NATO je spas, ali ne od korupcije

• Dnevnik tamara1412 - Sub, 18/04/2009 - 19:41
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 14 dodaj komentar

Posljednjih dana stranice javnih medija punile su reportaže s najvećeg događaja u posljednjem desetljeću Hrvatske, kao samostalne države. Povijesni trenutak, kako naglašava naš državni vrh, dogodio se u rano poslijepodne, prvog travanjskog dana, kada je naša veleposlanica Kolinda Grabar Kitarović zajedno s albanskim predstavnikom predala ratifikacijski sporazum u State Departmentu. I Hrvatska je primljena u NATO. Kako netko ne bi pomislio da se slučajno radi o prvoaprilskoj šali, već dva dana kasnije hrvatska je delegacija sudjelovala na dvodnevnom summitu organiziranom povodom šezdesetog rođendana ovog međunarodnog vojnog saveza i svojom prisutnošću uveličala proslavu kao nova, punopravna članica. Druženje svjetskih lidera okupljenih u francuskom Strasbourgu i njemačkom Baden Badenu prenijeli su, iz prve ruke, i neki hrvatski mediji. Tako je naša javnost, osim u detalje opisanih toaleta natovskih prvih dama, mogla čitati i o tome kako se predsjednik Mesić frapirao visinom Michelle Obama te o slaboj spacijalnoj sposobnosti generala Slavka Barića koji je zalutao negdje na ulicama atraktivnog njemačkog ljetovališta.
I dok zadovoljni osmijeh s lica premjera Sanadera ne silazi unatoč za neke pomalo poražavajućoj činjenici da nas novo članstvo ipak ne spašava od aktualnih problema sa susjedom Slovenijom, čemu su se pojedinci potajno nadali, građanima je, barem onima kojima je nebitno kakav jelovnik preferira Barack Obama, pažnju privuklo nešto drugo.
U intervjuu, koji je pučki pravobranitelj Jurica Malčić, dao jednom našem političkom tjedniku još jednom se povela tema o korupciji unutar pravosuđa hrvatske države zbog koje nas, kao što je poznato, Bruxelles uporno i proziva. Gospodin Malčić, osim svoje uloge javnog branitelja prava građana, također je i član UN-ova Međunarodnoga koordinacijskog odbora za zaštitu i promicanje ljudskih prava te se u skladu s tim bavi problemima sve izraženijima u ovom području unutarnje politike. Iako je u početku svog mandata imao očitu potporu Sabora, koji mu je pored ostalih dužnosti povjerio i provedbu Zakona o suzbijanju diskriminacije, ona je, nakon donošenja izvješća o pritužbama građana za proteklu godinu, naglo isparila. Inerciju koja je nastupila sa strane većine saborskih zastupnika nakon što je dotično izviješće primljeno na znanje ali ne i usvojeno, Malčić objašnjava utjecajem Vlade odnosno njezinih ministara kojima ono očito nije najbolje sjelo. Ovaj borac za prava malog čovjeka, nemoćnog pred često nemilosrdnim birokracijskim sustavom, upozorio je na bahat i indiferentan stav pojedinih ministarstava prema građanima. Tu je i problem diskriminacije koji mnogi neupućeni ne prepoznaju odnosno poistovjećuju s drugim oblicima nedoličnog postupanja i upravo radi izbjegavanja takvih nesporazuma Malčić i njegov ured sugeriraju provedbu prigodne javne kampanje pomoću koje bi se građane educiralo o točnom značenju tog pojma.
Za takvo nešto potreban je, naravno, novac kojeg se pučki branitelj i njegovi suradnici nadaju dobiti od donatora pošto je državna potpora izostala. Međutim, najveći razlog Vladinog ignoriranja njegovog izviješća, ovaj bivši ustavni sudac vidi u činjenici da se usudio dirnuti u korijen problema korupcije i otvoreno ukazati na prakticiranje ponajprije političkih, a zatim i svih ostalih kriterija, kako bi se linijom manjeg otpora, često i potpuno nezasluženo, došlo na visoko pozicionirana mjesta u državnoj upravi. Zatim se malverzacije nastavljaju dalje istim principom i lome se na leđima onih bespomoćnih. Zatvara se začarani krug i sve opet počinje ispočetka biranjem lidera korupcijskim kriterijima, a ti isti lideri odlučuju o tome hoće li se takvo stanje stvari mijenjati ili ne. Ne treba biti previše inteligentan da bi odgovor bio jasan.
Bori li se Josip Malčić s vjetrenjačama ili jednostavno nije izabrao biti jedan od onih koji pasivno okreću glavu i prepuštaju se odlukama neslomljivog sustava? Kako god bilo njegova je riječ odjeknula. Do kad će Vlada zatvarati oči pred očiglednim ne zna se. Hoćemo li kao država obilježena mitom i korupcijom uskoro prestati uzaludno kucati na vrata Unije, zna se.

• Dnevnik tamara1412 - Sub, 18/04/2009 - 19:41
  
• Komentari 14
• 2606 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar