodno najangažiraniji Čačić se rekreira, ima team od nekoliko dama koji ga prati a on s njima malo prošeće i slično.

Naravno, mozemo biti vrlo povrsni po navedenome pitanju. No, ta nas povrsnost nece daleko odvesti.

> Oprosti, nije red da krivo taktički usmjeravamo i informiramo djecu.

Apsolutno se slazem s tobom :-)

Tko je glasao

Dodatak. Iskustva smo da

Dodatak.
Iskustva smo da društvena rezignacija nije prirodni proces niti iza nje dolazi sigurna aktivacija, pogotovu širih razmjera. Upravo smo obrnutog iskustva i zapravo se u bitnom to ovdje radi.

Ako se hoće mijenjati društvena rezignacija, koja je uz to kombinirana s lošom aktivacijom, i najprovjerenije teorije nedovoljno vrijede - razni i na razne načine se trebaju time pozabaviti. To sigurno i rade, sigurno se neće dati navući samo na neku foru a i zašto bi.

Tko je glasao

Oportuno djelovanje sadrzi

Oportuno djelovanje sadrzi jednu manu, a to je naplata koju je moguce odgoditi, ali ne previse dugo. Sto se tice naseg establishmenta, ta naplata je po prirodi stvari trebala doci jos u vrijeme raspada Jugoslavije, no ona je odgodjena u vise navrata.

Moze li se ova naplata odgajdati vjecno? S obzirom na sirinu politickog trzista koje je otvoreno zbog vezanja ruku oligarije sa oportunim djelovanjem, te s obzirom na slabljenje animoziteta medju "ideoloskim" opcijama, koji je bio motor izlaska na izbore, izgledno je da se aduti nezaustavno iscrpljuju, dok istovremeno nove potencijalne snage imaju sve vise i vise prostra za politicki uspjeh.

Tko je glasao

Slažem se ali je pitanje

Slažem se ali je pitanje šta ako takva stanja mogu potrajati stoljeće, kao što je kod nas pravilo (sada smo a la prije 100 godina) i na puno drugih primjera. To upućuje da bi bio poželjan puno sustavniji i raznovrsniji angažman oko stvari. U protivnom požari za tren opet buknu i prošire se i tako stalno.
Usput, sve ukazuje da je problem dublje geneze i većeg kontinuiteta, to je default. Lako bi bilo da je sama oligarhija problem, pa to su grupice koje bježe čim zadrhti.

Tko je glasao

Promjena se temelji na

Promjena se temelji na protoku informacije, ne na vremenskoj linearnosti. Cisto za primjer, u Srednjem vijeku promjena gotovo da nije postojala, tako da su opce prihvaceni dogmatski koncepti bili garancija za uspjeh. Danas je pak nesto drukcije doba, aka doba opce informatizacije drustva.

Protok informacije raste eksponencijalno, a kraj ovog trenda se niti ne nazire. Kao nusprodukt ovog procesa mogu spomenuti koncept dvostranacja koji u Americi fercera koje stoljece, a koji je u Hrvatskoj izgubio smisao vec kroz samo tri garniture vlasti.

Tako se pak pozivati na neka stara vremena kada protok informacije na politickom nivou nije bio slobodan, ignorira kljuc promjene, koja je kao sto rekoh upravo protok informacije.

Stoga me ne bi cudilo da ovaj eksponencijalni trend u vrlo skoroj buducnosti (godina, do dvije godine) urodi promjenana za koje postoji vrlo kvalitetna politicka podloga, a koja se ne ostvaruje zbog interesa politickih uzurpatora koji su izgubili svoje temeljno oruzje, a to je naravno, upravo kontrola informacije kroz koju su uspjesno izvrsavali makinaciju svojim poslusnicima poradi zastite svojih nelojalnih interesa.

A podloga za zastitu ovih interesa bespovratno kopni.

Tko je glasao

Otvorena tema nameće

Otvorena tema nameće pitanje orjentacije.
Ako se slažeš, pojednostavljeno, da je tema epska, onda je šire i drukčije. Uz tvoje primjerene navode igraju i te kako razni drugi.
Npr. osim zvijezde Chomskog, sigurno igra light varijanta Slavoja Žižeka, ali i raznih hrvatskih autora. Preporučam ti Alan Ford, pjesme Ivan Slamnig iz poznije dobi i razno slično, lagano ali zanimljivo. Ad izvorne linije razmatranja ovakvog moderniteta preporučam ne zanemariti okosnicu koju čine Spleen Pariza - Walter Benjamin - Eliot - Camus - teoretičari. Za naše specifičnosti se bez nečeg kao studije Stanka Lasića i pjesme Ivan Slamniga ne može uspostaviti orjentacija u specifičnom djelu. Radi se jednostavno o tome da se bilo kojim ispravnim gledanjem zanemaruje puno toga pa se mora vidjeti i to drugo, koje nije nešto minorno niti usputno nego obrnuto. Ako se to gleda i kao sustavnija bolest, otkud bi lijek i kao informatizacija i internet bio dovoljan, a još se radi i o puno toga što nije bolest.

Ono što je tu najvažnije jest da i najpouzdaniji model može u praksi funkcionirati gadno, kao kaptolski kolodvor. Jedan furiozni mladac je u previrajućim okolnostima, zbog svojih bliskih frutracija s Crkvom i pogrešne percepcije da ona nije kao društvo, da je nešto drugo, je u hrpi toga afirmirao sintagmu kaptolski kolodvor, fizički nešto što ne postoji ali u zbilji služi za veoma ozbiljne svrhe, za hrvatske odlaske u svijet i dolaske iz svijeta, za komunikaciju sa ostalim svijetom. Desetljećima to funkcionira uspješno i znatno, izazivajući ozbiljne posljedice kod umnih ljudi i šire prakse, više nego mitovi i drugo. Rijetke koji ukažu na osnovno s tim u vezi zgase svi, ako ništa drugo jer doiminira pro i contra. I pro i contra i kaptolski kolodvor i intenzivni promet na njemu su u prvom redu vrhunske gluposti koje su sofisticiranije prožele masovnu umnu praksu.

Predlažem povratak na temu jer ona bolje razvija epsku priču s puno toga i jer dopušta uspješna sitna učešća, enciklopedijska je i trpi puno različitih priloga.

Tko je glasao

Naravno, mi ne moramo

Naravno, mi ne moramo uzimati u obzir niti jedan izneseni argument, te umjesto toga lako mozemo pisati pjesmice o cvijecu, "drzeci" takav upis jednako relevantnim za odredjenu temu.

Iliti, komunikacija je moguca samo ako su obje strane zainteresirane, dok se u suprotnome radi o prilicno jalovom poslu, poput onome Predraga Raosa kada je prokazivao Ozbolticinu glupost.

No opet, Raos je ucinio dobro djelo, bez obzira sto samo forsiranje rasprave nije urodilo plodom.

Tko je glasao

Iznio sam hrpu materijala

Iznio sam hrpu materijala koji igra neku igru. Nepodesnost stila i slično to može umanjiti, ali ne potpuno.
Kakav dijalog je moguć na sliku iz samo jednog kuta, pa i da je vrhunska. Sve vrvi od toga i ne možemo pobjeći od činjenice da se već sada u birtiji nalazi šaroliko društvo, da birtija nije statična, da je na protočnom punktu itd.
Normalno je da imamo nekog posla, idemo negdje, promjenimo lokaciju.

Dakle, ipak za dijalog moraš malo fleksibilnije komunicirati a i pošteno bi bilo da se osvrneš na neku od niza iznešenih stvari, makar ti bile strane. To je i osnovno školsko načelo od Platona do danas i dalje a i općenito načelo bilo gdje i bilo kad bili.

Tko je glasao

Čini mi se da je ukazano na

Čini mi se da je ukazano na zahtjevnu temu, zahtjevnu u toliko što uporedba s Poljskom važi samo u djelu, pa i sa Slovenijom, jer su naše konstrukcije nešto drukčije tekle i jer su kompliciranije. Nastupi hrabrosti naših boljih snaga i akcija često su završavali i završavaju u glibu, osim poraza s čvrstim protivnicima, i zbog boljeg i najboljeg, čak svjetskog. Ciljam na to da je jedan od izvora problema u uspješnim dionicama te u našoj stvarnoj eliti, pa i onoj u stvarnom dodiru sa svijetom. Dio je, naravno, normalan i logičan, kao drugdje.

Nakon 1971.g. Disciplinirane su političke prilike a sa zapada (Nixon, Kissinger) su u SFRJ ubrizgani novci, da se istok topi kad vidi taj efekt. U Hrvatskoj se uz to još pojačao turizam i nastavili stizati novci gastarbajtera i iseljenika iz inozemstva. Desetak godina je dograđivana praksa koja je vjerojatno najkompliciranije posljedice ostavila u Hrvatskoj. U Srbiji i BiH se to odrazilo na jednostavniju strukturu a Slovenija je bila već bitno iskusnija i manje na udaru. Samo u akademskim krugovima vezanim na politiku i poslove to je uvelo u dramu sve ili ništa - tko se uklapa i discipliniran je otvara mu se puno ili sve a tko i malo škripi završava u ništa jer vremena za dvojbe nije bilo. Fenomen zbivanja nije proniknut potpuno niti do danas, toliko je jednostavan preokret a toliko neuhvatljiva zbivanja. Nakon puno godina su se mnogi vratili a mnogi pokušavaju vratiti u takvo stanje. Iste osobe, koje su se tada vinule mlade, sada kao stariji ljudi nastupaju ofenzivno i bez zadrške. Modernitet koji u lošijem izdanju dolazi sa zapada to stimulira još jače, jer se radi o sličnom ponavljanju priče, a dodatno i uspješni primjeri sa istoka izazivaju sline. Ni tzv. srednja klasa niti tzv. obični ljudi tu nisu nevini. Ovo je samo dio priče o načim konstrukcijama, djelom djelom.

To je u značajnoj mjeri vrzino kolo i tu hrabrost samo djelom pomaže.
Vjerojatno se globalno radi ipak o vrhuncu te pojačanije gripe, pa joj treba pomoći da sama od sebe popušta i ne izaziva teže posljedice a vjerojatno je primjereno sto drugih čuda.

Jedno od čuda je bavljenje tim. Za primjetiti je da to i dalje odgovara vitalnoj konjici koja uvijek nudi izlaz i vodi, i kad ih nitko nije zvao. Odgovora i uvjetno rečeno samoproglašenim patrijarsima, krležijancima i nacionalnim čobanima. Sve te struje su i sedamdesetih bile na vrhuncu. Važno je za primjetiti da im ne odgovoraju drukčije pojave ali da sustavno griješe, da su istrošeni, da se ubacuju u sve drukčije priče ali se daju razotkriti itd.
Pomažu i nelogični pristupi ako su dobro odigrani, kao ništa, blaga podrška, nismo znali itd.

Renomirani hrvatski autori su se već bavili istim ili sličnim. Po mom ograničenom uvidu je najsustavniji trud uložio Stanko Lasić na tragu Krleže a zahvatio i drugo. Ostali autori su razni i s raznim zahvaćanjima u temu.
Jedan profesor se sa 84 godine, nakon nekoliko godina nepokretnosti, pojavio na jednom obljetničarskom okupljanju i pričao o svom viđenju, s porukom da se je oporavio i osamostalio jer mu je dosta da ga se cijeli život šuta te da je to došao proslaviti sa svojima. To je promjena.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Beskrajan dan ili Jazavci u zemlji čudesa od Buddha komentara 0
  2. 14 mjeseci prije izbora: čini se da će 'lijevi' ostati na vlasti i nakon 2015. godine od StarPil komentara 5
  3. I S I S = Israeli secret intelligence service od sjenka komentara 7
  4. diktatura profitiranja od aluzija komentara 0
  5. Slatke brige domaćih ljevičara od Tko je John Galt komentara 18
  6. Ključ života ili odmak od politike od grdilin komentara 29
  7. Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada! od Zoran Oštrić komentara 0
  8. Medijski hologram od Buddha komentara 2
  9. Ništa novo: Država financira socijalističku propagandu od Tko je John Galt komentara 29
  10. Caru carevo, Bogu Božje! od Buddha komentara 20
  11. Hrvatska na prekretnici od vkrsnik komentara 93
  12. Principi vs Banditi od Buddha komentara 11
  13. Jedna morbidna ideologija i nemogućnost ekonomske kalkulacije unutar iste od Tko je John Galt komentara 33
  14. čovjek (gladan) sisavac od aluzija komentara 0
  15. Suprutni trendovi na ljevici i desnici od Zoran Oštrić komentara 12
  16. Highway to hell od Buddha komentara 5
  17. Oda mladosti od Atomos komentara 14
  18. Kapetan Amerika protiv klime od robot komentara 32
  19. Autokratska demokracija od Buddha komentara 3
  20. Dio hrvatskih Židova i naših prijatelja - kao led? od Ljubo Ruben Weiss komentara 11
  21. Neoliberalni kapitalizam - Babaroga moderne ljevičarske elite od Tko je John Galt komentara 83
  22. „Ljudi“ koji šire toleranciju mržnjom i nasiljem od ppetra komentara 134
  23. Zašto političari toliko zaziru od preferencijalnog glasanja? od spvh komentara 21
  24. Josipovićeva stoka sitnog zuba. od Papar komentara 55
  25. MOLovanje od Feniks komentara 12

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • janus
  • Skviki
  • tenor
  • vladimirar

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 4
  • Gostiju: 26

Novi korisnici

  • abakus
  • Tko je John Galt
  • caye
  • mislavru
  • Jura